*Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2020., koje je predano Hrvatskom saboru u veljači 2021. O problemima vezanima uz rad možete doznati više i u poglavljima “Diskriminacija u području rada i zapošljavanja”, “Diskriminacija temeljem dobi”, “Diskriminacija u području i temeljem obrazovanja” i “Diskriminacija temeljem imovnog stanja”.
Iako COVID 19 prije svega ugrožava zdravlje građana, ugrožava i njihovo pravo na rad, a posljedično
i egzistenciju. Mnogi stručnjaci u području radnog prava smatraju da je upravo pravo na rad bilo
„prva žrtva“ epidemije, jer su nakon početnog straha i lockdowna brojni poslodavci postojeće institute radnog prava primjenjivali vrlo fleksibilno, dijelom iz neznanja i/ili nedostatnog zakonskog okvira za nove okolnosti, ali dijelom ga i svjesno ignorirajući. Tako je nemali broj radnika bio prisiljen koristiti godišnji odmor suprotno Zakonom o radu propisanoj proceduri, usmjeravani su na rad od kuće, pri čemu im nastali troškovi nisu nadoknađeni, a mnogi nisu ni imali uvjete za takav rad niti je on bio popraćen odgovarajućim odlukama i izmjenama/dodacima ugovora o radu. Postavljalo se i pitanje isplate naknade plaće za vrijeme kada radnici nisu radili, odnosno njene visine s obzirom da do prekida rada nije došlo krivnjom poslodavca, ali ni radnika. Određen broj radnika ostao je bez posla prije nego je Vlada donijela mjere za očuvanje radnih mjesta, zbog toga što su im ugovori o radu otkazani ili im novi, nakon isteka postojećih, nisu ponuđeni.
Iako je turistička sezona tijekom ljeta donekle poboljšala situaciju i donijela „predah“ od epidemije,
od jeseni je povećana neizvjesnost rada i mogućnosti zapošljavanja, pri čemu su poslodavci i radnici
u ugostiteljskim djelatnostima, turizmu i prijevozu najlošije prošli. Brojni poslodavci su zbog posljedica epidemioloških mjera privremeno ili trajno prestali obavljati djelatnost, šaljući radnike u potragu za novim poslom.
Epidemija je pokazala sve manjkavosti zakonske regulative u području radnih odnosa, osobito ZORa, što je rezultiralo pregovorima Vlade, poslodavaca i sindikata, pri čemu su reprezentativni sindikati, smatrajući da bi zakonske izmjene prije svega dovele do lakšeg otpuštanja radnika i njihove
nesigurnosti, zagovarali da se nedostaci nadomjeste novim kolektivnim ugovorima, jer postojeći
nemaju primjerene odgovore na nove izazove u radnim odnosima.
Potresi u ožujku i prosincu dodatno su ugrozili egzistenciju mnogih poslodavaca i zaposlenih te
uvelike otežali ili onemogućili redovno obavljanje poslova, uključujući i rad od kuće, bilo zbog
nestanka struje, vode, pristupa internetu i/ili nemogućnosti grijanja. Stoga je u 2021. za očekivati
značajne posljedice na radno pravni status zaposlenih, uključujući i porast broja nezaposlenih na
potresom pogođenim područjima, osobito u Sisačko-moslavačkoj županiji.
Zaprimili smo veći broj pritužbi zaposlenih u privatnom i javnom sektoru o kršenju pojedinačnih
prava iz radnog odnosa, ali i sve prisutnijem traženju zaštite dostojanstva radi osiguranja
odgovarajućih uvjeta rada, pri čemu su i dalje, u pozadini brojnih pritužbi, narušeni međuljudski
odnosi. Velik broj zaposlenih u gospodarstvu i obrtu tražio je odgovor na pitanja poput: kojim
tijelima prijaviti kršenje ZOR-a, kako primijeniti institute radnog prava te kako zaštititi povrijeđena
prava, često imajući u vidu specifične okolnosti i otežano zapošljavanje u vrijeme epidemije.
