* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2024. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2025. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.
Više o povezanim temama pročitajte i u drugim poglavljima Izvješća, navedenima na dnu ove stranice.
Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:
Sloboda izražavanja i govor mržnje
Govor mržnje je i u 2024. godini bio prisutan u fizičkom i online svijetu, osobito na društvenim mrežama i platformama. Takvom stanju doprinio je dojam da su društvene mreže neregulirane ili manje regulirane od elektroničkih medija, tj. portala. Međutim, i do sada je postojala i prekršajna i kaznena odgovornost za objavljivanje nezakonitog sadržaja na društvenim mrežama, primjerice tekstom, snimkom ili slikom. No, u 2024. godini je došlo do promjena glede regulacije društvenih mreža, uključujući vezano za govor mržnje. Naime, od donošenja posebnog nacionalnog zakona koji bi uredio nezakoniti govor na društvenim mrežama odustalo se iščekujući europski pravni okvir za sve države članice EU te je stoga važno da je 2024. godine donesena europska uredba, tzv. Akt o digitalnim uslugama (DSA). DSA-em se po prvi puta uvodi obligatoran i sustavan način regulacije nezakonitog sadržaja na internetu, uključujući govor mržnje, a što uključuje i moderiranje kako bi se zaštitili pojedinci i demokratske vrijednosti, uvažavajući pritom pravo na slobodu izražavanja i pristup informacijama. DSA obvezuje vrlo velike internetske platforme (VLOP) da komercijalne interese usklade sa zaštitom korisničkih prava i sigurnosti te ima za cilj da platforme poput Facebooka, YouTubea, TikToka, Twittera i drugih učine više u pogledu širenja nezakonitog sadržaja.
U postupcima otkrivanja i procesuiranja štetnog sadržaja, DSA dodjeljuje značajnu ulogu nacionalnim koordinatorima digitalnih usluga (koja je u RH povjerena HAKOM-u), nacionalnim tijelima nadležnim za provedbu akta te pouzdanim prijaviteljima, koji za dodjelu ovoga statusa moraju ispuniti određene uvjete (stručno znanje i sposobnost za otkrivanje, identificiranje i prijavljivanje, neovisnost od VLOP-ova i savjestan, objektivan i točan rad).
No već u 2024. godini bili su vidljivi izazovi vezani uz DSA, kako na EU tako i na nacionalnoj razini. Uz izazove u određivanju nadležnih nacionalnih tijela, posebice nacionalnih tijela nadležnih za provedbu akta, izazovnim se pokazalo i pronalaženje pouzdanih prijavitelja koji imaju stručna znanja i interes za obavljanje tog posla. Naime, riječ je o potencijalno obimnom poslu pri čemu za eventualnu krivu procjenu o nezakonitosti nekog sadržaja mogu odgovarati, a do sada nije osigurano financiranje ovih poslova, što može odvraćati OCD-e od prijave za pouzdane prijavitelje, uključujući one s iskustvom u primjeni Kodeksa postupanja u suzbijanju nezakonitog govora mržnje na internetu.
| Preporuka 107. (ponovljena)
Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti, da osmisli i provede medijsku kampanju osvještavanja javnosti o utjecaju Akta o digitalnim uslugama na ostvarivanje njihovih prava |
U RH do 17. veljače 2024. godine nije bio donesen provedbeni propis koji bi uredio tko su tijela nadležna za obavljanje zadaća propisanih DSA-om, zbog čega je u lipnju 2024. godine EK uputila opomenu RH zbog povrede, uz dvomjesečni rok za uklanjanje nedostataka. S obzirom da je nacionalni provedbeni propis donesen tek u ožujku 2025. godine, izostala je provedba medijske kampanje koja bi javnost upoznala s Uredbom te pravima i obvezama koja iz nje proizlaze, koju smo dali u Izvješću za 2023., pa ponavljamo preporuku radi njene provedbe u 2025. godini.
