Izražavanje u javnom prostoru

Sloboda izražavanja važna je ne samo za osobu koja neku informaciju iznosi, već i za sve koje je primaju, kao jedan od načina razvitka pluralizma, što je od iznimne važnosti u demokratskim društvima. Neizostavnu ulogu pri tome imaju mediji koji osiguravaju pravo građana da budu informirani i sami vrednuju važnost pojedinih informacija.

U sve umreženijem društvu sve je češće iznošenje neistinitih podataka u medijima, kao i daljnja zloupotreba takvih objava, čime se može utjecati na javno mnijenje te uzrokovati događaje do kojih možda i ne bi došlo da su građanima prezentirane činjenice. Nakon što je 2018. EU donijela akcijski plan za borbu protiv dezinformacija, 2019. je uspostavljen tzv. Rapid Alert System (RAS), kojim se nastoji ojačati suradnja s online platformama radi identificiranja dezinformirajućih kampanja i sprječavanja njihovog širenja, neovisno o državi iz koje su plasirane. Kako bi odgovorio na kritike, Facebook je uoči izbora za EP 2019., radi suzbijanja dezinformiranja javnosti proširio svoju već postojeću mrežu provjeritelja činjenica te je, među ostalima, u nju uključio i hrvatski portal Faktograf.hr, a s istim ciljem, u mrežu European Journalism Training Association te program eufactcheck.eu uključio se i zagrebački Fakultet političkih znanosti. EU je u Izvješću o provedbi Akcijskog plana protiv dezinformiranja iz lipnja 2019. ustvrdila kako članice moraju pojačati suradnju s provjeriteljima činjenica i osnažiti korisnike da ih bolje prepoznaju, a EK se obvezala uložiti dodatnih 2,5 milijuna eura za izgradnju nove digitalne infrastrukture.

Pored lažnih vijesti, u javnom je prostoru velik problem i mrzilački govor, koji je sveprisutan u novinskim člancima, komentarima ispod internetskih članaka, online objavama korisnika, grafitima, slikama, uzvicima, pjesmama ili gestikulacijama, a usmjeren je prema pripadnicima nacionalnih manjina, posebice Srbima i Romima, pripadnicima vjerskih   zajednica, osobama drugačije spolne orijentacije, ali i prema migrantima, državnim i javnim službenicima te mnogima drugima.

Kako bismo dobili uvid u aktivnosti i prakse mladih na internetu, njihovu percepciju što je govor mržnje, koliko je prisutan, intenzitetu izloženosti, ali i njegovim posljedicama i štetnosti te mogućnostima zaštite, tijekom 2019. proveli smo istraživanje o govoru mržnje među mladima u dobi od 18 do 30 godina. Podatci pokazuju da ih je 96% u zadnja tri mjeseca vidjelo komentare koje diskriminiraju prema nekoj osnovi, polovini je netko uputio mrzilački komentar, a 25% ih je tome bilo izloženo kroz mobilne aplikacije, poput Whatsappa, Vibera, Messengera i drugih, dok je počinitelj najčešće nepoznata osoba. Podatci također pokazuju da mrzilački komentari kod žrtve nekad izazivaju suicidalne namjere, no češće osjećaje neadekvatnosti, nedovoljne vrijednosti, srama, straha, ljutnje, tuge te poniženosti.

Nedostatna zaštita korisnika na društvenim mrežama i mobilnim aplikacijama pogoduje onima koji neuređeni prostor koriste za širenje mržnje i poticanje na nasilje. Alarmantan je podatak kako 68% mladih nije prijavilo mrzilački komentar jer su smatrali da nisu zaista ugroženi („incident nije bio dovoljno ozbiljan“) ili misle da su takvi incidenti uobičajeni („to se ionako stalno događa, nema smisla prijavljivati“). Podatci ukazuju da među mladima nema dovoljno računalne ni internetske pismenosti, a strah od normalizacije štetnog izričaja, na koji smo ukazali u Izvješću za 2018., prema istraživanju dodatno je pojačan budući da je čak 96% ispitanika navelo da su u posljednja tri mjeseca vidjeli mrzilačke komentare, a gotovo svakoj drugoj osobi su bili upućeni u posljednjih pet godina. Takvo ponašanje, koje nije samo nezakonito već nanosi štetu društvu jer kod pojedinaca može izazvati strah i suicidalne osjećaje, uzima se kao uobičajena pojava, ne prijavljuje se i zanemaruje.