Brojne su bile i pritužbe te upiti zaposlenih roditelja, uglavnom majki maloljetne djece, koje su imale
poteškoće u pomirenju poslovnih i obiteljskih obveza, bilo zbog nemogućnosti organiziranja skrbi o
djeci u razdoblju kada predškolske i školske ustanove nisu radile ili nisu radile punim kapacitetom,
bilo zbog poteškoća pri obavljanju radnih zadataka tijekom rada od kuće i istovremene skrbi o djeci.
Dodatan problem imali su roditelji maloljetne djece s poteškoćama u razvoju, kao i oni kojima je
uvedena radna obveza, poput zdravstvenih radnika.
PRAVA ZA VRIJEME NEZAPOSLENOSTI
Prema podatcima HZZ-a, krajem prosinca 2020. registrirano je 159.845 nezaposlenih. U usporedbi s prosincem 2019., njihov broj je povećan za 28.092 osobe ili za 21,3%. Novčanu naknadu u prosincu 2020. koristilo je 22,1% nezaposlenih, što je 59 osoba ili 0,2% više nego 2019., što upućuje da je u evidenciju nezaposlenih ušao veći broj osoba izravno iz radnog odnosa.
U programe aktivne politike zapošljavanja tijekom 2020. bilo je uključeno 49.923 osobe, od kojih je
novouključeno 23.245, najviše obuhvaćenih mjerama: stalni sezonac (26,9%), potpore za zapošljavanje (18,7%) i potpore za samozapošljavanje (16,3%). Međutim, prema podatcima MRMSOSP-a, broj nezaposlenih koji je bio uključen u mjere u razdoblju od siječnja do studenog 2020. bio je za 38,71% manji nego 2019. Razlog tome je i činjenica da većina mjera od ožujka do srpnja nije provođena, jer je HZZ bio usmjeren na provedbu nove mjere: Potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom, kojom je bilo obuhvaćeno više od 650.000 radnika. Radi se o posebnoj mjeri kojoj ciljana skupina nisu nezaposlene, već zaposlene osobe, odnosno njihovi poslodavci.
Većina mjera aktivne politike zapošljavanja nije provođena od ožujka do srpnja, jer je HZZ bio usmjeren na provedbu nove mjere – Potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom, kojom je obuhvaćeno više od 650.000 radnika.
Tijekom 2020. bilo je manje pritužbi na rad i postupanje HZZ-a vezano uz ostvarivanje prava za vrijeme nezaposlenosti onih koji su se nakon prestanka radnog odnosa prijavljivali HZZ-u, kao i onih koji su koristili mjere aktivne politike zapošljavanja. Nakon donošenja mjera Vlade u ožujku 2020. usmjerenih, između ostalog, i na očuvanje radnih mjesta u najugroženijim sektorima, HZZ je donio mjere za ciljane skupine poslodavaca iz pojedinih sektora, poslodavce koji ne mogu obavljati djelatnost sukladno odlukama Stožera CZRH i druge poslodavce koji mogu dokazati utjecaj posebnih okolnosti na njihovo poslovanje, a ciljane skupine su se tijekom godine mijenjale.
Vezano uz primjenu mjere Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom, prituživali su nam se poslodavci kojima potpore nisu isplaćene na vrijeme ili uopće,
a smatrali su da ispunjavaju uvjete ili da bi trebali biti uvršteni u ciljanu skupinu, s obzirom na teškoće
u poslovanju i zadržavanju zaposlenosti. Iako su neke pritužbe bile neosnovane, u nekoliko slučajeva,
nakon što smo u ispitnom postupku zatražili očitovanje HZZ-a, obaviješteni smo da nenamjernom
omaškom potpora nije isplaćena, što je u kratkom roku ispravljeno. Osim toga, u jednom je slučaju
utvrđeno da je novčana potpora isplaćena iako poslodavac nije ispunjavao uvjete, a nepravilnosti su
otkrivene tako što nam se obratio njegov radnik koji to nije osjetio na svojoj plaći. HZZ je u tom
slučaju zatražio povrat isplaćenih sredstava, kao i od drugog poslodavca, koji usprkos ispunjavanju
uvjeta za potporu radnicima nije isplatio plaću, već je dobivena sredstva iskoristio u druge svrhe.
