Napomena: Čitate Uvod Izvješća pučke pravobraniteljice za 2024. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2025. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.

Pred vama se nalazi Izvješće pučke pravobraniteljice za 2025. godinu, koje pučka pravobraniteljica, Ustavom RH određena kao opunomoćenica Hrvatskoga sabora za promicanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda utvrđenih Ustavom, zakonima i međunarodnim pravnim aktima o ljudskim pravima i slobodama koje je prihvatila Republika Hrvatska, podnosi Hrvatskom saboru. Izvješće se podnosi temeljem više zakona: Zakona o pučkom pravobranitelju, Zakona o suzbijanju diskriminacije, Zakona o nacionalnom preventivnom mehanizmu za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja i Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti.

Izvješće je analiza i ocjena stanja ljudskih prava i sloboda u RH te stanja vezano za prava pojedinaca ili pojedinih društvenih skupina. Sadrži i 181 preporuku za sustavna poboljšanja.

Izvješće se temelji na velikom broju informacija iz širokog kruga izvora te predstavlja sveobuhvatan osvrt na više od 60 tema i podtema iz različitih područja života. Preporuke su navedene uz opis problema, a stanje je ilustrirano i citatima iz pritužbi građana.

U 2025. godini najveći se broj građana od kada postoji institucija, u preko 30 godina, obratio pučkoj pravobraniteljici tražeći zaštitu svojih prava. Otvorili smo novih 4.491 predmet po pritužbama ili na vlastitu inicijativu, što je 21% više nego godinu ranije, koja je također bila rekordna, a ovaj trend pokazuje povjerenje građana u instituciju. Ukupno smo postupali u 8,671 predmeta, od kojih je 5,730 bilo novootvorenih.

U 2025. godini smo zaprimili i rekordan broj pritužbi u jednom području – glede prava na zdravlje, njih 525, što je najveći broj pritužbi koje je institucija ikada zaprimila u jednom području. Zatim slijede pritužbe vezane uz diskriminaciju (378) u različitim područjima života, socijalnu skrb (363) i pravo na rad (327). Socijalna skrb po prvi je put među tri područja s najviše pritužbi, s porastom od 77,9%, a u odnosu na prethodnu godinu najviše je porastao broj pritužbi vezanih uz statusna prava (118,8%).

Uz rad u predmetima, izvješće se temelji i na cijelom nizu drugih izvora podataka:

• analizi 40 propisa i strateških dokumenata koji su u 2025. godini bili u javnom savjetovanju i parlamentarnoj proceduri te na koja smo davali mišljenja;
• terenskim obilascima domova za starije, romskih naselja, ekološki ugroženih područja, zatvora i kaznionica, psihijatrijskih bolnica, bolničkih psihijatrijskih odjela, policijskih postaja i pritvorskih jedinica, prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite, Centra za registraciju tražitelja međunarodne zaštite, prihvatnih centara za strance, područja stradalih u potresu i drugih;
• suradnji s tijelima javne vlasti, organizacijama civilnog društva i drugim dionicima – uključujući, kroz prikupljanje podataka u svrhu pripreme godišnjeg Izvješća, koje smo zatražili od ministarstava i drugih državnih tijela, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, organizacija civilnog društva, akademske zajednice, sindikata, udruga poslodavaca, strukovnih komora, vjerskih zajednica, predstavnika i vijeća nacionalnih manjina;
• sudske prakse Ustavnog suda i nacionalnih sudova, Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije; te dostupnih znanstvenih radova, istraživanja i statističkih pokazatelja.

Sveukupno gledano, ljudska prava u Hrvatskoj su u 2025. godini stagnirala, dok je u nekim područjima došlo do regresije, s primjetnim prijetnjama vladavini prava.