Osim toga, mrzilačke objave zabilježene su i u manjem dijelu medija, objavama i naslovima poput „Srbi u Hrvatskoj trebali bi biti sretni što žive u njoj“, „Romi ne miruju, novi obračun ispred romskih kuća, pucali iz auta“, „Zašto invaziju iz islamskog svijeta nazivamo migracijom?“, „Prosječan uhljeb za života nam ukrade preko pet milijuna kuna“ i druge. Tijekom 2019. Vijeće za elektroničke medije je analiziralo 49 predmeta, a utvrdilo je povredu Zakona o elektroničkim medijima te izreklo mjeru upozorenja jedino nakon što su u središnjem Dnevniku HTV-a emitirani unaprijed montirani kadrovi navijača sa zastavom na kojoj je grb s prvim bijelim poljem, a u gornjem lijevom kutu veliko slovo „U“, jer tako prikazani sadržaj nije u skladu s programskim načelima prema kojima je HRT dužan promicati nacionalne interese, pridonositi poštivanju i promicanju temeljnih ljudskih prava i sloboda, domoljublju, toleranciji, razumijevanju, poštivanju različitosti te demokratskih sloboda. U preostalim predmetima nije utvrđena povreda zakona.

Medijske slobode

Tijekom 2019. novinarska strukovna udruženja ukazivala su na povećan broj tužbi protiv novinara i medija zbog objavljivanja činjenica, prenošenja izjava i drugoga, smatrajući da se time novinare i medije zastrašuje te onemogućuje da izvještavaju o istaknutim pojedincima i društvenim problemima, odnosno da daju vlastiti vrijednosni sud i kritiku o pojavama važnima za društvo. Tako se, prema podatcima HND-a s početka 2019., protiv novinara i nakladnika 18 medijskih kuća vodilo ukupno 1.160 sudskih postupaka, a HRT je u prvom tromjesečju 2019. podigla 33 tužbe protiv nakladnika i novinara s ukupnom vrijednošću predmeta sporova od 2,17 milijuna kuna.

VE je, zajedno s partnerskim organizacijama na Platformi za zaštitu novinarstva i sigurnost novinara, val tužbi protiv novinara u RH ocijenilo alarmantnim te ga je svrstalo u kategoriju uznemiravanja i zastrašivanja, a MK im se na to očitovalo istaknuvši kako je HRT javno pozvalo da se nagodi s tuženicima izvan suda, iako se radi o neovisnom mediju. I predstavnik OESS-a za slobodu medija upozorio je na opasnost stvaranja atmosfere koja potiče autocenzuru, a glavni tajnik Europske federacije novinara naveo je kako je povećan broj tužbi protiv novinara protivan europskom konceptu socijalnog dijaloga.

Da su tužbeni zahtjevi protiv nakladnika i novinara nerijetko previsoki, prepoznao je i ESLJP, a potom i Ustavni sud, posebno u predmetima u kojima su suci pokretali sudske postupke potražujući iznose od 50 ili više tisuća kuna, zbog članaka koji kritiziraju njihove presude ili preispituju način njihovog izbora i rada, jer smatraju da ih se time kleveće, vrijeđa, narušava njihovo dostojanstvo i sudački ugled te izaziva duševne boli. Tuženici su smatrali da ih se takvim tužbama, posebno kada su tužitelji suci visokih sudova, stavlja u nejednak položaj u postupku, da se time zlorabe procesna ovlaštenja i potražuju prekomjerni iznosi, čime se djeluje odvraćajuće na novinarsku profesiju. Primjerice, u predmetu kojeg je kao tužitelj inicirao sudac protiv nakladnika Narodnog lista d.d., prvostupanjski sud presudio je u tužiteljevu korist i naložio nakladniku da isplati 50 tisuća kuna neimovinske štete, u drugom stupnju žalba tuženika je odbijena, a Ustavni je sud odbio ustavnu tužbu. No, ESLJP je ustvrdio  da je  dosuđivanjem  naknade  štete  zbog  objave  članka  u  kojem  je  kritiziran  sudac, nakladniku povrijeđeno pravo slobode izražavanja. Iako nacionalno pravo predviđa mogućnost donošenja presude radi zaštite ugleda suca, ESLJP je zaključio da takvo miješanje nije bilo nužno u demokratskom poretku niti razmjerno legitimnom cilju, jer može dovesti do zabrane izražavanja mišljenja pojedinca o pitanjima od javnog interesa te zabrane kritiziranja sudbene vlasti, a posebno se naglašava nerazmjernost dosuđenog iznosa.  Takvo stajalište prihvatio je i Ustavni sud u kasnijim odlukama U-III-63/2017  i  U-III-458/2018  iz  veljače  i svibnja 2019.

