Ujedinjeni narodi 2018. godine ustanovili su Međunarodni dan obrazovanja kojeg obilježavamo 24. siječnja. Prilika je to za dodatno isticanje važnosti obrazovanja, ključnog za razvoj i napredak svakog pojedinca i svakog društva, kao i za suzbijanje nejednakosti i siromaštva.
Važno je da obrazovanje bude dostupno, što uključuje dostatan broj obrazovnih institucija, ali i prihvatljivo obrazovanje, određene razine kvalitete i u skladu sa standardima, kao i prilagodljivo različitim skupinama.
Kada govorimo o predškolskom obrazovanju u Hrvatskoj, ključni izazovi su njegova dostupnost te regionalne razlike. To je prepoznao UN-ov Odbor za prava djeteta koji je Hrvatskoj preporučio da proširi dostupnost obrazovanja u ranom djetinjstvu, posebno za djecu nezaposlenih roditelja, romsku djecu i djecu s teškoćama u razvoju, kao i jačanje uloge države u smanjenju regionalnih nejednakosti u obrazovanju u ranom djetinjstvu.
U odnosu na osnovnoškolsko obrazovanje pripadnici romske nacionalne manjine i dalje se, nažalost, suočavaju sa segregacijom u obrazovanju. Zato je pučka pravobraniteljica nadležnom Ministarstvu znanosti i obrazovanja u Izvješćima za 2021. i 2022. godinu preporučila izradu Akcijskog plana, a i UN-ov Odbor za suzbijanje rasne diskriminacije preporučio je Hrvatskoj žurno ukidanje ove prakse.
Osim što segregacija predstavlja diskriminaciju koja je zabranjena, upravo je obrazovanje jedan od ključnih preduvjeta za izlazak iz siromaštva u kojem živi velik broj pripadnika romske manjine i najbolji način za prekid začaranog kruga diskriminacije i siromaštva.
Obrazovne nejednakosti se odražavaju u različitim dijelovima obrazovnog sustava, ali su i međusobno povezane. Podaci iz publikacije „Obrazovne nejednakosti u Hrvatskoj – izazovi i potrebe iz perspektive dionika sustava obrazovanja“ pokazuju i da je školski uspjeh učenika srednjih škola još uvijek usko povezan s njihovim socioekonomskim statusom, rodom i regijom u kojoj žive.
Isto tako, u Hrvatskoj je nizak broj odraslih koji nastavljaju s obrazovanjem, svega 3,2%, dok je prosjek EU-a 9,2%. Analiza pokazuje da u području obrazovanja odraslih osoba još uvijek postoje razni izazovi, dijelom i kao posljedica dugotrajne reforme samog sustava obrazovanja odraslih. Oni se, prije svega, odnose na osobne prepreke poput nedostatka vremena ili financija te nedovoljne razine znanja ili samopouzdanja, ali prisutne su i prepreke vezane za način pripreme i provođenje programa za odrasle.
Napokon, vrlo važan preduvjet cjelokupnog društvenog razvoja je i sustavno obrazovanje o ljudskim pravima i jednakosti na svim obrazovnim razinama. Iako je ovo područje već nekoliko godina obuhvaćeno kurikulumom kao međupredmetna tema, upitno je koliko se, na način na koji je uvedeno te se provodi odnosno bez uvođenja zasebnog predmeta, učenici i nastavnici mogu posvetiti sadržajima koje je nužno usvojiti u školi, kako bi osigurali da djeca i mladi jednog dana postanu aktivni građani demokratskog društva u budućnosti.
Ono bi trebalo u većoj mjeri uključivati vrijednosti društvene solidarnosti, aktivnog građanstva te mirnog rješavanja sukoba, pri čemu je učenje o rodnoj ravnopravnosti i jednakosti način za prevenirati diskriminaciju, ali i zločine iz mržnje i rodno utemeljeno nasilje.
To je posebno važno jer podaci niza istraživanja, osim nedostatnog znanja o ljudskim pravima, upućuju i na nisku političku pismenost mladih, ali i na nisku razinu političke participacije i povjerenja u institucije. Uz to, time se od najranije dobi mladi obrazuju o važnosti poštivanja ljudskih prava i jednakosti svih ljudi, kao i da u kasnijim fazama života budu svjesni svojih prava, njihovog eventualnog kršenja i mogućnosti aktivnog zauzimanja za njih, ali i prava ostalih osoba i skupina. Zbog svega toga je uvođenje sustavnog obrazovanja o ljudskim pravima i višegodišnja preporuka pučke pravobraniteljice.
