Opća skupština Ujedinjenih naroda 1996. godine pozvala je sve države članice na obilježavanje 16. studenog kao Međunarodnog dana tolerancije, koji nas podsjeća na poštovanje i uvažavanje drugačijih od nas, u skladu s Deklaracijom o principima tolerancije. U njoj se ističe da tolerancija nije samo moralna dužnost, već i politička i zakonska obveza te temeljna odrednica međunarodnih instrumenata ljudskih prava, usvojenih tijekom proteklih pedeset godina, s naglaskom na potrebu da države trebaju osigurati jednakost postupanja i mogućnosti za sve skupine i pojedince u društvu.

Tolerancija u postupanju prema drugima zasigurno nije jedini, no svakako je jedan od temeljnih preduvjeta za ostvarivanje ljudskih prava i suzbijanje diskriminacije. Riječ je o vrijednosti koja se odnosi na razumijevanje i uvažavanje različitosti društva u kojem živimo, što je ključno za suzbijanje diskriminacije. Tolerancija nam ujedno omogućuje da, umjesto da se usredotočimo na razlike između osobnih karakteristika pojedinaca ili skupina u društvu, kontinuiranu pažnju usmjerimo na probleme koje dijelimo, a onda i zajednički djelujemo na njihovom rješavanju. Konačno, posebno je važno naglasiti kako toleranciju ne treba shvaćati kao “podnošenje” ili pasivno prihvaćanje drugačijeg, iza čega može stajati netrpeljivost, već kao prepoznavanje univerzalnosti ljudskih prava i temeljnih sloboda svih ljudi.

Kao glavne načine borbe protiv netolerancije, UN ističe zakonodavni okvir, edukaciju, pristup informacijama, osviještenost pojedinaca o povezanosti između njihovog ponašanja i pojava diskriminacije, kao i djelovanje na lokalnoj razini. Također je značajno i osobno iskustvo, odnosno kontakt s pripadnicima različitih skupina koje se smatraju manjinom u nekom društvu, što može povećati otvorenost prema drugačijima i smanjiti vjerojatnost da ćemo nekoga prosuđivati samo temeljem njihovih karakteristika – boje kože, vjere, invaliditeta, spolne orijentacije, dobi i slično. Upravo je edukacija ključna u razvoju tolerancije od najranije dobi čime se učinkovito može suzbiti pojava nasilja, diskriminacije ili marginalizacije i doprinijeti ne samo uklanjanju strahova od nepoznatog, već i pomoći u razvoju sposobnosti neovisne procjene, kritičkog razmišljanja i etičkog promišljanja svakog pojedinca.

I pučka pravobraniteljica u svojim godišnjim izvješćima preporučivala je uvrštenje građanskog odgoja i obrazovanja kao zasebnog predmeta, upravo s ciljem razvijanja spoznaje o važnosti poznavanja društvene zajednice, prepoznavanja vrijednosti uvažavanja drugih i podizanja praga tolerancije, kako među mladima, tako i u široj javnosti. Nažalost, u našem društvu nesnošljivost je još uvijek prisutna, što se najbolje vidi i po velikoj količini, primjerice, govora mržnje koji je prisutan u gotovo svim područjima, od televizije, medija, sporta, obrazovnog sustava, kulture, pa čak i u komunikaciji različitih javnih tijela, a posebno zabrinjava njegova količina na internetu i društvenim mrežama, kao i rasprostranjenost među mladima. Kao što je pučka pravobraniteljica upozoravala u svom Godišnjem izvješću za 2018. godinu, a naglašeno je i Općom preporukom br. 15 Europske komisije protiv rasizma i netolerancije Vijeća Europe (ECRI), problem često predstavlja izostanak jasne i nedvosmislene osude svakog slučaja govora i zločina iz mržnje, što sve utječe na udaljavanje društva od vrijednosti na kojima deklarativno počiva.

Stoga ovaj dan predstavlja priliku za podsjećanje na važnost tolerancije u suvremenim pluralističkim društvima, kao i na njezinu čvrstu vezu s ostvarivanjem ljudskih prava i jednakih mogućnosti, uz daljnju potrebu jačanja društvene svijesti o njezinom značaju, kao možda i najvažnijoj vrijednosti za ravnopravan i miran suživot svih pojedinaca u društvu