Pritužbe vezane uz pravo na zdravstvenu zaštitu svake su godine jedan od najčešćih razloga zbog kojeg nam se građani obraćaju. Ove pritužbe bile su nam i najvažniji izvor informacija za komentiranje Nacrta prijedloga Nacionalnog plana razvoja zdravstva za razdoblje 2021. – 2027.

Nacionalni plan razvoja zdravstva krovni je strateški dokument u ovom području, a definira posebne ciljeve, mjere, projekte i aktivnosti za unapređenja zdravstvenog sustava i zdravstvenih ishoda populacije. Zbog njegove važnosti, kao i činjenice da je pravo na zdravstvenu zaštitu jedno od najistaknutijih područja rada naše institucije, sudjelovali smo u javnom savjetovanju na Nacrt prijedloga Nacionalnog plana razvoja zdravstva za razdoblje 2021. – 2027.

Osim što je nužno za unapređenje sustava javnog zdravstva, donošenje Nacionalnog plana do kraja 2021. godine preduvjet je za povlačenje sredstava iz fondova Europske unije, kao i sredstava iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026.

Detaljne komentare koje smo uputili Ministarstvu zdravstva možete pronaći u nastavku i na e-savjetovanju.

 

Što o stanju u zdravstvu govore naši ispitni postupci?

Kao institucija koja je opunomoćenica Hrvatskog sabora za zaštitu ljudskih prava i sloboda, ali i središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije, kontinuirano i s posebnom pažnjom pratimo funkcioniranje zdravstvenog sustava i njegov  učinak na temeljna ljudska prava. Oni su vidljivi u izazovima s kojima su građani suočeni u svakodnevnom korištenju zdravstvenih usluga, naročito od početka epidemije bolesti COVID-19. Epidemija je zdravstvo stavila pod iznimno velik pritisak, na koji jedino snažan, djelotvoran i prilagodljiv sustav može adekvatno odgovoriti.

Pritužbe vezane za pravo na zdravstvenu zaštitu redovito su među najbrojnijima koje zaprimamo od građana, a tijekom 2020. najveći broj odnosio se upravo na ovo pravo. Ispitni postupci koje smo povodom tih pritužbi i na vlastitu inicijativu provodili govore kako zdravstveni sustav, suočen sa specifičnim izazovima epidemije, nije uvijek u mogućnosti udovoljiti potrebama „ne-COVID“ pacijenata čije su zdravstvene potrebe stavljene u drugi plan.

Stoga je za upravljanje sustavom zdravstva izuzetno važno, uz izvanredne aktivnosti koje traži izvanredna situacija, istovremeno u maksimalnoj mogućoj mjeri osigurati i redovito obavljanje poslova. Da bi to bilo moguće, potrebno je razmišljati o kadrovskom osnaživanju sustava koji će, kroz poticajne uvjete rada i njegovo adekvatno vrednovanje, jamčiti održivost i u krizama kao što su epidemije.

 

Višegodišnje planiranje je potrebno, ali promjene treba postići već sada

Premda je kadrovsko osnaživanje sustava predviđeno, kako u Nacionalnom, tako i u Akcijskom planu, kroz strateški okvir razvoja ljudskih resursa, poboljšanje radnih uvjeta zaposlenih, specijalističko usavršavanje zdravstvenih radnika i programe cjeloživotnog učenja, radi se o višegodišnjim mjerama i dugoročnim rezultatima, dok zahtjevi trenutne epidemiološke situacije nameću potrebu za konkretnim rješenjima već danas.

Nadalje, kako se i navodi u Nacionalnom planu, projekti i aktivnosti e-zdravstva prioriteti su za zdravstveni sustav već više od 15 godina. Unatoč tome, informacijski sustavi još uvijek ne omogućuju integrirano pružanje zdravstvene zaštite koja pacijente stavlja u središte. Dodajući tome činjenicu da se dio sredstava za financiranje projekata iz e-zdravstva planira sufinancirati iz Operativnih programa EU 2021-2027, pri čemu u ovom trenutku nije poznat točan iznos EU sredstava koji će se ugovoriti, kao ni dinamika realizacije definiranih ciljeva, nije jasno hoće li se ih biti moguće ostvariti u zadanom vremenskom okviru.

Stoga, uz punu podršku ciljevima, mjerama i aktivnostima predviđenim Nacionalnim planom, smatramo da bi aktivnosti Akcijskog plana trebalo planirati na osnovu trenutnog stanja u sustavu koji je opterećen nedostatnim kadrovskim, a trenutno i smještajnim kapacitetima, građanima nedovoljno dostupnoj dijagnostici, dugačkim listama čekanja koje su u doba epidemije dodatno povećane, dugogodišnjem manjku liječnika u sustavu primarne zdravstvene zaštite, dugovima u zdravstvu i nedovoljno zadovoljavajućim ishodima liječenja. Zato bi barem dio aktivnosti trebalo usmjeriti na osnaživanje samog sustava i njegovo osposobljavanje za što uspješnije funkcioniranje i u izvanrednim stanjima kao što je i ovo povezano s borbom protiv bolesti COVID-19, za koje nije izvjesno koliko će još trajati.

 

Predviđeno je i praćenje utjecaja okoliša na zdravlje, ali pokazatelje treba doraditi

Oba dokumenta (Nacionalni i Akcijski plan) sadrže smjernice za praćenje štetnih utjecaja iz okoliša na zdravlje, što je u skladu sa sve izraženijim klimatskim promjenama, kao i činjenicom da su bolesti povezane s okolišnim čimbenicima dodatni izazov u prevenciji i smanjenju tereta nezaraznih bolesti.

