* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2023. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2024. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu i u interaktivnoj verziji. Više o temama vezanima uz pravosuđe možete doznati i u brojnim drugim poglavljima Izvješća, u popisu na dnu ove stranice.

Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:

U ovom poglavlju dajemo prikaz postupanja po pritužbama građana na rad pravosuđa, postupanja vezano uz ovrhe, informacije o funkcioniranju instituta stečaja potrošača i besplatne pravne pomoći kao i sustava podrške žrtvama i svjedocima. Analizirali smo i sudsku praksu u predmetima vezanim uz diskriminaciju te dajemo pregled pojavnosti zločina iz mržnje, kao i pregled postupanja ESLJP-a po zahtjevima podnesenim protiv RH u 2023. godini.

Tijekom 2023. godine pristupilo se izmjenama više zakona značajnih za funkcioniranje pravosuđa, između ostaloga Zakona o parničnom postupku, Kaznenog zakona, Zakona o kaznenom postupku, Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te Zakona o sudovima. Potonjim se propisuje javna objava svih sudskih odluka kojima će se dovršavati predmeti na svim razinama, a što bi trebalo doprinijeti  transparentnosti rada sudova te pravnoj sigurnosti.

Digitalizacija pravosuđa nedvojbeno donosi brojne pozitivne učinke, no istovremeno je ukazala na izazove s kojima se susreću pojedinci koji zbog specifičnih životnih okolnosti ne mogu pratiti takve promjene u pravosuđu. Stoga je važno svim građanima omogućiti adekvatan pristup pravosuđu vodeći računa o njihovoj različitoj digitalnoj pismenosti i tehničkoj opremljenosti.

Pritužbe građana ukazuju na potrebu izrade sveobuhvatne analize ovršnog sustava i temeljem nje izrade prijedloga novog Ovršnog zakona. Broj blokiranih građana je u laganom padu no i dalje visok, dok je njihov ukupni dug veći u odnosu na 2022. godinu, a kroz postupke stečaja potrošača tek se manji broj njih uspijeva deblokirati.

U 2023. godini povećana su proračunska sredstva za besplatnu pravnu pomoć i implementiran je model trogodišnjeg financiranja ovlaštenih pružatelja primarne pravne pomoći. Međutim, i dalje se dugotrajno postupa po žalbama na rješenja o besplatnoj pravnoj pomoći te BPP nije dovoljno dostupna na svim područjima RH.

Ostvaren je napredak u razvoju sustava podrške žrtvama i svjedocima, osnivanjem novih odjela za podršku te izmjenama Kaznenog zakona i Zakona o kaznenom postupku kojima se poboljšava položaj i zaštita žrtava kaznenih djela. Međutim, i dalje je potrebno ulagati napore za postizanjem standarda podrške i zaštite žrtava iz Direktive 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela.

Prilikom analize sudske prakse u predmetima vezanim uz diskriminaciju u građanskim predmetima se uočava nešto veći broj odluka kojima se usvajaju tužbeni zahtjevi. Međutim, i dalje je zamjetno nedovoljno razumijevanje antidiskriminacijskog zakonodavstva zbog čega je potrebno nastaviti provoditi  edukacije.

Prekršajni postupci su i dalje najčešće pokretani zbog prekršaja propisanih Zakonom o suzbijanju diskriminacije (ZSD) te su najčešće motivirani nacionalnim podrijetlom oštećene strane, dok je kaznenih predmeta vezanih uz diskriminaciju bio uobičajeno mali broj.

Visoki upravni sud i Upravni sud u Rijeci nastavljaju pri odlučivanju primjenjivati ZSD i druge izvore antidiskriminacijskog prava radi ocjene navoda tužitelja koji se pozivaju na diskriminaciju te je radi lakšeg uvida i praćenja ovih odluka potrebno voditi zasebne statistike o upravnim sporovima vezanim uz diskriminaciju.

Prema statističkim podacima ESLJP-a, u 2023. godini zaprimljeno je 14,22% više zahtjeva protiv RH nego prethodne godine te je najčešće utvrđeno kršenje prava na pošteno suđenje koje obuhvaća i pravo na pristup sudu te razumnu duljinu sudskog postupka.

 

Jačanje učinkovitosti pravosuđa

Europsko vijeće u dokumentu Zaključci Vijeća o primjeni Povelje EU o temeljnim pravima: promicanje povjerenja kroz učinkovitu pravnu zaštitu i pristup pravosuđu, iz ožujka 2024. godine, navodi da nedostatak povjerenja može spriječiti učinkovitu pravnu zaštitu i pristup pravdi te podsjeća da se, kako bi se promicalo povjerenje u pravosuđe, pravda ne mora samo provoditi, već mora biti i vidljivo da se ona provodi.

EK u Pregledu stanja u području pravosuđa u EU-u za 2023. godinu ukazuje da je visoka percepcija neovisnosti sudstva ključna za povjerenje koje pravosuđe u društvu u kojem se primjenjuje vladavina prava mora stvoriti kod pojedinca.

Prema rezultatima Eurobarometra iz siječnja 2023. godine, 38% anketiranih građana u RH ocijenilo je neovisnost sudova i sudaca kao lošu, a njih 35% kao vrlo lošu, pri čemu 66% ispitanika kao glavni razlog loše ocjene navodi upletanje ili pritisak vlade i političara, njih 44% navodi upletanje ili pritisak gospodarskih ili drugih posebnih interesa, dok ih 34% smatra da status i položaj sudaca ne jamče u dovoljnoj mjeri njihovu neovisnost. Po navedenim rezultatima ispitivanja među članicama EU, RH se nalazi na začelju u pogledu percepcije neovisnosti sudova i sudaca.

Iako nije poznato u kojoj se mjeri stavovi anketiranih temelje na neposrednom uvidu u rad sudova te poznavanju propisa i sudskih postupaka, ovi podaci pokazuju da je potrebno raditi na vraćanju povjerenja građana u pravni sustav.

Jedan od izazova u pravosuđu predstavlja odljev kadrova. Prema podatcima Državnog sudbenog vijeća (DSV) u 2023. godini razriješeno je 49 sudaca (31 na vlastiti zahtjev, 14 zbog navršenih 70 godina života, a 4 suca je nažalost preminulo), dok je imenovano 47 sudaca. Prema Planu popunjavanja slobodnih sudačkih mjesta u Republici Hrvatskoj za 2023. godinu predviđeno je popunjavanje 80 sudačkih mjesta, no plan popunjavanja nije ispunjen.

Na smanjenje broja sudaca te nedostatak sudaca mlađe životne dobi, kao i na infrastrukturne probleme, upozorio je i predsjednik VSRH u Izvješću o stanju sudbene vlasti za 2022. godinu. Osim o kadrovima, potrebno je voditi računa o nabavi računala i druge opreme za redovno funkcioniranje pravosuđa te praćenje  digitalizacije, kao i o osiguranju dodatnih prostora za rad te o održavanju zgrada u kojima su smješteni sudovi.

Zbog nepovoljnih uvjeta rada sudbene vlasti u svibnju 2023. godine započeo je štrajk Udruge hrvatskih sudaca (dalje: UHS), nakon čega je slijedio štrajk službenika i namještenika na sudovima i državnim odvjetništvima, u razdoblju od 5. lipnja do 26. srpnja 2023. godine, odnosno 39 radnih dana. Dana 27. srpnja 2023. godine donesena je Odluka o isplati dodatka na plaću državnim službenicima i namještenicima u pravosudnim tijelima kojom se određuje dodatak na plaću od 12%.

Za vrijeme štrajka službenika i namještenika zaprimili smo više pritužbi radi poteškoća u pristupu sudu. Građani su ukazivali na neizdavanje dozvola obitelji za posjet istražnom zatvoreniku, neodržavanje rasprave za razvod braka, nemogućnost brisanja aktivnih plombi i upisa založnog prava na nekretninama, nemogućnost registracije trgovačkih društava te odgode ročišta i neotpremanje pošiljaka.

Povodom navedenih pritužbi, obratili smo se ministru pravosuđa i uprave te predsjedniku VSRH, ukazujući na razloge zbog kojih su se građani obraćali pučkoj pravobraniteljici te predložili da se građanima jasno komunicira koji će se poslovi obavljati za vrijeme štrajka, da se osigura njihova ujednačena provedba te definira plan prioriteta postupanja po okončanju štrajka, kako bi se nastali zaostaci što prije riješili.

Štrajk UHS-a okončan je dogovorom o povišenju koeficijenata sucima općinskih, upravnih i trgovačkih sudova, zamjenicima ODO-a te predsjednicima svih sudova s više od 20 sudaca, kao i općinskim i županijskim državnim odvjetnicima s više od 20 zamjenika, kroz Zakon o plaći i drugim materijalnim pravima pravosudnih dužnosnika. Obzirom na kašnjenje izvršne vlasti s dogovorenim rješavanjem predmetne materije, USH je 22. siječnja 2024. godine započeo „bijeli štrajk sudaca“, a kojemu se pridružila i Udruga hrvatskih državnoodvjetničkih dužnosnika.

Ovim štrajkom, koji je trajao do 2. veljače 2024. godine, željelo se upozoriti da plaće sudaca nisu usklađivane s gospodarskim kretanjima kroz 25 godina, što je rezultiralo upućivanjem u hitnu saborsku proceduru prijedloga Zakona o izmjenama Zakona o plaći i drugim materijalnim pravima pravosudnih dužnosnika, kojim su poboljšana njihova materijalna prava, a koji je izglasan 14. ožujka 2024. godine te stupa na snagu 1. travnja 2024. godine.

Nakon što je Hrvatski sabor krajem 2023. godine prihvatio u prvom čitanju Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima, isti je izglasan 14. ožujka 2024. godine. Njime se, uz prethodnu anonimizaciju, propisuje objava sudskih odluka kojima će se dovršavati predmeti, što bi trebalo doprinijeti transparentnosti rada sudova te većoj pravnoj sigurnosti.

Godišnjim rasporedom poslova određuju se suci i državni službenici za rad na predmetima nasilja u obitelji, čiji će se program i način stručnog usavršavanja propisati pravilnikom. Izmijenjen je postupak odlučivanja o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, jer je ESLJP u svojim odlukama ukazao da ranije odredbe nisu bile dovoljno učinkovite. Praćenje primjene navedenih zakonskih izmjena u praksi, pokazati će ostvarenje planiranih učinaka ovih odredbi.

Mijenjane su i odredbe o stalnim sudskim tumačima i vještacima vezano za njihovo imenovanje,  privremenu zabranu obavljanja poslova i razrješenje te ovlaštenje za obavljanje poslova vještačenja pravnim osobama, državnim tijelima i specijaliziranim ustanovama. Stalne sudske vještake sada imenuje i razrješava ministar pravosuđa, koji donosi pravilnik kojim se propisuje postupak imenovanja i razrješenja stalnih sudskih vještaka, njihova prava i dužnosti te visina nagrade i naknade troškova za njihov rad. Iako je javno savjetovanje o novom Pravilniku o stalnim sudskim vještacima završeno u siječnju 2023. godine, isti do kraja godine nije bio donesen.

Vrijednost radnog sata sudskih vještaka i dalje je vrlo niska obzirom se nije mijenjala više od 20 godina, na što ukazuje i Hrvatsko društvo sudskih vještaka i procjenitelja. Planom zakonodavnih aktivnosti MPU-a predviđena je izrada nacrta Prijedloga Zakona o sudskim vještacima i stalnim sudskim tumačima u trećem tromjesečju 2024. godine što će biti prilika za bolji normativni okvir za statusna i materijalna prava sudskih vještaka.

Percepcija javnosti o radu pravosuđa uvjetovana je  i načinom komunikacije o radu pravosudnih tijela, zbog čega smo u Izvješću za 2022. godinu ponovili preporuku Pravosudnoj akademiji (PA) da zajedno s predstavnicima medija osmisli i provede edukaciju urednika i novinara o praćenju i izvještavanju o radu pravosuđa. Iako je PA, u suradnji s HND-om, dogovorila održavanje šest edukacija na temu „Medijsko praćenje i izvještavanje o radu pravosuđa“ za novinare i urednike, zbog slabog odaziva edukacije nisu održane, što je nažalost, propuštana prilika za bolje međusobno razumijevanje rada pravosuđa i medija.

S kadrovskim izazovima susreće se i državno odvjetništvo. Prema Izvješću o radu državnih odvjetništava za 2022. godinu, u državnim odvjetništvima je na kraju 2022. bila zaposlena 1871 osoba. Sistematizacijom je predviđeno 778 radnih mjesta zamjenika državnih odvjetnika, od čega je bilo popunjeno 597 mjesta (76,7%), dok je 181 zamjeničko mjesto bilo nepopunjeno. Također je bio zaposlen 1.231 službenik i namještenik, od čega 166 državnoodvjetničkih savjetnika i 30 stručnih suradnika te u 2022. godini nije bio zaposlen niti jedan novi vježbenik pravne struke.

Ukazuje se na odljev službenika i namještenika iz državnih odvjetništava zbog niskih plaća, dok se oglasi za popunjavanje njihovih radnih mjesta ponavljaju po nekoliko puta, što počinje dovoditi u pitanje redovito funkcioniranje pojedinih državnih odvjetništava.

U veljači 2024. godine donesena je Uredba o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u državnoj službi, koja predviđa povećanja koeficijenata službenika i namještenika na sudovima i državnim odvjetništvima pa predstoji pratiti hoće li predviđena povećanja promijeniti navedene negativne trendove.

U studenom 2023. godine objavljen je javni poziv za podnošenje prijava za Glavnog državnog odvjetnika RH. Tijekom postupka izbora Glavnog državnog odvjetnika, provedenog početkom 2024. godine, u javnosti se polemiziralo i treba li proći sigurnosnu provjeru i tko ju treba inicirati, a s obzirom da nije provedena njegova sigurnosna provjera uoči izbora, što je isticano u kontekstu propitivanja prikladnosti izabranog kandidata. Osim prijepora vezanih uz tijelo koje je bilo dužno inicirati navedenu provjeru, izbor novog glavnog državnog odvjetnika izazvao je i brojne javne, medijski popraćene polemike, a nakon izglasavanja njegovog izbora u Hrvatskom saboru organiziran je prosvjed.

Krajem 2023. godine donesene su izmjene i dopune Zakona o parničnom postupku kojima je propisana hitnost postupaka radi izmjene, raskida, utvrđenja ništetnim i poništenja ugovora o doživotnom uzdržavanju i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Navedene izmjene smo pozdravili, jer smo na potrebu hitnosti postupanja u ovim postupcima ukazivali još prilikom izmjena i dopuna ovog zakona u 2022. godini, a isto smo preporučili MPU-u i u Izvješću za 2022. godinu.

Radi efikasnosti postupanja u ovim predmetima, predložili smo da se umjesto propisivanja obveze suda da obrati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja ovih sporova, te odredbe izdvoje u zasebnu glavu zakona i njima propišu kraći rokovi postupanja. Međutim, ovaj prijedlog nije prihvaćen. Opširnije o značaju ovih zakonskih izmjena pišemo u poglavlju o pravima starijih osoba, ugovorima o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju.

Sudjelovali smo i u e-savjetovanju u pogledu izmjena i dopuna Kaznenog zakona, Zakona o kaznenom postupku, Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i Zakona o mirnom rješavanju sporova.

U postupku donošenja izmjena i dopuna Kaznenog zakona ukazali smo na potrebu dorade i izmjene odredbi vezanih uz uvođenje Teškog ubojstva bliske ženske osobe ili femicida kao novog zasebnog kaznenog djela te kaznenog djela Neovlaštenog otkrivanja sadržaja izvidne ili dokazne radnje.

Vezano za predloženo kazneno djelo femicida naglasili smo da nije svako ubojstvo ženske osobe femicid već je riječ o rodno motiviranom ili uvjetovanom ubojstvu, kao i da ne mora nužno biti riječ o bliskoj osobi. U konačnici je predloženo kazneno djelo izmijenjeno na način da je femicid definiran kao nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene. Također je detaljnije razrađeno značenje pojma bliska osoba.

U odnosu na novo kazneno djelo Neovlaštenog otkrivanja sadržaja izvidne ili dokazne radnje, ukazali smo da bi se njegovo uvođenje u praksi moglo negativno odraziti na novinarsku profesiju kao i da je potrebno voditi računa o zaštiti prava žrtve kaznenog djela, pravu na obranu okrivljenika te na prava prijavitelja nepravilnosti, propisana Zakonom o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (ZZPN), kako ne bi bili procesuirani zbog prijave nepravilnosti temeljem ZZPN-a. Predložena odredba je izmijenjena na način da je propisano isključenje protupravnosti za osobe koje obavljaju novinarski posao, kao i u slučajevima ako je djelo počinjeno radi zaštite žrtve kaznenog djela, u interesu obrane u kaznenom postupku ili u drugom pretežito javnom interesu.