O mogućim nezakonitostima počinjenima sadržajem u elektroničkim medijima, osobito onima koje generiraju korisnici u komentarima, izvještavali smo i ranije ukazujući na određene probleme u nadzoru nad primjenom Zakona o elektroničkim medijima (ZEM). Naime, čl. 94. st. 3. propisana je odgovornost pružatelja elektroničke publikacije i za sadržaj kojeg generiraju korisnici, dok je čl. 77. st. 1. t. 12. propisano da je u nadležnosti Agencije za elektroničke medije (AEM) provođenje postupka radi utvrđivanja nepoštivanja ili kršenja odredbi ZEM-a. Iz podataka AEM-a proizlazi da je 2024. godine bilo 13 pritužbi na takav sadržaj te da nije izrečena niti jedna sankcija, iako je utvrđeno da postoje komentari koje je potrebno ukloniti. Portal je sporne komentare uklonio u zakonskom roku od 48 sati od primitka zahtjeva za uklanjanjem koji im je uputio AEM. No nejasno je kada će se pružatelju elektroničke publikacije izreći sankcija, odnosno da li samo ako ne postupi u roku za uklanjanje sadržaja ili će odgovarati i zbog neadekvatnog administriranja sadržaja kojeg generiraju korisnici (npr. kada nezakoniti komentar egzistira na portalu nekoliko mjeseci od objave).
Dodatno, iz očitovanja AEM-a proizlazi da će samo u slučajevima izricanja neke sankcije (upozorenja, opomene, prekršajnog naloga/optužnog prijedloga ili oduzimanja koncesije) biti izrađeno i obrazloženje odluke, dok u slučajevima u kojima nije utvrđeno kršenje odredbi ZEM-a odluka ne sadrži obrazloženje. Kako tek u manjem broju slučajeva Vijeće za elektroničke medije (kao upravno tijelo Agencije) utvrđuje povredu ZEM-a, izostaje argumentacija zašto neko ponašanje nije nezakonito. Poslovnik o radu VEM-a propisuje minimalni sadržaj zapisnika sa sjednica te ne postoji prepreka da se u njima obrazlažu razlozi zbog kojih VEM neki sadržaj ne smatra protivnim ZEM-u. Objava zapisnika sjednica s obrazloženjem svih odluka bio bi dobrodošao iskorak prema jačanju pravne sigurnosti.
I u 2024. godini u javnom prostoru je bilo različitih modaliteta neprihvatljivog govora koji je varirao od neprimjerenog, ali dopuštenog, preko govora koji je trebao biti sankcioniran, ali je to izostalo, pa do nezakonitog govora koji je prekršajno ili kazneno sankcioniran.
Pri tome „Javnim poticanjem na nasilje i mržnju“, a što je kazneno djelo, nazivao se i ponekad i sadržaj koji eventualno predstavlja neko drugo kazneno djelo, primjerice uvredu ili klevetu, ali i sadržaj koji nema elemente kaznenog djela ili prekršaja.
Na okruglom stolu u Hrvatskom saboru predstavljeno je “Izvješće o kršenju prava na slobodu vjeroispovijesti muškaraca okupljenih u javnoj molitvi krunice u 2023. godini“ udruge U ime obitelji (UIO), u kojemu je ukazano na 57 slučajeva okarakteriziranih napadima na muškarce-vjernike i označenima kao “predrasuda ili stereotipi”, “neistina i kleveta”, “diskriminacija”, “javno poticanje na nasilje i mržnju ili zločin iz mržnje zbog vjeroispovijesti” i dr. Međutim, radi se o pravno neutemeljenom sustavu klasifikacije događaja pa je, primjerice, kuhanje kotlića glumaca privatnog kazališta ispred molitelja, uz izjavu „Muškarci klečali na Trgu Sv. Vinograda i molili da gulaš uspije. Da nije ni preretki ni preveč šarf. Žene danas ne trebaju kuhati, nosimo im gulaš jer ih volimo takve kakve jesu“, označeno diskriminacijom, dok je proglas feminističkog kolektiva “mizoginistima, klečateljima, obiteljašima i transfobima poručujemo: nećete nas prestrašiti, nećete nas ušutkati. Vaše prijetnje motivacija su nam da budemo još glasnije, solidarnije i odvažnije” označen „javnim poticanjem na nasilje i mržnju“, što je kazneno djelo. Bitno je ukazati da čak i nehotična javna pogrešna upotreba pravnih termina može stvoriti pogrešnu predodžbu što je (ne)dozvoljeno te među dijelom građana stvoriti nesigurnost što bi bio nezakoniti govor mržnje, primjerice kazneno djelo javnog poticanja na nasilje i mržnju. Navedeno ukazuje na potrebu da sve grane vlasti intenzivnije javno djeluju radi boljeg informiranja građana što obuhvaća sloboda izražavanja, a kada prelazi u govor mržnje ili druge oblike nezakonitog postupanja.
