* Napomena: Čitate Uvod Izvješća pučke pravobraniteljice za 2022., koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2023. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu i u interaktivnoj verziji.
Izvješće pučke pravobraniteljice za 2022. godinu neovisna je analiza i ocjena stanja zaštite ljudskih prava i sloboda u Hrvatskoj, kao i stanja vezano za određene pojavne oblike povreda prava pojedinaca ili pojedinih društvenih skupina. Posebna vrijednost Izvješća su preporuke za jačanje zaštite ljudskih prava i sloboda u Hrvatskoj, koje dajemo kroz poglavlja, a ove godine ih je 170.
Uloga ovog Izvješća jest ukazati na sustavne probleme koji već jesu ili bi uskoro mogli biti vidljivi u svakodnevnom životu građana, i to kroz njihove pritužbe, kroz podatke i informacije prikupljene od širokog kruga dionika, različitih državnih tijela, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i vjerskih zajednica, organizacija civilnog društva, sindikata, udruga poslodavaca, akademske zajednice, strukovnih komora, Savjeta za nacionalne manjine, međunarodnih organizacija i drugih. Zaključke temeljimo i na informacijama prikupljenim tijekom terenskih obilazaka, koji su u 2022. uključivali obilaske žrtava potresa u Sisačko-moslavačkoj županiji i Zagrebu, domova za starije i nemoćne, veteranskih centara, romskih naselja, ekološki ugroženih lokacija, kao i obilaske zatvora, policijskih postaja i pritvorskih jedinica, prihvatnih centara za strance te klinika i odjela za psihijatriju. Koristili smo i brojne objavljene znanstvene izvore i statističke pokazatelje, kao i istraživanja i analize koje smo sami provodili: „Istraživanje o stavovima i razini svijesti o diskriminaciji i pojavnim oblicima diskriminacije“ te istraživanje „Kako do prava u socijalnoj skrbi? Dostupnost informacija i administrativne pretpostavke za ostvarivanje naknada u sustavu socijalne skrbi – ZMN i jednokratna naknada“.
Stoga ovo Izvješće služi kao sustav ranog upozorenja na „pukotine“ sustava zaštite ustavnih i zakonskih prava građana, dok preporuke govore što je potrebno napraviti kako bi ta zaštita bila snažnija i učinkovitija. Ovo je posebno važno s obzirom na to da, iako su u raznim područjima vidljivi manji pozitivni pomaci, niti u jednom ne možemo dati ocjenu značajnog napretka stanja ljudskih prava i jednakosti.
Izvješće predajemo u vrijeme značajnih poskupljenja troškova života, uslijed neizvjesnosti rata koji i dalje traje u Ukrajini, kao i s još uvijek značajno prisutnim posljedicama razornih potresa koji su pogodili Hrvatsku 2020. godine. Nažalost, novo Izvješće predajemo i u trenutku dok prethodno, ono za 2021. godinu, još uvijek nije raspravljeno na plenarnoj sjednici Hrvatskog sabora. Nije raspravljeno ni posebno Izvješće “Utjecaj epidemije COVID-19 na ljudska prava i jednakost – preporuke za jačanje otpornosti na buduće krize”, također predano prošle godine.
Ovakvim odnosom prema svojoj opunomoćenici za promicanje i zaštitu ljudskih prava i izvješćima kao podlozi za pokretanje i usmjeravanje potrebnih promjena, Hrvatski sabor propušta dati i podršku preporukama i tako potaknuti promjene. Dodatno, ažurna rasprava je važna kako bi saborski zastupnici o izvješćima imali priliku raspravljati dok su aktualni brojni podatci, u čije prikupljanje napor ulažu i različita javnopravna tijela i drugi dionici od kojih ih tražimo, kao i analiza stanja koju temeljem njih radimo te s njom povezane preporuke, a koji protekom vremena gube na relevantnosti. S druge strane, kao pozitivan primjer suradnje ističemo Savjet za ljudska prava Vlade RH, koji je raspravljao o Izvješću pučke pravobraniteljice za 2021. godinu brzo nakon što je podneseno, a donio je i Zaključak kojim poziva tijela javne vlasti da poduzmu odgovarajuće mjere i aktivnosti za provedbu preporuka pučke pravobraniteljice, odnosno da joj dostave odgovarajuće obrazloženje o nemogućnosti njihovog provođenja.
Stoga izražavamo nadu da će ovo Izvješće biti raspravljeno u godini u kojoj je i predano, a u kojoj se obilježava i 75 godina Opće deklaracije o ljudskim pravima UN-a. Ističemo i kako je Europska komisija u Izvješću o vladavini prava uputila pet preporuka Republici Hrvatskoj, a jedna od njih je i da osigura sustavniji odgovor na preporuke pučke pravobraniteljice, kao i njene zahtjeve za informacijama.
Koncept Izvješća za 2022. godinu sličan je kao i prošle godine pa smo tako zadržali inovacije – poglavlja su podijeljena po ljudskim pravima, preporuke su istaknute u dijelovima poglavlja u kojima se opisuje problem na koji se odnose, a kao novinu ističemo preporuke koje se ponavljaju. I ove godine donosimo popis javnih savjetovanja u kojima smo sudjelovali. Zadržali smo i poglavlja koja smo uveli prošle godine: o pravu na dobro upravljanje, umjetnoj inteligenciji, braniteljima ljudskih prava, postupanju Europskog suda za ljudska prava u odnosu na RH, a uvodimo i nova poglavlja – o mladima, što je u skladu s činjenicom da je 2022. godinu EU proglasio i obilježavao upravo kao godinu mladih te poglavlje o raseljenim osobama iz Ukrajine i njihovom ostvarivanju prava u RH.