U postupku donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji pozdravili smo osnaživanje Povjerenstva za praćenje i unaprjeđenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanja sankcija vezanih za zaštitu od nasilja u obitelji kao i povećanje broja članova Povjerenstva te proširenje kruga tijela iz kojih se članovi biraju. Predložili smo da se u rad Povjerenstva uključe i predstavnici ureda pučke pravobraniteljice obzirom da u svojem radu osobitu pozornost posvećuje pravima starijih osoba i specifičnoj problematici nasilja nad obitelji, a koji prijedlog je u konačnici usvojen te je unesen u Nacrt konačnog prijedloga Zakona.

U postupku donošenja Zakona o mirnom rješavanju sporova, među ostalim, ukazali smo da je potrebno voditi računa o dobrovoljnosti takvih postupaka i cilju koji se želi postići. Istakli smo i bojazan da bi nametanje obveze građanima da pristupe mirnom rješavanju spora moglo dodatno produljiti trajanje i stvoriti dodatne troškove postupka, kao i da bi prisiljavanje stranaka da se prvo podvrgnu ovoj vrsti postupaka moglo predstavljati prepreku građanima u pristupu sudu, a što je u suprotnosti sa praksom ESLJP-a u predmetu Esim protiv Turske, br. 59601/09, presuda od 17. rujna 2013. godine.

 

Pritužbe na rad pravosuđa

Tijekom 2023. godine zaprimili smo 262 pritužbe iz područja pravosuđa, što je 6,43% manje nego prethodne godine. Od toga se 129 pritužbi odnosilo na rad sudova, što je povećanje od 9,32% u odnosu na 2022. godinu. Najviše pritužbi, njih 69, odnosilo se na nepotrebno odugovlačenje postupka, 40 na ishod sudskog postupka, 17 na zlouporabu položaja te tri na obavljanje poslova sudske uprave.

Po većem dijelu ovih pritužbi ne možemo postupati jer nemamo ovlasti utjecati na ishod sudskih postupaka ni preispitivati sudske odluke, što je u nadležnosti viših sudova prilikom postupanja po izjavljenim pravnim lijekovima. Međutim, ove su nam pritužbe, iako nerijetko neargumentirane, izvor informacija o nezadovoljstvu građana sudskim odlukama, a ponekad i o njihovoj sumnji na pristranost i korupciju. U slučajevima u kojima nismo našli osnovu za postupanje, pritužiteljima smo pružali relevantnu opću pravnu informaciju.

Osim pritužbi uvjetovanih štrajkom te radi dugotrajnosti sudskih postupaka i nezadovoljstva ishodom sudskog postupka, ukazivalo se i na pojedine specifične probleme s kojima su se građani susretali. Zaprimili smo molbu za pomoć radi nedostavljanja nalaza i mišljenja vještaka sudu unatoč požurivanjima, pritužbu radi bržeg zakazivanja ročišta te okončanja postupka pokrenutog zbog pobijanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, a neki su građani tražili i pravno savjetovanje. Ukazano je i na zapuštenost zgrade jednog suda, loše radne uvjete zbog vlage i plijesni te na otežan pristup osobama s invaliditetom zgradi suda.

Postupamo po pritužbi na nepotrebno odugovlačenje sudskog postupka u slučaju tužiteljice koja je preuzela parnicu iza smrti svojeg oca, pokrenutu 2001. godine radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju nekretnine, u kojoj je 2013. godine podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje, izjavila žalbu na rješenje o povlačenju tužbe te još uvijek nije doneseno rješenje po prijedlogu za povrat u prijašnje stanje. Istovremeno se protiv pritužiteljice, koja ja starije životne dobi, vodi ovršni postupak radi iseljenja iz predmetne nekretnine.

Obratio nam se i odvjetnik nezadovoljan načinom odlučivanja i obrazlaganja sudskih odluka, smatrajući da zbog nastojanja ostvarenja veće učinkovitosti suda u rješavanju predmeta starijih od pet godina, presude nisu dostatno obrazložene te ne sadrže ocjenu dokaza i žalbenih navoda. Stoga je problematizirao okolnost da je ubrzanje postupanja suda pretpostavljeno pravu stranaka na pristup sudu, na pravično i nepristrano suđenje te na obrazloženu sudsku odluku, radi čega se obratio i predsjedniku neposredno višeg suda. Navedene pritužbe ukazuju na različite razloge nezadovoljstva radom sudova i problemima u pravosudnom sustavu.

Tijekom 2023. godine MPU je zaprimilo 975 predstavki građana od čega se 696 odnosilo na rad sudova, 109 na rad državnog odvjetništva, 72 predstavke su bile nerazumljivog i/ili uvredljivog sadržaja, u 59 slučaja je bila riječ o kaznenim prijavama koje su dostavljene DORH-u na nadležno postupanje te se 39 predstavki odnosilo na rad drugih tijela državne i javne vlasti, kojima su proslijeđene na nadležno postupanje. U odnosu na predstavke na rad sudova, 495 se odnosilo na nezadovoljstvo sudskim odlukama, 199 na odugovlačenje postupka, a dvije na neprimjereno ponašanje suca.

Riješeno je 960 predmeta predstavki i pritužbi, dok se u preostalih 15 predmeta čeka izvješće čelnika pravosudnih tijela. MPU također ukazuje na padajući trend zaprimljenih predstavki na rad sudova, jer je u 2021. zaprimljeno 1.333, u 2022. 745, a u 2023. godini 696 predstavki građana.

U 2023. godini pokrenuto je 12 stegovnih postupaka protiv sudaca, od kojih 11 zbog neurednog obnašanja sudačke dužnosti te jedan zbog nanošenja štete ugledu suda i neurednog obnašanja sudačke dužnosti. DSV je zaprimilo 50 zahtjeva za davanje odobrenja za kazneni progon, od čega su u 32 predmeta zahtjevi odbijeni, u tri je odobreno pokretanje kaznenog postupka, u jednom je zahtjev odbačen, a 14 postupaka je još u tijeku.

U 2023. godini građani su nam uputili 33 pritužbe na rad državnog odvjetništva, što predstavlja  pad od 15% u odnosu na 2022. godinu. Pritužbe su se najčešće odnosile na dugotrajnost postupanja povodom kaznene prijave, nezadovoljstvo odlukom državnog odvjetništva, primjerice zbog donošenja rješenja o odbačaju kaznene prijave, ne određivanja istražnog zatvora ili određivanja blaže mjere od istražnog zatvora te na izostanak informacije o postupanju državnog odvjetništva. U pojedinim pritužbama građani su iskazivali sumnju na zlouporabu položaja, odnosno na korupciju.

Građani su nam dostavljali i kaznene prijave, na postupanje ili na znanje, povodom čega smo ih upućivali na nadležno državno odvjetništvo ili prosljeđivali podneske DORH-u na nadležno postupanje. Često su kaznene prijave podnositelji dostavljali na više institucija, pretpostavljamo s namjerom da obavijeste sve potencijalno nadležne institucije o svom problemu.

MPU je u 2023. godini zaprimilo 109 pritužbi na rad državnog odvjetništva, što je 3% više nego 2022. godine, no predstavlja pad od 36% u odnosu na 2021. godinu, kada je zaprimljena 171 pritužba. Povodom 45 pritužbi zatraženo je izvješće glavne državne odvjetnice, dok su se 64 pritužbe odnosile na nezadovoljstvo državnoodvjetničkom odlukom.

Prema javno objavljenim podatcima Hrvatske odvjetničke komore (HOK), ista broji oko šest tisuća članova. Na rad odvjetnika i HOK-a zaprimili smo osam pritužbi, primjerice radi dugotrajnosti disciplinskog postupka HOK-a, čime se, prema mišljenju podnositelja, opstruirala prijava i pogodovalo odvjetnicama.

Prema podatcima MPU, u 2023. godini zaprimljene su četiri pritužbe na rad odvjetnika te jedna predstavka na rad HOK-a.

Disciplinsko tužiteljstvo HOK-a je u 2023. godini zaprimilo 569 disciplinskih prijava, što je 40,36% manje nego prethodne godine te je disciplinski postupak pokrenut povodom 358 disciplinskih prijava, dok su povodom 47 prijava izvidi u tijeku. Doneseno je 65 presuda kojima je utvrđena disciplinska odgovornost za težu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva, od čega je u 13 predmeta izrečena disciplinska mjera gubitka prava na obavljanje odvjetništva. Navedeni brojčani podatci ukazuju da su građani upoznati s nadležnostima HOK-a vezano za postupanje odvjetnika i njihovo eventualno disciplinsko procesuiranje.

Na dan 31. prosinca 2023. godine u Imenik stranih odvjetnika koji u RH mogu obavljati odvjetničku službu pod nazivom zanimanja iz svoje matične države bilo je upisano 15 odvjetnika iz država članica EU s poslovnim nastanom u RH. Međutim, HOK ukazuje da ova brojka ne obuhvaća odvjetnike iz država članica EU koji u RH povremeno i privremeno pružaju odvjetničke usluge sukladno odredbi članka 36.e Zakona o odvjetništvu i koji se ne moraju upisati u odgovarajuće registre.

U odnosu na rad javnih bilježnika i Hrvatsku javnobilježničku komoru (HJK) u 2023. godini zaprimili smo dvije pritužbe građana koje su se odnosile na javnobilježničko sastavljanje i ovjeru potpisa na Ugovoru o doživotnom uzdržavanju suprotno čl. 170. Zakona o socijalnoj skrbi te na rad javnog bilježnika/prisjednika prilikom solemnizacije Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Više o ovim slučajevima pišemo u poglavlju o pravima starijih osoba, u dijelu o ugovorima o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. MPU je zaprimilo 18 predstavki na rad javnih bilježnika te dvije predstavke na rad HJK.

HJK je u 2023. godini zaprimila 40 pritužbi na rad javnih bilježnika, 6% manje nego 2022. godine, pri čemu se 17 pritužbi odnosilo na postupanje javnih bilježnika u ostavinskim postupcima, 10 u ovršnim postupcima, tri na nepravilnosti u postupanju vezano za ugovore o doživotnom uzdržavanju te 10 na druga postupanja poput ovjera, upisa u zemljišnu knjigu i neizdavanja tražene dokumentacije. Prvostupanjska odluka je donesena u 27 predmeta, dok su u pogledu preostalih 13 pritužbi postupci u tijeku.

 

Digitalizacija pravosuđa

Posljednjih su godina znatni napori i financijska sredstva uložena u digitalizaciju pravosuđa s ciljem povećanja njegove učinkovitosti, odnosno smanjenja broja neriješenih predmeta i skraćivanja trajanja sudskih postupaka te transparentnosti.

MPU je razvilo brojne e-Usluge (e-Komunikacija, e-Ovrhe, e-Predmet, e-Oglasna ploča, itd.) koje omogućuju korisnicima brže dobivanje informacija i dokumentacije bez fizičkih odlazaka u državne institucije. Sukladno podatcima MPU, na dan 17. siječnja 2024. godine bilo je upisano 8.187 korisnika usluge „e-Komunikacija“ u interni registar. Pravilnikom o izmjenama i dopuni Pravilnika o elektroničkoj komunikaciji, pravo pristupa informacijskom sustavu upisom verificirane e-mail adrese planira se omogućiti pravnim osobama, tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima, tijelima JLP(R)S i pravnim osobama s javnim ovlastima.

Kako je navedeno u EU Strategiji o europskom e-pravosuđu za razdoblje od 2024.-2028., cilj e-pravosuđa je olakšavanje pristupa pravosuđu i funkcioniranje pravosudnih sustava pojednostavljivanjem i digitalizacijom komunikacije sa sudovima, pristupa postupcima i pravnim informacijama te povezivanjem nacionalnih pravosudnih sustava u državama članicama EU.

MPU je tijekom 2023. godine realiziralo projekt zajedničkog informacijskog sustava zemljišnih knjiga i katastra (ZIS OSS), kojim je nadograđen postojeći sustav povezivanjem s registrom izvlaštenih nekretnina te je implementirana mobilna aplikacija za građane i poslovne korisnike koja omogućava praćenje promjena na nekretninama. Projektom digitalne arhive (skeniranje starih zemljišnih knjiga) završena je digitalizacija za 70 od ukupno 76 ZKO te su potpuno digitalizirana 24 općinska suda od ukupno 28 koji su bili u tom projektu.

Pilot projektom eSudnice na Općinskom sudu u Novom Zagrebu jedna sudnica je opremljena audio-video opremom, prezentacijskom opremom i uređajima za digitalizaciju sadržaja kako bi se sve rasprave i dokumentacija vodili u isključivo digitalnom obliku.

U sklopu investicija koje se provode kroz NPOO planira se uvođenje virtualnog asistenta baziranog na umjetnoj inteligenciji u sustav za upravljanje sudskim predmetima eSpis i ZIS.

U studenom 2023. godine upućene su u saborsku proceduru izmjene i dopune Zakona o sudovima, koje su izglasane u ožujku 2024. godine, kojima se među ostalim propisuje obveza javne objave svih sudskih odluka na posebnoj mrežnoj stranici uz prethodnu anonimizaciju i poštivanje pravila o zaštiti osobnih podataka, što stupa na snagu 1. siječnja 2025. godine.

Time će se unaprijediti transparentnost rada sudova i povećati pravna sigurnost te bi se trebala omogućiti kvalitetnija analiza sudskih presuda i ujednačavanje sudske prakse. Pri tome sudske odluke trebaju biti pristupačne, čitljive i jasne, kako bi se osiguralo da ih svi na koje se odnose mogu lako razumjeti.

Iako digitalizacija nosi brojne pozitivne učinke, iskristalizirala je i izazove s kojima se pojedini građani susreću zbog specifičnih životnih okolnosti, što može dovesti do digitalnih podjela zbog neodgovarajuće razine digitalne pismenosti i tehničke opremljenosti.

U predmetu otvorenom po telefonskoj pritužbi građanke, uočene su manjkavosti pravosudnog sustava koji može u nejednaki položaj staviti osobe zbog njihove životne dobi, obrazovanja, imovnog stanja, invaliditeta i drugih osnova. Gospođa starije životne dobi, narušenog zdravlja i teškog imovnog stanja, koja izlazi iz kuće samo kada je to prijeko potrebno, suočila se sa sustavom prilagođenim onima koji se mogu kretati, imaju sredstva kojima bi došli do suda te se znaju služiti internetom.

Naime, ukazala je da je, nakon što nije pristupila pripremnom ročištu, poziv na ročište za objavu presude zaprimila poštom, uz naznaku da u slučaju nedolaska presudu može preuzeti na sudu ili putem sustava e-Oglasna. Kako iz objektivnih razloga nije mogla koristiti niti jednu ponuđenu mogućnost preuzimanja presude, obratila nam se s upitom kako da sazna prava i obveze iz presude. Uz njezinu suglasnost, presudu smo preuzeli sa portala, pročitali joj te smo ju žurno uputili poštom.

Ovaj slučaj je upozorio na moguće nedostatke načina dostave i preuzimanja pismena, posebice kada su u pitanju osobe starije životne dobi, s invaliditetom, narušenog zdravlja i teškog imovnog stanja, zbog čega bi mogle biti u nepovoljnijem položaju prilikom ostvarivanja svojih prava i ispunjenja obveza. MPU nas je izvijestilo da je čl. 335. ZPP-a, kojim se uređuje i dostava presude, rezultat zakonodavnih intervencija u uređenje parničnog postupka kojim se redefiniraju i uklanjaju instituti koji usporavaju postupak, uvode nova rješenja, a sve radi osiguravanja uvjeta za učinkovit parnični postupak, uz očuvanje pravne sigurnosti i vladavine prava.

Navodi se i da se propisanim načinom dostave presude uvodi disciplina kod suda, u smislu rokova izrade presude, kao i kod stranaka, na način da prisustvuju ročištima za objavu čime se smanjuju troškovi dostave.

Nadalje, početkom 2023. godine novelama Zakona o zemljišnim knjigama (ZoZK) propisano je da se svi prijedlozi podnose isključivo elektronički posredstvom javnih bilježnika i odvjetnika. Time se restriktivnije uređuje način podnošenja prijedloga za upis, koji su građani ranije mogli podnijeti i putem sustava e-Građani, neposredno u pisanom obliku ili putem pošte, te je zemljišnoknjižni sud bio dužan zaprimiti svaki prijedlog bez obzira je li prikladan za provedbu upisa.

Nezadovoljstvo zbog nemogućnosti samostalnog podnošenja zahtjeva zemljišno-knjižnom sudu, građani su isticali i u pritužbama pučkoj pravobraniteljici.

 

“Zašto građanima nije omogućeno da i dalje samostalno, ako im to najviše odgovara, podnose pismeno, tj. elektroničkim putem, kao i do sada te zašto se i dalje ne ostavi alternativa za one građane kojima samostalna predaja elektroničkim putem, tj. za one koji znaju kako i samim time, uštede na novonastalim nametima?

 Na kraju, kako imam problem, praktične naravi, ti. kako zatražiti povrat troškova nepotrebno nastalih novim zakonom, molim uputu o postupanju tj. kako namiriti nastale troškove i od koga?”

