Povodom Svjetskog dana socijalne pravde (20.2.), pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter ističe pet koraka koje Hrvatska žurno treba učiniti u području socijalne skrbi.
Socijalna pravda znači da svatko od rođenja ima jednake šanse za život u dostojanstvu, bez siromaštva i diskriminacije, uz puno poštivanje ljudskih prava, a u Hrvatskoj na tom putu stoji više značajnih prepreka.
Tako je u 2021. stopa rizika od siromaštva porasla na 19,2%, što je gotovo 750 tisuća građana. Rizik od siromaštva znači da su za životne potrebe mjesečno imali manje od 403 eura ako je riječ o samcu, odnosno 847 eura ako je riječ o obitelji s dvoje djece. U toj situaciji su u najvećoj mjeri starije osobe, posebno one koje žive same, a ponajviše žene, zatim jednoroditeljske obitelji i obitelji s troje ili više djece.
Broj korisnika zajamčene minimalne naknade je u padu
Ključna naknada iz sustava socijalne skrbi je zajamčena minimalna naknada, namijenjena onima koji nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba. Njezin iznos ovisi o životnim okolnostima – recimo, samci primaju 132 ili 172 eura, a obitelji s dvoje radno sposobnih roditelja i dvoje djece sveukupno 371 euro mjesečno.
No, broj korisnika ove naknade je u padu, a prema posljednjim informacijama, prima ju svega 30 tisuća korisnika. Zato bi Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike trebalo napraviti analizu pada broja korisnika zajamčene minimalne naknade (1), između ostalog kako bi mogli ciljano usmjeriti ovu naknadu prema građanima kojima je najpotrebnija. Posebno jer rekordna inflacija i porast cijena hrane i režija najteže pogađaju upravo one koji imaju najmanje.
Nejednakost – naknada je porasla, ali ne svima u isto vrijeme
Zahvaljujući novom Zakonu o socijalnoj skrbi, zajamčena minimalna naknade prošle je godine porasla i svi korisnici su trebali ponovno predati zahtjeve. No, Zakon nije propisao od kojeg datuma će im se priznati pravo na ovu naknadu pa su, bez da su na to bilo kako mogli sami utjecati, korisnici dovedeni u nejednak položaj – neki su već u ožujku počeli primati viši iznos, a neki su do kraja godine nastavili dobivati niži iznos – za samce je ta razlika između 26 i 50 eura na mjesec, a za obitelji i veća, što nije zanemariva razlika.
Pravobraniteljica je u više navrata Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike davala preporuku da se uvećani iznos građanima treba računati od veljače 2022., odnosno dana kad je na snagu stupio novi Zakon o socijalnoj skrbi (2). No, preporuka nije provedena.
Građani odustaju od naknade zbog zabilježbe tražbine
Novim Zakonom o socijalnoj skrbi uvedena je i zabilježba tražbine već na prvu nekretninu korisnika, dok se ranije to činilo samo kada je netko imao više od jedne nekretnine. Pri tome, dodatno zbog manjka informacija i pojašnjenja građani nisu sigurni što zabilježba tražbine na nekretninu zapravo podrazumijeva i boje se „uknjižbe na svoju kuću ili stan u kojem žive“. Prema našim informacijama, najmanje 530 građana je iz tog straha odustalo od primanja ove naknade, iako nemaju sredstva za osnovne životne potrebe.
Zato je potrebno da Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike izmijeni Zakon o socijalnoj skrbi tako da se zabilježba tražbine vrši kako je to bilo određeno ranijim Zakonom – samo ako korisnik ima dodatnu nekretninu (3). U svakom slučaju potrebno je građanima detaljno pojasniti što zabilježba tražbine znači za njih, kako ne bi zbog toga odustajali od ove naknade.
Različiti obrasci i potrebni dokumenti za istu naknadu
Problem je i što područni uredi Hrvatskog zavoda za socijalni rad (bivši centri za socijalnu skrb) ne postupaju ujednačeno – ne koriste iste obrasce za podnošenje zahtjeva za zajamčenu minimalnu naknadu i ne traže iste dokumente.
Da bi se to promijenilo, Zavod za socijalni rad bi trebao izraditi obrasce zahtjeva i jedinstveni popis potrebne dokumentacije, koje će županijske službe koristiti u radu s građanima, i to za sve naknade i usluge (4).
Problemi beskućnika
Među najranjivijim građanima zasigurno su beskućnici, dodatno izloženi i tzv. kriminalizaciji i sankcioniranju siromaštva, kojima itekako znače projekti kojima im se pruža osnovna podrška kao što su smještaj, hrana i mjesto gdje mogu doći barem se ugrijati i skloniti s ulice preko dana. Ali, često ovi projekti nisu stabilni jer se financiraju kratkoročno pa su organizacije koje im pomažu upozorile kako će se uskoro ugasiti dnevni boravci i stambene zajednice.
Zato je potrebno da Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike osigura dugoročnije financiranje aktivnosti pomoći i podrške beskućnicima (5).
Socijalna pravda cilj i preporuka iz izvješća pučke pravobraiteljice
Podsjećamo, Svjetski dan socijalne pravde utemeljili su Ujedinjeni narodi 2007. godine, a obilježava se svakog 20. siječnja.
Osim na socijalnu skrb, socijalna pravda odnosi se na brojna druga područja pa , kad je u pitanju Hrvatska, na njoj treba raditi i kroz jaču zaštitu cijelog niza ljudskih prava i njihove dostupnosti svim građanima. Kad je u pitanju pravo na pristup pravosuđu, to podrazumijeva unapređenje sustava besplatne pravne pomoći i uređenje ovršnog sustava. Za pravo na zdravlje je potrebno osigurati dostupnost zdravstvene zaštite svim građanima, bez obzira žive li u velikim gradovima, manjim mjestima ili na otocima, kao i značajno smanjiti liste čekanja, zbog kojih trenutno oni koji si to mogu priuštiti odlaze privatnicima, a oni koji za to nemaju novaca, moraju čekati. Za pravo na adekvatno stanovanje je potrebno poboljšati dostupnost socijalnog stanovanja i donijeti Stambenu strategiju, a ubrzati obnovu nakon potresa i hitno smjestiti stradalnike potresa iz kontejnere u prikladan smještaj.
Sve to cilj je i velikog broja preporuka u izvješću pučke pravobraniteljice za 2021., kao promjena koje država može napraviti kako bi odgovorila na probleme svojih građana. Novo izvješće pučke pravobraniteljice je upravo u pripremi, uključujući i preporuke, a Saboru će ga predati do kraja ožujka ove godine.