Demokracija omogućava građanima da izraze različite stavove, pod uvjetom da se ne ponašaju protupravno. Sloboda izražavanja iznimno je važna i omogućuje funkcioniranje demokracije, među ostalim i propitkivanjem djelovanja vlasti, poticanjem rasprave i negiranjem jednoumlja.
Ograničenje slobode izražavanja, napose u umjetnosti i kulturi, još je jedno pitanje koje je došlo do izražaja u 2024. godini. Umjetničko izražavanje je ljudsko pravo odnosno sloboda zaštićena različitim međunarodnim ugovorima, no ono nije apsolutno, već podliježe ograničenjima koja moraju zadovoljiti kriterije proporcionalnosti i nužnosti.
Događanja na splitskom Peristilu 3. veljače 2024. godine ukazala su na potrebu boljeg razumijevanja umjetničkih sloboda i balansiranja ljudskih prava i sloboda koja mogu biti u koliziji. Naime, na Peristilu su se istodobno održavala dva događaja – javno okupljanje molitvenog karaktera “Molitelji krunice” te umjetnička izvedba Arijane Lekić-Fridrih kojom je među sudionike molitve planirala postaviti crvenu vunu kao posvetu ženama koje se bore protiv zlostavljača. Iz dostupnih medijskih snimki razvidno je da je redar molitvenog skupa prije početka oba događaja policijskim službenicima rekao da će reagirati ukoliko umjetnica uđe u “prostor molitelja”, a nakon što je zakoračila na dio trga na kojem su oni klečali, nastojao ju je fizički udaljiti uz povike “ovo je privatno”. I policijski službenici su je nastojali odvratiti od ulaska među molitelje, čime je onemogućena u umjetničkoj izvedbi.
Uvažavajući da se ograničenja mogu nametnuti ukoliko je umjetničko djelo rizik za javni red, u ovom se slučaju radilo umjetničkoj izvedbi koja se jedino mogla ostvariti na mjestu i u vrijeme održavanja molitvenog skupa, koja bi bila tiha, dakle, bez ugrožavanja čujnosti mise na otvorenom. Prema očitovanju MUP-a, umjetnici je prije izvedbe sugerirano da djelo izvede na drugom mjestu jer je procijenjeno da bi moglo doći do konfliktne situacije, no nije razmotreno je li mjera primjerena cilju koji se želi postići, je li nužna za postizanje tog cilja te da li se cilj mogao postići manje restriktivnom mjerom. Policijski službenici su prije početka događaja propustili ukazati redaru molitvenog skupa na pravo umjetnice, koja je policiji najavila svoju umjetničku izvedbu, da koristi trg na kojem se održavao i skup molitelja, a nakon redarevog neprimjerenog postupanja prema umjetnici, nisu poduzeli manje ograničavajuće mjere koje bi joj ipak omogućile umjetničku izvedbu. Propustom poduzimanja mjera kojima se na najmanje restriktivan način održava sigurnost na javnom okupljanju, nije zaštićeno njeno pravo na umjetničko izražavanje. Stoga smo preporučili MUP-u da se u sličnim situacijama policijski službenici trebaju voditi potrebnim kriterijima zaštite svih ustavom zajamčenih prava, u konkretnom slučaju prava na mirno okupljanje i umjetničko izražavanje.