Sindikat poljoprivrede, prehrambene i duhanske industrije te vodoprivrede Hrvatske, ukazao nam je
i na slučaj poslodavca koji je neposredno prije proglašenja epidemije proglasio kolektivni višak
radnika i otkazao 58 ugovora o radu, da bi samo nekoliko tjedana potom aplicirao za potpore za
očuvanje radnih mjesta za te radnike, kojima su trebale biti isplaćene otpremnine. Na ove nepravilnosti upozoreni su HZZ i resorno ministarstvo te je nakon provedenog nadzora utvrđeno nezakonito postupanje, a poslodavcu je naloženo vraćanje potpora.
U nekoliko slučajeva, nakon što smo tijekom provođenja ispitnog postupka od HZZ-a zatražili očitovanje, obaviješteni smo kako zbog nenamjerne omaške potpora za očuvanje radnih mjesta nije isplaćena, što je brzo ispravljeno
Nesporno je da je mjera Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom spasila brojna radna mjesta ili barem odgodila značajnije povećanje nezaposlenosti, no neki radnici su očekivali poboljšanje svoga statusa, prije svega isplatu veće plaće, što se nije dogodilo, pa su nastavili primati plaće prema sklopljenim ugovorima o radu, naknadno shvativši da je ta mjera namijenjena poslodavcima radi očuvanja radnih mjesta, a ne radi isplate većih plaća i poboljšanja materijalnog statusa radnika. Naime, Ministarstvo je stava kako poslodavac može radniku isplatiti plaću manju od isplaćene potpore, kako ona služi za očuvanje radnih mjesta, kao i da je poslodavac obvezan isplatiti radnicima ugovorenu, utvrđenu ili propisanu plaću sukladno ugovoru o radu, a isplaćenu potporu, osim za plaću, može koristiti i za druge poslovne aktivnosti radi očuvanja radnih mjesta.
Privremena obustava provedbe ostalih mjera aktivne politike zapošljavanja otežala je ulazak u svijet
rada onim nezaposlenima koji su radi ostvarivanja potpora za samozapošljavanje već poduzeli
prethodne radnje, no zbog obustave ih nisu mogli ostvariti. Osim toga, ponovno je otežan ulazak u
svijet rada osobama bez odgovarajućeg radnog iskustva, o čemu više pišemo u poglavlju o
diskriminaciji u području i temeljem obrazovanja.
RADNI ODNOSI U JAVNIM SLUŽBAMA
Rad u specifičnim uvjetima zaposlenih u javnim službama za vrijeme epidemije, uz brojne upute
donesene u suradnji resornih ministarstva s MZ-om i HZJZ-om, samo su na prvi pogled zasjenili
probleme s kojima su se zaposleni u javnim službama suočavali i ranije, kao i zahtjeve iz dugotrajnog
štrajka zaposlenih u osnovnim i srednjim školama u 2019. Naime, sve manjkavosti u funkcioniranju
javnih službi kojima smo svjedočili 2020., najčešće kroz brojne anonimne, ali i neanonimne medijske
istupe zaposlenih, pokazale su se u punom svjetlu. Nepripremljenost za funkcioniranje u kriznim
situacijama, nedovoljan broj zdravstvenih i nezdravstvenih djelatnika, nastavnog i nenastavnog
osoblja, djelatnika u ustanovama socijalne skrbi, povezano i s radom na određeno vrijeme, manjak
U nekoliko slučajeva, nakon što smo tijekom provođenja ispitnog postupka od HZZ-a zatražili očitovanje, obaviješteni smo kako zbog nenamjerne omaške potpora za očuvanje radnih mjesta nije isplaćena, što je brzo ispravljeno. tehničkih i zaštitnih sredstava za rad, problemi oko evidentiranja radnog vremena i isplate uvećane plaće za rad u posebnim uvjetima, prekovremeni, noćni rad, dežurstva, kao i definiranje radnih obveza i vrednovanje rada zaposlenih u školskim ustanovama imajući u vidu specifičnost online nastave, traže žurno rješavanje.
