Branitelji ljudskih prava

* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2024. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2025. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.

Više o povezanim temama pročitajte i u drugim poglavljima Izvješća, navedenima na dnu ove stranice.

Značaj branitelja ljudskih prava, pojedinaca i skupina te neovisnih institucija koji djeluju na promicanju i zaštiti ljudskih prava i sloboda, suzbijanju diskriminacije te jačanju demokratskih vrijednosti i vladavine prava, prepoznat je na europskoj razini i globalno. Prava i slobode koji omogućavaju njihovo neometano djelovanje zaštićeni su međunarodnim instrumentima poput UN-ova Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, kao i regionalnima, poput EKLJP-a i Povelje o temeljnim pravima EU. U EU su u protekle dvije godine EK, Europski parlament i Vijeće EU upozorili na njihov značaj za očuvanje i izgradnju demokracije, vladavine prava i ljudskih prava te na važnost osiguravanja uvjeta za njihovo djelovanje. Uvjete za djelovanje civilnoga društva i neovisnih institucija kao jedan od značajnih pokazatelja vladavine prava EK redovno uključuje u svoja izvješća o stanju vladavine prava u državama članicama, u sklopu kojih posljednjih godina državama upućuje i preporuke. Kada se govori o braniteljima ljudskih prava, na umu treba imati i sve brojnije neformalne skupine i/ili inicijative koje djeluju u fizičkim, ali i online prostorima, poput društvenih mreža. Ipak, iz izvješća UN-ovih mehanizama, poput onoga posebnoga izvjestitelja o pravu na udruživanje i okupljanje, posebnoga izvjestitelja o pravima branitelja ljudskih prava, te posebnog izvjestitelja za branitelje okoliša prema Konvenciji o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Aarhuška konvencija), kao i regionalno, iz izvješća Agencije EU za temeljna prava, proizlazi da se branitelji ljudskih prava suočavaju  s pritiscima, napadima te sužavanjem prostora i uvjeta za djelovanje. Agencija EU za temeljna prava tako u izvješću o stanju temeljnih prava u EU za 2024. godinu navodi da je oko 65% konzultiranih OCD-a izvijestilo o prijetnjama i preprekama, odnosno negativnom medijskom prikazivanju, verbalnim prijetnjama i maltretiranju putem Interneta ili uživo, pretjeranom administrativnom opterećenju, ali i politički motiviranom smanjenju financiranja. To je slično prethodnoj godini, s iznimkom porasta učestalosti online prijetnji, koja je s 44% u 2022. porasla na preko 60% u 2023. godini.

S obzirom na važnost uloge branitelja ljudskih prava u zaštiti ljudskih prava, na državama je  obveza zaštite prava i sloboda koje omogućavaju njihovo neometano djelovanje te upravo države  trebaju osigurati uvjete za njihov rad. U RH je posljednji nacionalni strateški dokument usmjeren stvaranju povoljnoga okruženja za djelovanje civilnoga društva istekao 2016. godine, a premda je radna skupina osnovana 2021. godine novi dokument još nije donesen. Prema informacijama Ureda za udruge Vlade RH, izrađen je prijedlog nacrta dokumenta za razdoblje 2024. do 2030. godine te je ažuriran statističkim podacima krajem 2024. godine, no još nije prošao fazu očitovanja tijela državne uprave. Pritom radna skupina nije bila sazivana posljednje dvije godine, pa nije niti bila u mogućnosti eventualno dopuniti dokument, niti je bila izvještavana o tijeku procesa, a razvidno je i da je prva godina planirane provedbe već protekla.

OCD-i i dalje ukazuju na nedostatnu funkcionalnost institucionalnoga okvira za razvoj civilnog društva, posebice Savjeta za razvoj civilnog društva, kašnjenja u raspisivanju natječaja i isplati sredstava, definiranje aktivnosti prihvatljivih za financiranje u pojedinačnim natječajima koje ponekad ne odgovaraju stvarnim potrebama na terenu, nedostatno učinkovitu i sadržajnu mogućnost sudjelovanja u procesima donošenja odluka, kao i nedostatno financiranje, osobito aktivnosti poput zagovaranja i praćenja stanja ljudskih prava i diskriminacije te s time povezane teškoće u održavanju kontinuiteta rada i kvalitetne radne snage.