Između ostalog u 2025. godini:

• izrazi netrpeljivosti prema manjinskim skupinama su bili izravniji i učestaliji, posebice srpskoj i romskoj nacionalnoj manjini i migrantima, uključujući stranim radnicima;
• nastavio je rasti broj starijih osoba u riziku od siromaštva, koji su zbog brojnih problema jedna od najugroženijih skupina u društvu;
• sužavao se prostor za kritičke glasove – za djelovanje organizacija civilnog društva, za novinare i medijske slobode i za neovisne institucije;
• vidljivi su bili propusti u učinkovitom djelovanju socijalne države u zaštiti i podršci najranjivijima;
• i dalje je bila nedovoljno dostupna zdravstvena zaštita – građani su dugo čekali na preglede, a u posebno teškom položaju su onkološki i palijativni pacijenti;
• raširen je bio govor mržnje, online, ali i u fizičkom prostoru, a širile su se i dezinformacije i lažne vijesti;
• otvorila su se pitanja prikladnosti prostora za javno okupljanje i poruka koje se s njih šalju;
• i dalje su zatvori prenapučeni, posljedično su uvjeti smještaja neodgovarajući, a zatvorenici bez adekvatne zdravstvene skrbi.

Pregled različitih poglavlja objedinjeno ukazuje na neke dugoročne i/ili strukturne probleme:

• problemi u svakodnevnim kontaktima građana s različitim tijelima javne vlasti, kao što su nedostatak jasnih informacija, neodgovaranje, šutnja administracije, dugotrajnost postupanja, neprimjerena komunikacija – a što vodi osjećaju nemoći pred sustavom;
• prebacivanje odgovornosti između institucija, nedovoljno transparentni i participativni procesi – a što vodi nepovjerenju u institucije;
• pristup tijela javne vlasti prečesto nije pristup temeljen na ljudskim pravima, što znači sustavno postavljanje pitanja: Tko će imati koristi od ove odluke? Tko je u opasnosti da bude zanemaren? I imamo li podatke koji nam omogućuju odgovor? – a što vodi tome da neki budu zanemareni;
• regionalne razlike i razlike između gradova i ruralnih područja i otoka – a što vodi tome da ostvarivanje nekog prava ovisi o tome gdje u RH osoba živi;
• kronični nedostatak djelatnika na zahtjevnim poslovima u dijelovima javnog sektora, za rad u domovima zdravlja, bolnicama, domovima za starije i nemoćne osobe, područnim uredima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, psihijatrijskim ustanovama, policiji i u zatvorskom sustavu – a što vodi tome da najranjiviji ne dobivaju potrebnu brigu, njegu ili liječenje ili da građani dugo čekaju odgovor ili postupanje ili pomoć, a postojeći djelatnici sustava su preopterećeni.

U izvješću u različitim poglavljima navodimo i pozitivne pomake. Primjerice, na snagu su stupili značajni zakoni u području stanovanja i započela je provedba prvog strateškog dokumenta za priuštivo stanovanje; promijenjen je model usklađivanja mirovina i ukinuta je penalizacija za dio umirovljenika; počele su se sustavno objavljivati sudske presude; proširena je zaštita na prijavitelje nepravilnosti (tzv. zviždače) koji se obrate izravno policiji i DORH-u; uvedena je iznimka od obveze osobnog dolaska dijela građana u HZZO svaka tri mjeseca kako ne bi ostali bez zdravstvenog osiguranja; započeo je rad na nacionalnom programu palijativne skrbi i nacionalnom planu za razvoj umjetne inteligencije.

U nastavku je kratki opis stanja u nekim od poglavlja iz Izvješća.

Pravo na dobru upravu govori o odnosu državne i javne uprave prema građanima, kroz kvalitetu i učinkovitost kojom djeluju kao pružatelji javnih usluga, a pritužbe pokazuju dugotrajnost u postupanju kao jedan od češćih problema. Donosimo i osvrt na nastavak digitalizacije uprave i administrativnog rasterećenja građana, procese donošenja propisa i stvarnu mogućnost sudjelovanja zainteresirane javnosti u donošenju odluka te vezano uz procese rada na strateškim dokumentima.