Manjak zaštitne opreme, kao i nedostatci u radnim procesima zdravstvenih ustanova tijekom
epidemije ponukali su pojedine liječnike da istupe u medijima ili se obrate nadležnim tijelima. Radi
toga su nekima upućena upozorenja na obveze iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza ugovora o
radu zbog neovlaštenog nastupanja u javnosti i nanošenja štete ugledu poslodavca. Mnoštvo dezinformacija u javnom prostoru i potreba sprječavanja širenja panike u ionako teškim okolnostima,
opravdavaju aktivnosti za njihovo suzbijanje, a opravdana je i briga ustanova o ugledu, uslijed
iznošenja neistinitih informacija. Međutim, nove okolnosti i izazovi s kojima su se suočavale zdravstvene ustanove i njihovi radnici zahtijevale su brz, ali promišljeniji pristup. Osim što su postupci pojedinih zdravstvenih ustanova dovodili u pitanje slobodu izražavanja njihovih djelatnika te pravo na rad i odgovarajuće uvjete rada, riječ je o problemu koji utječe na funkcioniranje cjelokupnog zdravstvenog sustava, jer ga je nemoguće promatrati isključivo iz perspektive moguće povrede pojedinačnih prava tih djelatnika, već je nužno u obzir uzeti i uzroke, a to su nedostaci u radnim procesima koji mogu ugroziti ne samo život i zdravlje samih djelatnika, već i pacijenata, što znači da itekako postoji javni interes za objavljivanjem takvih informacija.
Nepripremljenost za krizne situacije, nedovoljno djelatnika u zdravstvu, školstvu i socijalnoj skrbi, manjak tehničkih i zaštitnih sredstava, problemi u evidentiranju radnog vremena i isplati uvećane plaće za rad u posebnim uvjetima, prekovremeni i noćni rad, dežurstva te definiranje radnih obveza i vrednovanje rada u online nastavi, traže žurno rješavanje.
Osim toga, medicinsko osoblje se borilo s administrativnim preprekama kako bi im se zaraza COVID-om na radnom mjestu priznala kao profesionalna bolest pa smo postupali po pritužbi zdravstvene radnice koja je morala pribaviti brojne dokumente kako bi ostvarila naknadu plaće u iznosu 100% od osnovice zbog utvrđene profesionalne bolesti.
Postupak priznavanja profesionalne bolesti i ostvarivanja prava koja iz toga proizlaze dugo traje, a
zbog moguće ponovljene zaraze na radnom mjestu morala bi ga ponovno prolaziti. Opsežnu
dokumentaciju i podatke o postupku priznavanja COVID 19 kao profesionalne bolesti prikupljala je
od više nadležnih tijela, čak i osobnim odlascima, premda bi sve potrebne informacije o dokumentaciji koju treba prikupiti trebale biti javno objavljene i dostupne na jednom mjestu.
HLK nas je obavijestila da su im se liječnici učestalo žalili na mobilizaciju zaštićenih skupina radnika
(trudnica, dojilja, majki s djecom), na probleme zbrinjavanja djece za vrijeme rada roditelja-liječnika
obuhvaćenih mobilizacijom, isplate plaće i naknade plaće i drugo. Na traženje HLK da se donese akt
kojim bi se definirali kriteriji i redoslijed mobiliziranja, kao i uvažavale specifične okolnosti zaštićenih
skupina radnika, MZ je izdalo upute pojedinim ustanovama s djelomično uvaženim prijedlozima.
Početkom školske godine 2020./2021. ponovno se aktualizirao i nedostatak pomoćnih i tehničkih
radnika, prije svega spremačica, koje su, prema podatcima MZO-a, na određeno vrijeme dodatno
zapošljavane u školama te učeničkim domovima, a MZO navodi kako će se njihov angažman
nastaviti ovisno o pristiglim zahtjevima škola i njihovoj opravdanosti.
