Područje obrazovanja u 2019. obilježio je štrajk djelatnika u osnovnim i srednjim školama, koji je iz perspektive prava na obrazovanje pratila pravobraniteljica za djecu te davala preporuke o potrebi usklađivanja prava na obrazovanje s pravom na štrajk. S obzirom da su uzroci pokretanja štrajka prvenstveno problemi u radnopravnom položaju djelatnika u sustavu obrazovanja, o tome više pišemo u poglavlju o radnim odnosima u javnim službama.
U Europskom stupu socijalnih prava ističe se da svaka osoba ima pravo na kvalitetno obrazovanje radi stjecanja i održavanja vještina s kojima može u potpunosti sudjelovati u društvu i uspješno se realizirati na tržištu rada. U tom je kontekstu važno osigurati kvalitetan sustav tercijarnog, odnosno visokog obrazovanja na visokim učilištima. Strategijom EU „Europa 2020“ postavljen je cilj poveća ti broj osoba u dobi od 30 do 34 godine s tercijarnom razinom obrazovanja na minimalno 40%, a iz dokumenta EK „Pregled obrazovanja i osposobljavanja za 2019. za RH“ proizlazi da je stopa stjecanja tercijarnog obrazovanja u 2018. u RH iznosila 34,1%, što je povećanje u odnosu na 2017. (28,7%), ali je i dalje ispod EU prosjeka od 40,7%.
U Izvješću EK za RH 2020. istaknuto je kako je, zbog izrazito niskog udjela obrazovanja odraslih (2,9%) u odnosu na EU (11,1%), potrebno donijeti novi Zakon o obrazovanju odraslih, na što smo upozoravali u Izvješću za 2018., pa ohrabruje što je njegovo donošenje predviđeno Planom normativnih aktivnosti MZO-a za II. tromjesečje 2020.
Iz podataka Registra studijskih programa MZO-a, razvidno je da se u RH provodi više od 1.500 studijskih programa na visokim učilištima. Unatoč tome, analize HZZ-a i HGK ukazuju na neusklađenost visokog obrazovanja s tržištem rada, a u prilog tome svjedoče i pritužbe studenata zaprimljene tijekom 2019. iz područja zdravstvenih djelatnosti. Naime, stručno zvanje dentalni higijeničar, koje se stječe završetkom preddiplomskog sveučilišnog studija, nije navedeno u Zakonu o dentalnoj medicini i ne nalazi se na popisu reguliranih profesija, što dovodi do nemogućnosti obavljanja pripravničkog staža i polaganja stručnog ispita, a kako je Planom zakonodavnih aktivnosti MZ-a za 2020. predviđeno donošenje novog Zakona o dentalnoj medicini, u njega je svakako potrebno uvrstiti i ovo zvanje. Također, zvanje magistar fizioterapije, koje se stječe diplomskim sveučilišnim studijem fizioterapije, nije uvršteno u Zakon o fizioterapeutskoj djelatnosti, o čemu smo zatražili očitovanje MZ-a, koje niti nakon dvije požurnice nismo zaprimili.
Istovremeno, visoka učilišta nedovoljno razvijaju studijske programe za kojima postoji potreba na tržištu rada, primjerice socijalnog rada. Naime, na Pravnom fakultetu u Osijeku pokrenut je 2017. sveučilišni preddiplomski studij Socijalni rad, završetkom kojeg studenti mogu nastaviti studiranje na diplomskom studiju. Međutim, u Osijeku nema mogućnosti njegovog nastavka pa ga studenti mogu nastaviti isključivo u Zagrebu, za što većina nema financijskih mogućnosti. S obzirom da postoji veliki interes i potreba na tržištu rada, Sveučilište bi, unutar raspoloživih kapaciteta, trebalo razmotriti mogućnost pokretanja ovog diplomskog studija.
Ove pritužbe oslikavaju neusklađenost studijskih programa sa zakonskim okvirom i tržištem rada, zbog nedovoljne koordinacije dionika u postupcima njihovog osmišljavanja i vrednovanja, što je istaknula i EK u „Istraživanju o stjecanju tercijarnog obrazovanja na razini EU“. Stoga bi visoka učilišta prilikom otvaranja novih studijskih programa trebala napraviti analize potreba društva i tržišta rada te uzeti u obzir Preporuke za obrazovnu politiku i politiku stipendiranja, koje izdaje HZZ temeljem Uredbe o praćenju, analizi i predviđanju potreba tržišta rada za pojedinim zvanjima, te izradi i uzimanju u obzir preporuka za obrazovnu upisnu politiku.
Razvijanje vještina relevantnih u svijetu rada u okviru visokoobrazovnih studijskih programa, važan je aspekt bolje zapošljivosti nakon završetka studiranja, što je naglašeno i u „Istraživanju o stjecanju tercijarnog obrazovanja na razini EU“.
Nadalje, iz rezultata istraživanja AZVO-a proizlazi da preko 50% studenata želi više prakse i stručnog rada tijekom studiranja, kao i da se najlakše zapošljavaju diplomirani studenti koji su za vrijeme studiranja obavili neki oblik stručne prakse. U tom je kontekstu važno uvođenje društveno korisnog učenja, koje povezuje visoka učilišta s društvenom zajednicom, pružajući studentima mogućnost primjene stečenih znanja na rješavanje konkretnih društvenih problema. Iz rezultata istraživanja Filozofskog fakulteta u Zagrebu proizlazi da je svega 5% studenata zagrebačkog Sveučilišta sudjelovalo u takvim projektima, dok ih 90% želi upisati kolegij koji bi sadržavao društveno korisno učenje. Na pojedinim su fakultetima stručna praksa i društveno korisni projekti dobro organizirani i postoji povezanost između akademskog sektora, gospodarstva i zajednice, primjerice na Sveučilištu u Zadru i Puli, ali radi se o iznimkama, a ne o pravilu.
PREPORUKE:
1. Agenciji za znanost i visoko obrazovanje, da u postupku akreditacije novih studijskih programa procjenjuje usklađenost zvanja koja se njima stječu sa zakonskim okvirom kojim su regulirana;
2. Javnim visokim učilištima, da uspostave kontinuirane programe studentske prakse i društveno korisnog učenja;
3. Javnim visokim učilištima i Agenciji za znanost i visoko obrazovanje, da pokrenu i akreditiraju cjelovite studijske programe za kojima postoji interes studenata i potreba na tržištu rada.
Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2019. pronađite ovdje, a više informacija o povezanim temama o kojima u njemu pišemo pronađite klikom na neku od poveznica niže.
Diskriminacija u području i temeljem obrazovanja
Diskriminacija temeljem imovnog stanja