Vezano uz financiranje, aktivnost iz Akcijskog plana za suzbijanje diskriminacije za 2025. godinu uključuje financiranje aktivnosti udruga aktivnih u području suzbijanja diskriminacije, uključujući i zagovaračke. No, planom natječaja nije predviđena za 2025. godinu. Uzimajući u obzir navedeno i svjesni činjenice da Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva na godišnjoj osnovi OCD-ima odobrava određeni broj institucionalnih potpora, preporučujemo nastavak aktivnosti usmjerenih na uspostavu sustava dugoročnoga institucionalnog i programskog financiranja aktivnosti OCD-a u području zaštite ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije.

Sredinom svibnja uvedene su izmjene u funkcioniranju portala e-savjetovanja koje su, kako MPUDT-u i Povjerenici za informiranje u otvorenom pismu navodi četrdesetak OCD-a, udrugama bitno otežale sudjelovanje u ovome procesu, što zbog tehničkih poteškoća, što zbog obveze komentiranja putem sustava e-građani prijavom osobe ovlaštene za zastupanje. OCD-i su naveli da ove promjene nisu prethodno bile najavljene ni komunicirane s njima i drugim pravnim subjektima kojih se izravno tiču. Udruga GONG ponovno je javno reagirala u kolovozu, a odgovor MPUDT-a s pojašnjenjima kako mogu sudjelovati u javnom savjetovanju te kako prijaviti tehničke poteškoće zaprimila je tek u listopadu. Informacije udrugama o ovim izmjenama na sustavan način nije osigurao niti Ured za udruge. Potencijalne negativne učinke ovakve situacije oslikavaju podaci Ureda za zakonodavstvo, prema kojima je, uz relativno sličan ukupni broj e-savjetovanja provedenih tijekom posljednjih nekoliko godina broj udruga/predstavnika koje su sudjelovale u e-savjetovanjima i broj njihovih komentara u 2024. primjetno niži.

Premda je bez detaljnije analize teško utvrditi izravnu korelaciju, može se pretpostaviti da postoji mogućnost da su izmjene sustava s jedne te nedostatak pravovremenih informacija s druge strane djelovali ograničavajuće na mogućnost participacije OCD-a u postupcima javnih savjetovanja.

Kuća ljudskih prava još je u izvještaju Branitelji ljudskih prava: izazovi i prepreke iz 2022. godine, prepoznala problem uključivanja OCD-a u procese donošenja odluka i savjetovanja, koja su iz njihove perspektive često više formalna nego sadržajna, što slabi mogućnosti participacije i negativno utječe na kvalitetu javnih politika. Ukazano je i na često netransparentnu praksu imenovanja OCD-a u radna i savjetodavna tijela, pri čemu je i istaknuto da se u imenovanjima putem Savjeta za razvoj civilnog društva ne odabiru uvijek nužno i najkvalificiraniji kandidati.

Više o mogućnostima građana i OCD-a vezano uz sudjelovanje u odlučivanju, uključujući sudjelovanje u javnim savjetovanjima, pišemo u poglavlju o dobrom upravljanju.

Kao i ranijih godina, pojedine udruge izvještavaju o uvredama i klevetama koje zaprimaju na društvenim mrežama i u privatnim porukama. Ovakvim su pritiscima osobito često pogođeni OCD-i koji se bave pravima žena, migracijama, pravima LGBTIQ+ osoba, suočavanjem s prošlošću, kao i okolišnim aktivizmom.

Upravo su okolišni aktivisti posljednjih godina sve češće metom napada na različitim razinama i od strane različitih vrsta aktera, na što u svome izvješću iz veljače 2024. godine upozorava i UN-ov posebni izvjestitelj o okolišnim braniteljima ljudskih prava. Posebni izvjestitelj primjećuje da su reakcije država na okolišne proteste i izraze građanskoga neposluha sve češće represivne, u mnogim slučajevima disproporcionalne i u suprotnosti s odredbama Aarhuške konvencije i međunarodnoga prava ljudskih prava. Analizirajući situaciju okolišnih aktivista u RH, dr.sc. Kruno Kardov s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu zaključio je kako su zagovaračke i protestne okolišne organizacije i inicijative u RH izložene sistemskoj represiji koja se ogleda u uskraćivanju financijskih resursa i njihovu kanaliziranju u aktivnosti koje ne propituju odluke i politike vlasti, u ograničenosti mogućnosti sudjelovanja u oblikovanju politika i planova zaštite okoliša kao i donošenju odluka o konkretnim projektima, osobito na lokalnoj razini, kao i ciljanoj represiji u vidu SLAPP tužbi, korištenja inspekcijskog nadzora kao sredstva pritiska i represije, ali i putem prijetnji, stigmatizacije, simboličkog nasilja, ograničavanja pristupa prirodnom području radi dokumentiranja stanja u okolišu i slično.