Zakonskom izmjenom nastoji se ubrzati rad sudova postupanjem po ispravno sastavljenim zemljišno-knjižnim prijedlozima. MPU je ukazao da građani neće imati dodatne troškove, budući da se za elektroničke prijedloge plaća 50% pristojbe dok prema Pravilniku o izmjenama Pravilnika o privremenoj javnobilježničkoj tarifi, javnobilježnička tarifa za elektroničko podnošenje prijedloga iznosi 8, 4 ili 2 boda (1 bod = 1,33 eura), a pravo na nagradu se ne ostvaruje za postupke za koje se do sada nije naplaćivala sudska pristojba.

Tako je u slučaju podnošenja prijedloga za upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu sudska pristojba smanjena s 33,18 eura na 16,59 eura. Nakon što se tome pribroji nagrada javnog bilježnika u visini od 8 bodova, ukupan trošak predaje prijedloga elektronički putem javnog bilježnika je niži od ranijeg troška predaje prijedloga neposredno na sudu.

Međutim, sudska pristojba za primjerice predbilježbu, brisanje uknjižbe, brisanje predbilježbe iznosi 6,64 eura, odnosno nekadašnjih 50 kn i to je bio jedini trošak koji su građani imali ukoliko su prijedlog sudu sami podnosili. Sada je ta sudska pristojba umanjena na 3,32 eura, no kada se tome pribroji nagrada javnog bilježnika u visini od 4 boda, ukupan trošak postupka je veći nego kada se na prijedlog plaćao puni iznos sudske pristojbe te se isti mogao neposredno dostaviti sudu.

U slučaju da se prijedlog podnosi putem odvjetnika, iako nije propisana posebna nagrada odvjetnika za ove poslove, isto pretpostavlja da će odvjetnik prethodno sastaviti ispravu koja se podnosi zemljišno-knjižnom sudu, za što ostvaraje pravo na nagradu čija visina ovisi o vrijednosti predmeta spora.

Iako uvođenje elektroničke komunikacije nosi niz pogodnosti, ovakav model digitalizacije može povećati troškove u nekim od predmeta, što će više pogađati građane slabijeg imovnog stanja. Također, u nekim će slučajevima građani imati i dodatni trošak dolaska do mjesta gdje se nalazi javni bilježnik ili odvjetnik, što će povećati njihov ukupni trošak elektroničke komunikacije sa sudom. Stoga je preduvjet pristupa sudu u ovim slučajevima dostupnost javnih bilježnika i odvjetnika svim građanima, neovisno o mjestu života te ukupni trošak koji građani imaju uvođenjem elektroničke komunikacije ne bi trebao biti veći od troška koji su imali prije uvođenja ove zakonske izmjene.

Preporuka 90.

Ministarstvu pravosuđa i uprave, da provede analizu utjecaja digitalizacije i modernizacije pravosuđa s ciljem otklanjanja eventualnih nedostataka u pristupu pravosuđu pripadnika ranjivih skupina građana

S određenim poteškoćama se suočavaju i istražni zatvorenici kojima nije omogućen pristup računalu, zbog čega nemaju mogućnost uvida u digitalne zapise podataka koji čine dio sudskog spisa. Time se ograničava priprema obrane koja je zajamčena ZKP-om te je potrebno razmotriti dodatna jamstva ostvarenja prava uvida u spis svim istražnim zatvorenicima, o čemu više pišemo u dijelu o zatvorskom sustavu.

Osim pojedinih ranjivih skupina građana, radi nedostatka digitalizacije pučkoj pravobraniteljici pritužbom se obratila i odvjetnica ukazujući da su Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku odvjetnici diskriminirani temeljem društvenog položaja jer zakonske izmjene predviđaju elektronsku komunikaciju koja uključuje elektronsku dostavu pismena u kaznenom postupku 365 dana u godini.

Budući ne mogu stopirati dostavu pismena u elektronički poštanski pretinac, ukazuje da takva dostava pismena, uslijed tekućih zakonskih rokova, primjerice za podnošenje žalbi, onemogućuje odvjetnike u korištenju godišnjeg odmora i odlasku na bolovanje. S obzirom da je pred Ustavnim sudom pokrenut postupak za ocjenu suglasnosti spornog propisa s Ustavom i zakonom, predstoji sačekati odluku Ustavnog suda.

 

Ovrhe i stečajevi

Ovrhe

“…molim žurno savjet i pomoć vezano za predmet u OGS ZG… kojim se određuje deložacija iz stana u kojem živim 24 godine, a dvoje djece od svog rođenja (jedno maloljetno)…”

Kao i prethodnih godina, građani su u pritužbama ukazivali na nezadovoljstvo sudskim odlukama i postupcima koji su im prethodili, dugotrajnost ovršnih postupaka, postupanja agencija za otkup i naplatu potraživanja, na ovrhu sredstava zaštićenih od ovrhe, deložacije iz ovršenih nekretnina, kao i na probleme u primjeni propisa kojima je regulirano ovo pravno područje, radi čega postavljaju i brojne upite o mogućnosti dobivanja pravne pomoći. Budući da ih nismo ovlašteni zastupati i pravno savjetovati, te da se uslijed navedenih problema često nalaze u teškom socio-ekonomskom položaju,  građane smo informirali o raspoloživim pravnim sredstvima te zakonskoj mogućnosti ostvarenja prava na besplatnu pravnu pomoć.

Osim toga, iako po ovim pritužbama često nismo ovlašteni postupati, navodi građana su nam važan izvor saznanja o poteškoćama s kojima se susreću te ih koristimo prilikom predlaganja boljih zakonskih rješenja usmjerenih učinkovitijoj zaštiti dužnika i poštivanju njihovog dostojanstva, kao npr. prilikom savjetovanja o prijedlogu Zakona o načinu, uvjetima i postupku servisiranja i kupoprodaje potraživanja, o čemu pišemo u nastavku.

Osobito je težak položaj ovršenika kojima prijeti iseljenje, a nemaju drugi smještaj, pa smo im ukazivali na mogućnost ostvarivanja prava na novčanu naknadu za troškove stambenog zbrinjavanja. Ustavni sud je odlukom i rješenjem U-I-331/2021 i dr. od 19. prosinca 2023. godine, između ostaloga, ukinuo čl. 46. st. 3. Ovršnog zakona kojim je bilo propisano da se od 1. studenoga do 1. travnja ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine neće provoditi prema fizičkoj osobi koja ne obavlja određenu upisanu djelatnost te fizičkoj osobi koja obavlja određenu upisanu djelatnost (ako se ovrha ne provodi u vezi s tom djelatnošću), osim ako za to postoji opravdan razlog.

Naime, ocjena je Ustavnog suda da zakonodavac nije uspostavio pravednu ravnotežu između vjerovnika i ovršenika, jer je bio nametnut prekomjeran teret vjerovnicima te su bili zaštićeni ovršenici nauštrb prava vjerovnika, radi čega je članak nesuglasan s ustavnim jamstvom prava vlasništva.

Naglasio je i da mjere socijalne politike treba provoditi unutar zakona prvenstveno namijenjenih ostvarenju ciljeva socijalnih politika te da zaštita dostojanstva ovršenika, iako je jedno od temeljnih načela Ovršnog zakona, mora biti uravnotežena s pravom ovrhovoditelja na prisilno ostvarenje tražbine. Pritom je ocijenio da petomjesečno ograničenje ostvarenja ovrhe ispražnjenjem i predajom u posjed predstavlja znatno ograničenje prava vjerovnika, kao i da ukinuta odredba nije podobna za ostvarenje ciljeva socijalne politike, jer se njome samo privremeno odgađa iseljenje, a za to vrijeme dug može značajno narasti zbog zateznih kamata.

Imajući u vidu i ovu odluku Ustavnog suda, ponavljamo preporuku MPU-u o potrebi sveobuhvatne analize ovršnog sustava te izrađivanja prijedloga novog Ovršnog zakona. Naime, iako je Vlada RH u mišljenju na Izvješće pučke pravobraniteljice za 2022. godinu istaknula kako je u tijeku analiza ovršnog sustava te da će se po njenom završetku pristupiti izradi novog prijedloga Ovršnog zakona, njegovo donošenje nije predviđeno planom zakonodavnih aktivnosti za 2024. godinu.

MPU nam je bilo naknadno odgovorilo da izrada novog Ovršnog zakona nije moguća bez cjelovitog usklađivanja i umrežavanja različitih sustava, što nije ostvarivo bez sveobuhvatne analize i uključivanja svih dionika u provedbi ovrhe, kao i da je potrebno analizirati utjecaj recentnih odluka Suda EU, koje uvode određene pravne standarde nepoznate našem ovršnom sustavu. Iako je pozitivno načelno uvažavanje ove preporuke, s obzirom da ista nije implementirana, odnosno da  nemamo informaciju da je analiza izrađena, kao i da na temelju nje nije izrađen prijedlog novog Ovršnog zakona, i dalje ustrajemo na ovoj preporuci.

Preporuka 91. (ponovljena)

Ministarstvu pravosuđa i uprave, da izradi sveobuhvatnu analizu ovršnog sustava i na temelju nje izradi prijedlog novog Ovršnog zakona

Pozdravljamo nastojanja MPU koje je povodom naše preporuke iz Izvješća za 2022. godinu navelo kako se razmatra mogućnost izuzimanja od ovrhe primanja iz fondova solidarnosti namijenjena zdravstvenim potrebama, uz osiguravanje mehanizama zaštite od zloupotreba, koje postupanje također nastavljamo pratiti.

Ovršenici su nam se obraćali i zbog stupanja trećih osoba na mjesto ovrhovoditelja, najčešće agencije za otkup i naplatu potraživanja, ukazujući na neprimjerenu komunikaciju, izostanak dogovora o otplati duga, uskratu informacija te bojazan da im se neosnovano naplaćuje uvećani dug. Iz nekih pritužbi proizlazi da ustupanjem potraživanja agencijama građani postaju žrtve nametljivog ponašanja i uznemiravanja, čime se osim privatnosti ugrožava i njihovo dostojanstvo.

U  prosincu 2023. godine donijet je Zakon o načinu, uvjetima i postupku servisiranja i kupoprodaje potraživanja, što smo zbog kršenja prava zaduženih građana uslijed nedovoljno reguliranog i nadziranog rada agencija preporučivali u više godišnjih izvješća.

MF je tijekom javnog savjetovanja uvažio neke naše prijedloge, među kojima ističemo zabranu dolaska u dom dužnika bez njegovog izričitog pisanog pristanka, kao i ustrajnog i neželjenog komuniciranja, što je važno zbog zaštite prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja iz čl. 8. EKLJP. Pozitivno je i što se Zakonom ne regulira samo rad subjekata iz djelatnosti kupoprodaje i servisiranja kredita, već i drugih potraživanja od vjerovnika poput teleoperatera, komunalnih društava i drugih.

Na dugotrajnost sudskih postupaka ukazuju i ovrhovoditelji i ovršenici. O tome govori i presuda ESLJP-a iz veljače 2023. godine Orašanin protiv RH br. 24811/16, kojom je utvrđeno da je podnositeljici povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno čl. 6. EKLJP zbog neažurnog postupanja domaćih sudova u provedbi ovrhe temeljem pravomoćne presude. ESLJP je ponovio raniji stav da država mora postupati aktivno radi pružanja pomoći vjerovniku u izvršenju presude. Utvrdio je da dvije godine i jedanaest mjeseci domaći sudovi nisu odlučili o prijedlogu za ovrhu na drugoj adresi ovršenice, odnosno da nisu postupali aktivno radi ovrhe pravomoćne presude iz 1994. godine, zbog čega je povrijeđen čl. 6. st. 1. EKLJP.

„Poštovani, ne jednom, već puno puta banka i Fina rade ruku pod ruku i kradu sredstva. Moja plaća od 6.6. koja s 1/3 odmah biva oduzeta na redovnom računu, na zaštićeni račun plaća nije bila uplačena. Izgovor je da nisam prijavila poslodavca, što je laž. Prijavila sam poslodavca 15.5. i ponovno 7.6. na konto njihovog besmisla. Sve doznake, izvještaj od poslodavca i platnu listu uz broj reference na kojem je upisan poslodavac su svaki dan od 7.6. do danas poslane na banku. Oni se igraju mačke i miša. Nitko se ne javlja, na sve upite na sve pozive nitko mene ne nazove i riješi krađu jer je novac znači ukraden. Lijepo molim da mi ukažete na daljnje postupanje jer ovo nije prvi puta.“

Pritužbe ovršenika s blokiranim računima i dalje ukazuju na nesnalaženje u propisima i potrebu za pravnom pomoći te na njihovu tešku materijalnu situaciju. Blokirani građanin, pod uvjetom da mu je stalno novčano primanje bilo jednako ili veće od 1.006,44 eura, što je bio iznos prosječne neto plaće u 2023. godine primjenjivan u provedbi ovrhe, u najboljem je slučaju mjesečno raspolagao sa 670,96 eura, koliki je bio najviši mogući iznos zaštićenog dijela.

Broj blokiranih građana je 2023. godine bio nešto niži, ali je iznos njihovog ukupnog duga bio viši nego 2022. godine. Na dan 31. prosinca 2023. godine bio je blokiran 210.781 potrošač, s dugom od 2,71 milijardu eura, što je 17.941 potrošač manje te 0,32 milijarde eura više nego 2022. godine. I dalje značajno prevladavaju dugotrajne blokade te je dulje od godinu dana bilo blokirano 79,9% (168.505) potrošača s 84,1% ukupnog duga, a 82.944 potrošača bilo je blokirano zbog duga do 1.327 eura.

 

Stečaj potrošača

Unatoč blago silaznom trendu, podaci ukazuju na i dalje velik broj građana koji se nalaze u začaranom krugu ovrha te nisu u mogućnosti podmiriti dugovanja i u cijelosti raspolagati svojim primanjima. Iako bi bilo za očekivati njihov značajniji interes za postupke propisane Zakonom o stečaju potrošača, čiji je cilj omogućiti novi početak prezaduženim građanima, prema podacima za 2023. godinu proizlazi da ih i dalje tek manji broj prepoznaje kao priliku za izlaz iz dugovanja. U skladu s tim je i mali broj pritužbi koje smo zaprimili u vezi stečaja potrošača, a koje su najčešće bile zamolbe za pravnu pomoć u svezi provedbe postupka.

„Postovana, javljam se vezano za jednostavan stecaj potrosaca koji traje od 2019.godine… Javljam se zato sto sam cijelo vrijeme trajanja postupka blokirana, placam najam za stan i od place mi ostane 1000 kn. Nemam novaca da uzmem odvjetnika, a vjerujem da postoji dosta nepravilnosti na temelju kojih bi mogla biti obestecena u ovom postupku. Molim Vas ako mi mozete pomoci i vidjeti kako u najkracem roku moze biti rjesen ovaj moj slucaj.“

Imajući u vidu izmjene i dopune Zakona o stečaju potrošača donesene 2022. godine, među kojima je smanjenje iznosa dospjelih obveza za pokretanje postupka redovnog stečaja potrošača (s 30.000 na 20.000 kuna), kraće razdoblje provjere ponašanja potrošača (s pet na tri godine), donesenih radi dodatnog unaprjeđenja redovnog i jednostavnog postupka stečaja potrošača, MPU smatra da je time poboljšan stav prema stečaju potrošača.

Podaci o redovnim postupcima stečaja potrošača i jednostavnim postupcima stečaja potrošača pokazuju da i dalje ne možemo govoriti o značajnijem utjecaju zakonskih izmjena na smanjenje prezaduženosti.

Redovni postupak stečaja potrošača odnosno postupak stečaja potrošača može pokrenuti potrošač koji u razdoblju od najmanje 90 uzastopnih dana ne može podmiriti novčane obveze veće od 2.654,46 eura te se nakon zaključenog stečaja i isteka razdoblja provjere ponašanja može osloboditi obveza prema svim vjerovnicima, osim zakonom propisanih izuzetaka koji se odnose na uzdržavanje djece, roditelja ili drugih osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, vraćanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom ili prekršajem, naknadu štete nastale kaznenim djelom ili prekršajem te naknadu štete zbog smrti ili teže tjelesne ozljede.

U 2023. godini na sudovima je zaprimljeno 155 prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača, što je tek 26 prijedloga više no prethodne godine. U istom su razdoblju donesena 34 rješenja o otvaranju i zaključenju postupka stečaja potrošača, deset rješenja o zaključenju postupka stečaja potrošača te 17 o oslobođenju od preostalih obveza. Zbog potrebe proteka perioda provjere ponašanja (najviše pet, odnosno tri godine) u narednom razdoblju se očekuje veći broj potrošača koji će biti oslobođeni od preostalih obveza. Prema podacima FINA-e, u 2023. godini provedbom redovnog postupka stečaja potrošača deblokirano je deset potrošača, od kojih su dva ponovno blokirana.

Unatoč višegodišnjem razdoblju velikog broja blokiranih građana koji bi ispunjavali uvjete za stečaj potrošača, tek mali broj ih je pokrenuo ovaj postupak, a među onima koji su to učinili mali broj ih je oslobođen preostalih obveza i deblokiran. FINA kao osnovni razlog neodlučivanja građana na provedbu redovnog postupka stečaja potrošača navodi nepoznavanje samog instituta, uz pretpostavku straha potrošača da će ostati bez nekretnine u kojoj žive, druge imovine ili primanja te da ne žele da netko treći (povjerenik) upravlja i raspolaže stečajnom masom za vrijeme provjere ponašanja.