U kontekstu medijskih sloboda, istekom 2019. prestao je važiti članak 148. KZ-a o kaznenom djelu sramoćenja, uz obrazloženje kako će  oštećenici imati dostatnu pravnu zaštitu  kroz zadržana kaznena djela uvrede i klevete, ali i građanski postupak. Time je djelomično udovoljeno opetovanim zahtjevima javnosti i HND-a, koji su još od 2014. tražili njegovo ukidanje iako, u praksi, ovaj institut nije ni predstavljao osobitu prijetnju slobodi izražavanja jer se, u tom smislu, češće poseže za kaznenim djelom klevete.

Na raznolikost medija utječe i činjenica da se od 2016. neprofitni mediji oslanjaju na financiranje u okviru Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija AEM-a, u ukupnom iznosu od tri milijuna kuna. Kako institucionalnog financiranja nema, a sredstva iz Fonda nisu dostatna, neprofitni su mediji i tijekom 2019. nastavili prikupljati donacije tzv. crowdfunding kampanjama. Rješavanju tog problema pomogla bi raspodjela 30 milijuna kuna osiguran ih još 2015. programom ESP „Mediji zajednice“. Međutim, MK je 2019. raspisalo natječaj tek za polovicu alociranih sredstava, a do kraja godine nije završen postupak ocjene kvalitete prijava te navodi kako se natječaj odvija u dvije faze, u iznosima od po 15 milijuna kuna, budući da se radilo na Nacrtu prijedloga zakona o elektroničkim medijima čije se upućivanje u zakonodavnu proceduru očekuje u 2020., i koji bi trebao uključivati i definiciju neprofitnih medija odnosno medija zajednice.

Mrzilački govor na internetu

Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva još je 2018. najavio donošenje Zakona o sprječavanju neprimjerenog ponašanja na internetu, koji je u siječnju 2019. uvršten u Plan zakonodavnih aktivnosti, a stručni nositelj je MP koje, prije eventualnog donošenja novog zakona, prati relevantne politike na razini EU. Naime, EK je najavila donošenje novog akta o digitalnim uslugama kojim bi se poboljšala pravila o odgovornosti i sigurnosti digitalnih platformi i proizvoda te dovršilo jedinstveno digitalno tržište, čime bi se trebalo izbjeći multipliciranje nacionalnih propisa koji reguliraju govor mržnje na internetu i fragmentirano normiranje, koje dovodi do neujednačene zaštite građana na području EU. S obzirom na primjedbe istaknute u državama koje su donijele nacionalne zakone o neprihvatljivom online ponašanju, ali i strah da bi regulacija po njemačkom modelu, o kojem smo pisali u Izvješću za 2018., mogla rezultirati (auto)cenzurom, ovakav stav MP-a je pozitivan.

