Osobe s duševnim smetnjama jedna su od najranjivijih društvenih skupina, često stigmatizirane, pa je iznimno važno održavanje multidisciplinarnih rasprava o problemima s kojima se suočavaju

U povodu obilježavanja Dana prava osoba s duševnim smetnjama, Klinika za psihijatriju Vrapče, Hrvatski zavod za javno zdravstvo i Hrvatsko društvo za kliničku psihijatriju Hrvatskog liječničkog saveza zajednički su 9. lipnja 2021. organizirali seminar „Prevencija primjene nedobrovoljnih i prisilnih mjera u liječenju osoba s duševnim smetnjama“. Događanje je otvorila ravnateljica Klinike za psihijatriju Vrapče Petrana Brečić, koja je posebno istaknula važnost sudjelovanja stručnjaka različitih profila u raspravi na ovu temu, a uvodnim pozdravom sudionicima se obratio i ministar zdravstva Vili Beroš.

Uz pravne i medicinske stručnjake, predstavnike civilnog društva i pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom Anku Slonjšak, na seminaru je sudjelovala i pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter. Naglasila je kako je za zaštitu ljudskih prava općenito, pa tako i prava osoba s duševnim smetnjama, važno uskladiti teoriju i praksu i to kroz multidisciplinarni pristup, čemu svakako mogu doprinijeti i dosadašnja iskustva naše institucije.

Uloga pučke pravobraniteljice u zaštiti prava osoba s duševnim smetnjama

„Kroz naš rad na zaštiti i promicanju ljudskih prava veliku pažnju pridajemo društvenim skupinama koje su ranjive, slabo vidljive i stigmatizirane. Osobe s duševnim smetnjama, nažalost, nerijetko su sve to“, istaknula je pravobraniteljica. Na zaštiti njihovih prava djelujemo po više mandata: kao ombudsman, nacionalna institucija za zaštitu ljudskih prava i kao NPM, odnosno Nacionalni preventivni mehanizam za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja.

„To znači da, kad govorimo o zaštiti ljudskih prava osoba s duševnim smetnjama, možemo djelovati reaktivno, odnosno ispitivanjem pojedinačnih pritužbi, ali i preventivno, NPM obilascima mjesta gdje takve osobe mogu biti lišene slobode, što su u ovom slučaju psihijatrijske ustanove“, pojasnila je pravobraniteljica. Dodala je i kako to podrazumijeva ocjenu zakonitosti postupanja i njegovog utjecaja na ljudska prava, no ne i analizu psihijatrijske prosudbe, procesa dijagnosticiranja bolesti niti ocjenu opravdanosti prisilnog zadržavanja osobe sa stručne, medicinske strane.

14 obilazaka psihijatrijskih ustanova

Pravobraniteljica je navela kako smo kao NPM do sada obišli 14 psihijatrijskih ustanova i, nažalost, utvrdili i postupanja koja mogu predstavljati kršenje Europske konvencije o ljudskim pravima, odnosno biti nečovječna i/ili ponižavajuća. Primjer je stavljanje pelena tijekom primjene sredstava sputavanja osobama koje nisu inkontinentne, što može predstavljati ponižavajuće postupanje.

„Također, tijekom obilaska jedne psihijatrijske ustanove, zatekli smo pacijenta prema kojem se kumulativno primjenjivala mjera odvajanja i sputavanja, što je u suprotnosti s nacionalnim propisima, a može predstavljati i povredu članka 3. Europske konvencije o ljudskim pravima, a dodatno je ova osoba i imala pelene makar nije bila inkontinentna. Pri tome je potrebno uzeti u obzir da su obje prostorije, u kojima se u toj klinici izvršava mjera odvajanja, u potpunosti neodgovarajuće i neprihvatljivo je da se koriste za odvajanje pacijenata. Površina svake je 5,3 m2, u njima se nalazi krevet, nema danjeg svjetla, zidovi su obloženi keramičkim pločicama te smo takvo postupanje ocijenili kao nečovječno“, navela je.