Pravo na zdravlje bio je najčešći razlog zbog kojeg su nam se građani obraćali, a ukazuju na različitu dostupnost zdravstvene zaštite između gradova i ruralnih područja/otoka, nedostupnost liječnika, neprimjereno ponašanje i komunikaciju djelatnika, poteškoće s dobivanjem informacija o zdravstvenom stanju i liječenju, gubitak zdravstvenog osiguranja, probleme s naknadom za troškove putovanja do liječnika u drugi grad, dugotrajnost u postupanju HZZO-a i pogreške u njegovu sustavu te duge liste čekanja za pretrage. Poseban fokus stavljamo na onkološke pacijente, kao i palijativnu skrb. Onkološki pacijenti i udruge u svojim pritužbama svjedoče o stvarnosti kroz koju prolaze kada pokušavaju na vrijeme obaviti operativni zahvat, dobiti terapiju, obaviti kontrolni pregled ili doznati koja prava imaju. U palijativnoj skrbi nema značajnih promjena pa je dostojanstvo za najteže pacijente i podrška njihovim obiteljima još uvijek daleki cilj, što je porazno.

U području prava na rad nastavljeni su trendovi iz prethodnih godina, a radnici, među kojima u većem broju i strani radnici, su nam se u nastavili obraćati ukazujući na kršenje različitih prava iz radnog odnosa. Građani i sindikati su ukazivali na diskriminaciju kod zapošljavanja i na radu, na mobing na radnom mjestu, neprijavljeni rad i narušenu sigurnost na radu, uključujući i rad na visokim temperaturama. U 2025. godini je počela primjena novog zakonskog okvira za izdavanje dozvola za boravak i rad. Nakon uvođenja sustava ocjenjivanja u državnoj i javnim službama, isti je već u prvoj godini korigiran zbog nezadovoljstva, a podneseno je i nekoliko zahtjeva za ocjenu ustavnosti odredbi koje ga uređuju.

Sve više starijih osoba živi u siromaštvu, s nedovoljno dostupnim socijalnim uslugama, mirovine su mnogima nedostatne za dostojanstven život, a izloženi su i diskriminaciji i često socijalno izolirani. Nema dovoljno niti socijalnih usluga za ostanak starijih u vlastitom domu, niti smještaja u domovima za starije. Zaposlene osobe i dalje nemaju načina da se brinu za svoje starije i nemoćne članove obitelji kada su im najpotrebniji. Nasilje nad starijima zanemarena je tema pa, radi povećanja pažnje nadležnih institucija i opće javnosti o ovom problemu, dajemo preporuku da se utemelji Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad starijima. U RH ima kapaciteta za smještaj tek 1,3% osoba koje su oboljele od Alzheimera i drugih demencija. U poglavlju dajemo i pregled stanja u domovima za starije te vezano za ugovore o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju. Zbog uistinu velikih problema s kojima su suočene starije osobe u RH, i to dugogodišnjih, kao i nedovoljno spremnosti da se stanje značajnije promijeni, Hrvatskom saboru pučka pravobraniteljica istovremeno predaje i Posebno izvješće o ljudskim pravima starijih osoba.

Vezano uz mlade, godinu je obilježilo ponovno uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja, a fokus stavljamo i na uključenost mladih u društvo, kao i na mentalno zdravlje koje je ugroženo (i) zbog razvoja suvremenih tehnologija i društvenih mreža. Raste broj počinitelja kaznenih djela među mladima, a sve češće pokazuju i predrasude prema različitim skupinama. No, i dalje se ne planira uvođenje sustavnog građanskog odgoja i obrazovanja.

Stopa rizika od siromaštva u 2025. bila je 19,5%, nešto niža nego 2024. godine, ali nanovo je rasla među najranjivijima. EK je upozorila RH na rast dohodovne nejednakosti, regionalne razlike u stopama rizika od siromaštva i socijalne isključenosti te dodatnu ranjivost određenih skupina. Po utjecaju socijalnih transfera na smanjenje siromaštva među neuspješnijima smo u EU. Sustav socijalne skrbi mora biti učinkovito organiziran i usmjeren na korisnike, no djelatnici su i dalje preopterećeni administrativnim poslovima i drugim poteškoćama, zbog čega nam se i oni obraćaju s pritužbama. Godinu su u ovom području obilježili višestruko prekoračeni rokovi odlučivanja i druge prepreke vezane uz inkluzivni dodatak. Nema pomaka niti u podršci osobama u beskućništvu, koje stoga uvelike ovise o udrugama.