Pozitivno je i što Nacionalni plan predviđa izradu zakonodavnog okvira i mjera očuvanja i zaštite okoliša kroz međusektorsku suradnju s ciljem doprinosa kvalitetnom i zdravom životu, a odnose se na prehranu, pitku i otpadne vode, zrak, tlo, promet, stanovanje i zdravo radno mjesto. Najavljeno je i povećanje svijesti stanovništva o utjecaju okolišnih čimbenika na zdravlje, uspostava sustava procjena utjecaja na zdravlje (HIA), zdravstvenih procjena rizika (HRA) i nacionalnog humanog biomonitoringa, kao i jačanje zdravstveno ekološke mreže. To je i u skladu s preporukama u svim našim godišnjim izvješćima Hrvatskom saboru od 2014. godine na dalje, koje su dane temeljem rada na pritužbama građana koje se odnose na onečišćenje okoliša i njegovog utjecaja na zdravlje.

Mjera prevencije bolesti uslijed štetnog djelovanja okoliša detaljnije je razrađena u Akcijskom planu, s rokom provedbe do 31. prosinca 2025. godine. Međutim, kao pokazatelji rezultata mjere navode se tek dva pokazatelja: udio odaziva na program probira ranog otkrivanja slabovidnosti (>65%) i ustrojeni dispanzeri za ranu intervenciju u djetinjstvu pri najmanje 2 doma zdravlja. No, ova dva pokazatelja ne obuhvaćaju svu širinu i doseg ove Mjere i njene svrhe, pa je potrebno dodatno odrediti i druge pokazatelje, primjerice kroz uključivanje sastavnica okoliša: vodu, zrak i tlo u odnosu na zdravlje.

 

Potrebno je prepoznati potrebe ranjivih skupina, kvalitetno organizirati palijativnu skrb

Važno je adekvatno prepoznati potrebe ranjivih skupina poput osoba starije životne dobi, pripadnika romske nacionalne manjine, osoba pod međunarodnom zaštitom, osoba s invaliditetom i drugih koji imaju specifične potrebe, kako bi im se osigurala odgovarajuća zdravstvena zaštita.

Također, palijativna skrb je kao pojam ušla u odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti još 2003., kada je Povjerenstvo ministara Vijeća Europe država članica izdalo Preporuku o organizaciji palijativne skrbi, a do danas ova zdravstvena djelatnost nije odgovarajuće uspostavljena u svim svojim oblicima, o čemu smo izvještavali i u godišnjim izvješćima pučke pravobraniteljice za 2017., 2018. i 2019. godinu.

Pozdravljamo prepoznavanje problema  pružanja palijativnih usluga korisnicima u stacionarima domova za starije koji nisu zdravstvene ustanove, zbog čega ne mogu ni biti pružatelji palijativne skrbi, kao i predloženo povezivanje sustava zdravstva i socijalne skrbi na području dugotrajne skrbi kroz koordinaciju i horizontalno povezivanje zdravstvenih ustanova (opće bolnice, domovi zdravlja) te zdravstvenih ustanova i ustanova socijalne skrbi (domovi za starije i nemoćne), s ciljem racionalnog korištenja resursa i cjelovitog menadžmenta skrbi za pacijente. To je bila i naša preporuka u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2019. godinu.

 

Podsjetnik na preporuke koje je Hrvatskoj uputio UN-ov posebni izvjestitelj u području zdravlja

Kao nacionalna institucija za zaštitu ljudskih prava, čija je uloga poticati i provedbu međunarodnih mehanizama zaštite ljudskih prava, podsjetili smo i na preporuke koje je Hrvatskoj uputio UN-ov Posebni izvjestitelj o pravu svih osoba na uživanje najviših standarda tjelesnog i mentalnog zdravlja, prilikom posjete u prosincu 2016.

Ukazao je na važnost primarne zdravstvene skrbi koju treba ojačati kako bi se, među ostalim, otkrile i liječile blage bolesti u ranim fazama prije nego se razviju do razine kada je potrebna specijalistička medicinska njega. Nadalje, Posebni izvjestitelj je ukazao na važnost mentalnog zdravlja, koje je još važnije u kontekstu pandemije i potresa, kao i važnost osiguravanja reproduktivnih prava i provedbe seksualnog odgoja u školama.

Prepoznao je i posebno ranjive skupine, ističući kao primjer tražitelje azila kojima je zdravstvena skrb ograničena na hitne slučajeve, kao i Rome. Naime, prema raspoloživim podacima, jedna petina romske djece u Hrvatskoj nema pristup zdravstvenoj skrbi, dok je stopa dojenačke smrtnosti romske djece značajno iznad nacionalnog prosjeka.

 

Zaključno: građanima treba omogućiti učinkovitu, pravovremenu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu

Analitički pristup Nacionalnom planu, u smislu izrade dokumenta Rezultati mapiranja potreba za investicijama u zdravstvu 2021., važan je korak prema potrebnim promjenama. On predstavlja jedan od temelja za uvid u stanje zdravstvenog sustava, njegove nedostatke i potrebe za investicijama po županijama, kako kadrovske tako i infrastrukturne i druge, što sve zajedno omogućuje konkretnu analizu potreba i izradu Akcijskog plana.

Uspješno ostvarenje svih navedenih ciljeva mjera i aktivnosti nešto je čemu svi težimo, kako bi se hrvatski javni zdravstveni sustav osnažio na način da svim građanima pruža učinkovitu, pravovremenu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, bez obzira na okolnosti u kojima djeluje.