U području zaštite nacionalnih manjina države imaju široka diskrecijska prava, pa otuda i nejednaki standardi zaštite. U RH su prava nacionalnih manjina normativno uređena na vrlo visokoj razini, no njihovo stvarno ostvarivanje ne ovisi samo o Ustavu, međunarodnim aktima i zakonima, nego i o spremnosti zajednice na njihovo uvažavanje. Nažalost, u dijelu društva i dalje se stvara sentiment osude ovih prava, koji je i način pozicioniranja političkih aktera koji ne streme društvu utemeljenom na uvažavanju različitosti.

Vlada surađuje s predstavnicima manjina kako bi se zajamčena prava realizirala, kako njihovim uključivanjem u vladajuću većinu, tako i donošenjem Operativnih programa za nacionalne manjine2017. – 2020. te bilateralnom suradnjom. Neki manjinski predstavnici zadovoljni su odnosom Vlade te realizacijom aktivnosti iz Operativnih programa, no neki su nezadovoljni dinamikom provedbe. Sredstva u državnom proračunu za ostvarivanje manjinskih prava kontinuirano rastu, podrška kulturnoj autonomiji na vrlo je visokoj razini, a tijekom 2019. donijet je i poseban zakon o manjinskim izborima. No pripadnici manjina sve su podzastupljeniji među zaposlenima u upravi i pravosuđu, nisu dovoljno zastupljeni u sredstvima javnog priopćavanja, a prepreke ostvarivanju prava na odgoj i obrazovanje te na ravnopravnu službenu upotrebu jezika i pisma srpske manjine opstaju i zbog nedovoljnog angažmana najviših tijela vlasti u promicanju vrijednosti manjinske kulture te čestom podilaženju dijelu javnosti koje i dalje stigmatizira ćirilično pismo, pogrešno ga identificirajući s agresijom na RH i počinjenim zločinima.

Zastupljenost  pripadnika  nacionalnih  manjina  u  državnoj  upravi, pravosuđu  te upravnim tijelima JLP(R)S

Pripadnici nacionalnih manjina, koji čine 7,67% stanovništva,  i  dalje  su  značajno podzastupljeni među zaposlenima u državnoj upravi i pravosuđu. U tijelima državne uprave i stručnim službama i uredima Vlade ih je 3,16%, a u pravosudnim tijelima 3,17%. Pritom, podatci MP ukazuju na bitno smanjenje njihova udjela u pravosuđu, jer ih je 2018. bilo 3,90%, no zapravo se radi o smanjenju udjela nacionalno neopredijeljenih osoba, kojih je ranije bilo više evidentiranih. Neopredijeljene ne bi trebalo evidentirati kao pripadnike nacionalnih manjina, jer ne pripadaju niti jednoj od 22 manjine navedene u Ustavu, a njihov udio zasebno se iskazuje i u podatcima Državnog zavoda za statistiku. Kako je u evidenciji za 2019. među pripadnicima nacionalnih manjina i dalje uključeno 13 neopredijeljenih, stvarni udio pripadnika nacionalnih manjina u pravosuđu u 2019. iznosio je 3,04%.

Iako pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na razmjernu zastupljenost u tijelima državne uprave i pravosuđu, te zastupljenost u upravnim tijelima jedinica samouprave, postojeći mehanizam prednosti pri zapošljavanju pod istim uvjetima nije doveo do povećanja njihovog udjela i postizanja barem približne razmjerne zastupljenosti.

Sukladno Operativnim programima uspostavljen je mehanizam praćenja ostvarivanja ove prednosti, kojim bi se došlo do podataka o njezinoj učinkovitosti, no u trenutku prikupljanja podataka za izradu ovog Izvješća Ministarstvo uprave nije raspolagalo podatcima o broju pripadnika manjina koji su se pozvali i ostvarili pravo prednosti tijekom 2019., kao ni podatcima o zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u tijelima uprave JLP(R)S, koji se od svih jedinica samouprave prikupljaju e- Sustavom za praćenje provedbe UZPNM-a.