Pravo na adekvatno stanovanje jedno je od istaknutijih problema građana posljednjih godina, ponajviše zbog značajnog rasta cijena nekretnina i za kupnju i za najam, kao i poskupljenja energenata i drugih troškova života. U teškom položaju su podstanari, osobe nižih, ali i srednjih primanja, ponajviše mladi, umirovljenici i radnici s minimalnom plaćom, posebno u turističkim mjestima. U 2025. godini na snagu je stupilo više važnih zakona iz područje stanovanja te je nastavljeno rješavanje više desetljeća prisutnog problema vezano za prava zaštićenih najmoprimaca i vlasnika nekretnina. Započeo je s provedbom Nacionalni plan stambene politike RH do 2030. godine, no učinke ovih mjera građani suočeni s nedostatkom priuštivog stanovanja tek trebaju osjetiti. I dalje gotovo u potpunosti nedostaje socijalnog stanovanja, koje bi i središnja država i jedinice lokalne samouprave trebale osiguravati, kako bi se na sveobuhvatan i održiv način odgovorilo na potrebe najsiromašnijih građana. Pritužbe na obnovu nakon potresa pokazuju probleme s kojima su građani još uvijek suočeni, posebno oni koji i dalje žive u kontejnerima u dvorištima oštećenih kuća.

Kod diskriminacije je nastavljen dugogodišnji trend: najčešće su pritužbe na diskriminaciju na temelju rase, etničke pripadnosti i boje kože ili nacionalnog podrijetla (15%), dok je među područjima života najčešća diskriminacija u području rada i zapošljavanja (42%). Radnici su ukazivali na diskriminaciju na temelju zdravstvenog stanja i članstva u sindikatu. Kroz Izvješće dajemo pregled stanja i pojavnosti diskriminacije u nizu područja (zdravstvo, obrazovanje, pristup dobrima i uslugama, rad i zapošljavanje i druga) i temeljem različitih osnova (dob, imovno stanje, zdravstveno stanje, obrazovanje, vjera i druge). I dalje je vidljiva potreba podizanja svijesti o diskriminaciji, uključujući i zakonskoj zabrani i mehanizmima zaštite.

Situacija s rasnom diskriminacijom dodatno je pogoršana. Porasli su negativni stavovi prema pripadnicima srpske nacionalne manjine i incidenti pa je policija, primjerice, podnijela kaznene prijave zbog nasilničkog ponašanja i povrede slobode izražavanja nacionalne pripadnosti, te je djelovala preventivno: primjerice, spriječen je napad na mlade karatiste. Romi su ostali izloženi duboko ukorijenjenoj diskriminaciji u gotovo svim područjima života, mnoge obitelji i dalje žive u prostorno izoliranim i infrastrukturno zanemarenim naseljima, a romska djeca u velikoj su mjeri de facto segregirana u školama, što onemogućava integraciju. Jedna od najčešćih meta negativnih stavova i netrpeljivosti su migranti, osobito strani radnici, a osim što su trpjeli razne povrede prava iz radnog odnosa, neki su bili izloženi i razbojništvima, krađama i etnički motiviranim napadima. Institucionalni okvir integracije gotovo ne postoji, pri čemu neriješena ostaje i (ne)dostupnost tečajeva hrvatskog jezika, otežan pristup zdravstvenoj zaštiti i druge poteškoće.

Najizraženiji problemi u implementaciji prava iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i dalje su prisutni u područjima prava na uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina te prava na adekvatnu zastupljenost među zaposlenima u upravi i pravosuđu. Najveći stupanj provedbe manjinskih prava ostvaruje se u području kulturne autonomije, međutim, tijekom 2025. došlo je do sprječavanja održavanja i otkazivanja kulturnih događanja i propitivanja i osporavanja prava na kulturnu autonomiju pripadnika srpske nacionalne manjine.

