U povodu Svjetskog dana beskućnika koji se obilježava 10. listopada, pučka pravobraniteljica upozorava kako nema pomaka u rješavanju problema osoba u beskućništvu, dok njihov broj nastavlja rasti.
Osnovni problem je što u Hrvatskoj ne postoji jedinstvena evidencija broja beskućnika koja bi pokazivala stvarno stanje na terenu. Podaci Hrvatskog zavoda za socijalni rad pokazuju kontinuirani rast broja beskućnika u Hrvatskoj pa je u 2025. godini evidentirano 958 beskućnika, dok ih je 2024. bilo 803, 2023. godine 635, a 2022. godine 380. Međutim, prema podacima Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (MRMSOSP), utemeljenim na podacima pružatelja usluga za beskućnike, 2025. godine bilo ih je evidentirano 632 (broj korisnika prihvatilišta, prenoćišta i boravka). No, tako prikupljeni podaci nisu u skladu s definicijom Zakona o socijalnoj skrbi (ZSS), koja u osobe u beskućništvu uključuje i one koji borave na javnim ili drugim mjestima nenamijenjenima za stanovanje.
S druge strane, Hrvatska mreža za beskućnike procjenjuje da se u Hrvatskoj čak više od 2000 osoba nalazi u beskućništvu, od čega su četvrtina žene, ali i da više od 15 tisuća osoba živi u krajnje neadekvatnim i nesigurnim stambenim uvjetima.
Nažalost, još nisu provedene ni ključne višegodišnje preporuke pučke pravobraniteljice usmjerene na zaštitu prava jedne od najranjivijih društvenih skupina. One se odnose na izradu Nacionalne strategije borbe protiv beskućništva te mapiranje beskućništva, ključnog za utvrđivanje točnog broja osoba u beskućništvu u Hrvatskoj kao i svih izazova s kojima se one svakodnevno suočavaju, što je svakako i preduvjet osmišljavanja i provođenja učinkovitih javnih politika usmjerenih na poboljšanje položaja beskućnika.
U nedavnom mišljenju na Izvješće pučke pravobraniteljice za 2025. Vlada RH i dalje ustraje da izrada posebne strategije borbe protiv beskućništva nije potrebna i da je to pitanje obuhvaćeno postojećim zakonskim okvirima. Vlada navodi i da se broj beskućnika, razlozi koji dovode do beskućništva te pitanja vezana za njihov materijalni, obiteljski i zdravstveni status utvrđuju anketnim ispitivanjem pružatelja usluga za beskućnike, što je nedopustivo s obzirom na stalan porast njihovog broja, ali i značajnog broja osoba u riziku od beskućništva.
Značajan problem za osobe u beskućništvu i dalje su poteškoće kod prijave prebivališta i ishođenje dokumenata, osobito osobnih iskaznica, zbog čega im je otežano ostvarivanje prava. Naime, iako radno sposobne, osobe bez osobne iskaznice ne mogu se prijaviti na HZZ, a bez ove prijave ne mogu ni ostvariti pravo na zajamčenu minimalnu naknadu (ZMN), bez čega ne mogu podmiriti troškove izrade nove osobne iskaznice, što ih dovodi u začarani krug.
Nedostaje i smještajnih kapaciteta, a iako su veliki gradovi i gradovi sjedišta županija obvezni poticati i osigurati privremeni smještaj beskućnika u prihvatilištu i/ili prenoćištu, ona postoje u samo 12 gradova. Uz to, osobama u beskućništvu posebno je teško pronaći smještaj nakon otpusta iz bolnice, posebno onima s težim oštećenjima zdravlja, kojima prihvatilišta ni ne mogu pružiti odgovarajuću skrb. Zbog toga je pravobraniteljica MRMSOSP-u preporučila i da u suradnji s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave osigura smještaj i odgovarajuću skrb beskućnicima s težim oštećenjima zdravlja kako bi im se omogućilo ostvarivanje prava na odgovarajuću zdravstvenu zaštitu.
Problem su i poteškoće u međuresornoj suradnji nadležnih institucija, dok su isplate ionako niskih socijalnih naknada spore. Pozitivan pomak ostvaren je prilikom izmjena ZSS-a 2025. godine, kada je temeljem preporuke pučke pravobraniteljice omogućeno primanje punog iznosa ZMN-a i za beskućnike na smještaju ili organiziranom stanovanju u prihvatilištu, što do tada nije bilo moguće.
Više o ovoj temi možete saznati u Izvješću pučke pravobraniteljice.