Sloboda izražavanja bila je ograničena i onemogućavanjem korištenja Doma kulture u Benkovcu radi održavanja tribine o javnom interesu pod nazivom “Javno je bitno”. Kao razlog je navedeno da se novosagrađeni Dom kulture nalazi uz spomenik vojnim i civilnim žrtvama Domovinskog rata te da je tema skupa “miješani brakovi Srba i Hrvata” (što nije bila točna informacija), na što je navodno negodovao manji broj mještana. Utvrdili smo da je odbijanje zahtjeva za održavanje tribine temeljeno na pogrešnim informacijama o temi skupa te na subjektivnom vrednovanju rada jedne članice udruge koja je trebala organizirati tribinu te je došlo do povrede prava na slobodu izražavanja i javnog okupljanja te diskriminacije. Stoga odlučivanje o zahtjevima građana ne smije biti diskrecijsko već temeljeno na unaprijed određenim i jasnim kriterijima u skladu s pozitivnim propisima.
U 2024. godini su češće nego prethodnih godina korišteni ustaški simboli i pozdravi, čemu je, između ostaloga, doprinijelo dugogodišnje izbjegavanje jasnijeg određenja prema ovim simbolima, izostanak adekvatnijeg normiranja, konzistentnog procesuiranja, ali i poruke koje su u javnosti slali pojedini političari.
Prema javno dostupnim podacima i video zapisima, prije koncerta održanog 6. kolovoza u Imotskom na ulicama je zabilježeno javno i otvoreno reproduciranje i pjevanje ustaških pjesama te isticanje simbola povezanih s ustaškim pokretom. Na snimkama su se primjerice mogli vidjeti građani, među kojima i mnogi mladi, u majicama s natpisom „Kroz Imotski kamioni žure“, što je stih iz ustaške pjesme „Jasenovac i Gradiška Stara“, a mediji su prenijeli i da se na gradskom trgu pjevala ustaška pjesma „Evo zore, evo dana/Jure i Boban“. S obzirom na ovo, pučka pravobraniteljica je izdala priopćenje vezano za isticanje poruka i simbola povezanih s ustaškim pokretom i NDH.
Pregledom videomaterijala policija je identificirala počinitelja koji se prije početka koncerta 6. kolovoza spomenik Tina Ujevića ogrnuo u zastavu HOS-a te je ga procesuirala zbog prekršaja iz čl. 5. ZPPJRM, kao i počinitelja koji je putem vanjskog zvučnika reproducirao ustašku pjesmu “Evo zore, evo dana” te ga je kazneno prijavila zbog kaznenog djela javnog poticanja na nasilje i mržnju iz čl. 325. KZ-a. Policija je navela da je stoga na dan koncerta 8. kolovoza posebnu pozornost obratila na korištenje zabranjenih simbola, pozdrava i reproduciranje glazbe kojom se potiče na mržnju. Iako je utvrdila 39 prekršaja iz domene Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja te ukupno 21 prekršaj iz ZPPJRM, od njih se tek jedan odnosio na čl. 5. ZPPJRM-a.
Pri tome, iako je iz medijskih fotografija i javno dostupnih videa vidljivo da je više posjetitelja javno isticalo ustaško znakovlje i/ili javno pjevalo ustaške pjesme, policijski službenici su u oba dana identificirali i procesuirali tri počinitelja prekršaja i kaznenih djela.