U pogledu slobode vjeroispovijedi, neki građani su propitivali primjerenost vjerskih sadržaja u javnom prostoru, a pojedine vjerske zajednice su ukazivale na izazove s kojima se suočavaju njihovi članovi, primjerice prilikom ostvarivanja zdravstvene zaštite, kao i vezano za osjećaj nesigurnosti zbog geopolitičkih zbivanja. U okviru ovog poglavlja obrađujemo i priziv savjesti, koji proizlazi iz slobode savjesti i vjeroispovijedi, koji je u 2025. aktualiziran ponovnim uvođenjem obveznog vojnog roka, a što je otvorilo i pitanje priziva savjesti u medicini.

U području pravosuđa građani su nam se, kao i ranijih godina, najčešće obraćali zbog nezadovoljstva dugotrajnošću i ishodom sudskih postupaka. Već godinu dana najviši sud, Vrhovni sud RH, djeluje bez čelne osobe, a što dodatno narušava povjerenje građana. Dajemo i pregled postupka digitalizacije pravosuđa, sustava ovrha, besplatne pravne pomoći i sustava podrške žrtvama i svjedocima. Donosimo i analizu sudske prakse u predmetima vezanima uz diskriminaciju, statistički pregled zločina iz mržnje i osvrt na postupanja vezana uz njih te pregled odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetima protiv RH.

U 2025. godini sloboda izražavanja često je bila percipirana kao neograničeno pravo koje može poslužiti kao alibi za različite oblike govora mržnje i štetnog govora. U  javnom prostoru zabilježen je porast različitih oblika nezakonitog i/ili štetnog govora, osobito online, ali i u fizičkom prostoru, uz učestale javne rasprave o tome što je obuhvaćeno slobodom izražavanja, a što nije. Tijekom ljeta su se (prije koncerata) na ulicama Zagreba i Sinja otvoreno pjevale ustaške pjesme. Više nego ranijih godina u javnom prostoru koristio se pozdrav „Za dom spremni,“ a vidljiva je i promjena stava prema njemu. Međutim, Ustav i Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira se nisu promijenili. Dvojbe o tome što je zakonito, a što nije, pokazuju da je potrebno jasnije zakonski regulirati ovo područje. Vezano za reguliranje nezakonitog sadržaja na društvenim mrežama, 2024. godine stupio je na snagu (EU) Akt o digitalnim uslugama (DSA), a u 2025. je donesen Zakon o provedbi DSA. Od kolovoza 2025. godine se izravno primjenjuje Europski akt o slobodi medija (EMFA) kojem je cilj ojačati slobodu, neovisnost i pluralizam medija te osnažiti položaj novinara, no tek je potrebno pristupiti sveobuhvatnoj izmjeni medijskog zakonodavstva. Radi se na boljoj zaštiti od SLAPP tužbi, a potrebno je unaprijediti i zaštitu novinara od fizičkih i verbalnih napada.

Godina je bila posebno intenzivna u području prava na javno okupljanje i pokazala je da je potrebno mijenjati pravni okvir njegove zaštite jer je postojeći nedovoljno precizan i podložan različitim tumačenjima. To se posebno odnosi na pitanje kada je javna okupljanja potrebno prijaviti, prostore na kojima se mogu održavati te poruke koje je na njima dopušteno slati, s obzirom su upućivane i one kojima se širi nesnošljivost. I dalje postoji prostor za bolje razumijevanje (protu)prosvjeda kao oblika slobode javnog okupljanja.

Umjetna inteligencija sve se više koristi u RH, no građani nisu dovoljno informirani o učincima korištenja ovih alata, slijedom čega je potrebno više raditi na podizanju svijesti javnosti o primjeni UI, regulatornom okviru, prednostima te nedostacima, uključujući rizike za ljudska prava i diskriminaciju. Osim istraživanja o korištenju i stavovima o umjetnoj inteligenciji u RH te edukacija, donosimo i pregled razvoja zakonodavnog okvira te primjene UI u državnom i javnom sektoru.

