Diljem Europe 18. travnja obilježava se kao Europski dan prava pacijenata, s ciljem podizanja svijesti i znanja o pravima na području zdravlja. Jedan od temeljnih među njima je pristup zdravstvenoj zaštiti, no iskustva mnogih u Hrvatskoj govore da je on često otežan, između ostalog zbog nekvalitetnog informiranja građana, dugih lista čekanja ili nedostupnosti skupih lijekova.

Kao poseban problem ističu se i prava umirućih pacijenata, koji i dalje nemaju odgovarajuću palijativnu skrb. Tako, iako je u nekom obliku treba između 26,000 i 46,000 osoba godišnje, u Mreži javne zdravstvene službe predviđeno je manje od 500 palijativnih postelja. Također, ugovoreno je tek 14 od predviđena 52 koordinatora za palijativnu skrb na primarnoj razini zdravstvene zaštite, kao i tek 9 od predviđenih 47 mobilnih timova. Ovakva organizacija ne omogućuje fizičku, psihosocijalnu i duhovnu skrb umirućim pacijentima 24 sata dnevno, što bi trebala biti svrha palijativne skrbi.

Na ovaj problem pučka pravobraniteljica Lora Vidović upozorila je Hrvatski sabor u Izvješću za 2017.g. U preporuci Ministarstvu zdravstva, Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, navela je kako je važno ubrzati organizaciju palijativne skrbi, ali i pružiti adekvatnu i kvalitetnu podršku članovima obitelji.

Naime, članovi obitelji su često zbog nedostatka edukacije prepušteni sami sebi i moraju se snalaziti u brizi i njezi pacijenta bez ikakve sustavne podrške. Pri tome nemaju pravo na bolovanje za njegu odraslog člana obitelji pa potpuno ovise o (ne)razumijevanju svojih poslodavaca. Do pozitivne promjene moglo bi doći provođenjem Strategije socijalne skrbi za starije osobe 2017.-2020., koja predviđa širenje statusa njegovatelja za skrb o starijim osobama, no ne navodi kada bi do toga uistinu moglo doći.

Bez obzira na težinu zdravstvenog stanja, važno je očuvati najbolju moguću kvalitetu života pacijenta sve do smrti, kao i pružiti podršku članovima njihovih obitelji. Iako je krajem 2017. donesen Nacionalni program razvoja palijativne skrbi u RH 2017.-2020., razvoj ovog sustava i dalje je zanemaren, što se u konačnici negativno odražava na štetu pojedinaca, ali i čitavih obitelji.