Odgoj i obrazovanje pripadnika nacionalnih manjina

Tijekom 2019. donijet je Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, kojim su adekvatno propisani uvjeti koje moraju ispunjavati osobe koje izvode nastavu na jeziku i pismu nacionalne manjine, a u izradi je i kurikulum predmeta Jezik i kultura romske nacionalne manjine po modelu C. Romskim srednjoškolcima i studentima povećani su iznosi stipendija te je uvedena jednokratna nagrada za uspješan završetak srednje škole, što bi trebalo smanjiti broj preuranjenih prekida školovanja te doprinijeti smanjenju jaza između obrazovanosti opće i romske populacije.

No, nije došlo do napretka u prijenosu osnivačkih prava na općine te u registraciji osnovnih škola u mjestima s većinski srpskim stanovništvom na području Vukovarsko-srijemske županije kao ustanova s nastavom na srpskom jeziku i pismu, čime se srpsku manjinu stavlja u nejednak položaj u usporedbi s češkom, mađarskom i talijanskom, s obzirom da su škole s nastavom na ovim jezicima tako i registrirane, o čemu smo pisali u prethodna dva izvješća.

Predstavnici srpske manjine izvijestili su nas i kako se često ne poštuje obveza iz Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, o potrebi imenovanja razmjernog broja pripadnika manjine u odborima škola u kojima se nastava odvija (i) na manjinskom jeziku i pismu, a kao primjere naveli su više škola u Vukovarsko-srijemskoj i Osječko-baranjskoj te osnovnu školu u Krnjaku u Karlovačkoj županiji. S obzirom da je propisano kako školski odbori imaju sedam članova, od kojih dva biraju učitelji i stručni suradnici, po jednog roditelji i radničko vijeće, a tri imenuje osnivač, Prosvjetna inspekcija obratila se MZO-u s molbom za tumačenje kako osigurati razmjernu zastupljenost, a iz odgovora proističe da je zakonska odredba neprovediva, jer nije propisano kako je provoditi i nadzirati provedbu, dok je iz odgovora nekih škola razvidno kako ravnateljima nije ni poznata nacionalnost  svih  ili  nekih  članova  školskog odbora.

Kako bi ispunila zakonsku normu, škola u Krnjaku je, nakon izbora članova iz redova učitelja, roditelja i radničkog vijeća, Karlovačkoj županiji uputila molbu za imenovanjem tri člana, od kojih bi dva bila srpske nacionalnosti. Unatoč tome i obvezi poštovanja razmjerne zastupljenosti, Županija je imenovala tri člana hrvatske nacionalnosti. Nakon pojašnjenja i preporuke pučke pravobraniteljice, Županija nas je izvijestila da će pokrenuti postupak razrješenja postojećih članova i predložiti imenovanje dvoje pripadnika srpske manjine. Kako osiguranje razmjerne zastupljenosti u školskim odborima ne bi ovisilo o dobroj volji tijela ili osoba koje biraju ili imenuju članove, potrebno je izmjenama zakona propisati mehanizam provođenja i nadziranja norme o razmjernoj zastupljenosti.

Rezultati istraživanja o obrazovanju nacionalnih manjina i međuetničkim stavovima iz 2019. provedenog u četiri višeetničke sredine: Baranji, Daruvaru, Istri i Vukovaru, pokazuju kako nastave na manjinskim jezicima po modelu A nisu, kako bi se moglo očekivati, etnički homogene i ne uključuju polaznike samo one manjine na čijem se jeziku odvija nastava. Tako je u nastavi na mađarskom jeziku 54% učenika pripadnika mađarske manjine, u nastavi na češkom je 46% Čeha, a na talijanskom tek 24% učenika pripadnika talijanske manjine. Iznimka je nastava na srpskom, koja je gotovo etnički homogena – čak 98% učenika su Srbi. Osim toga, percepcija školske klime i međuetničkih odnosa negativnija je u Vukovaru nego u drugim sredinama, pa je tako ondje i najmanje prihvatljiv međugrupni kontakt, a snažniji je i osjećaj etničke diskriminacije, o kojoj više pišemo u posebnom poglavlju. To potvrđuje da je ova postkonfliktna zajednica još etnički snažno podijeljena, a kako nije realno očekivati da će se etnička heterogenost nastave povećati u dogledno vrijeme, nužno je provoditi osmišljene programe, primjerice slobodne aktivnosti, koji se mogu odvijati u školi i biti namijenjeni svim učenicima. Time bi škola bila prostor socijalne integracije, bez zadiranja u pravo manjine na nastavu na svojem jeziku i pismu.