Ponešto je drugačiji jednostavni postupak stečaja potrošača, koji je namijenjen potrošačima s evidentiranim dugom u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje FINA-e neprekidno tri godine za iznos glavnice do 2.654,46 eura. Pokreće ga FINA po službenoj dužnosti, nakon što se potrošaču omogući izjašnjavanje je li suglasan s provođenjem postupka.

Ako sud utvrdi da je vrijednost unovčive imovine potrošača jednaka ili manja od 1.327,23 eura, donosi rješenje o otvaranju i zaključenju jednostavnog postupka stečaja potrošača. U tom se slučaju potrošač odmah oslobađa preostalih obveza za koje je pokrenut jednostavni postupak stečaja potrošača. Ako je vrijednost unovčive imovine veća od 1.327,23 eura, otvara se jednostavni postupak stečaja potrošača i imenuje povjerenik koji u roku 12 mjeseci nastoji unovčiti imovinu potrošača radi namirenja vjerovnika.

Pri tome se nekretnine ne mogu koristiti za namirenje vjerovnika u ovom postupku. Nakon unovčenja imovine te zaključenja jednostavnog postupka stečaja, potrošač se oslobađa preostalih obveza za koje je postupak pokrenut.

Iz podataka o jednostavnim postupcima stečaja potrošača vidljiv je otpor dijela građana prema ovakvom načinu rješavanja njihovih dugovanja. Oni koji se izjasne po pozivu na očitovanje za njegovu provedbu, u većoj mjeri joj se protive no što su s njom suglasni, a ponekad i plaćaju dugovanje kako ne bi bili uključeni u ovaj postupak, bez obzira na pojašnjenja da u njemu ne dolazi do unovčavanja nekretnine, da se odnosi samo na dio obveza evidentiranih u očevidniku FINA-e te da se u slučaju kada potrošač ima imovinu manju od 1.327,23 eura postupak otvara i odmah zaključuje uz oslobođenje od preostalih obveza.

Naime, FINA je 2023. godine poslala 46.140 poziva na očitovanje za provedbu jednostavnog postupka stečaja potrošača, od čega je 9.232 potrošača povratno dostavilo očitovanje, i to 6.515 negativno.

U 2023. godini bilo je 37.967 prijedloga za otvaranje jednostavnog postupka stečaja potrošača, pri čemu je 12.496 oslobođeno od preostalih obveza, jer je doneseno 12.466 rješenja o otvaranju i zaključenju jednostavnog postupka stečaja potrošača, devet rješenja o zaključenju jednostavnog postupka stečaja potrošača te 21 rješenje o oslobođenju od preostalih obveza.

Pri tome je 5.888 potrošača ujedno i deblokirano provedbom ovog postupka, ali ih je 1.639 ponovno blokirano. Provedbom 191.705 jednostavnih postupaka stečaja potrošača u razdoblju od 2019. do 2023. godine deblokirano je 30.936 (16%) potrošača, a taj učinak umanjuje činjenica da je dio njih ponovno blokiran.

U 2023. godini ponovno je blokirano 28% potrošača koji su provedbom jednostavnog postupka stečaja potrošača u istoj godini prethodno deblokirani, dok je u ranijim godinama taj postotak bio i veći (2019. – 46%, 2020. – 53%, 2021. – 49%, 2022. – 43%).

FINA i dalje kao problem korištenja postupaka stečaja potrošača ističe neinformiranost i nezainteresiranost građana, unatoč pisanim informacijama i obrascima koje im dostavlja uz poziv na očitovanje, kao i kontaktima na koje se mogu obratiti upitima. S obzirom da su pokazatelji prezaduženosti građana i dalje visoki, važno je identificirati uzroke malog interesa građana za ove postupke te ih analizirati radi osmišljavanja mjera koje bi doprinijele njihovom češćem korištenju.

Konačno, i nadalje je potrebno iznaći odgovarajuće rješenje za prezadužene i blokirane građane, kako situacija u kojoj se nalaze ne bi postala trajna. Važno je osmišljavati dodatne mjere za prevenciju i izlaz iz prezaduženosti, kojima bi se pogođenim građanima omogućila financijska stabilnost, a time i odgovarajući životni standard. Stoga i dalje zagovaramo izradu sveobuhvatne analize strukture dužnika i uzroka prezaduženosti, kao polazište za kreiranje diferenciranih i ciljanih mjera.

 

Besplatna pravna pomoć

„Zar nismo mi stari i bolesni zaštićeni… a oni nas žele izbaciti iz kuće. Lošeg smo primanja stanarinu nismo u mogućnosti plaćati… kome ću se obratiti… nije ovo grad, ovo je mali otok. Odakle meni novci za odvjetnika i put… Tražimo od vas savjet, pomoć i što da napravimo dalje…“ 

Prepreke financijske naravi radi kojih pojedine kategorije građana ne mogu ostvariti svoje ljudsko pravo pristupa pravdi, u značajnoj mjeri ugrožavaju temeljno načelo vladavine prava – pristup pravosuđu te jednakost svih građana pred zakonom i javnopravnim tijelima. Stoga je važno osigurati učinkoviti sustav besplatne pravne pomoći (BPP) koji će građanima omogućiti pravovremenu pravnu pomoć neovisno o njihovom imovnom stanju.

Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći (ZBPP) određuje dva oblika BPP-a – primarnu i sekundarnu. Primarnu pružaju ovlašteni pružatelji (organizacije civilnog društva, pravne klinike i upravni odjeli u županijama) te obuhvaća pravno savjetovanje, sastavljanje podnesaka i zastupanje pred javnopravnim tijelima, ESLJP-om i međunarodnim organizacijama te pravnu pomoć u izvansudskom rješavanju sporova.

Iznimna je važnost primarne pravne pomoći u postupcima pred upravnim tijelima u kojima građani realiziraju prava, primjerice iz zdravstvenog i mirovinskog osiguranja te sustava socijalne skrbi. Stoga se pravnim savjetovanjem građana o raspoloživim pravnim mogućnostima mogu prevenirati sudski postupci, kao i posljedični često visoki sudski troškovi.

Sekundarna pravna pomoć, uz odvjetničko zastupanje u zakonom definiranim pravnim područjima, obuhvaća i oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka i vještačenja te oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi. Imovinski uvjeti za ostvarivanje sekundarne pravne pomoći podrazumijevaju da ukupni prihodi podnositelja zahtjeva i članova njegovog kućanstva mjesečno ne prelaze po članu kućanstva iznos proračunske osnovice (koja trenutno iznosi 441,44 eura), te da ukupna vrijednost imovine podnositelja zahtjeva ne prelazi iznos od 60 proračunskih osnovica (26.486,40 eura).

Besplatna pravna pomoć može se odobriti u taksativno navedenim pravnim slučajevima poput postupaka radi ostvarivanja prava djeteta na uzdržavanje, postupaka radi naknade štete žrtvama kaznenog djela nasilja te postupaka korisnika ZMN-a, u onim vrstama pravnih postupaka za koje se može odobriti BPP.

Preporuka 92.

Ministarstvu pravosuđa i uprave, da pravovremeno raspisuje natječaj za financiranje pružatelja primarne pravne pomoći te ga provede u primjerenom roku

Kao i prethodnih godina, tijekom 2023. pučka pravobraniteljica je zaprimala upite građana o mogućnostima pravnog savjetovanja i zastupanja pred sudovima i državnim tijelima, što ukazuje da im je BPP potrebna, no da još uvijek nisu dovoljno informirani o uvjetima i načinu njezina ostvarivanja.

Stoga smo u izvješćima za 2021. i 2022. godinu MPU-u preporučili da javnim promotivnim aktivnostima, putem medija i na druge načine informira građane o mogućnostima ostvarivanja BPP-a. MPU nas je obavijestio da su u prosincu 2023. tiskani letci i plakati s osnovnim informacijama o sustavu BPP-a koje će dostaviti institucijama kojima se građani obraćaju radi ostvarivanja svojih prava (općinskim sudovima, Hrvatskom zavodu za socijalni rad i njegovim županijskim uredima, županijama, uredima pučke te posebnih pravobranitelja, ovlaštenim udrugama i pravnim klinikama).

Sukladno podacima MPU-a, još uvijek je prisutan problem dugotrajnosti postupanja u žalbenim postupcima na rješenja o BPP-u, koji se i nadalje prosječno rješavaju tri godine. To može dovesti do neučinkovitosti sustava BPP-a, naročito u postupcima u kojima su propisani prekluzivni rokovi, čijim protekom nastupa gubitak prava.  S obzirom da je ZBPP-om propisano da se o žalbi odlučuje u roku od osam dana od dana njenog primitka, nužno je ubrzati postupanja u žalbenim postupcima.

I nadalje je prisutan problem nedovoljne teritorijalne dostupnosti BPP-a, o čemu smo pisali i u prethodnim izvješćima. Gotovo polovica udruga registriranih kao pružatelji primarne pravne pomoći djeluju na području Grada Zagreba, dok u velikom dijelu RH, primjerice Zadarskoj, Šibensko-kninskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji, ne djeluje niti jedna udruga registrirana za pružanje ove pomoći.

Tijekom 2023. pojedini pružatelji su terenskim obilascima osiguravali dostupnost primarne pravne pomoći stanovnicima ruralnih i prometno izoliranih područja. Tako je udruga PGP Sisak kontinuirano pružala BPP putem besplatnog telefona te obilazeći građane u kontejnerskim naseljima i njihovim domovima.

Također, Udruga za podršku žrtvama i svjedocima pružala je BPP redovno obilazeći udaljenija mjesta na području Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije. Udruga Srpsko narodno vijeće je putem svojih područnih ureda osiguravala primarnu pravnu pomoć stanovništvu potresom pogođenih područja koje nailazi na niz poteškoća u ostvarivanju svojih prava.

Iako je ZBPP-om propisano da je BPP moguće ostvariti i u nadležnim upravnim odjelima u županiji (UOŽ), ovi su odjeli u najvećoj mjeri usmjereni na zaprimanje i rješavanje zahtjeva za sekundarnu pravnu pomoć. Iz podataka koje su nam dostavili UOŽ proizlazi kako su službenici koji rade na poslovima BPP-a nedovoljno educirani o raznovrsnim pravnim područjima te nisu uvijek u mogućnosti pružiti pravovremenu i kvalitetnu pravnu pomoć.

O ovom problemu smo pisali u Izvješću za 2022. godinu te smo DŠJU-u preporučili  da za službenike UOŽ organizira specijalizirane edukacije iz pravnih područja zbog kojih im se građani najčešće obraćaju (primjerice iz obiteljskog, upravnog, radnog, ovršnog prava itd.). S obzirom da nije ispunjena, radi njene važnosti za unaprjeđenje kvalitete sustava BPP-a, preporuku ponavljamo.

Preporuka 93. (ponovljena)

Državnoj školi za javnu upravu, da organizira specijalizirane edukacije za službenike upravnih odjela u županijama koji pružaju primarnu pravnu pomoć o pravnim temama zbog kojih im se građani najčešće obraćaju

Sukladno Zakonu o odvjetništvu, HOK osigurava BPP imenovanjem punomoćnika za zastupanje bez prava na nagradu. Ovaj oblik pravne pomoći, koji nije obuhvaćen ZBPP-om te ne ulazi u kategoriju sekundarne pravne pomoći, HOK osigurava socijalno ugroženim osobama i žrtvama Domovinskog rata u pravnim stvarima u kojima te osobe ostvaruju prava vezana s njihovim položajem, primjerice pravo na uzdržavanje, prava iz radnog odnosa, mirovinskog osiguranja i sl.

Tijekom 2023. godine HOK je zaprimio 215 molbi za odobravanjem BPP-a, a ista je odobrena u 106 slučajeva. HOK navodi da je provedena preporuka iz Izvješća za 2022. godinu i osigurana dostupnost odvjetnika za pružanje sekundarne pravne pomoći na područjima svih sudova, kao i da se kontinuirano ažuriraju liste odvjetnika za pružanje BPP-a na cjelokupnom području RH.

U kontekstu unaprjeđenja sekundarne pravne pomoći, pučka pravobraniteljica je sudjelovala u javnoj raspravi o Prijedlogu uredbe o vrijednosti iznosa za utvrđivanje naknade za pružanje sekundarne pravne pomoći za 2023. godinu, pri čemu je predložila da se vrijednost boda za izračun naknade za pružanje sekundarne pravne pomoći koju pružaju odvjetnici maksimalno približi ili odredi u visini vrijednosti boda koja odvjetniku pripada po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (što iznosi 1,99 eura).

Ujedno smo predložili dodatno povećanje iznosa vrijednosti boda za vještačenja kako bi se približio realnom novčanom ekvivalentu za uloženi stručni rad vještaka. U konačnici je iznos vrijednosti boda za izračun naknade za pružanje sekundarne pravne pomoći povećan na 1,25 eura bez PDV-a.

 

Sudska praksa u predmetima vezanim uz diskriminaciju

Pri analizi sudske prakse u predmetima vezanim uz diskriminaciju koristili smo statističke podatke MPU-a za građanske, prekršajne i kaznene predmete, koji se prema čl. 14. ZSD-a trebaju dostaviti pučkoj pravobraniteljici, kao središnjem tijelu nadležnom za suzbijanje diskriminacije, do 1. veljače za prethodnu kalendarsku godinu; preliminarne podatke MUP-a; raspoložive odluke iz građanskih i radnih, prekršajnih i kaznenih te upravnih predmeta, kao i pritužbe građana kojima su ukazivali na poteškoće u sudskim postupcima, u vezi njihovih specifičnih stanja, primjerice zdravstvenog i imovnog. U Izvješće za 2022. godinu nije bila uključena analiza statističkih podataka MPU-a za građanske, kaznene i prekršajne predmete vezane uz diskriminaciju, jer su nam dostavljeni neposredno prije predaje Izvješća Hrvatskom saboru. Stoga smo u ovom Izvješću analizirali i usporedili podatke iz 2022. i 2023. godine.

Građanski predmeti

U 2023. godini postupano je u 156 građanskih predmeta vezanih uz diskriminaciju, od kojih je 114 predmeta preneseno iz prethodnih godina, dok su 42 novozaprimljena.

U odnosu na prethodnu godinu, 2023. se broj prenesenih predmeta smanjio za 29%, a čak 22% manje je i novozaprimljenih predmeta. Broj neriješenih predmeta na kraju 2023. godine bio je 32% manji nego na kraju 2022. godine.

Vezano za duljinu trajanja postupaka, u 2023. godini šest ih je završeno u razdoblju do 12 mjeseci, dok ih je 34 trajalo dulje. Za usporedbu, u 2022. godini je šest okončano unutar 12 mjeseci dok ih je 25 trajalo dulje.

U 2023. godini pravomoćno su riješena 34 predmeta, nešto više nego 2022. godine kada je pravomoćno  riješen 31 predmet. Od 34 pravomoćno riješena predmeta 2023. godine u pet je usvojen tužbeni zahtjev, u 14 odbijen, a 15 premeta je riješeno na drugi način, dok je u 2022. pravomoćno riješen 31 predmet, u tri je usvojen tužbeni zahtjev, u 12 predmeta je odbijen, a 16 predmeta je riješeno na drugi način. Iz ovih podataka proizlazi da uspješnost tužitelja u anti-diskriminacijskim postupcima iznosi 14% u 2023. godini, dok je u 2022. godini iznosila 6%.

Iz analize presuda proizlazi da su tužbeni zahtjevi najčešće usmjereni na utvrđenje diskriminacije i naknadu štete te zabranu ili otklanjanje diskriminacije. No tužbeni zahtjevi nerijetko nisu dobro postavljeni, a ponekad se i neadekvatno primjenjuje prebacivanje tereta dokazivanja, što posljedično utječe i na ishod dokaznog postupka.

U 2022. niti u 2023. godini nije podnesena niti jedna udružna tužba, a u 2023. godini niti u jednom predmetu nije bila zatražena objava presude u medijima, dok je ovaj zahtjev bio podnijet u 2022. godini u dva premeta. Zahtjevi za objavama presude u medijima mogu imati širu društvenu korist, jer omogućuju većem broju građana upoznavanje sa štetnostima i posljedicama diskriminatornog ponašanja.

Tužitelji kao diskriminacijsku osnovu najčešće navode obrazovanje (2022. godine u 13, a 2023. u 16 novozaprimljenih predmeta). Druga najčešća osnova u 2023. godini bila je zdravstveno stanje (3), a u po dva postupka slijedili su članstvo u sindikatu, društveni položaj, dob, spol i invaliditet. Druga najčešća diskriminacijska osnova u 2022. godini bila je političko ili drugo uvjerenje (6).

Preporuka 94.