Okruženje za djelovanje branitelja ljudskih prava sve je nepovoljnije. RH nema Nacionalni plan stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva od 2016. godine, što reflektira nedostatak svijesti o važnosti civilnog društva i njegove uloge u podržavanju i razvoju demokracije, ljudskih prava i vladavine prava. Zabilježene su pojave defamiranja, govor mržnje, uvrede i prijetnje aktivistima te SLAPP tužbe protiv okolišnih branitelja ljudskih prava. Udruge svoje mogućnosti sudjelovanja u javnom odlučivanju ocjenjuju više formalnim nego li suštinskim i bez ozbiljnog uključivanja njihovih doprinosa u javne politike i propise.

I u 2025. godini, koja je bila među tri najtoplije godine (uz 2023. i 2024.), osjetili su se štetni učinci klimatskih promjena na pravo na čist zdrav i održiv okoliš. Provodi se sanacija na četiri od osam crnih točaka iz Plana gospodarenja otpadom za razdoblje 2023.–2028., a izvještavamo i o problemu ilegalnih odlagališta otpada i mjerama koje se povodom toga poduzimaju te o centrima za gospodarenje otpadom i izazovima s kojima se susreću građani koji žive u njihovoj blizini. Okolišni OCD-i kao problem navode i neprovođenje postupaka procjene utjecaja na okoliš. Pišemo i o civilnoj zaštiti i njezinoj važnosti u slučaju raznih izvanrednih opasnosti.

U području zaštite prijavitelja nepravilnosti (tzv. zviždača) usvojene su izmjene Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, kojima se proširuje zakonska zaštita i na prijavitelje koji nepravilnosti prijave izravno policiji i DORH-u, proširuje se materijalno područje primjene zakona, uvode rokovi za postupanje u sudskim postupcima i povećavaju prekršajne sankcije. No, i dalje postoji značajan prostor za jačanje njihove zaštite, a time i poticanja kulture prijavljivanja te borbe protiv korupcije i drugih nepravilnosti. Broj vanjskih prijava (instituciji pučke pravobraniteljice) porastao je za gotovo 60%, a i nadalje se najčešće prijavljuju nepravilnosti u javnom sektoru. Izvješće daje pregled i unutarnjeg prijavljivanja, javnog razotkrivanja te sudske prakse.

Pritužbe na policiju odnosile su se na propuste u obavljanju policijskih poslova, neprofesionalno i neetično ponašanje prema građanima i prekoračenje u primjeni policijskih ovlasti pri korištenju tjelesne snage u slučajevima oduzimanja slobode. Bili smo u NPM obilascima sedam policijskih postaja, s fokusom na uvjete smještaja i poštivanje prava uhićenih i pritvorenih osoba, a postupali smo i po pritužbama vezanim uz statusna prava: državljanstvo, prebivalište i boravak.

U području migracija, broj tražitelja međunarodne zaštite nastavio je padati, a broj odobrenih zahtjeva ostao je nizak. Nastavljena je intenzivna zakonodavna, organizacijska i operativna priprema RH za primjenu Pakta o migracijama i azilu, koji stupa na snagu u lipnju 2026. godine. Predviđene mjere zaštite temeljnih prava migranata su nedovoljne, uključujući osiguravanje pravne pomoći. Osim pregleda statističkih kretanja, u poglavlju dajemo i pregled zaprimljenih pritužbi i zaključaka iz NPM obilazaka, koji su u 2025. uključivali pet mjesta u kojima se nalaze osobe lišene slobode.

Prenapučenost zatvorskog sustava je i dalje alarmantna pa je na dan 31. 12. 2025. bilo 1.033 osoba lišenih slobode iznad kapaciteta, a najgore stanje bilo je u Zatvoru u Osijeku (205%). U obilascima kaznenih tijela utvrdili smo da osobe borave u neodgovarajućim, a u nekim slučajevima i ponižavajućim uvjetima, na što smo u izvješćima o obilascima upozorili Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije. Do takvog stanja dovelo je dugogodišnje ignoriranje problema i neulaganje u sustav, veliki broj istražnih zatvorenika (čak 41%) te nedostatak provedbenih propisa za izvršavanje kazne zatvora do jedne godine u domu. Trenutno je proširenje kapaciteta na počecima. Manjak službenika ugrožava sigurnost i prava osoba lišenih slobode, a i dalje je značajan problem nedostupnost i kvaliteta zdravstvene zaštite. Ukazujemo i da je u slučajevima kada zatvorenik iznese uvjerljive tvrdnje o zlostavljanju, o tome potrebno provesti učinkovitu istragu. NPM obilascima smo obuhvatili četiri kaznena tijela.