Unatoč odluci Ustavnog suda, koji je i u priopćenju od 5. lipnja 2020. godine jasno naveo da pozdrav “Za dom spremni” nije u skladu s Ustavom RH, zbunjenosti u javnosti oko toga što je zakonito, a što nije, doprinijela je i ranija odluka VPS-a glede autora pjesme koja sadrži ustaški pozdrav, kojom se autora pjesme ne kažnjava, dok se interpretatora iste pjesme kažnjava (drugom odlukom istog suda). Kažnjavaju se i oni koji koriste taj pozdrav, primjerice uzvikujući ga u javnom prostoru, ističući ga primjerice na majicama, kapama i šalovima ili u komentarima na društvenim mrežama. No, ne kažnjava se sve, što je vidljivo iz postupanja povodom naprijed spomenutih koncerata u kolovozu 2024. godine, pa nije izvjesno kada za isto postupanje građanima slijedi sankcija, a kada ne. Nerazumijevanju doprinose i pojedini političari koji javno ističu ustaški pozdrav, čime šalju građanima poruku da je on zakonit, neizravno ih potičući da čine isto, odnosno da se izlažu sudskoj osudi, za razliku od njih koji uživaju imunitet.
Tako je VPS u Odluci Ppž-1387/2024 od 21. veljače 2024. godine, navode okrivljenika da je pozdravom “ZDS” na transparentu postavljenom na Mostu branitelja u Rijeci iskazivao poštovanje i zahvalnost pripadnicima HOS-a te da nema veze s ustaštvom, ocijenio neprihvatljivima i naveo da je skraćenicom pozdrava “Za dom spremni”, što je simbol mržnje, prijetnje, straha i netrpeljivosti prema drugim narodima, uznemirena javnost, čime su ispunjena obilježja prekršaja iz čl. 5. ZPPJRM.
| Preporuka 108. (ponovljena)
Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, da osmisli i provede medijsku kampanju usmjerenu na podizanje svijesti o nezakonitom govoru u javnom prostoru, osobito na društvenim mrežama |
Prilika za povećanje pravne sigurnosti je osnivanje radne skupine za izradu zakona koji bi zamijenio zastarjeli ZPPJRM, koji je uz minimalne izmjene na snazi od 1977. godine. Cilj radne skupine, u kojoj sudjelujemo, jest urediti ovu pravnu problematiku na osuvremenjeni način, uzimajući u obzir potrebe društva, pravnu stečevinu EU te sudsku praksu i pravne standarde. Nakon donošenja novog zakona bilo bi osobito važno provesti medijsku kampanju kojom će se građanima pojasniti što je nezakonit govor u javnom prostoru.
Novinarske slobode
U 2024. godini je na EU razini bilo više zakonodavnih aktivnosti usmjerenih osnaživanju novinarske profesije i medija, jačoj afirmaciji na činjenicama utemeljenih informacija naspram lažnih vijesti, dezinformacija te zaštite medija od političkog uplitanja.
U tom smislu, osim već ranije spomenutog DSA-a kojemu je uz borbu protiv nezakonitog govora mržnje cilj i smanjenje rizika od plasiranja dezinformacija, manipulacija, lažnih i obmanjujućih informacija na društvenim mrežama, važnu ulogu ima i Akt o slobodi medija (ASM), sa snagom europske uredbe, kojim se nastoje zaštititi i ojačati medijske slobode i pluralizam u EU. ASM, koji se počinje primjenjivat od 8. kolovoza 2025. godine, je odgovor na rizik od politizacije medija te nedovoljne razine transparentnosti njihovog vlasništva. Njime se uspostavljaju pravila zaštite neovisnosti medija, posebice od ekonomskog, političkog i privatnog utjecaja, što je dobrodošao iskorak u izbornim godinama i kampanjama.
Osnaživanju neovisnosti novinara i medija trebalo bi doprinijeti i donošenje Direktive za zaštitu novinara i aktivista od SLAPP tužbi (Anti-SLAPP direktiva), a države članice su dužne do 7. svibnja 2026. godine donijeti pravne akte radi usklađivanja s Direktivom. Svrha Anti-SLAPP direktive je zaštititi od sudskih postupaka osobe koje javno djeluju u pitanjima od javnog interesa, kojima ih se odvraća od tog djelovanja. Zaštita obuhvaća novinare i izdavače, odnosno medije, kao i zviždače, borce za ljudska prava, OCD-e, sindikate, istraživače i druge.