Tijekom 2024. godine mediji su izvještavali o upotrebi prekomjerne sile od strane policije i zaštitara prema aktivistima koji su prosvjedovali protiv LNG terminala na otoku Krku, kao i o  uhićenju aktivista građanske inicijative Walter u Puli nakon što su pokušali spriječiti sječu šume koja je navodno nezakonito privatizirana. U medijima je izvještavano i o nenajavljenom inspekcijskom nadzoru udruge Suncokret u kojoj je zaposlena vodeća osoba inicijative koja se u Vrginmostu zalagala za zatvaranje pogona za preradu plastike. U sva tri slučaja pokrenuli smo ispitne postupke, koji su još u tijeku.

Postupamo i po pritužbi organizacije mladih koja se bavi tranzicijskom pravdom i suočavanjem s prošlošću, čijim se aktivistima prijetilo nakon javne akcije na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, u kojoj su na božićnu jelku izvjesili kuglice s porukama sukladnima tematici svoga djelovanja.

Obratila nam se i udruga koja je provodila aktivnosti u odgojnom zavodu, a nastavak provođenja aktivnosti joj je onemogućen nakon što su njeni suradnici policiji prijavili da su pravosudni policajci nasilno postupali prema jednoj od štićenica. MPUDT nas je izvijestilo da je razlog suspendiranja suradnje upravo podnesena prijava te da će odluka o eventualnom nastavku aktivnosti ili povlačenju suglasnosti biti donesena po provođenju radnji iz nadležnosti DORH-a i zaprimanju informacije o statusu kaznene prijave. MPUDT smo podsjetili na važeće odredbe nacionalnog zakonodavstva, međunarodnih dokumenata i prakse ESLJP te upozorili na neprihvatljivost sankcioniranja udruge zbog prijave kaznenoga djela koja je, sukladno pozitivnom zakonodavstvu RH, ujedno bila i zakonska obaveza njenih suradnika.

Pratili smo i pokretanje prekršajnog postupka protiv dvoje aktivista Inicijative za slobodnu Palestinu jer su na zgradu izraelskog veleposlanstva u Zagrebu projicirali svjetlosni natpis “Free Palestine”. Aktivisti su oslobođeni, no i samo pokretanje prekršajnog postupka može djelovati obeshrabrujuće na daljnje slično djelovanje.

U kontekstu branitelja ljudskih prava moguće je promatrati i slučaj V.A., tražitelja međunarodne zaštite, koji je azil u RH zatražio radi straha od progona zbog svoga aktivizma u matičnoj državi. Među razlozima za odbijanje priznavanja međunarodne zaštite navodi se i da je narušio privatnost i pravo na zaštitu osobnih podataka drugih tražitelja međunarodne zaštite snimivši i javno objavivši snimke iz unutrašnjih prostorija prihvatilišta, te da je u svojim objavama iznio neosnovane tvrdnje o nedostatnoj prehrani i zdravstvenoj skrbi za tražitelje u RH, čime nije pokazao dovoljnu razinu poštovanja prema institucijama RH i narušio je njen međunarodni ugled. U srpnju 2024. godine V.A. je prosvjedovao na Markovom trgu u Zagrebu protiv postupanja sigurnosnih institucija RH prema tražiteljima međunarodne zaštite, nakon čega je osuđen za prekršaj iz čl. 17. ZPPJRM-a te mu je na tri mjeseca ograničena sloboda kretanja detencijom u Tranzitno-prihvatnom centru za strance Trilju.

U branitelje ljudskih prava ubrajaju se i neovisne institucije za promicanje i zaštitu ljudskih prava i suzbijanje diskriminacije.

Ključan značaj ombudsmanskih institucija, što je u Hrvatskoj institucija pučke pravobraniteljice, u promicanju i zaštiti ljudskih prava, vladavine prava i dobrog upravljanja ponovno je potvrđen 2024. godine na globalnoj razini te je tako UN-ova Opća skupština u prosincu 2024. godine usvojila Rezoluciju o Ombudsmanima kojom poziva na prepoznavanje važnosti ovih dionika i osiguravanja uvjeta potrebnih za njihovo optimalno djelovanje.