Pritužbe osoba s duševnim smetnjama kojima je ograničena sloboda kretanja i NPM obilasci pokazuju da je u praksi potrebno ispravno određivati status pacijenta (na dobrovoljnom ili prisilnom liječenju), mjere prisile koristiti samo u predviđenim situacijama i na propisani način (dok traje potreba, bez izlaganja pogledima drugih), izrađivati individualne planove liječenja te uskladiti uvjete smještaja sa standardima. Obišli smo šest psihijatrijskih odjela općih bolnica i psihijatrijskih ustanova.

NPM obilascima obuhvatili smo i dva doma za starije, od kojih je u jednom proveden kontrolni obilazak nakon što smo 2024. utvrdili nečovječno postupanje. Zabilježena su određena poboljšanja, uz nužnost ulaganja daljnjih napora u provedbu ranije izdanih preporuka.

Prikaz stanja u brojnim područjima, vezano za ljudska prava i slobode, ukazuje na brojne probleme, a u poglavljima u kojima se oni detaljnije prikazuju daju se i preporuke za popravljanje stanja.

Međutim, da bi do promjena došlo, potrebno je djelovanje različitih institucija, svake u skladu sa svojom ulogom i svojim ovlastima.

U pojedinačnim predmetima pučka pravobraniteljica provodi postupke po pritužbama građana, za što je potrebno da joj tijela državne uprave i drugi dionici odgovaraju te dostavljaju sve podatke, akte i drugu dokumentaciju vezano za podnesenu pritužbu te provode mjere. Suradnju s tijelima tijekom 2025. godine pri provođenju ispitnih postupaka u predmetima otvorenim po pritužbama ili na vlastitu inicijativu može se ocijeniti načelno dobrom. Ipak, dajemo preporuku Ministarstvu zdravstva i Ministarstvu unutarnjih poslova da nam u roku dostavljaju informacije i dokumentaciju u predmetima, pri čemu i od drugih tijela ponekad dobivamo djelomične odgovore ili moramo slati požurnice.

Pučka pravobraniteljica doprinosi rješavanju uočenih problema u području zaštite ljudskih prava, vladavine prava, diskriminacije i zaštite prijavitelja nepravilnosti i na druge načine. Kako bi se ispravili postojeći ili prevenirali budući problemi, redovito daje mišljenja u postupcima donošenja propisa, o povredama ljudskih prava i sloboda obavještava javnost, a jedan od važnih alata je godišnje izvješće s upućenim preporukama, koje podnosi Hrvatskom saboru.

Pozitivno je da je u porastu provedba preporuka pučke pravobraniteljice iz godišnjih izvješća: 65,2% preporuka iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2024. godinu je provedeno ili je u provedbi, više nego iz izvješća za 2023. (60,96%) i izvješća za 2022. (44,12%). Doduše, nadležna tijela nerijetko prihvate preporuku te navode da su započela s njezinom provedbom, no bez stvarnog učinka. Tako primjerice, u slučaju donošenja Nacionalnog programa razvoja palijativne skrbi, uzastopno dobivamo odgovor kako je dokument u pripremi, no isti nije u javnoj raspravi niti je donesen. 33,5% preporuka nije provedeno i ne provode se, što je nešto manji udio nego za prethodno izvješće (36,3%). Za 1,3% preporuka nemamo informacija, slično kao i za prethodno izvješće (2,74%).

Ukazujemo i da smo kao nacionalna institucija za zaštitu ljudskih prava (NHRI), u 2025. godini prošli kroz zahtjevan postupak ocjene uvjeta djelovanja te nam je (ponovno) potvrđen najviši stupanj neovisnosti, Status A, u skladu s Pariškim načelima.