Pravosudnoj akademiji, da u okviru programa cjeloživotnog stručnog usavršavanja pravosudnih dužnosnika, za suce i sudske savjetnike, provede edukacije o anti-diskriminacijskom pravu s naglaskom na primjenjivanje tereta dokazivanja

Iz sudske prakse koju smo prikupili od sudova u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu proizlazi da se tužitelji sve češće smatraju diskriminiranima po više osnova istovremeno. Međutim, mnogi u tužbama radi utvrđenja diskriminacije ne navode diskriminacijsku osnovu temeljem koje su stavljeni u nejednak položaj. Takvi tužbeni zahtjevi, posebice u slučajevima kada su tužitelji zastupani po odvjetnicima, ukazuju na problem nedovoljnog poznavanja anti-diskriminacijskog prava.

U tužbama u kojima je istaknuta, najčešća diskriminacijska osnova je nacionalna pripadnost, a slijedi obrazovanje, političko uvjerenje, dob i društveni položaj. Među najčešćim postupcima su radni sporovi protiv poslodavaca te je u nekim odlukama zamjetno poistovjećivanje diskriminacije i mobinga, kao i neadekvatno prebacivanje tereta dokazivanja, posebice sudova prve instance.

Naime, za razliku od standardnih građanskih postupaka u kojima tužitelj koji nešto tvrdi to treba i dokazati, kod anti-diskriminacijskih postupaka često je vrlo teško dokazati nejednako postupanje motivirano nekom od diskriminacijskih osnova, zbog čega je u pravo EU-a, a potom i u ZSD, uvedena odredba o prebacivanju  tereta dokazivanja.

Naime, čl. 20. st. 1. ZSD-a tužitelj nije dužan dokazati diskriminaciju već učiniti vjerojatnim da je do nje došlo, nakon čega se na tuženika prebacuje teret dokazivanja da diskriminacije nema. Primjerice, iz odluke Općinskog radnog suda u Zagrebu proizlazi kako je taj sud ispravno primijenio pravni standard tereta dokazivanja kada je utvrdio da tuženik nije dokazao osnovanost raspoređivanja na radno mjesto muškarca bez potrebnih kvalifikacija i uvjeta rasporeda, umjesto žene koja ispunjava sve uvjete. Stoga je prvostupanjskom presudom utvrdio diskriminaciju temeljem spola, društvenog položaja i političkog uvjerenja, koja je potvrđena u drugom stupnju.

Nasuprot tome, u pojedinim se predmetima od tužitelja tražilo da iznad stupnja vjerojatnosti dokažu nejednako postupanje, čime se zanemarilo načelo prebacivanja tereta dokazivanja po ZSD-u.

Ipak, ohrabruje što viši sudovi prepoznaju i ispravljaju ovakve propuste nižih sudova, no do toga dolazi tek po žalbama pa se postupak produljuje i povećavaju se troškovi.

 

Prekršajni i kazneni predmeti

Statistički podaci MPU-a o prekršajima vezanim za diskriminaciju odnose se na prekršaje propisane Zakonom o suzbijanju diskriminacije, Zakonom o ravnopravnosti spolova, člankom 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te člankom 39. st. 1. toč. 2. i 5. Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima. Kao što je istaknuto u uvodnom dijelu ovog poglavlja, analiza ovih predmeta sadrži statističke podatke MPU-a za 2022. godinu koji nisu bili dostupni u vrijeme izrade Izvješća za 2022. godinu, kao i podatke za 2023. godinu.

Prema podatcima MPU-a u 2023. godini je 337 predmeta preneseno iz prethodnih godina, dok je zaprimljeno 216 novih predmeta. Približno jednak omjer prenesenih i novozaprimljenih predmeta je bio u 2022. godini, kada ih je 329 preneseno iz prethodnih godina, a 223 predmeta su zaprimljena te godine.

U 2023. godini doneseno je 122 pravomoćne osuđujuće presude, 56 pravomoćnih oslobađajućih, a na drugi način riješena su 22 predmeta. Sudovi najčešće izriču novčane kazne, dok se rijetko odlučuju za kaznu zatvora pa je tako izrečeno 115 novčanih kazni i 13 kazni zatvora. Iz podataka MPU-a nije vidljivo jesu li izrečene kazne zatvora zamijenjene uvjetnom osudom, no iz presuda kojima raspolažemo proizlazi da se pri izricanju kazne zatvora u pravilu primjenjuje uvjetna osuda.

Na sličnom tragu su podaci iz 2022. godine, kada je doneseno 169 osuđujućih presuda, 53 oslobađajuće, a 17 predmeta riješeno je na drugi način. Izrečena je 171 novčana kazna i devet kazni zatvora.

U 2023. godini se najveći broj predmeta (107) odnosio na prekršaje propisane ZSD-om, od čega ih se čak 99 odnosilo na uznemiravanje iz  čl. 25.  ZSD-a, dok su se 94 predmeta odnosila na prekršaje po drugim propisima. U 2022. godini češće su procesuirani prekršaji po drugim propisima, odnosno u 134 predmeta. Prekršaji iz ZSD-a procesuirani su u 89 predmeta, od čega 82 zbog uznemiravanja iz čl. 25. ZSD-a.

Diskriminacijske osnove u novozaprimljenim predmetima u 2023. godini bile su nacionalno podrijetlo (85), spol (40), političko ili drugo uvjerenje (22), rasna ili etnička pripadnost ili boja kože (22), spolna orijentacija (9), invaliditet (4) i vjera (2), dok su društveni  položaj, imovno stanje, obrazovanje, rodni identitet odnosno rodno izražavanje i socijalno porijeklo bili povodom prekršaja u po jednom slučaju. U čak 29 predmeta navode se „ostale osnove“.

I u presudama kojima raspolažemo najčešći motiv počinjenja prekršaja je nacionalno podrijetlo. Među osnovama u osuđujućim presudama donesenima u 2023. godini također prednjače nacionalno porijeklo (41) i spol (32), zatim slijede ostale osnove (13), političko ili drugo uvjerenje (9), rasna ili etnička pripadnost ili boja kože (8), spolna orijentacija (7), invaliditet (3), vjera (3), rodni identitet odnosno rodno izražavanje (1), dok u četiri predmeta osnova nije navedena.

U 2022. godini u novozaprimljenim predmetima se kao diskriminacijske osnove navode spol (92), nacionalno porijeklo (44), rasna ili etnička pripadnost ili boja kože (26), spolna orijentacija (20), političko ili drugo uvjerenje (9), vjera (8), invaliditet (5), dok zdravstveno stanje i socijalno porijeklo bilježe po dva predmeta, a društveni položaj i rodni identitet odnosno rodno izražavanje su bile povod prekršaja u po jednom slučaju. U 13 predmeta navode se „ostale osnove“.

Analizom raspoloživih presuda nismo utvrdili značajne promjene glede najčešćih okolnosti i načina počinjena ovih prekršaja u odnosu na prethodne godine. Najviše ih je počinjeno tijekom verbalnih sukoba između osoba najčešće povezanih susjedskim, ponekad i rodbinskim vezama, a često je riječ i o poznanicima.

Dakle, u većini predmeta počinitelju su poznate osobne karakteristike oštećene osobe koje koristi pri verbalnom napadu kako bi ju uznemirio, ponizio ili prestrašio, često u afektu i alkoholiziranom stanju. Opisane okolnosti često su dovodile do stjecaja s drugim prekršajima, najčešće propisanima Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Osim prekršaja počinjenih u verbalnom okršaju između (najčešće) dvije osobe, u nekim slučajevima je prekršajno postupanje bilo usmjereno prema većoj skupini ljudi ili je prekršaj bio počinjen u grupi, najčešće tijekom sportskih događanja ili u komentarima na društvenim mrežama.

Iz analize presuda pojedinih sudova proizlazi da je donesen niz oslobađajućih presuda, najčešće za prekršaj uznemiravanja propisan čl. 25. ZSD-a, zbog nedostatka dokaza ili izostanka namjere počinitelja da ponizi, uznemiri odnosno povrijedi dostojanstvo druge osobe. Stoga smatramo da je potrebno provoditi dodatne edukacije ovlaštenih tužitelja,  najčešće policijskih službenika, o prekršajima  propisanima ZSD-om, kod kojih se opisani trend pojavljuje već nekoliko godina.

No, u pojedinim oslobađajućim presudama činjenični opis slučaja ipak ukazuje na ostvarenje elemenata prekršaja iz čl. 25. ZSD-a, odnosno uznemiravanja. Primjerice, u jednoj se oslobađajućoj presudi zaključuje da nema izravne diskriminacije, iako činjenični opis slučaja ukazuje na izgledno počinjenje prekršaja uznemiravanja iz ZSD-a.

Valjda istaknuti kako ZSD predviđa više oblika diskriminacije, između ostalih i izravnu diskriminaciju i uznemiravanje. Prekršajno kažnjavanje propisuje se za uznemiravanje i spolno uznemiravanje, ali ne i za izravnu diskriminaciju, čije se nepostojanje navodi u obrazloženju presude. Dodatno, sud u obrazloženju navodi da je diskriminacija „različito postupanje prema osobama u različitoj situaciji“, što je pravno netočna definicija bilo kojeg oblika diskriminacije.

U pojedinim presudama nije prepoznata diskriminacijska osnova iz ZSD-a kao motiv počinjenja prekršaja pa je okrivljenik oslobođen uz obrazloženje da nije navedena diskriminacijska osnova, iako iz opisa djela proizlazi da je pjevanjem pjesama kojima se potiče na netrpeljivost temeljem nacionalnog podrijetla uznemiravao oštećenicu. Radilo se o osobama koje su susjedi, oštećena je supruga poginulog branitelja iz Domovinskog rata, a okrivljenik je pjevao sporne pjesme u neposrednoj blizini oštećenice odnosno njezinog stana.

Stoga je radi ispravne primjene zakona i ujednačenja sudske prakse, važno prepoznati diskriminacijsku osnovu po kojoj je došlo do uznemiravanja. Pravosudna akademija obavijestila nas je kako je tijekom 2023. godine održana radionica „Promicanje prava na različitost i borba protiv netrpeljivosti i mržnje“, na kojoj je sudjelovalo 12 polaznika iz redova kaznenih i prekršajnih sudaca i sudskih savjetnika, zamjenika državnih odvjetnika i državnoodvjetničkih savjetnika te policijskih službenika.

Provedene su i četiri radionice o zločinu iz mržnje i govoru mržnje namijenjene istim dionicima, na kojima je sudjelovalo 47 polaznika, a u suradnji s ULJPPNM-om provedene su još dvije radionice o istoj temi na kojima je sudjelovalo 50 polaznika.

Potrebno je nastaviti provoditi ove edukacije i njima obuhvatiti što veći broj sudaca i sudskih savjetnika, zamjenika državnih odvjetnika i državnoodvjetničkih savjetnika te policijskih službenika.

Preporuka 95.

Policijskoj akademiji, da u sklopu edukacija za policijske službenike koji rade na predmetima vezanim uz diskriminaciju, dodatno razradi edukativne materijale koji se odnose na prekršaje propisane Zakonom o suzbijanju diskriminacije

Preporuka 96.

Pravosudnoj akademiji, da nastavi s provedbom edukacija o zločinima iz mržnje te suzbijanju netrpeljivosti i mržnje

Kazneni predmeti vezani uz diskriminaciju odnose se na kaznena djela: mučenje i drugo okrutno, neljudsko ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje iz čl. 104. KZ-a, povreda ravnopravnost iz čl. 125. KZ-a, povreda slobode izražavanja nacionalne pripadnosti iz čl. 126. KZ-a, spolno uznemiravanje iz  čl. 156. KZ-a i javno poticanje na nasilje i mržnju čl. 325. KZ-a. Dakle, riječ je o zasebno propisanim kaznenim djelima koja uključuju određeni oblik povrede osobnih prava i sloboda odnosno nejednakog postupanja prema pripadnicima određenih ranjivih skupina. O zločinima iz mržnje pišemo u posebnom poglavlju.

Uobičajeno se radi o malom broju predmetima pa je tako prema statistici MPU na sudovima tijekom 2023. godine zaprimljeno 11 novih predmeta vezanih uz ova kaznena djela, a iz ranijih godina ih je ostalo 16 neriješenih. Najviše postupaka vođeno je zbog javnog poticanja na nasilje i mržnju (7), a potom slijedi spolno uznemiravanje (6) i povreda ravnopravnosti (3), dok su najčešće diskriminacijske osnove su spol (11) i nacionalno podrijetlo (8).

Tijekom 2023. godine sudovi su pravomoćno riješili pet predmeta, od kojih su dva okončana osuđujućom presudom, oslobađajućih presuda nije bilo, a tri su predmeta okončana na drugi način. U dvije osuđujuće presude okrivljenicima je izrečena uvjetna osuda.

Tijekom 2022. godine zaprimljeno je 14 novih predmeta vezanih uz ova kaznena djela, a iz ranijih godina ih je ostalo 21 neriješenih. Najviše postupaka vođeno je zbog spolnog uznemiravanja (7) i javnog poticanja na nasilje i mržnju (5), dok su najčešće diskriminacijske osnove bile nacionalno podrijetlo (8) i spol (7).

Tijekom 2022. godine sudovi su pravomoćno riješili 11 predmeta, od kojih je sedam okončano osuđujućom presudom, dva oslobađajućom, a dva su predmeta okončana na drugi način. Osuđujućim presudama okrivljenicima su izrečene uvjetne osude, a drugih vrsti kazni nije bilo.

 

Upravni sporovi

Za razliku od općinskih građanskih i radnih sudova koji postupaju po tužbama radi utvrđenja diskriminacije, njezinog otklanjanja ili naknade štete, u nadležnosti je upravnih sudova ocjena zakonitosti postupanja javnopravnih tijela, njihovih pojedinačnih odluka te sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnih ugovora.

Međutim, kao i općinski, i upravni sudovi pri odlučivanju primjenjuju ZSD i druge izvore antidiskriminacijskog prava, ocjenjujući navode stranaka koje se pozivaju na diskriminaciju, čime doprinose ostvarenju načela ekonomičnosti i efikasnosti u postupanju sudova. Tako je još u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2018. godinu istaknuto da upravni sudovi pri odlučivanju o tužbenom zahtjevu, također ocjenjuju navode tužitelja o diskriminaciji. Upravni sud u Rijeci je, primjerice, pozivajući se na odredbe ZSD-a tada poništio upravne akte upravnih tijela u prvom i drugom stupnju, jer ona nisu u upravnom postupku razmotrila navode tužitelja o diskriminaciji.

No, iako se u upravnim sporovima tužitelji pozivaju i na diskriminaciju, što upravni sudovi ocjenjuju, MPU o tome ne vodi posebne statističke podatke, zbog čega odluke i podatke o predmetima u kojima se tužitelji pozivaju na diskriminaciju tražimo direktno od sudova.

Iz dostavljenih podataka razvidno je da Visoki upravni sud u sustavu eSpis ne vodi posebnu evidenciju o ovim predmetima te ne raspolaže njihovim točnim brojem, no dostavio nam je sedam odluka donesenih u predmetima u kojima su se tužitelji pozivali i na diskriminaciju. Upravni sud u Rijeci tijekom 2023. godine zaprimio je šest predmeta u kojima su se tužitelji pozvali na diskriminaciju te je dostavio pet odluka u predmetima koji su riješeni, dok su upravni sudovi u Zagrebu, Splitu i Osijeku naveli da tijekom godine nisu imali predmete u kojima su se stranke pozvale na diskriminaciju.

Od 12 zaprimljenih odluka, u samo dva predmeta tužitelji su naveli diskriminacijsku osnovu iz ZSD-a. Tako se jedan tužitelj pozvao na diskriminaciju na osnovi invaliditeta u tužbenom zahtjevu koji se odnosio na priznavanje prava na obiteljsku mirovinu iza smrti oca, o čemu više pišemo kasnije u tekstu, a jedna tužiteljica na diskriminaciju djeteta po osnovi zdravstvenog stanja u tužbenom zahtjevu radi poništenje rješenja o upisu u dječji vrtić i jaslice. U dva predmeta tužitelji su naveli osnovu koja nije propisana čl. 1. ZSD-a (obrazovanje prema područnoj (regionalnoj) pripadnosti te prebivalište) dok su se u čak osam predmeta pozvali na diskriminaciju, no nisu istaknuli nikakvu diskriminacijsku osnovu.

Nažalost, u usporedbi s prethodnim godinama povećao se udio tužitelja koji su se pozvali na diskriminaciju, no propustili su navesti neku od propisanih osnova, elaborirati ju te ukazati u čemu se sastojala nejednakost.

Radi lakšeg uvida u odluke i njihovog praćenja te posljedično ujednačavanja sudske prakse u ovim predmetima, potrebno je vođenje evidencije o ovim predmetima, što je pučka pravobraniteljica preporučila u svojim ranijim izvješćima. Stoga predstoji s MPU-om definirati točan sadržaj evidencije i obrazaca za statističko praćenje i to započeti provoditi u praksi, a sve sukladno Mišljenju Vlade RH na Izvješće pučke pravobraniteljice za 2022. godinu.