Ravnopravna službena uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina

Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina predviđen je širok spektar prava, no kako je propisano da se, doduše iznimno, ona mogu uvesti u užem opsegu nego su predviđena, gradovi i općine uglavnom su ih tako i uvele. Tek dva prava, na služenje svojim jezikom u postupcima pred javnim tijelima i na dobivanje isprava na manjinskom jeziku i pismu, ne mogu biti isključena iz provedbe. Ovakva fleksibilnost zakonskog okvira omogućava različit opseg njihove primjene, koji je, kako u različitim jedinicama, tako i prema različitim manjinama, često i mjerilo uvažavanja  određene  manjine  u  lokalnoj sredini.

Ustavni sud RH je u srpnju 2019., tri godine nakon što je saborski Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina uputio zahtjev za ocjenom ustavnosti izmjena vukovarskog Statuta, odlučio kako se materijali gradskim vijećnicima te isprave građanima srpske nacionalnosti na ćirilici moraju dostaviti i na usmeni, a ne samo na pisani zahtjev. Ustavni je sud Gradskom vijeću naložio i da provede raspravu o razumijevanju i snošljivosti, što je obveza koju si je Gradsko vijeće samo odredilo, ali ju nije izvršavalo, te odluči ima li prostora za proširenje prava na upotrebu srpskog jezika i ćirilice. Istaknuo je kako ima razumijevanja za posebnu situaciju Vukovara, no i kako se iznimka u ograničavanju prava mora usko tumačiti, ne smije dokinuti njihovu bit niti biti zloupotrijebljena. Od Gradskog vijeća zatražio je obrazloženje odluke koja će se donijeti nakon rasprave. Osim toga, podsjetio je i na nalog koji je 2014. dao Vladi RH, kako bi se uspostavio pravni mehanizam za slučajeve u kojima JLS ne provode obveze iz Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina ili opstruiraju njegovu uporabu, što do sada nije učinjeno, te joj naložio da ga provede.

Burna rasprava na Gradskom vijeću, na kojoj su gradonačelnik i njegov zamjenik na pod bacili gradski statut na ćirilici, tiskan u kampanji SNV-a „Da se bolje razumijemo“, okončana je zaključkom kako se nisu stvorili preduvjeti za proširivanje opsega prava u primjeni srpskog jezika i ćirilice zbog neprocesuiranja ratnih zločina, kako bi se proširivanje prava smatralo nepoštivanjem i nerazumijevanjem svih građana Vukovara koji su se usprotivili velikosrpskoj agresiji i njihove žrtv e, te bi dovelo do neželjenih posljedica po suživot, uz zamjerku političkim predstavnicima srpske manjine da ne iskazuju poštovanje prema žrtvi. Time su potvrđene najave kako zbog nezadovoljstva radi neprivođenja pravdi počinitelja zločina, što je zadatak tijela progona, te nepronalaska nestalih osoba, do proširenja prava neće doći, čime je zapravo zbog neefikasnosti državnih tijela Gradsko vijeće minimiziralo pravo manjine na služenje svojim jezikom i pismom.

Da do otpora uvođenju ćirilice u javni prostor ne dolazi samo u Vukovaru, potvrdile su i poruke mržnje tijekom kampanje „Znate li kako je biti Cpбин u Hrvatskoj?“ pred izbore za Europski parlament, kao i činjenica da u većini općina koje su to predvidjele, nisu postavljeni, primjerice, dvojezični znakovi s nazivima naseljenih mjesta, pisani prometni znakovi i druge oznake u prometu ili nazivi ulica i trgova, zbog čega je Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina zadužio Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture da izradi akcijski plan postavljanja dvojezičnih natpisa na ulazu u mjesta u onim jedinicama lokalne samouprave u kojima postoji zakonska obaveza.