Ipak, u virtualnom prostoru korisnici imaju slab ili nikakav pristup pravnoj zaštiti, a nisu ni sigurni kome se kao žrtve mrzilačkog govora mogu obratiti. Društvene mreže imaju vlastita pravila, koja nisu nužno usklađena s nacionalnim normama, koje također protekom vremena ne mogu držati korak s tehnološkim napretkom. Pojedine slučajeve mrzilačkog govora građani su prijavljivali VEM- u kao tijelu nadležnom za povrede ZEM-a, međutim, odgovornost nakladnika i/ili korisnika za povrede počinjene u komentarima ispod novinskih članka oštećenik i dalje, prema aktualnom pravnom okviru, teško može dokazati jer ZEM-om nije predviđena odgovornost za sadržaj koji generiraju korisnici u komentarima. U 2019. radilo se na nacrtu novog ZEM-a kako bi ga se osuvremenilo i uskladilo s tehnološkim izazovima, ali dodatno i kako bi se razradile ovlasti VEM-a, no predstavnik HND-a izašao je iz radne skupine nezadovoljan jer MK u nacrt nije uvrstilo niti jedan njihov prijedlog. Tijekom 2019. nije donesena niti nova Medijska strategija, najavljena još 2016., koja bi trebala biti osnova za izmjenu niza zastarjelih zakona, poput ZM-a, ZEM-a, ZoHRT-a i drugih. Valja naglasiti kako je do predaje ovog izvješća Hrvatskom saboru, MK provelo savjetovanje sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga ZEM-a, u kojem smo sudjelovali s prijedlozima.

Iako svaku situaciju mrzilačkog govora na internetu treba prosuđivati od slučaja do slučaja, valjalo bi uspostaviti jasnije kriterije za odlučivanje o eventualnom postupanju MUP-a, odnosno kada i zašto neki slučajevi ulaze u njihovu nadležnost te je li u donošenju odluke relevantno tko je oštećeni, čije državljanstvo ima počinitelj, je li djelo počinjeno putem računala na teritoriju RH, ili u inozemstvu prema hrvatskom državljaninu. Primjerice, vodio se postupak zbog počinjenja prekršaja iz Zakona o suzbijanju diskriminacije, u kojem je s 3.000 kuna kažnjen počinitelj koji je objavom statusa na Facebooku stvorio uvredljivo okruženje na temelju razlike u etničkoj pripadnosti te nacionalnom podrijetlu, povrijedivši tako dostojanstvo državljana Mađarske. Isto tako, zbog objave fotografije na svom Facebook profilu, na kojoj je odjevena u majicu s natpisom „Ostaše u Hrvatskoj – Hrvati koji nisu emigrirali“ i istaknutim slovom „U“ u čijem središtu je hrvatski grb, maloljetnici je izrečena odgojna mjera sudskog ukora zbog povrede ZoPPJRM-a. Suprotno tome, protiv počinitelja koji je na Facebook stranici podružnice političke stranke objavio logotip s natpisom „Za dom spremni“, unutar kojeg se nalazi hrvatski grb s prvim bijelim poljem i ruka koja drži pušku, nakon obavijesti zamjenika državnog odvjetnika kako nema elemenata kaznenog djela ili prekršaja, nadležna PU nije pokrenula postupak. Iako građani i sami moraju biti svjesni zakonske odgovornosti za pojedina ponašanja na društvenim mrežama, ove situacije pokazuju da se radi o nedovoljno uređenom pravnom prostoru i nejednakosti građana pred zakonom, a iz MUP-a, MP-a ili Vlade RH nema naznaka da će se to bolje normativno urediti ili ujednačiti praksa.