Od odluka u predmetima u kojima se stranka pozvala na diskriminaciju, ističemo presudu Upravnog suda u Rijeci kojom je poništena odluka općine o odabiru ponuđača za zakup javne površine. Općina nije prihvatila ponudu tužiteljice koja je dala najveću ponudu, nego ponudu druge zainteresirane osobe koja je iskoristila propisanu prednost prebivanja unazad deset godina na području općine i prihvatila platiti viši iznos, koji je ponudila tužiteljica.

Sud je smatrao da primjena prednosti prebivališta ili sjedišta nije pravno utemeljena, odnosno da je propisivanje povoljnijeg položaja osoba s lokalnim prebivalištem ili sjedištem protivno tržišnom natjecanju i jednakom tržišnom položaju poduzetnika na razini RH. Sud je naglasio da se njegov stav ne bazira na općoj antidiskriminacijskoj zaštiti, jer prebivalište nije jedna od osnova diskriminacije obuhvaćena ZSD-om. Sud se pozvao na Ustav, Zakon o trgovini i Direktivu 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (tzv. Direktiva Bolkestein), koja zabranjuje diskriminirajuće zahtjeve koji se izravno ili neizravno temelje na, među ostalim, mjestu registriranog sjedišta te istaknuo da pojam diskriminacije u ovom slučaju ima zasebno, autonomno značenje, u smislu Direktive, a ne ZSD-a.

Navodimo i presudu Visokog upravnog suda kojom je odbijena je žalba i potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu, kojom je odbijen tužbeni zahtjev za oglašavanje poništavanjem rješenja HZMO-a. Tužbeni zahtjev odnosio se na priznavanje prava na obiteljsku mirovinu iza smrti oca. Tužitelj/žalitelj je isticao da iznos koji mu je dodijeljen nije dovoljan za njegove osnovne životne potrebe kao osobe s teškim invaliditetom, smatrajući da se radi o diskriminaciji, jer zakonodavac predviđa jedinstven iznos koji se primjenjuje na sve. Visoki upravni sud je prihvatio zaključak Upravnog suda u Zagrebu da prigovor diskriminacije nije osnovan, a tužitelj ukoliko smatra da zakonsko rješenje nije prihvatljivo, može predložiti pokretanje postupka ocjene suglasnosti zakona s Ustavom Ustavnome sudu RH.

 

Zločini iz mržnje

Zločini iz mržnje su kaznena djela počinjena zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, jezika, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe te su značajan indikator predrasuda, diskriminacije i mržnje prema manjinskim skupinama. Praćenje i usporedba podataka o zločinima iz mržnje, omogućuje donošenje zaključaka o učestalosti i povodu ovih kaznenih djela, što je bitno za njihovo prepoznavanje, adekvatno sankcioniranje te osmišljavanje mjera prevencije.

Prethodnih smo godina analizirali pojavnost ovih kaznenih djela temeljem statističkih podataka MUP-a, DORH-a, MPU-a i ULJPPNM-a, kao i podataka koje smo prikupili praćenjem postupanja policije i pravosudnih tijela u pojedinačnim predmetima. U 2021. godini je donesen Protokol o postupanju u slučaju zločina iz mržnje koji predviđa novine u pogledu rokova i vremenskih intervala u kojima pojedina tijela prikupljaju i dostavljaju ULJPPNM-u statističke podatke o zločinu iz mržnje radi njihovog objedinjavanja i objave.

Budući da prilikom pisanja Izvješća za 2022. godinu nismo raspolagali svim relevantnim podatcima, iste  ćemo obraditi u ovom Izvješću. Međutim, do okončanja izrade ovog Izvješća nisu bili dostupni svi službeni podatci o zločinima iz mržnje za 2023. godinu, svih tijela koja su ih dužna prikupljati, te nisu bili dostupni objedinjeni službeni podatci o zločinima iz mržnje za 2023. godinu.

Stoga u nastavku obrađujemo dostupne podatke o zločinima iz mržnje redoslijedom tijela koja u postupcima povodom tih kaznenih djela postupaju, počevši sa MUP-om, nakon čega slijedi DORH, zatim podatci sa sudova koje objedinjava MPU uvidom u informacijski sustav za upravljanje sudskim predmetima.

Prema podacima MUP-a, u 2023. godini su postupali povodom 85 kaznenih djela zločina iz mržnje, od kojih je razriješeno 66 predmeta. Navedena brojka predstavlja porast od 54,55 % u odnosu na 2022. godinu kada je prema aktualnim podacima ULJPPN-a postupano u 55 kaznenih djela zločina iz mržnje. Bitno je napomenuti da je 2022. godine zabilježen značajan pad u broju ovih predmeta evidentiranih od strane MUP-a u odnosu na prethodne godine.

Naime, 2021. godine je bilo zabilježeno čak 101 kazneno djelo zločina iz mržnje, do tada najveći broj i ujedno vrhunac rasta broja ovih djela. Dakle, nakon godina kontinuiranog rasta, posljednjih godina bilježe se oscilacije, pa se broj predmeta evidentiranih 2023. godine vratio na razinu broja iz 2020. godine.

Na tragu prethodnih godina, MUP je u 2023. godini najčešće postupao povodom kaznenih djela prijetnje (35) i oštećenja tuđe stvari (17), a među brojnijima se nalaze i kaznena djela nasilničkog ponašanja (8), tjelesne ozljede (6) i povrede djetetovih prava (5). Većina ovih kaznenih djela, čak 58, bilo je motivirano nacionalnim podrijetlom, nakon čega slijedi spolna orijentacija (13), vjeroispovijest (9) te rasna pripadnost ili boja kože (5).

U 2022. godini MUP je postupao povodom 55 ovih djela, od čega se 7 odnosilo na javno poticanje na nasilje i mržnju, te je evidentirano ukupno 66 različitih motiva za počinjenje ovih kaznenih djela, što ukazuje da su za neka kaznena djela zabilježeni višestruki motivi počinjenja. Čak 50 počinitelja kaznenih djela bilo je motivirano nacionalnim podrijetlom žrtve, nakon čega slijedi spolna orijentacija (10) te vjeroispovijest (3), rodni identitet (2) i rasna pripadnost odnosno boja kože (1).

U slučajevima netrpeljivosti zbog nacionalnog podrijetla žrtve, najčešće se radi o pripadnicima srpske nacionalne manjine, prema kojima je zabilježeno 27 kaznenih djela; zatim o pripadnicima romske manjine, prema kojima je počinjeno šest kaznenih djela; Hrvatima i Bošnjacima, prema kojima je počinjeno po četiri kaznena djela; muslimanima;  prema kojima je počinjeno tri kaznena djela i Židovima prema kojima su počinjena dva kaznena djela.

DORH je u 2022. godini postupao u 17 predmeta te je doneseno sedam pravomoćnih presuda. Najviše je bilo kaznenih djela prijetnje (7), zatim slijede kaznena djela oštećenja tuđe stvari (4), javno poticanje na nasilje i mržnju (4) i tjelesna ozljeda (2). Najčešći motiv je bio nacionalno podrijetlo, koje je javlja u 13 predmeta, dok se spolna orijentacija pojavljuje kao motiv počinitelja u tri predmeta, a rasna pripadnost, odnosno boja kože u jednom. Ne raspolažemo podatcima DORH-a za 2023. godinu.

Pred sudovima su 2023. godine zaprimljena 34 nova predmeta vezana uz čl. 87. st. 21. KZ-a odnosno kaznenih djela koja su kvalificirana kao zločin iz mržnje. Od predmeta u radu riješena su 42 predmeta, od čega 15 pravomoćno, dok su na kraju godine preostala 52 neriješena predmeta. Do okončanja izrade ovog Izvješća ne raspolažemo podatkom o broju predmeta u kojima su sudovi postupali tijekom 2023. godine, a koji su zaprimljeni ranijih godina, pa nemamo uvid u ukupan broj predmeta u kojima su sudovi postupali tijekom 2023. godine.

Postupanje nadležnih tijela kaznenog progona u slučajevima mogućih zločina iz mržnje pratili smo i u pojedinačnim predmetima za koje smo najčešće saznali iz medija. Nastavili smo pratiti nasilne incidente na području Vukovara, o kojima smo pisali u prijašnjim izvješćima, koji su tada bili u inicijalnim fazama procesuiranja, a u međuvremenu su kaznene prijave za ta kaznena djela odbačene ili su počinitelji procesuirani pred sudom.

Prema prikupljenim podatcima, većina ovih predmeta dobila je sudski epilog, iako nisu sva kvalificirana kao zločin iz mržnje, već su procesuirana kao osnovni oblik kaznenog djela s elementima nasilja, primjerice, kazneno djelo sudjelovanja u tučnjavi ili kazneno djelo nasilničkog ponašanja. No nažalost već se početkom 2024. godine bilježe i novi nasilni incidenti u kojima se nasilje s elementima etničke netrpeljivosti povezuje s pojedinim navijačkim skupinama. Stoga ćemo s osobitom pažnjom i dalje pratiti postupanje nadležnih tijela u ovim predmetima.

Pratili smo i slučajeve oštećenja nadgrobnih spomenika na grobljima u Vukovaru, Drenovcima i u blizini Nove Gradiške za koje je postojala sumnja da imaju obilježja zločina iz mržnje. Zabilježen je  slučaj u kojem je groblje išarano ustaškim simbolima, svastikama i porukama mržnje. U jednom od slučajeva oštećenja nadgrobnih spomenika otklonjena je sumnja da se radilo o zločinu iz mržnje, međutim u druga dva slučaja nije došlo do procesuiranja zločina iz mržnje zbog drugih okolnosti.

U jednom je predmetu doneseno rješenje o odbačaju kaznene prijave zbog nedostatka materijalnih dokaza, dok je u drugom slučaju policija, u suradnji s nadležnim državnim odvjetništvom, djelo kvalificirala kao kazneno djelo povrede mira pokojnika, ne vezujući ga uz zločin iz mržnje iz čl. 87. st. 21. KZ-a, te je podnijela kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja. MUP je pritom u dopisu pučkoj pravobraniteljici obrazložio kako nadgrobni spomenici pripadaju osobama srpske nacionalnosti, „no neki su ispisani ćiriličnim, a neki latiničnim pismom, dok su na pojedinim spomenicima sadržani i simboli zvijezde petokrake, a također je izostalo oštećenje nadgrobnih spomenika novijeg datuma“, iz kojih navoda nisu razvidni razlozi isključenja kvalifikacije zločina iz mržnje.

Započeli smo praćenje nekolicine slučajeva napada na strane radnike koji potencijalno imaju obilježja zločina iz mržnje, od kojih je većina zabilježena na samom početku 2024. godine, pa kako se radi tek o inicijalnim fazama ovih predmeta, iste ćemo moći podrobnije analizirati u narednom Izvješću pučke pravobraniteljice.

ULJPPNM je u suradnji s Pravosudnom akademijom u sklopu provedbe stručnih seminara za suzbijanje zločina iz mržnje i govora mržnje proveo jednodnevne edukacije za 60 sudaca, sudskih savjetnika, državna odvjetništva i policijske službenike iz ukupno šest županija, što predstavlja pozitivan pomak u vidu specijalizacije službenika i dužnosnika koji procesuiraju ova kaznena djela, kao i većeg broj sudionika iz različitih županija.

Preporuka 97.

Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, da nastavi s provedbom edukacija o zločinima iz mržnje i govoru mržnje kako bi se istima obuhvatio što veći broj dionika iz tijela koja se bave prepoznavanjem i procesuiranjem ovih djela

Podrška žrtvama i svjedocima

„…nitko me nije obavijestio da su osumnjičenici pušteni iz istražnog zatvora… U velikom sam strahu i stresu, zatražila sam psihološku pomoć. Ne znam kako je ovako nešto uopće moguće, jako sam prestrašena i razočarana…“ 

Tijekom 2023. godine primjetan je napredak u razvoju sustava podrške žrtvama i svjedocima, koji se očituje prije svega u osnivanju novih odjela za podršku te predloženim izmjenama Kaznenog zakona i Zakona o kaznenom postupku u vidu poboljšanja položaja i zaštite žrtava kaznenih djela.

Pučka pravobraniteljica je u ranijim Izvješćima ukazivala na potrebu osnivanja odjela za podršku na svim županijskim sudovima, koji je do sada bio ustrojen na sedam županijskih sudova, u Vukovaru, Osijeku, Sisku, Zagrebu, Rijeci, Zadru i Splitu. Tijekom 2023. godine osnovani su odjeli na županijskim sudovima u Karlovcu, Bjelovaru, Šibeniku i Slavonskom Brodu, a prema navodima MPU-a u tijeku je i osnivanje odjela na županijskim sudovima u Velikoj Gorici, Puli i Varaždinu.

Za naredno razdoblje preostaje još osnivanje odjela na Županijskom sudu u Dubrovniku, čime će biti pokriven cijeli teritorij RH. Prema podacima MPU poslovi podrške o okviru zajedničke službe, temeljem sporazuma o osnivanju zajedničkih službi s odjelima na županijskim sudovima, obavljaju se i na 11 općinskih i Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, što je četiri suda više nego 2022. godine.

Međutim, obzirom na opseg posla te veći angažman djelatnika odjela pri pojedinačnoj procjeni, te na činjenicu da na svim sudovima nisu zaposlene po dvije osobe, a kako je to predviđeno, smatramo potrebnim na pojedinim sudovima zaposliti dodatne službenike.

Preporuka 98.

Ministarstvu pravosuđa i uprave, da na sudovima gdje se poslovi podrške žrtvama i svjedocima obavljaju u okviru zajedničkih službi za potrebe više pravosudnih tijela te na kojima nedostaje službenika, odobri dodatno zapošljavanje

U županijama u kojima nisu osnovani odjeli za podršku žrtvama i svjedocima, kao i na području županija na kojima postoje odjeli za podrške, poslove podrške obavljaju OCD-i kroz program MPU-a „Mreža podrške i suradnje za žrtve i svjedoke kaznenih djela“.

Prema podacima OCD-a Ženske sobe, koja koordinira deset partnerskih organizacija (Udruga za podršku žrtvama i svjedocima, Centar za građanske inicijative Poreč, Centar za podršku i razvoj civilnog društva Delfin, Udruga “HERA Križevci“, DEŠA DUBROVNIK Regionalni centar za izgradnju zajednice i razvoj civilnog društva, Informativno pravni centar, Udruga ZvoniMir, Ženska grupa Karlovac „KORAK“, S.O.S. Virovitica – savjetovanje, osnaživanje, suradnja i CESI – SOS telefon i savjetovalište) na području 17 županija pružili su 10.802 različite usluge te podršku za 1.298 korisnika. Od toga je potrebno izdvojiti 253 pratnje na sudove u ulozi osobe od povjerenja te 115 pratnji na policiju, državno odvjetništvo i/ili područne urede Hrvatskog zavoda za socijalni rad, odnosno ranije centre za socijalnu skrb.

Pritom žrtve i dalje nailaze i na poteškoće, primarno na nedostatak adekvatnih čekaonica za žrtve i svjedoke pa na pojedinim sudovima na hodnicima čekaju početak rasprave zajedno s  okrivljenicima, što je za neke žrtve iznimno traumatično. Dodatno, nedovoljna je tehnička opremljenost sudova audio-video uređajima, zbog čega je onemogućeno svjedočenje i davanje iskaza bez boravka u istoj prostoriji s okrivljenikom.

MPU pojašnjava da navedenim programom nije bilo predviđeno OCD-ima osigurati posebne prostorije na sudovima u kojima bi pružali podršku, da oni to čine u svojim prostorijama, kao i da imaju dežurstva na sudovima i info pultove. Međutim, to nije u skladu sa standardnima podrške i zaštite žrtava iz Direktive 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela, jer u dovoljnoj mjeri ne uvažava prava žrtava te njihove stvarne potrebe.

Cilj je Direktive osigurati da se sa žrtvama kaznenih djela postupa s poštovanjem, na primjeren, stručan, nediskriminirajući, ali i osjećajan način, te da dobiju odgovarajuće informacije, potporu i zaštitu. Tako je, među ostalim, čl. 19. Direktive propisano da države osiguravaju pretpostavke za izbjegavanje kontakta između žrtava i počinitelja kaznenih djela, što uključuje odvojene čekaonice za žrtve.

Preporuka 99.

Ministarstvu pravosuđa i uprave, da na svim sudovima gdje se provodi podrška žrtvama i svjedocima osiguraju primjerni prostor/čekaonice za žrtve i svjedoke

Žrtva treba imati pomoć i podršku od trenutka počinjenja kaznenog djela pa i nakon završetka kaznenog postupka, pri čemu treba biti informirana o svojim pravima na njoj razumljiv način, pisanim i usmenim putem, po potrebi i više puta tijekom cijelog postupka, kao i načinu na koji može ostvariti svoja prava. Primjer dobre prakse je besplatna linija Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela (NPC) – 116 006, koju provodi Udruga za podršku žrtvama i svjedocima u suradnji s MPU-om. Linija je dostupna svaki dan 24 sata te je tijekom 2023. godine usluge NPC-a koristilo 2.490 korisnika, kojima je pružana emocionalna, pravna ili praktična pomoć, odnosno upućeni su na relevantne institucije ili OCD-e.