Pristup javim službama osiguran je i kroz
mogućnost sudske kontrole natječajnog
postupka, na što smo ukazivali još u Izvješću za 2016., a što je potvrđeno Odlukom Ustavnog suda RH U-III-4016/2015 iz 2019.
Kandidati koji nisu izabrani na natječajima ukazivali su na nedovoljno transparentne postupke zapošljavanja. Upućivali smo ih na podnošenje predstavki inspekcijama, kaznenih prijava u slučaju sumnje na koruptivna kaznena djela, a osobito na podnošenje prigovora odgovornoj osobi poslodavca (ravnatelju/ci ustanove) protiv odluke o izboru kandidata. Naime, iako ZOR, kao ni Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, ne sadrže odredbe koje omogućavaju sudsku zaštitu kandidata, Odlukom Ustavnog suda U-III-4016/2015 iz 2019., te imajući u vidu čl. 44. Ustava, pristup javim službama osiguran je i sudskom kontrolom natječajnog postupka, na što smo ukazivali još u Izvješću za 2016. Međutim, za ovu mogućnost velik dio nezadovoljnih kandidata i dalje ne zna, ali ni javne ustanove ne znaju svoje obveze. Naime, do donošenja ove Odluke smatralo se kako neizabrani kandidat nema pravo osporavati odluku o izboru kandidata na natječaju u javnim službama. Sada pak, protiv odluke o odabiru kandidata s kojim će se sklopiti ugovor o radu, sukladno čl. 156. ZUP-a, neizabrani kandidat ima pravo izjaviti prigovor ravnatelju javne ustanove, sve dok traju nepravilnosti i njene posljedice. Ravnatelj o prigovoru mora odlučiti rješenjem u roku od osam dana, a u konačnici, o zakonitosti postupanja odlučit će upravni sud povodom možebitne tužbe neizabranog kandidata protiv rješenja o prigovoru.
SLUŽBENIČKI ODNOSI
Neposredno nakon proglašenja epidemije, obraćali su nam se državni službenici kojima je omogućen rad od kuće, neovisno jesu li ga tako obavljali u kontinuitetu ili su se svakih 14 dana izmjenjivali u timovima, kojima je u evidencijama radnog vremena, bez prethodne odluke i obavijesti, rad od kuće naknadno evidentiran kao godišnji odmor. Te su nepravilnosti naknadno otklonjene, no tek nakon što su službenici podnijeli poslodavcu zahtjev za zaštitu prava i o tome obavijestili pučku pravobraniteljicu. Ovakvo postupanje pravdano je preporukom MU čelnicima TDU da žurno pozovu Pristup javim službama osiguran je i kroz mogućnost sudske kontrole natječajnog postupka, na što smo ukazivali još u Izvješću za 2016., a što je potvrđeno Odlukom Ustavnog suda RH U-III-4016/2015 iz 2019. državne službenike i namještenike na izjašnjavanje o korištenju preostalog dijela godišnjeg odmora te da ga što prije započnu koristiti. Međutim, ishitrena primjena preporuke bila je očito pogrešna.
Imajući u vidu da Odlukom Stožera CZRH nije utvrđena obveza nego dana preporuka poslodavcima za uvođenje rada od kuće, pogoršanje epidemiološke situacije povezano s nedostatkom upute ministra pravosuđa i uprave kojom se regulira rad od kuće službenika i namještenika u TDU te uredima i drugim stručnim službama Vlade, pritužbom nam se obratila službenica MGOR, navodeći da joj unatoč zdravstvenom stanju te preporukama liječnice opće medicine i specijalista nije omogućen rad od kuće, što joj povećava rizik zaraze te razvoja teže kliničke slike bolesti i duljeg oporavka. Nakon pokrenutog ispitnog postupka, pritužiteljica nas je, uz zahvalu, obavijestila da joj je rad od kuće odobren „do opoziva“, nakon što je ministar pravosuđa i uprave u studenom donio Uputu o mjerama za sprječavanje širenja epidemije bolesti COVID 19 te osiguranje uvjeta za redovito obavljanje poslova u tijelima državne uprave te uredima i drugim stručnim službama Vlade RH.