Kako bi se ćirilicu uvelo u javni prostor bez neželjenih posljedica, potrebno je s najviših razina vlasti provesti kampanju o svrsi manjinskih prava i vrijednosti manjinskih jezika, te jasno dati do znanja da su jezik i pismo manjinska obilježja, kao i da se njihovim proglašavanjem nepoželjnima, simbolički šalje poruka i o nepoželjnosti same manjine u lokalnoj sredini. Potom je potrebno u svim gradovima i općinama istovremeno izvršiti obveze koje proizlaze iz zakona i statuta, kako se niti jednu lokalnu sredinu ne bi izdvajalo i izlagalo antagonizmu dijela javnosti.

Vijeća i predstavnici nacionalnih manjina

Ured za ljudska  prava i prava nacionalnih manjina provodi edukacije članova man jinskih vijeća i predstavnika, kako bi se unaprijedio njihov rad. Sukladno Zakonu o lokalnim izborima te Operativnim programima, kao i preporuci koju smo isticali u izvješćima od 2014., u ožujku 2019. donijet je Zakon o izboru vijeća i predstavnika nacionalnih manjina. Iako je time napravljen bitan iskorak u uređenju izbora vijeća i predstavnika, iz manjinskih redova, pogotovo romskih, navodi se kako ova vijeća u dijelu JLP(R)S i dalje ne funkcioniraju dobro te se ističe kako ih dio gradova i općina financijski ne podržava i/ili im ne osigurava prostor za rad.

Na petim izborima za vijeća i predstavnike, u svibnju 2019., mogućnost izbora manjinskih vijeća iskoristilo je 14, a predstavnika 20 nacionalnih manjina. Izbore je obilježio neujednačen, ali prosječno slab odaziv birača, dijelom i zbog nedovoljne promidžbe u medijima.

Nakon što smo u prethodnih pet izvješća ukazivali kako predstavnici nacionalnih manjina nemaju status neprofitne pravne osobe te kako sredstva namijenjena ostvarivanju manjinskih prava nisu adekvatno zaštićena na računima predstavnika, Ministarstvu financija smo preporučili da predloži način rješenja ovoga problema. Kako nam je ono odgovorilo da je Ministarstvu uprave predložilo da se prethodno izmijeni UZPNM, što zbog potrebne dvotrećinske većine nije izgledno, te podredno Ovršni zakon, nije izgledno niti da će se u dogledno vrijeme riješiti problem zaštite ovih sredstava.

Pristup sredstvima javnog priopćavanja

Savjet za nacionalne manjine godinama upozorava na nedovoljnu zastupljenost programa namijenjenog pripadnicima manjina na HRT-u. Dok radio uglavnom ispunjava obveze, televizija je daleko od realizacije programa na manjinskim jezicima i adekvatne zastupljenosti manjina u programu. Manjinska redakcija još nije osnovana, a nezadovoljstvo se izražava i zbog izostanka edukacije novinara, nedovoljnog broja novinara i opreme u proizvodnji emisije Prizma, i neodržavanja konzultativnih sastanaka predstavnika Savjeta s Ravnateljstvom i Programskim vijećem, radi razmjene mišljenja o ostvarivanju prava manjina na pristup javnim medijima i iznošenja prijedloga o sadržaju i udjelu manjinskog programa.

Predstavnici manjina, pogotovo romske, zabrinuti su zbog manjka afirmativne i porasta negativne slike koju stvaraju mediji, a Savjet za nacionalne manjine je u priopćenju u lipnju 2019. naveo kako i mediji doprinose porastu atmosfere nesnošljivosti, govora mržnje, netolerancije, nasilja te etnocentrizma, jer daju prostora promicateljima negiranja povijesnih činjenica koji pokušavaju rehabilitirati NDH, čime se provodi neznanstveni povijesni revizionizam koji šteti ugledu RH, kao i da državne institucije na dio takvih događaja ne reagiraju.