Nadalje, Pravilnikom o obavještavanju žrtve o samostalnom izlasku zatvorenika ili kažnjenika iz 2023. godine te izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku, koje su donese u ožujku 2024. godine, osnažit će se procesni položaj žrtava, o kojoj potrebi smo pisali u Izvješću za 2022. godinu, prvenstveno glede postupka pojedinačne procjene žrtve. Spomenutim zakonskim izmjenama se predviđa i obavještavanje žrtve o ukidanju istražnog zatvora protiv okrivljenika, bez potrebe podnošenja zahtjeva za takvom obavijesti, kako je trenutno propisano.

U predmetu u kojemu se sumnjalo na počinjenje kaznenog djela silovanja te je bila riječ o posebno ranjivoj žrtvi, iako nije došlo do povrede prava žrtve, ukazali smo predsjedniku suda da sucima koji će postupati u ovakvim predmetima preporuči da posebnu pozornost daju pravu žrtve da na njezin zahtjev, bez nepotrebne odgode, bude obaviještena o ukidanju istražnog zatvora, odnosno da je na njoj razumljiv način obavijeste o ovome pravu kako bi ga zaista i mogla koristiti.

Sukladno podacima MPU-a tijekom 2023. godine provedena je pojedinačna procjena za 4.480 žrtava te je određeno 5.277 mjera, nešto više nego 2022. godine kada je provedeno 4.242 procjene, ali je bilo određeno 6.327 mjera. Odjeli za podršku žrtvama i svjedocima su na traženje tijela koja provode pojedinačnu procjenu obavili 1.333 razgovora sa žrtvama te izradili 18 preporuka, a OCD-i su u sklopu „Mreže podrške i suradnje za žrtve i svjedoke kaznenih djela“ uputili svega 47 mišljenja radi provedbe pojedinačne procjene, što bi u narednom razdoblju svakako trebalo povećati.

Naime, pojedinačna procjena je ključan alat za utvrđivanje stvarnih potreba i interesa žrtve, jer se kroz nju konkretizira uvažavanje individualnosti i različitosti pojedinih žrtava kao jedno od temeljnih načela Direktive. Potrebno je utvrditi postoji li potreba žrtve za posebnim mjerama zaštite i kojima, s ciljem prevencije njezine daljnje traumatizacije i viktimizacije, što omogućuje pojedinačna procjena.

Naime, svako tijelo prethodnog i kaznenog postupka (policija, državno odvjetništvo, sud) koje provodi ispitivanje žrtve dužno je provesti pojedinačnu procjenu, radi čega može pribaviti potrebne podatke od područnih ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad te drugih tijela, organizacija i ustanova koje pružaju pomoć i podršku žrtvama kaznenih djela, a posebno od Odjela za podršku žrtvama i svjedocima u županijskim sudovima u kojima su ustrojeni.

Proteklih smo godina redovito ukazivali na potrebu kontinuiranog usavršavanja pravosudnih dužnosnika te policijskih službenika o pravima žrtava i svjedoka te senzibiliziranju za njihove potrebe, osobito onih koji sudjeluju u pojedinačnoj procjeni potreba žrtava te odlučuju o njihovim pravima i interesima. Pojedinačnu procjenu podrške u praksi provode policijski službenici, državni odvjetnici i suci, pri čemu je potrebno intenzivnije surađivati s tijelima, ustanovama i OCD-ima, te uključivati i same žrtve.

Preporuka 100.

Pravosudnoj akademiji, da osigura redovne edukacije sudaca i državnih odvjetnika o pravima žrtava te pojedinačnoj procjeni žrtava

Pri donošenju pojedinačne procjene trebalo bi više koristiti resurse civilnog sektora, s obzirom da pojedini OCD-i imaju iskustva u (ne)formalnoj procjeni potreba žrtava te specifična znanja i vještine potrebne za senzibiliziran razgovor s osobom koja je pretrpjela traumu. Žrtve je također potrebno aktivno uključiti u proces, kako bi se pri donošenju odluka i procjeni rizika uzele u obzir njihove osobne karakteristike, životne okolnosti, posljedice kaznenog djela koje trpe i slično. Individualni pristup osobito je važan kod posebno ranjivih skupina: djece i žena žrtava nasilja, žrtava nasilja u obitelji, žrtava seksualnog nasilja, žrtava trgovine ljudima, žrtava terorizma, organiziranog kriminala, žrtava zločina iz mržnje, žrtava s invaliditetom.

Stoga pozdravljamo radionice koje je Pravosudna akademija održavala tijekom 2023. godine na temu „Uzimanje iskaza žrtve i ispitivanje žrtve s posebnim naglaskom na ranjive skupine, posebno žrtve nasilja u obitelji, nasilja nad djecom i ženama i seksualnog nasilja“ kojoj su ciljana grupa bili suci i državni odvjetnici, te „Pojedinačna procjena žrtve – utvrđivanje pojedinačnih potreba žrtve i procjena rizika sa svrhom određivanja odgovarajućih mjera zaštite žrtve (iskustva i problemi u praksi)“, kojoj su ciljana skupina bili kazneni i prekršajni suci općinskih i županijskih sudova, državni odvjetnici, policijski službenici te službenici za podršku žrtvama i svjedocima.

Osim učinkovite individualne procjene žrtve te prevencije sekundarne viktimizacije, zaštita žrtve podrazumijeva i okončanje sudskog postupka u razumnom roku. Uvažavajući opterećenost sudaca velikim brojem predmeta te okolnost da neke stranke zlouporabljujući procesna prava produljuju sudske postupke, njihova dugotrajnost može biti naročito otegotna za žrtve, ali i svjedoke kaznenih djela.

Prema Izvješću predsjednika Vrhovnog suda RH o stanju sudbene vlasti za 2022. godinu, prosječno rješavanje općinskih kaznenih prvostupanjskih predmeta je 645 dana. Županijske kaznene predmete u prvom se stupnju prosječno rješava 303, a u drugom 154 dana. Podatci za predmete ratnih zločina osobito zabrinjavaju, naročito iz perspektive žrtava koje već dugi niz godina čekaju pravdu, jer ih se prosječno rješava 1.474 dana, što bitno povećava rizik nove emocionalne i psihološke štete te narušava osjećaj pristupa pravdi i povjerenja u pravosuđe u cjelini.

Da bi se postigla bolja zaštita žrtava i svjedoka i poštivanje njihovih prava, nužno je nastaviti s obučavanjem policijskih službenika, državnih odvjetnika i sudaca u cilju senzibiliziranja za potrebe svjedoka i žrtava. Potrebno je osigurati i ujednačenu i učinkovitu primjenu propisa, koja će jamčiti djelotvoran progon počinitelja kaznenih djela i puno ostvarenje prava žrtava i svjedoka.

 

Postupanje Europskog suda za ljudska prava

U svibnju 2023. godine održan je 4. Summit VE u Reykjaviku na kojem je donesena Deklaracija VE “Ujedinjeni oko naših vrijednosti” (Deklaracija iz Reykjavika) kojom su države članice VE potvrdile predanost Konvenciji, kao važnom mehanizmu za promicanje mira i stabilnosti u Europi te bezuvjetnu obvezu poštivanja konačnih presuda ESLJP-a, pri tom podsjećajući da su izvršna, nacionalna i lokalna tijela, nacionalni sudovi i nacionalni parlamenti odgovorni za provedbu Konvencije i poštivanje presuda ESLJP-a.

U Deklaraciji je naglašena važnost kontinuirane suradnje država s nacionalnim institucijama za ljudska prava, a što je u RH pučka pravobraniteljica, u cilju izvršavanja presuda i usklađenosti s konvencijskim standardima. Naglašeno je da, kao važan mehanizam zaštite ljudskih prava i osiguravanja vladavine prava, nacionalne institucije za ljudska prava predstavljaju poveznicu između građana, civilnog društva i državnih tijela te doprinose učinkovitoj implementaciji konvencijskih standarda na nacionalnoj razini.

Parlamentarna skupštine VE usvojila je Rezoluciju 2494 (2023) kojom izražava zabrinutost povećanjem broja neizvršenih presuda ESLJP-a pred OMVE-om, podsjećajući da je implementacija presuda na nacionalnoj razini obveza svih tijela državne vlasti, neovisno o mogućem nedostatku resursa ili političke volje za izvršenje. Stoga se države stranke Konvencije poziva na žurno osiguravanje uvjeta za pravovremenu i potpunu implementaciju presuda ESLJP-a.

U veljači  2023. godine predsjednica ESLJP službeno je posjetila Hrvatsku pri čemu se sastala s predstavnicima izvršne i sudbene vlasti.

U srpnju 2023. godine ESLJP je osnovao prvi Tematski odbor za ispitivanje migracijskih predmeta s ciljem povezivanja stručnog znanja i prakse radi ujednačenog postupanja u predmetima protjerivanja i izručenja migranata.

Delegacija Odjela za izvršenje presuda ESLJP (DEJ) boravila je u studenom 2023. godine u službenoj posjeti Hrvatskoj, radi razmatranja otvorenih pitanja izvršenja presuda ESLJP-a u RH. U okviru posjeta delegacije DEJ-a u Hrvatskom saboru je održana sjednica Pododbora za provedbu presuda ESLJP Parlamentarne skupštine VE na temu ”Reykjavik follow-up: Uloga Parlamentarne skupštine Vijeća Europe i parlamentaraca u poboljšanju pravovremene i učinkovite provedbe presuda Europskog suda za ljudska prava“.

  

Postupanje Europskog suda za ljudska prava po zahtjevima protiv RH

Prema podacima ESLJP-a za 2023. godinu zaprimljeno je 1.012 zahtjeva protiv RH, što je 14,22% više nego 2022. godine.

Od ukupnog broja zahtjeva protiv RH o kojima je ESLJP odlučivao u 2023. godini 705 ih je proglašeno nedopuštenima ili su izbrisani s liste predmeta, dok ih je u 27 odlučeno presudom, pet prijateljskom nagodbom, a za četiri je izdana jednostrana izjava Vlade RH o povredama čl. 6. st. 1. (pravo na pošteno suđenje) Konvencije te čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju (zaštita vlasništva).

 

Presude protiv RH u 2023. godini

 Od ukupno 27 presuda koje je ESLJP u 2023. godini donio protiv RH, u 24 je utvrđena povreda Konvencije, dok u tri nije utvrđeno kršenje konvencijskih prava.

Među presudama kojima je utvrđena barem jedna povreda Konvencije, najviše (14) ih se odnosi na kršenje čl. 6. – pravo na pošteno suđenje koje, između ostaloga, obuhvaća pravo na pristup sudu i razumnu duljinu sudskog postupka.

Povreda čl. 3. (zabrana mučenja) utvrđena je u deset presuda, tri su presude radi povrede čl. 13. (pravo na djelotvoran pravni lijek), a po jedna radi povrede čl. 2. (pravo na život), čl. 7. (nema kazne bez zakona), čl. 14. (zabrana diskriminacije) te radi povrede Protokola 1. čl. 1. (zaštita vlasništva) i Protokola 7. čl. 1. (postupovne garancije glede protjerivanja stranaca).

ESLJP presudom može utvrditi povrede procesnog ili materijalnog karaktera, ovisno o prirodi zaštićenog ljudskog prava ili temeljne slobode. Procesne povrede su one u kojima je zaštićeno pravo povrijeđeno u postupku donošenja odluke i nemaju utjecaj na konačan ishod postupka, dok kod materijalnih ishod postupka ujedno predstavlja povredu Konvencije.

Kako bi se uklonila materijalna povreda potreban je različit ishod postupka, dok otklanjanje procesne povrede nužno ne zahtjeva drugačiji ishod postupka. Povreda čl. 6. Konvencije, koji jamči pravo na pošteno suđenje je procesne prirode jer je svrha toga članka zaštita procesnih prava, dok ostali članci Konvencije uz materijalni imaju i procesni aspekt.

U nastavku dajemo kratki pregled sadržaja presuda po člancima Konvencije, koje je ESLJP donio u odnosu na RH u 2023. godini:

 U predmetu Daraibou br. 84523/17 ESLJP je utvrdio povredu materijalnog i procesnog aspekta čl. 2. (pravo na život) jer nacionalna tijela nisu poduzela dovoljne mjere za zaštitu života podnositelja, migranta koji je stradao u požaru u policijskoj postaji, a prema konvencijskim standardima istraga nije bila dovoljno detaljna i učinkovita.

ESLJP je u 2023. godini donio više presuda protiv RH u kojima je utvrdio povrede prava zatvorenika na odgovarajuće zatvorske uvjete i prava da zbog toga ostvare odgovarajuću naknadu. Ova problematika je bila zatvorena ranijim mjerama izvršenja, no ponovno su detektirani slični problemi u ovome području.

Tako je u predmetu Vukušić br. 37522/16 utvrđeno nečovječno i ponižavajuće postupanje, odnosno  povreda čl. 3. zbog duljine i načina izvršavanja posebne mjere održavanja reda i sigurnosti – smještaj u posebno osiguranu prostoriju bez osobnih stvari, o čemu više pišemo u poglavlju o zatvorskom sustavu.

Ujedno je radi nedostatka minimalnog osobnog prostora u zatvorima u Zagrebu i Splitu, utvrđeno i ponižavajuće postupanje. U predmetu Ladan br. 56787/16 također je utvrđeno ponižavajuće postupanje zbog boravka u neodgovarajućim uvjetima, uz dodatno utvrđenje povrede čl. 6. zbog dugotrajnosti parničnog postupka te čl. 13. (pravo na učinkovito pravno sredstvo) jer sudac izvršenja nije odlučio o pritužbi zbog neodgovarajućih uvjeta u zatvoru. Povreda čl. 3. radi ponižavajućeg postupanja zbog boravka u neodgovarajućim uvjetima u zatvorima u Zagrebu i Požegi, utvrđena je u predmetu Prpić br. 27712/19.

U predmetu Bošnjak br. 64579/16 ESLJP je konstatirao da je u veljači 2023. godine Ustavni sud RH usvojio ustavnu tužbu zbog neodgovarajućih uvjeta u zatvorima u Zagrebu i Zadru te ukinuo presude domaćih sudova koji su odbili tužbeni zahtjev. Međutim, istaknuo je da iako je postupak radi naknade štete pred nacionalnim tijelima u tijeku, ne prihvaća prigovor preuranjenosti zahtjeva jer postupak traje od 2014. godine. S obzirom da je 2020. godine na nacionalnoj  razini utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku, od podnositelja se nije moglo zahtijevati da dodatno čeka na ishod tog građanskog postupka. Stoga je ESLJP utvrdio povredu čl. 3. zbog neodgovarajućih zatvorskih uvjeta te povredu čl. 13.  zbog neučinkovitosti pravnog sredstva zaštite.

U predmetu Jungić br. 73024/16 utvrđena je povreda čl. 3. u dijelu koji se odnosi na ponižavajuće postupanje zbog petomjesečnog boravka u neodgovarajućim uvjetima u zatvorima u Zagrebu i Varaždinu, te povreda čl. 6. zbog prekomjernog trajanja parničnog postupka radi naknade štete zbog neodgovarajućih uvjeta tijekom izdržavanja kazne zatvora. Utvrđena je i povreda čl. 13. jer je inače učinkovito pravno sredstvo (tužba radi naknade štete) u konkretnom predmetu bila neučinkovita, prvenstveno zbog dugotrajnosti postupka.

U predmetu Hanževački br. 49439/21 Ustavni sud RH je u ožujku 2021. godine, pozivajući se na svoju novo ustanovljenu praksu, proglasio ustavnu tužbu nedopuštenom zbog nekorištenja preventivnih sredstava (zahtjeva za sudsku zaštitu sucu izvršenja, pritužbe upravitelju odnosno Središnjem uredu za zatvorski sustav) tijekom boravka u zatvorima. ESLJP se pozvao na svoja ranija utvrđenja iz predmeta Janković protiv RH u kojemu je naveo da je takav razvoj ustavnosudske prakse u skladu s praksom ESLJP-a, ali je izrazio bojazan zbog retroaktivne primjene uvjeta dopuštenosti za podnošenje ustavne tužbe, kao i zbog nedostatka prijelaznog razdoblja primjene nove prakse.

Ustavni sud je nakon toga (od ožujka 2022.) promijenio svoj pristup te nije primjenjivao uvjet prethodnog iscrpljivanja pravnog sredstva u predmetima u kojima ga podnositelji nisu mogli koristiti. Stoga je ESLJP utvrdio da je u konkretnom slučaju odbacivanje ustavne tužbe predstavljalo nerazmjerno ograničenje prava na pristup sudu suprotno čl. 6. Konvencije. Utvrđena je i povreda čl. 3. odnosno ponižavajuće postupanje zbog boravka u neodgovarajućim uvjetima u Zatvoru u Zagrebu i Kaznionici u Lepoglavi.