Da loši uvjeti u psihijatrijskim ustanovama i domovima za osobe s invaliditetom predstavljaju ponižavajuće postupanje vidljivo je primjerice još iz Izvješća posebnog izvjestitelja o mučenju i drugim okrutnim, nečovječnim ili ponižavajućim postupcima ili kažnjavanju iz 2008., a ovo potvrđuje i praksa Europskog suda za ljudska prava, primjerice u predmetu Romanov protiv Rusije (2005.), u kojem je utvrđeno da je dugotrajan boravak zatvorenog tipa u kombinaciji s lošim uvjetima smještaja predstavljao ponižavajuće postupanje pa je, iako nije utvrđeno postojanje takve namjere, Sud ocijenio da su boravišni standardi omalovažili ljudsko dostojanstvo podnositelja zahtjeva i u njemu pobudili osjećaje poniženja i degradacije.

Neujednačeno postupanje kod prisilne hospitalizacije

Kako smo kao NPM pri obilascima psihijatrijskih ustanova usmjereni na osobe lišene slobode, posebnu pozornost posvećujemo ograničavanju slobode kretanja osoba s duševnim smetnjama. Tako smo kod prisilne hospitalizacije uočili probleme koji mogu dovesti do neujednačenog postupanja prema prisilno hospitaliziranim osobama s duševnim smetnjama, a time i kršenja njihovih prava.

Jedan od razloga neujednačenog postupanja je i činjenica da neke psihijatrijske ustanove nemaju zatvoreni odjel na kojem se treba provesti mjera prisilnog smještaja. Međutim, nedostatni prostorni uvjeti, manjak osoblja ili discipliniranje pacijenata ni na koji način ne mogu biti opravdanje za njihovo prisilno fizičko sputavanje, već se ono treba primjenjivati samo u krajnjim situacijama, što je kraće moguće, kada nasilnog pacijenta nije moguće smiriti blažim mjerama.

Upravo nepostojanje zatvorenih odjela značajno utječe na učestalost primjene mjera ograničenja slobode kretanja, čime se krše prava osoba s duševnim smetnjama pa ih ne bi trebalo ni liječiti u ustanovama koje nemaju takve odjele. Zbog toga smo Ministarstvu zdravstva preporučili da propiše jasne uvjete vezane uz prostor, radnike i medicinsko-tehničku opremu kojima moraju udovoljavati sve zdravstvene ustanove i jedinice za liječenje iz područja psihijatrije u kojima se provodi prisilno zadržavanje i prisilni smještaj osoba s duševnim smetnjama.

Kako poboljšati situaciju?

Kako nepotrebna ograničavanja ili kršenja prava osoba s duševnim smetnjama proizlaze iz normativnih nedostataka, manjka materijalnih i ljudskih resursa, a ponekad i nedovoljnog poznavanja međunarodnih standarda i zakonskih odredbi, za rješavanje ovih problema potrebno je doraditi, odnosno izmijeniti propise kada je to potrebno, osigurati odgovarajuća materijalna ulaganja u sustav i provoditi kontinuiranu edukaciju svih djelatnika. A pri tome su rasprave poput ove, kao zajedničke rasprave teoretičara i praktičara, medicinskih stručnjaka te stručnjaka za ljudska prava, svakako korak u pravom smjeru jer pomažu i identifikaciji problema, ali i rješenja, zaključila je pravobraniteljica.

Više informacija o zaštiti prava osoba s duševnim smetnjama možete pronaći u Izvješću pučke pravobraniteljice. Dodatno, NPM obilasci pokazali su i da osobe hospitalizirane u psihijatrijskim ustanovama nisu uvijek adekvatno informirane o tome zašto su tamo i što će se s njima događati, što se odnosi i na one hospitalizirane dobrovoljno. Zbog toga smo još 2019. organizirali okrugli stol upravo na temu informiranog pristanka pod nazivom Znam zašto sam ovdje , o čemu više možete doznati ovdje.