Međutim, uz načelno dobru redovnu suradnju, značajna prepreka u radu institucije je neraspravljanje izvješća pučke pravobraniteljice. U trenutku predaje ovog Izvješća za 2025. godinu, Hrvatski sabor još uvijek nije raspravio ni izvješća za 2023. i 2024. godinu. Nije raspravljeno ni posebno izvješće “Utjecaj epidemije COVID-19 na ljudska prava i jednakost – preporuke za jačanje otpornosti na buduće krize“, koje je pučka pravobraniteljica predala 2022. godine. Pri tome, Hrvatski sabor tek je u lipnju 2025. godine na plenarnoj sjednici raspravio Izvješće za 2022. godinu te je isto primio na znanje.

Osim što se propušta da Hrvatskom saboru izvješće pučke pravobraniteljice, njegove opunomoćenice, služi kao podloga u djelovanju na zaštiti i promicanju ljudskih prava i sloboda, te osim što se na ovaj način propušta posvetiti dužnu pažnju problemima koje građani prijavljuju, propušta se i omogućiti da se u Saboru raspravlja o njihovim uzrocima, koji proizlaze iz rada različitih tijela.

Zakon s razlogom određuje da pučka pravobraniteljica podnosi godišnje izvješće najkasnije do kraja prvog tromjesečja za prethodnu kalendarsku godinu – a to je da bi, kao opunomoćenica Hrvatskog sabora za promicanje i zaštitu ljudskih prava, čim je prije moguće, početkom godine, kada su dostupni ili tek počinju biti dostupni službeni podatci različitih tijela za proteklu godinu, Sabor izvijestila o stanju ljudskih prava. Odgoda rasprave onemogućava da se na plenarnoj sjednici Sabora rasprave izvješća i da se osvrne na podatke, analize i preporuke dok su oni ažurni i najrelevantniji.

Time se umanjuje doprinos i poticaj koji u tom području može dati, i čemu i služi,  godišnje izvješće pučke pravobraniteljice. Ovakve višestruke i dugotrajne odgode rasprave o izvješćima, onemogućavaju instituciju pučke pravobraniteljice u ispunjavanju svoje uloge. Stoga odgode rasprave treba gledati i u kontekstu vladavine prava. Istovremeno, u 2025. godinu su se intenzivirali i napadi, kritike i pokušaji umanjivanja uloge pučke pravobraniteljice nakon javnih istupa i ukazivanja na probleme, a posebice nakon upozorenja na nedopuštene oblike izražavanja u javnome prostoru. Stoga je važno ponoviti kako je institucija Ustavom osnovana kao neovisna upravo da bi mogla učinkovito ukazivati na probleme, a što je dio sustava provjera i ravnoteža, odnosno sastavni dio vladavine prava.

Uloga je pučke pravobraniteljice sukladno zakonu promicati i štititi ljudska prava i slobode kao i redovito izvještavati javnost. Njezina uloga je biti glas ljudskih prava u javnosti te ukazivati na probleme. Utišavanje glasova organizacija civilnog društva, neovisnih medija i neovisnih institucija pitanje je vladavine prava i demokratičnosti društva.

U 2025. godini, osim u Hrvatskoj, i u Europi i globalno, bio je prisutan i trend relativizacije ljudskih prava. Istovremeno, godina u kojoj predajemo ovo izvješće je godina u kojoj se obilježava 50 godina od stupanja na snagu Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (ICCPR) i Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESCR), 45 godina od stupanja na snagu UN Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) te 20 godina od stupanja na snagu Fakultativnog protokola uz UN-ovu Konvenciju protiv mučenja (OPCAT). Prilika je za podsjetiti se da su to obveze koje je Hrvatska preuzela, kao i one koje proizlaze iz članstva u EU. Napokon, zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda ključan je dio Ustava RH.

Stoga za kraj podsjećamo da je zaštita ljudskih prava obveza države. Ljudska prava nisu pitanje stava, afiniteta ili izbora, koja netko želi ili ne želi, nego su to prava definirana i zaštićena Ustavom Republike Hrvatske, pravom Europske unije i međunarodnim pravom te nacionalnim propisima.

Demokracija i vladavina prava neraskidivo su povezane s ljudskim pravima.