ESLJP je u predmet Balicki br. 71300/16 utvrdio povredu čl. 6. zbog prekomjernog trajanja parničnog postupka radi naknade štete zbog neodgovarajućih uvjeta tijekom izdržavanja kazne zatvora. ESLJP je utvrdio da je podnositelj zahtjeva iskoristio dostupno domaće pravno sredstvo, tj. tužbu radi naknade štete zbog neodgovarajućih uvjeta u zatvoru, no kako je je taj postupak trajao dulje od 9 godina presudio je da je podnositelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku. U predmetu Jurić br. 20362/17 ESLJP je također utvrdio povredu čl. 6. radi dugotrajnosti parničnog postupka koji je trajao 10 godina i 5 mjeseci po tužbi radi naknade štete zbog neodgovarajućih uvjeta u zatvoru.

ESLJP je u predmetu Babić br. 45391/16 utvrdio povredu prava na zabranu mučenja i nečovječnog postupanja iz čl. 3. u materijalnom i procesnom aspektu. Podnositelj je isticao povredu prava na zabranu mučenja i nečovječnog postupanja zbog ozljeda zadobivenih od policije, kao i jer nadležna tijela, prije svega policija i državno odvjetništvo, nisu učinkovito istražila navode o zlostavljanju od strane policije. ESLJP je utvrdio povredu čl. 3. u materijalnom i proceduralnom dijelu jer država nije provela učinkovitu istragu uzroka i nastanka ozljeda, o čemu detaljnije pišemo u dijelu o policijskom postupanju.

ESLJP je u predmetu Vučković br. 15798/20 utvrdio povredu članaka 3. i 8., pri čemu je konstatirao da pri izricanju sankcije domaći sudovi nisu uzeli u obzir težinu posljedica kaznenog djela na podnositeljicu (njezinu dijagnozu i dugotrajnu odsutnost s radnog mjesta), počiniteljevo ponašanje nakon počinjenja kaznenih djela bludnih radnji (navodne prijetnje podnositeljici), kao i očiti nedostatak kajanja i truda da nadoknadi prouzročenu štetu.

ESLJP je izrazio zabrinutost što je unatoč počinjenju kaznenih djela bludnih radnji u dva navrata na štetu podnositeljice, žalbeni sud zamijenio zatvorsku kaznu radom za opće dobro bez navođenja odgovarajućih razloga i ne vodeći računa o interesima žrtve. Po stavu ESLJP-a takav pristup domaćih sudova može ukazivati na blagost u kažnjavanju nasilja nad ženama, što može djelovati odvraćajuće na žrtve od prijavljivanja sličnih kaznenih djela, umjesto da prenosi jasnu poruku o netoleranciji nasilja nad ženama.

U predmetu Kozina Barišić i dr. br. 12905/22 utvrđena je povreda čl. 6. zbog neopravdano dugog trajanja postupka pred hrvatskim sudovima, a u predmetu Pavlović br. 1528/21 ESLJP je utvrdio povredu čl. 6. jer je postupak pred Vrhovnim i Ustavnim sudom RH trajao nerazumno dugo. Povreda čl. 6. utvrđena je i u predmetu Pejkić br. 49922/16 jer podnositeljici nije bio proslijeđen podnesak državnog odvjetništva kojim je odgovoreno na njezinu žalbu na prvostupanjsku presudu. Utvrđena i povreda prava na privatnost iz čl. 8. zbog nedovoljno obrazloženih rješenja suda kojima je tijekom istrage određivao i produljivao mjere tajnog nadzora nad podnositeljicom.

U predmetu Orašanin br. 24811/16 utvrđena je povreda prava na pošteno suđenje iz čl. 6. zbog neažurnog postupanja domaćih sudova u provedbi ovrhe pravomoćne presude, o čemu više pišemo u poglavlju o ovrhama.

U predmetu Bosiljevac br. 3681/16 ESLJP je utvrdio povredu čl. 6. zbog procesnih nedostataka u postupku priznanja prava na obiteljsku mirovinu. Podnositelj je isticao da su upravni postupak i spor bili nepošteni jer nije učinkovito sudjelovao u postupku izrade drugostupanjskog vještačenja niti mu je bilo omogućeno očitovanje na vještačenje.

U predmetu Blagajac br. 50236/16 ESLJP je utvrdio da je podnositelju (čija je supruga nastavila postupak nakon njegove smrti) povrijeđeno pravo na pošteno suđenje iz čl. 6. zbog nedostavljanja obrazloženog podneska državnog odvjetništva tijekom žalbenog postupka. ESLJP je u predmetu Anić br. 59732/18 utvrdio povedu čl. 6. jer domaći sud nije pozvao podnositelja i njegovog branitelja na žalbenu sjednicu, pri čemu se ESLJP pozvao na svoju ustaljenu praksu (Zahirović protiv RH i dr.) prema kojoj domaći sud ima dužnost osigurati nazočnost okrivljenika na žalbenoj sjednici vijeća ako je on to prethodno zatražio.

U predmetu Bulić br. 32997/15 podnositelj, ozlijeđen na prvoj borbenoj liniji eksplozijom neprijateljske granate, je isticao nemogućnost učinkovitog osporavanja odluke vještaka i ukazivao na arbitrarnost odluka domaćih tijela. ESLJP je utvrdio povredu čl. 6. i naveo kako je Ustavni sud u nizu svojih odluka donesenih nakon podnošenja zahtjeva u ovome predmetu, utvrdio povredu prava na pošteno suđenje, smatrajući da je tumačenje domaćih sudova koje razlikuje “povrede” i “ranjavanja” bilo proizvoljno i pretjerano formalističko. Slijedom toga, a imajući u vidu da domaće vlasti nisu pružile razloge razlikovanja spornih pojmova, ESLJP je utvrdio da je zaključak da je podnositelj pretrpio „povredu“, a ne „ranjavanje“, bilo proizvoljno.

Presudom u predmetu Mafalani br. 38765/16 ESLJP je utvrdio povredu čl. 6. Konvencije te čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. Podnositelj je prigovorio visini parničnih troškova koje je morao platiti državi, koji su bili veći od naknade štete koja mu je dodijeljena za pretrpljene ozljede za vrijeme prijevoza u policijskom kombiju. Sukladno utvrđenoj praksi utvrđivanja visine parničnih troškova, ESLJP je ponovio da kod djelomičnog uspjeha u sporu, visoki troškovi postupka mogu apsorbirati veliki dio ili cijelu novčanu naknadu, što parnicu čini bespredmetnom i pravo stranke na pristup sudu tek teoretskim i iluzornim.

ESLJP je istu materiju prethodno razmatrao u Klauz grupi presuda, temeljem čega je 2019. godine izmijenjen Zakon o parničnom postupku te su sudovi u tom dijelu uskladili praksu s presudom ESLJP-a, dok je zahtjev u ovom predmetu podnesen ranije.

ESLJP je u predmetu Jelčić Stepinac br. 16087/18 utvrdio povredu čl. 6. zbog kršenja načela res iudicata (pravomoćnost presude). Podnositeljica je vodila tri parnična postupka protiv osiguravajućeg društva radi naknade štete i rente zbog ozljeda pretrpljenih u prometnoj nesreći. U trećem parničnom postupku tražila je povišenje rente zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, dok je osiguravajuće društvo tražilo obustavu te isplate. Domaći sudovi su odbili tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je maksimalni iznos rente dosegnut već prvom presudom, te su usvojili protutužbeni zahtjev osiguravajućeg društva.

ESLJP je naglasio da pravna sigurnost pretpostavlja poštovanje načela res iudicata, po kojem niti jedna stranka nije ovlaštena tražiti preispitivanje pravomoćne i obvezujuće presude samo radi ostvarivanja ponovnog suđenja i nove odluke o predmetu. U konkretnom slučaju je usvajanjem protutužbe osiguravajućem društvu pružena „druga prilika“ da podnositeljici ukine rentu, bez opravdanih i uvjerljivih razloga.

ESLJP je u predmetu Cetinja br. 6959/17 utvrdio povredu čl. 7. (nema kazne bez zakona) jer je pravomoćna presuda u prekršajnom postupku bila donijeta nakon zastare prekršajnog progona. ESLJP je naglasio kako predmetnu nezakonitost nije ispravio niti Ustavni sud RH, te je istaknuo da je zabrana kažnjavanja djela u zastari temelj vladavine prava. Dodatno, kažnjavanje za prekršajna i kaznena djela u zastari krši načelo predvidljivosti kažnjavanja, jednog od temeljnih načela kaznenog i prekršajnog prava, kao i načela pravne sigurnosti.

U predmetu F.S. br. 8857/16 ESLJP je utvrdio povredu prava na procesne garancije glede protjerivanja stranaca iz čl. 1. Protokola br. 7 uz Konvenciju, jer nacionalna tijela osim općenite izjave da je utvrđeno da podnositelj predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti, nisu obrazložila na čemu su temeljila svoju procjenu, o čemu detaljnije pišemo u poglavlju o statusnim pravima.

ESLJP je u predmetu Beus br. 16943/17 utvrdio povredu prava podnositelja na zabranu diskriminacije iz čl. 14., u vezi s procesnim aspektom čl. 3. Podnositelj zahtjeva je bio žrtva verbalnih napada i prijetnji zbog svoje seksualne orijentacije, a jedan od incidenata uključivao je i fizički napad od strane nekoliko muškaraca koji su izgovarali homofobne uvrede. ESLJP je naveo da odgovor policije na brojne prijave podnositelja stvara dojam nekažnjivosti za djela uznemiravanja i nasilnog zločina iz mržnje, umjesto da pokaže kako se takva djela nikako ne smiju tolerirati.

U predmetu Zahtila i Koletić br. 63344/17 ESLJP je donio odluku o brisanju zahtjeva s liste predmeta, jer je tijekom postupka pred ESLJP-om Ustavni sud RH usvojio ustavnu tužbu i utvrdio da je povrijeđen proceduralni aspekt čl. 3. i čl. 14. zbog neprovođenja učinkovite istrage nasilnog homofobnog napada. Stoga je ESLJP zaključio da nije potrebno daljnje ispitivanje zahtjeva, no naglasio je obvezu državnih tijela da provedu istragu u skladu sa zahtjevima Konvencije, te upozorio da se zahtjev može vratiti na listu ukoliko državna tijela ne ispune ovu obvezu.

ESLJP je u 2023. godini donio četiri odluke o prihvaćaju jednostrane izjave RH o priznanju povrede Konvencije (unilateralna deklaracija) u predmetima:

  • HUP – Zagreb d.d. br. 25174/18 – radi povrede čl. 1. Protokola br. 1. (zaštita vlasništva). Zahtjev se odnosio na naknadu štete na hotelu kojeg je RH privremeno oduzela podnositelju zahtjeva te ga koristila za smještaj ratnih veterana, interno raseljenih osoba i izbjeglica.
  • Alić br. 39158/21 koji se odnosi na prigovore temeljem čl. 6. st. 1. i 3. c. Konvencije, jer je podnositelju bilo onemogućeno prisustvovanje raspravi po njegovoj žalbi u kaznenom postupku.
  • Predmeti Jakšić br. 36983/22 i Čečura br. 23586/22 u kojima su podnositelji isticali povredu čl. 6. st. 1. Konvencije (pravo na pošteno suđenje) radi dugotrajnosti sudskog postupka.

U skladu s Pravilom 39. Poslovnika, ESLJP može odrediti privremenu mjeru protiv tužene države u slučajevima izloženosti podnositelja stvarnom riziku teške i nepopravljive štete. U 2023. godini ESLJP je odbio pet zahtjeva za određivanjem privremenih mjera protiv RH (dva radi sprječavanja ekstradicije, jedan radi osiguravanja adekvatne liječničke pomoći u detenciji te dva iz ostalih razloga), čime se nastavlja praksa bezuspješnih podnošenja zahtjeva radi određivanja privremene mjere pred ESLJP-om.

 

Izvršenje presuda Europskog suda za ljudska prava

Izvršenje presuda ESLJP-a podrazumijeva definiranje i poduzimanje pojedinačnih (individualnih) i općih mjera izvršenja kojima se uklanjaju štetni učinci nastalih konvencijskih povreda i prevenira ponavljanje sličnih. Izvršenje presuda nadzire OMVE uz pomoć Službe za izvršenje presuda ESLJP-a, a na nacionalnoj razini izvršenje presuda koordinira Ured zastupnice RH pred ESLJP-om koji u suradnji s tijelima nadležnima za izvršenje konkretne presude sastavlja akcijske planove i akcijska izvješća.

U tom kontekstu ističemo sudjelovanje pučke pravobraniteljice u postupku izvršenja presude M. H. i dr. br. 15670/18 koja se nalazi pod pojačanim nadzorom izvršenja OMVE-a. U navedenom predmetu uputili smo po prvi puta komunikaciju – Pravilo 9.2. OMVE-u u srpnju 2023. godine, predlažući da se u Akcijski plan uvrste dodatne opće mjere te izmjene predložene individualne mjere, o čemu više pišemo u poglavlju o tražiteljima međunarodne zaštite i iregularnim migrantima.

Izuzev obveze povrata u prijašnje stanje, ukoliko je ono moguće, individualne mjere podrazumijevaju isplatu pravične naknade podnositelju zahtjeva. Kako proizlazi iz podataka Ureda zastupnice RH pred ESLJP-om, tijekom 2023. godine s osnove isplaćenih pravičnih naknada po presudama i odlukama iz Državnog proračuna je isplaćeno ukupno 209.939 eura, 55% manje nego u 2022. godini.

Izuzev individualnih mjera, izvršenje presude od države može zahtijevati implementaciju općih mjera kojima se sprječavaju istovrsne povrede Konvencije u budućnosti, primjerice izmjenom zakonodavstva, prakse postupanja upravnih ili sudskih tijela te izmjenom javnih politika.

U kontekstu izvršenja presuda iz Statileo grupe o problematici zaštićenih najamnina, koje su u pojačanom nadzoru OMVE-a, pučka pravobraniteljica je tijekom javne rasprave dala komentare na Prijedlog Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (br. 12027/10) i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr., o čemu više pišemo u poglavlju o stanovanju.

U završnoj fazi izvršenja presude, Ured zastupnice RH pred ESLJP dostavlja akcijsko izvješće OMVE-u koji, ukoliko utvrdi da je država ispravila propuste utvrđene presudom, uklonila negativne posljedice nastale podnositelju zahtjeva te implementirala opće mjere, donosi završnu rezoluciju kojom zatvara nadzor nad izvršenjem presude.

Tijekom 2023. godine OMVE je u odnosu na RH donio 36 završnih rezolucija kojima je zatvorio nadzor nad izvršenjem 28 presuda i osam odluka o prijateljskom rješenju. OMVE je na temelju uspješno okončanih individualnih mjera zatvorio nadzor u 15 predmeta: Matanović i Pejkić (grupa presuda Dragojević protiv RH – povreda čl. 8., pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života) te nad presudama koje su dio grupe Zahirović protiv RH (Bosak i dr., Grubić, Kraljević Gudelj i dr.)  – povreda čl. 6 . 1., povreda načela jednakosti stranaka u postupku, Mirčetić, Galović, Drača, Blagajac i Anić, radi povrede povreda čl. 6. 1., povreda načela jednakosti stranaka u postupku.

Također je zatvoren nadzor nad izvršenjem presuda iz Kirinčić grupe (Mesić, Balicki, Pavlović i Jurić), koje se odnose na povredu čl. 6. radi prekomjerne duljine parničnih postupaka,  te je okončan nadzor u predmetu Malić (dio Ramljak grupe – povreda prava na pošteno suđenje iz čl. 6.).

U kontekstu izvršenja presuda koje uključuju i opće mjere, OMVE je zatvorio nadzor nad izvršenjem 13 presuda, koje se većinom odnose na povredu prava na pošteno suđenje (Croatia bus d.o.o., Štefek, Ramljak, Petrović); troškove postupka (Dragan Kovačević, Bursać i dr.); manjkavosti u postupku prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu (Miklić); povredu načela ne bis in idem (Urh); povredu prava na mirno uživanje vlasništva (Imeri, Pero Marić, Dabić); povredu prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života (Jurišić); te povredu prava na slobodu okupljanja i udruživanja (Vlahov).

U 2023. godini je okončan nadzor izvršenja u osam predmeta u kojima je ESLJP donio odluku o prijateljskom rješenju: Giljanović, Sudar, Benić, Trbović i dr., Dolmagić i Trajektna luka Split d.d., Resić, Uroda te Matijević i Stojaković.

 Trećina svih predmeta u odnosu na RH koji se nalaze u postupku izvršenja odnose se na neki oblik povrede čl. 6. (pravo na pravično suđenje), od čega gotovo 70% čine tzv. klon presude koje se odnose na ponavljajuće povrede, prethodno utvrđene u nekoj od vodećih presuda.


Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2023. godinu: Pravo na rad, Diskriminacija pri zapošljavanju i na radu, Prava starijih osoba, Socijalna skrb: Siromaštvo i ljudska prava, Pravo na adekvatno stanovanje, Izražavanje u javnom prostoru, Branitelji ljudskih prava, Zaštita prijavitelja nepravilnosti, Tražitelji međunarodne zaštite i iregularni migranti, Policijski sustav i Zatvorski sustav.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2023. možete otvoriti u interaktivnoj verziji i u PDF formatu.