Komuniciranje simbolima/povijesni revizionizam

Iako su simboli vezani uz ustašku i nacističku ideologiju i dalje prisutni u javnom prostoru u internet objavama, grafitima, na zastavama, odjeći i drugom, primijećeni su pozitivni pomaci u zauzdavanju jačanja povijesnog revizionizma. Tako je Visoki prekršajni sud u lipnju 2019., odlučujući po žalbi u predmetu Jž-3192/2016, potvrdio osuđujuću presudu prvostupanjskog suda protiv pjevača M.R. koji je reproducirao pjesmu „Bojna Čavoglave“, zbog počinjenja prekršaja iz čl. 5. ZoPPJRM. Sud je ustvrdio kako je, bez obzira na navode da se radi o tuđoj autorskoj pjesmi, otpjevanoj kako je i objavljena u Službi zaštite autorskih muzičkih prava Hrvatskog društva skladatelja, okrivljenik mogao i trebao biti svjestan mogućeg negativnog utjecaja izvikivanja tog izraza te se od istog trebao suzdržati. Sud je istaknuo kako činjenica da je sporni pozdrav dio autorske pjesme ne mijenja činjenicu da simbolizira mržnju prema ljudima drugačije vjerske i etničke pripadnosti, manifestaciju rasističke ideologije, kao i podcjenjivanje žrtava zločina protiv čovječnosti, te da je protivan članku 39. Ustava koji zabranjuje svako pozivanje ili poticanje na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti, te da takvo ponašanje doprinosi stvaranju atmosfere u kojoj se utječe na javni red i mir, ohrabrujući druge na izražavanje mržnje i na nasilje, odnosno stvara se latentna opasnost, nelagoda i uznemirenost kod osoba koje ne spadaju u većinsku etničku ili vjersku skupinu. Međutim, u drugom predmetu, prema informacijama iz medija, drugo sudbeno vijeće VPS -a je autora pjesme „Bojne Čavoglave“ nepravomoćno oslobodilo zbog njenog izvođenja, usprkos ranijoj konzistentnoj osuđujućoj praksi tog, ali i Ustavnog suda, o karakteru pozdrava „Za dom spremni“, pa će konačnu odluku donijeti sjednica svih sudaca VPS-a.

U postupanju izvršne vlasti također postoji određena nedosljednost, ali i pozitivni pomaci. Primjerice, iako je PU splitsko-dalmatinska svojedobno izdala informativni letak „Reci ne govoru mržnje“, u kojemu se kao primjer kažnjivog govora mržnje navodi upravo „uporaba simbola ili pozdrava ili izvođenje pjesama negativnog povijesnog konteksta, a kojima se vrijeđaju moralni osjećaji građana“, ipak nije našla elemente kažnjivosti zbog pjevanja pjesme „Bojna Čavoglave“ na koncertu u Kaštel Starom i brojnim drugim mjestima. S druge strane, onima koji nose odjeću s nedopuštenim simbolima, pozdravima, prikazima zastave koje ne odgovaraju službenoj zastavi i slično, nije bio dozvoljen ulaz na koncert u Poličniku. Upitno je zašto se takva praksa ne provodi ujednačeno i sustavno te zašto se kriterij koji se primjenjuje prema posjetiteljima koncerta ne primjenjuje prema pjevaču koji na njemu izvodi pjesmu s pokličem „Za dom spremni“. Time se ne postupa jednako prema svima, a u javnosti se stvara dojam da osuda ili oslobođenje od optužbe ovisi o tome tko je optužen, tko je tužitelj i gdje se nalazi sud.

Nedosljednost se ne očituje samo u pogledu primjene ZoPPJRM-a već i Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske, na što smo ukazivali i u ranijim Izvješćima, pa se prema podatcima objavljenima na stranicama MUP-a, ujednačeno postupa prema onima koji ističu zastave Socijalističke Republike Hrvatske ili Kraljevine Italije, koje su u povijesti bile važeće i legalne, ali više ne postoje, a ne postupa prema onima koji ističu zastavu s grbom bez krune s pet štitova te s početnim poljem bijele boje. Postupajući u predmetu pokrenutom po pritužbi građanina da je u centru Zagreba politička stranka uoči izbora za EP na pročelje zgrade izvjesila takvu zastavu, zatražili smo očitovanje MUP-a te smo obavješteni kako je PU zagrebačka dva puta izlazila na mjesto događaja po pritužbama građana, ali nisu utvrdili da bi se isticanjem zastave počinilo kazneno djelo za koje se goni po službenoj dužnosti niti prekršaj iz Zakona o zastavi i grbu. Iako Ustav i Zakon propisuju kako zastava mora izgledati, kako i na koji način se smije javno isticati, ovakvo postupanje PU obrazlaže time da je zastava u dijelu 1990. bila korištena kao službena te da u dosadašnjem radu policije ne postoji praksa njenog sankcioniranja, jer nema fašističkih niti obilježja NDH. Dodatno, etičko povjerenstvo DIP-a oglasilo se nenadležnim, obrazlažući da ono ocjenjuje ponašanje sudionika tijekom  izborne promidžbe i samog postupka izbora te provodi nadzor promidžbe.