Osim toga, u pritužbama, od kojih su mnoge bile anonimne, ukazivalo se na nepravilnosti pri prijamu u državnu službu, nezakonita rješenja o rasporedu na radno mjesto, premještaju i prestanku državne
službe, nerješavanju zahtjeva za premještaj, nepostojanju odgovarajućih uvjeta rada, zlostavljanje na radu, dok su državni službenici u pravosuđu uglavnom iskazivali nezadovoljstvo postojećim koeficijentima. Kako su najčešće u tijeku bili postupci pred nadležnim tijelima, osobito po žalbi pred
Odborom za državnu službu, u njima nismo imali ovlasti postupati.
Povodom nekoliko pritužbi kojima su nam se, kao i ranije, obraćali policijski službenici PU dubrovačko-neretvanske koji su tražili premještaj radi usklađenja obiteljskog i poslovnog života u neku od slavonskih županija gdje imaju prebivalište, MUP je isticao da se svaki slučaj razmatra posebno, imajući u vidu potrebe i realne mogućnosti rasporeda tražitelja premještaja i uvažavajući potrebe MUP-a. Tijekom 2020. nismo obaviješteni da su ovi zahtjevi pozitivno riješeni, no u Mišljenju Vlade na Izvješće pučke pravobraniteljice za 2019. navodi se kako je dinamika premještaja policijskih službenika bliže mjestu prebivališta usporena radi epidemije, ali MUP planira i dalje na tome raditi.
Pritužile su nam se i dvije službenice MRRFEU radi nezakonitosti njihovih rješenja o premještaju te
činjenice da njihove pravodobno izjavljene žalbe protiv tih rješenja nisu proslijeđene Odboru za
državnu službu kao drugostupanjskom tijelu. Obje su temeljem rješenja o premještaju iz državne
službe premještene u javnu, a njihove žalbe su ipak dostavljene Odboru, ali tek nakon što se jedna
od njih obratila pučkoj pravobraniteljici.
Pritužbe kojima su nam se obratili službenici zaposleni u pravosudnim tijelima ukazuju na potrebu
izmjene Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi, u
pogledu koeficijenta složenosti poslova službenika i namještenika u pravosuđu, osobito jer je
izmjenama i dopunama Uredbe iz 2019. još više potaknuto nezadovoljstvo dijela zaposlenih, koji
smatraju da oni na niže rangiranim radnim mjestima (zemljišno-knjižni referenti, referenti za izvršenje
kazni, računovodstveni referenti, informatičari, vozači i dostavljači) koeficijentima složenosti poslova
u državnoj službi i dalje nisu adekvatno plaćeni za svoj rad.
RADNI ODNOSI U GOSPODARSTVU I OBRTU
Rad „na crno“, neisplata plaće ili isplata plaće „na ruke“, neevidentiranje prekovremenog rada i neisplata uvećane plaće za takav rad, neuručenje obračuna dugovanih, a neisplaćenih plaća, slanje na „prisilni“ godišnji odmor, problemi nakon isteka ugovora o radu na određeno vrijeme pa sve do otkaza ugovora o radu i neisplate naknade plaće za neiskorišteni godišnji odmor nakon prestanka radnog odnosa, sadržajno su dominirali pritužbama, ali i brojnim upitima onih koji su se našli u tako teškim životnim situacijama, zbog kojih ih je vrlo često, uz informiranje i upućivanje na nadležnu inspekciju, bilo važno uputiti i na pružatelje psihološke pomoći, jer su smatrali da su se našli u bezizlaznoj situaciji za koju rješenja nema. Bilo je i poslodavaca koji su koristeći epidemiju radnicima obećavali posao u RH, a potom ih, koristeći njihovo neznanje, slali u inozemstvo, da bi nakon kraćeg vremena rada bez plaće i osnovnih uvjeta tražili pomoć kako bi se, prevareni i iskorišteni, mogli vratiti u RH.