S tim je ciljem u svibnju 2024. godine EK usvojila dvije direktive o standardima za tijela za jednakost, kao prve pravno obvezujuće instrumente u području standarda za neovisna tijela koja djeluju u području promicanja jednakosti i suzbijanja diskriminacije, a što ovim putem naglašavamo s obzirom da je institucija pučke pravobraniteljice središnje tijelo nadležno za suzbijanje diskriminacije u RH odnosno središnje tijelo za jednakost u RH. Direktive, u čijem je razvoju sudjelovala i institucija pučke pravobraniteljice, uz aktivno višegodišnje sudjelovanje i same pučke pravobraniteljice Tene Šimonović Einwalter, osobito kao predsjedavajuće EQUINET-om, definiraju minimalne uvjete koje će države članice biti obavezne osigurati u pogledu njihovih mandata, neovisnosti, dostatnih sredstava za rad, učinkovitosti i dostupnosti, unaprjeđujući time dodatno učinkovitost njihova rada i ujednačavajući razinu zaštite od diskriminacije širom EU.

Naime, iako pravo EU-a već dugi niz godina propisuje obvezu državama članicama da uspostave tijela za jednakost, doduše samo za neke diskriminacijske osnove, njihove odredbe pokazale su se nedostatnima. Direktive 2000/43/EZ, 2004/113/ 175 EZ, 2006/54/EZ i 2010/41/EU su sadržavale nedovoljno razrađene odredbe te su državama članicama EU-a bile ostavljene široke mogućnosti u pogledu strukture i ovlasti tijela, kao i osiguravanja potrebnih uvjeta za rad. Ovo je dovelo do vrlo različitog uređenja ovlasti, nadležnosti i resursa diljem EU, a to je pak posljedično dovelo i do neujednačenih razina i kvalitete antidiskriminacijske zaštite. Osim toga, i zbog različitih ugroza za rad ovih tijela, poput političkih pritisaka ili smanjivanja budžeta, postalo je razvidno da im je potrebno osigurati neovisnost, pristupačnost, ovlasti i resurse potrebne za učinkovit rad.

Svrha je ovih direktiva utvrđivanje minimalnih zahtjeva za funkcioniranje tijela za jednakost, a kako bi se poboljšala djelotvornost i zajamčila neovisnost radi jačanja primjene načela jednakog postupanja koje proizlazi iz postojećih antidiskriminacijskih direktiva. Propisana je i obveza državama da osiguraju neovisnost tijela za jednakost te je bitno da ta tijela u obavljanju svojih zadaća budu slobodna od vanjskog utjecaja izvršne i zakonodavne vlasti ili bilo kojeg drugog tijela. Neovisnost tijela za jednakost također podrazumijeva institucionalnu neovisnost, posebice kada je riječ o pravnoj strukturi, odgovornosti, proračunu, osoblju i organizacijskim pitanjima. S obzirom na to da su odgovarajući resursi preduvjet za učinkovit rad, države članice dužne su tijelima za jednakost osigurati ljudske, tehničke i financijske resurse potrebne za obavljanje svih poslo va iz njihove nadležnosti, uključujući situacije u kojima se povećavaju njihove nadležnosti, broj pritužbi, troškovi sudskih postupaka i dr. Države članice dužne su uskladiti nacionalno zakonodavstvo sa zahtjevima iz direktiva do 19. lipnja 2026. godine.

Značaj neovisnih institucija za ljudska prava ogleda se i u činjenici da uvjete za njihovo djelovanje EK uzima kao jedan od kriterija svoje procjene stanja vladavine prava u EU državama članicama i to od samih početaka svoga izvještavanja na ovu temu. Počevši od 2022. godine daje i preporuke pa je tako 2024. godine RH ponovno preporučila da dodatno poboljša provedbu preporuka i sustavnije odgovara na zahtjeve za informacije upravo pučke pravobraniteljice. Više o provedbi ove preporuke, pišemo u poglavlju o Suradnji i javnom djelovanju u promicanju ljudskih prava i suzbijanju diskriminacije.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2024. godinu:

Pravo na dobro upravljanje, Pravosuđe, Zločini iz mržnje, Sudska praksa u predmetima vezanim uz diskriminaciju, Postupanje Europskog suda za ljudska prava, Zaštita prijavitelja nepravilnosti, Pravo na čist, zdrav i održiv okoliš, Policijski sustav, Izražavanje u javnom prostoru, Tražitelji međunarodne zaštite i iregularni migranti.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2024. godinu možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.