Uz već ranije aktivnosti Stručne radne skupine za oblikovanje politike suzbijanja SLAPP tužbi pri MKIM-u, čiji smo član, od 2024. godine član smo i Nacionalnog koordinacijskog odbora za provedbu mjera Akcijskog plana razvoja kulture i medija te kampanja Vijeća Europe i OSCE-a za sigurnost novinara. Cilj ovog odbora je osmisliti i realizirati aktivnosti za provedbu nacionalnih mjera usmjerenih poboljšanju sigurnosti novinara i medijskih djelatnika.
U 2024. godini prijepori su se vodili u vezi donošenja čl. 307. a KZ-a, kojim se uvodi novo kazneno djelo Neovlaštenog otkrivanja sadržaja izvidne ili dokazne radnje. Najveće dileme ticale su se balansiranja zaštite tajnosti dijela kaznenog postupka s jedne, te društvene važnosti javnog razotkrivanja nepravilnosti do kojih može doći u ovoj fazi kaznenog postupka u predmetima od javnog interesa, s druge strane. U međuvremenu je odredba dorađena pa, između ostaloga, oni koji obavljaju novinarski posao ne mogu biti počinitelji, pomagatelji ili poticatelji ovog djela. Ipak, i dalje postoji bojazan novinara da se ovakvim normiranjem djeluje odvraćajuće na istraživačke novinare i njihove izvore, a što može utjecati na slobodu primanja informacija građana. Iako ne postoje podaci da bi se navedena odredba primjenjivala prema medijskim djelatnicima, DORH je javno ukazao na pokretanje izvida radi neovlaštenog otkrivanja sadržaja izvidne ili dokazne radnje u predmetu u kojem je postojao pozitivan sukob nadležnosti s EPPO-om, o čemu više pišemo u dijelu o pravosuđu.
Zbog povećanih napada na novinare tijekom izvještavanja o korona-mjerama, novelom KZ-a iz 2019. godine uvedeno je novo kazneno djelo Prisile prema osobi koja obavlja poslove od javnog interesa ili u javnoj službi. Uvedeno je radi bolje zaštite novinara pri obavljanju radnih zadataka pa je tako, primjerice, presudom Općinskog suda u Šibeniku K-32/2024 od 27. rujna 2024. godine, na kaznu zatvora od pet mjeseci (godinu dana uvjetno) osuđen okrivljenik koji je novinarku HRT-a spriječio u obavljanju poslova od javnog interesa. Naime, okrivljenik je na javnom putu prvo odgurnuo kamermana i kameru, potom se novinarki unio u lice, vrijeđao je i vikao, a pri pokušaju da nazove policiju ju je udario te joj je ispao mobitel.
| Preporuka 109.
Pravosudnoj akademiji, da osmisli i provede edukaciju o kaznenim djelima počinjenim na štetu novinara i drugih medijskih djelatnika u obavljanju radnih zadataka |
No i dalje se neujednačeno primjenjuju pravni mehanizmi zaštite novinara. Tako je ODO zaključilo da nema kaznene odgovornosti napadača koji je u Nadinu, na javnoj površini fizički napao novinarku na radnom zadatku, koja se kao takva identificirala napadaču te je bila u pratnji kamermana. Iako je napadač naveo da je napao novinarku zbog toga što je s javne površine snimala njegove nekretnine, protiv napadača kao i žrtve je izdan nepravomoćni prekršajni nalog te zabrana približavanja, uspostavljanja i održavanja veze jedno prema drugome na udaljenosti ne manjoj od 50m. Isto ukazuje da se novinari i dalje nose s neizvjesnosti da li će pri obavljanju radnih zadataka dobiti adekvatnu kazneno-pravnu zaštitu ukoliko budu fizički napadnuti.