Zaprimili smo i nekoliko pritužbi stranaca da su radili bez prijave i ugovora o radu i/ili im poslodavac
nije isplatio plaću, a neki se nakon otkaza nisu mogli vratiti u svoju zemlju zbog zatvorenih granica.
Inspektori rada su u 2020. utvrdili postojanje osnovane sumnje da su za poslodavce radila 232
stranca protivno Zakonu o strancima pa su donijeli 50 rješenja o privremenoj zabrani obavljanja
djelatnosti, no 11 ih je ukinuto jer su poslodavci dostavili dokaz da su uplatili iznos od 30.000 kuna
za svakog stranca u korist Državnog proračuna.
Zaprimamo brojne upite radnika koji su u tako teškim situacijama da ih je, osim informiranja te upućivanja na inspekciju, bilo važno uputiti i na pružatelje psihološke pomoći, jer su smatrali da su u bezizlaznoj situaciji.
Najviše povreda odredbi ZoS-a inspektori rada su utvrdili u građevinarstvu, ugostiteljstvu i ostalim uslužnim djelatnostima. Nadalje, prema podatcima DIRH-a, inspekcijskim nadzorima u 2020. utvrđeno je da poslodavci za 1.689 radnika nisu isplatili niti minimalnu plaću te su podnijeli optužne prijedloge radi sumnje na počinjenje 318 prekršaja iz Zakona o minimalnoj plaći. Zbog osnovane sumnje u počinjenje kaznenih djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja, inspektori rada su podnijeli 59 kaznenih prijava, znatno manje nego 2019. (127), od čega zbog jednog kaznenog djela povrede prava na rad, 45 kaznenih djela neisplate plaće te 21 kaznenog djela povrede prava iz socijalnog osiguranja. Prema podatcima MUP-a, u 2020. je bilo 220 kaznenih djela neisplate plaće, za koje je prijavljeno 69 počinitelja, no u samo je 18 slučajeva zaprimljena obavijest o podizanju optužnica od državnih odvjetništava.
Pri HZMO-u je 2020. bilo 22,05% osiguranika
s ugovorima o radu na određeno vrijeme,
što je 2,51% manje nego 2019. No, manji udio
ugovora na određeno nije posljedica izmjena propisa, već utjecaja epidemije na tržište rada.
Vezano uz preporuku DIRH-u iz Izvješća za 2019., da planira i provodi ciljane nadzore radi sprječavanja zlouporabe sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme te da kontinuirano pojačano nadziru sankcionirane odredbe ZOR-a, isti su u 2020. obavljani kontinuirano i u svim djelatnostima, pri čemu su inspektori utvrdili sumnju u 108 povreda čl. 12. ZOR-a, od kojih se 89 odnosilo na pravne, a 19 na fizičke osobe, tj. obrtnike, pa su protiv odgovornih osoba podneseni optužni prijedlozi. Prosječno je tijekom 2020. pri HZMO-u bilo 22,05% osiguranika koji su imali sklopljene ugovore o radu na određeno vrijeme, što je 2,51% manje nego 2019. Međutim, kako ističe i MRMSOSP, manji broj osiguranika s ugovorima o radu na određeno vrijeme nije posljedica izmjena propisa, već utjecaja epidemije na tržište rada.