Ostalo

U prethodna tri izvješća navodili smo kako je, radi uvažavanja brojnih manjina koja u svojoj tradiciji prezimena prilagođavaju spolu/rodu, njihovim pripadnicima potrebno omogućiti da već pri upisu u maticu prilikom rođenja djeteta i kod sklapanja braka, prezime prilagode spolu/rodu djeteta, odnosno nevjeste ili ženika. Vlada preporuku nije prihvatila, s obrazloženjem kako je dovoljan postojeći institut promjene osobnog imena, kojim osoba može naknadno podnijeti zahtjev u kojemu će ju tražiti.

I u 2019. zaprimili smo pritužbu zbog odbijanja zahtjeva za izmjenom podatka o nacionalnosti u matici rođenih. Iako smo MU dali preporuku da izradi prijedlog izmjena Zakona o državnim maticama kojim će se to omogućiti, ono je stava kako se podatak o nacionalnosti ne može mijenjati, jer ne utječe na osobni status. S obzirom da se gotovo svi podatci upisani pri temeljnom upisu u maticu rođenih mogu mijenjati, da je pripadnost naciji subjektivan osjećaj pojedinca koji ne mora korespondirati s nacionalnošću koju su mu odredili roditelji prilikom rođenja, izmjenu ovog podatka ipak je potrebno omogućiti. Ukoliko ne služi dokazivanju nacionalnosti niti utječe na osobni status, kako to tvrdi MU, ovaj podatak ne bi trebalo ni upisivati u maticu rođenih.

Zaključno, vidljiva su nastojanja Vlade RH kako bi se poštovala prava nacionalnih manjina, no kako njihova realizacija ovisi i o spremnosti društva, posebno lokalnih zajednica, za njihovim uvažavanjem, javnost je potrebno osvijestiti da su manjinska prava tek sredstva kojima se manjinama omogućava biti ravnopravnima većini, da je vrijeme za suživot i toleranciju i stvaranje društva u kojemu će većinska nacija štititi sve svoje manjine, jer je biti drugačiji pravo, raznolikost vrijednost, a sposobnost prihvaćanja drugačijih obilježje istinski demokratskih društava.

 

PREPORUKE:

1. Vladi RH, da provede kampanju s ciljem podizanja svijesti javnosti o pravima nacionalnih manjina te promiče suradnju lokalnih vlasti i predstavnika manjina s ciljem djelotvorne provedbe prava na uporabu manjinskih jezika i pisama na lokalnoj razini;

2. Vukovarsko-srijemskoj županiji, da sukladno Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi te preporuci Ministarstva znanosti i obrazovanja, odluči o zahtjevu općina Borovo, Negoslavci i Markušica za prijenosom osnivačkih prava nad osnovnim školama;

3. Ministarstvu znanosti i obrazovanja, da pripremi izmjene Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj  školi  kojima  bi  se  omogućila  provedba  obveze  na  imenovanje  razmjernog broja pripadnika manjine u odborima škola u kojima se nastava odvija (i) na manjinskom jeziku i pismu;

4. Ministarstvu uprave, da  pripremi  izmjene  zakona  kojima  bi  se  uspostavio  prikladni pravni mehanizam za slučaj kada jedinice lokalne samouprave ne provode obveze iz Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u RH;

5. Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, da izradi akcijski plan postavljanja dvojezičnih ploča s nazivima naseljenih mjesta u jedinicama koje su statutima predvidjele ostvarivanje ovog prava;

6. Jedinicama lokalne  i područne  (regionalne)  samouprave,  da  manjinskim  vijećima  osiguravaju sredstva za obavljanje administrativnih poslova, aktivnosti utvrđene programom rada vijeća te prostor za rad;

7. Hrvatskoj radioteleviziji, da osnuje redakciju za nacionalne manjine;

8. Hrvatskoj radioteleviziji, da održava redovne konzultativne sastanke s predstavnicima Savjeta za nacionalne manjine.

 

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2019. pronađite ovdje, a više informacija o povezanim temama o kojima u njemu pišemo pronađite klikom na neku od poveznica niže.

Diskriminacija temeljem rase, etničke pripadnosti ili boje kože te nacionalnog podrijetla

Izražavanje u javnom prostoru

Diskriminacija u području i temeljem obrazovanja

Diskriminacija u području rada i zapošljavanja