Upravo zbog činjenice da u RH ne postoji konsenzus oko pojedinih povijesnih i pravnih pitanja , koja otvaraju prostor pravnoj nesigurnosti, Vlada RH bi trebala konkretnim aktivnostima osigurati dosljednu i ujednačenu primjenu načela i vrijednosti na kojima počiva Ustav RH, posebice u djelovanju MUP-a, MU-a i MHB-a, u skladu s praksom Ustavnog suda čije je odluke dužna poštovati svaka fizička i pravna osoba.

Dodatno, usprkos preporukama iz Dokumenta dijaloga iz veljače 2018., u normativnom smislu u RH je stanje i dalje neizmijenjeno, dok su neke zemlje EU prepoznale nužnost zabrane pojedinog znakovlja i sintagmi. Kako bi spriječila da se na njenom prostoru širi mržnja te ističu simboli povezani s nacizmom i počinjenjem holokausta, Austrija je 2019. donijela zakon koji sadrži listu zabranjenih simbola, među kojima se nalaze i ustaška obilježja, za čije su isticanje predviđene stroge novčane kazne od 4.000 do 10.000 Eura. To je rezultat i događaja i incidenata na komemoracijama za žrtve bleiburške tragedije i hrvatskog križnog puta u Bleiburgu, koja ni 2019. nije prošla bez incidenta, s obzirom da je uhićen hrvatski državljanin koji je podigao desnicu i pozdravio Hitlerovim pozdravom, a u sudskom postupku se branio utjecajem alkohola te okolnošću da bi u RH taj pozdrav bio „blaže percipiran“. Zbog ponovljenog kaznenog djela isticanja nacističkih simbola, austrijski ga je sud kaznio s 18 mjeseci zatvora, od kojih dva bezuvjetna.

Sport

Na utakmicama i natjecanjima i dalje svjedočimo mrzilačkim porukama ispisanima na transparentima, poput teksta „Maxovi mesari“, ali i pjevanjima pjesama poput „šugava Rijeko, smrdljivi grade, puna si Srba, ne brini Rijeko ima još vrba“. Prema podatcima HNS-a za 2019., na gotovo 200 odigranih utakmica evidentirano je 15 slučajeva vrijeđanja i neprimjerenog skandiranja, zbog čega se putem razglasa gledatelje upozoravalo na potrebu primjerenog i sportskog ponašanja. Klubovima čiji su navijači skandirali takve neprimjerene poruke izrečene su novčane kazne u iznosima od 10.000 do 45.000 kuna, a NK Hajduku četiri kazne odigravanja utakmica bez gledatelja na tribini te jedna odigravanja utakmice bez gledatelja. Uzevši u obzir dobit koju nogometni klubovi godišnje ostvaruju, upitno je mogu li ovakve kazne prevenirati buduća slična ponašanja, odnosno djeluju li sankcije odvraćajuće za klubove i njihove navijače.

U 2019. provedeno je javno savjetovanje o prijedlogu nacrta novog Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, kojim bi se trebalo inkriminirati novi oblici ponašanja i pooštriti pojedine sankcije te omogućiti izricanje zaštitnih mjera zabrane prisustvovanja određenim sportskim natjecanjima. S obzirom da je usmjeren na smanjenje nasilja na sportskim natjecanjima te da kazne djeluju odvraćajuće, nacrt je pozitivan odgovor na navijačko nasilje.

PREPORUKE:

1. Ministarstvu kulture, da osmisli i u javnu raspravu što prije uputi novu Medijsku strategiju;

2. Ministarstvu unutarnjih poslova i Ravnateljstvu policije, da ujednače postupanja temeljem Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te o zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske;

3. DORH-u, Ministarstvu unutarnjih poslova i Ravnateljstvu policije, da ujednače postupanje u vezi prekršaja protiv javnog reda i mira, osobito zbog javne upotrebe pozdrava „Za dom spremni“, neovisno je li počinjen na internetu ili ne.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2019. pronađite ovdje, a više informacija o povezanim temama o kojima u njemu pišemo pronađite klikom na neku od poveznica niže.

Prava nacionalnih manjina

Izražavanje u javnom prostoru

Diskriminacija temeljem rase, etničke pripadnosti ili boje kože te nacionalnog podrijetla

Obrazovanje