Trgovačka društava čiji su osnivači ili u kojima RH ili JLP(R)S imaju većinsko vlasništvo i dalje su bila
čestim predmetom pritužbi zbog sumnje na nepravilnosti pri zapošljavanju, često povezane s
mogućim koruptivnim radnjama. Stoga smo tijekom javnog savjetovanja o Nacrtu Antikorupcijskog
programa za trgovačka društva u većinskom vlasništvu JLP(R)S 2021.-2022., predložili da se unutar
jednog od predviđenih ciljeva odredi i odgovarajuća mjera sukladno kojoj će ona, pored sistematizacije radnih mjesta s jasno predviđenim brojem izvršitelja na svakom radnom mjestu i uvjetima koje radnici moraju ispunjavati, biti u obvezi internim aktima urediti i način oglašavanja slobodnih radnih mjesta, kako bi bila dostupna svim zainteresiranim građanima pod jednakim uvjetima, ali i kojima će se detaljno urediti i sam postupak i način odabira kandidata nakon objavljenog javnog natječaja, omogućujući tako maksimalnu transparentnost u postupcima zapošljavanja. Naš je prijedlog prihvaćen.
INSPEKCIJSKE SLUŽBE
Tijekom 2020. nismo zaprimili značajniji broj pritužbi na postupanje inspekcijskih službi. Njihov sadržaj pretežito ukazuje na dugotrajnost postupka, a inspektore se i dalje proziva za neučinkovitost Pri HZMO-u je 2020. bilo 22,05% osiguranika s ugovorima o radu na određeno vrijeme, što je 2,51% manje nego 2019. No, manji udio ugovora na određeno nije posljedica izmjena propisa, već utjecaja epidemije na tržište rada. i nepoduzimanje mjera za koje nisu nadležni. Kao što smo ranije ukazivali, rješenja za dugotrajnost postupaka su dovoljan broj inspektora, njihova kvalificiranost i educiranost, kao i primjerene plaće uz odgovarajući sustav nagrađivanja i napredovanja. Zato je potrebno popuniti upražnjena službenička mjesta inspektora rada, jer ih prema podatcima DIRH-a i sistematizaciji nedostaje 52.
Prosvjetna inspekcija bi trebala postupati
isključivo po prijavama koje sadrže podatke
o podnositelju, što znači da se anonimne,
kojih je u proteklih pet godina bilo 11.367
ili 23,15%, više ne bi uzimale u obzir.
Što se tiče postupanja prosvjetne inspekcije MZO-a, prema Prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prosvjetnoj inspekciji koji je u prosincu upućen u javno savjetovanje, ona bi trebala postupati isključivo po prijavama koje sadrže podatke o podnositelju, što znači da se anonimne, kojih je u proteklih pet godina bilo 11.367 ili 23,15%, više ne bi uzimale u obzir. Na taj će način biti prihvaćeni zahtjevi iz štrajka prosvjetnih djelatnika 2019. o zaštiti od prekomjernih proizvoljnih ili neutemeljenih prijava. Zbog zlouporaba, na koje nam i dalje ukazuju zaposlenici škola i sindikati, prosvjetna inspekcija bi, kao što smo preporučili u Izvješću za 2019., i dalje trebala pojačano nadzirati ugovore na određeno vrijeme u školama.
Preporuke:
22. Resornim ministarstvima, da za zaposlene i u realnom i u javnom sektoru, u suradnji s udrugama poslodavaca i reprezentativnim sindikatima, predloži odgovarajuća zakonska rješenja za rad od kuće, uključujući i za naknadu troškova koji proizlaze iz specifičnosti takvog rada;
23. Ministarstvima, da javne ustanove unutar svog resora upoznaju sa sadržajem Odluke Ustavnog suda U-III-4016/2015 iz 2019. te im daju naputak o obvezi postupanja po čl. 156. Zakona o općem upravnom postupku u natječajnim postupcima za zapošljavanje;
24. Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije, da o žalbama izjavljenima u
službeničkim odnosima rješava ili ih dostavlja Odboru za državnu službu, sukladno Zakonu o
općem upravnom postupku;
25. Ministarstvu pravosuđa i uprave, da u suradnji s reprezentativnim sindikatima državnih službi preispita Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi, osobito u pogledu službenika i namještenika u pravosuđu;
Vezane teme iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2020:
Diskriminacija u području rada i zapošljavanja
Diskriminacija u području i temeljem obrazovanja
Diskriminacija temeljem imovnog stanja
Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2020. pronađite ovdje.