Građani su nam se tijekom 2022. godine najčešće obraćali zbog prava na zdravlje, zatim diskriminacije, prava na rad i vezano uz pravosuđe. Pritužbe građana odnosno postupanje po njima temeljni su dio rada institucije, a neke i citiramo, kao autentični glas građana o problemima s kojima su nam se obraćali. U 2022. godini zaprimili smo ih više od tri tisuće i, osim što po njima postupamo pojedinačno, one nam omogućuju uvid i izvještavanje Hrvatskog sabora o sustavnim problemima. Nadamo se da će primjeri pritužbi koje donosimo pomoći i vama – saborskim zastupnicama i zastupnicima – u predlaganju i zagovaranju potrebnih promjena, uključujući i preporuka iz ovog Izvješća.
Radom na velikom broju područja i prava uočili smo više zajedničkih problema: prije svega, nisku upoznatost građana s pravima i načinima njihove zaštite, o čemu ih je potrebno kvalitetnije informirati; zatim neadekvatnu komunikaciju nadležnih tijela s građanima što se prvenstveno odnosi na izostanak odgovora, sporo odgovaranje, ali i pretjerano formalističke odgovore; i nezadovoljavajuće postupanje nadležnih tijela, prvenstveno dugotrajnost, ali i neprimjenjivanje načela pomoći stranci. Napokon, pojavljuje se i međusobno prebacivanje posla i/ili odgovornosti s jednog tijela na drugo te nedovoljna (međuresorna) razmjena informacija i suradnja. Sve navedeno pridonosi niskom povjerenju u institucije te je pitanje prava na dobro upravljanje, a utječe na cijeli niz drugih prava. Primjeri su neinformiranje građana o pravima u sustavima socijalne skrbi ili zdravstvene zaštite te o pritužbenim mehanizmima u odnosu na zdravstvenu zaštitu/prava pacijenata ili policijsko postupanje. Važan primjer je i inzistiranje javnopravnih tijela na uvjerenju o prebivalištu kao jedinom načinu dokazivanja prebivanja, umjesto utvrđivanja stvarnog mjesta prebivanja osobe radi pristupa pravima kojima je uvjet prebivalište.
Također su prisutne i značajne prepreke participaciji građana, ali i stručne javnosti, u donošenju odluka. Tako su javna savjetovanja često svedena na zadovoljavanje forme. Naime, na više od polovice komentara u e-savjetovanjima nije odgovoreno ili su tek primljena na znanje, a usvojeno ih je (u potpunosti ili djelomično) tek jedna petina. Nije prihvaćen ni velik dio naših komentara u javnim savjetovanjima, u čiju pripremu tijekom godine ulažemo trud kako bismo doprinijeli kvaliteti propisa i strateških dokumenata prije nego stupe na snagu, kao i kroz sudjelovanje u raspravama na saborskim odborima. U isto vrijeme, svjedočimo nepovoljnim posljedicama na prava građana koje se mogu povezati upravo s neuvažavanjem kvalitetnih argumenata iz javnih savjetovanja i inzistiranju na prvotno predloženim rješenjima.
Primjer je veliki broj najsiromašnijih građana, njih najmanje 530 iz cijele Hrvatske, koji su nakon stupanja na snagu novog Zakona o socijalnoj skrbi odustali od primanja zajamčene minimalne naknade jer su se bojali zabilježbe tražbine na jedinu nekretninu. U konačnici je najavljeno da će se te odredbe naknadno mijenjati, no građani su nepotrebno snosili i nastavljaju snositi posljedice takvog rješenja, unatoč tome što smo upravo na ovu mogućnost upozorili u javnom savjetovanju.
Dodatno, zakonski prijedlozi su često popraćeni nedostatnim objašnjenjima, koja su bitna kako radi razumijevanja svrhe predložene odredbe, tako i radi njezine ujednačene primjene nakon što zakon stupi na snagu i time veće pravne sigurnosti.
Najviše pritužbi primili smo u području prava na zdravlje, kod čijeg ostvarivanja postoje brojni izazovi. Građani su nam se obraćali zbog neadekvatnog i nepravodobnog liječenja, propusta u informiranju pacijenata, neadekvatne komunikacije liječnika s pacijentima, nedostatne razmjene informacija među različitim liječnicima i njihovog pristupa različitim vrstama zdravstvenih podataka o pacijentima, kao i zbog nejasnoća u postupanju po njihovim pritužbama u zdravstvenom sustavu.
Učinjeni su prvi od brojnih potrebnih koraka za reformu sustava zdravstva, no za sada nije dovoljno jasno kako će točno i koliko doprinijeti osiguravanju prava na zdravlje, ukoliko se pacijente zaista ne stavi u fokus reforme i ne osigura bolje uvjeta rada zaposlenima u sustavu. Na to upozoravamo u trenutku kad je smrtnost od raka u Hrvatskoj među najvišima u EU-u, broj smrtnih slučajeva koji su se mogli izbjeći pravodobnom i učinkovitom zdravstvenom skrbi znatno iznad stope EU, a sustav palijativne skrbi nerazvijen i nedostupan građanima koji su u iznimno teškoj situaciji.
I u 2022. su među dominantnim temama bile posljedice potresa, a kao ključni problemi isticali su se: prespora obnova povezana s kompleksnim procedurama i nedovoljnim kapacitetima dionika pa je, primjerice, u 2022. novoizgrađeno tek šest kuća stradalih u tzv. petrinjskom potresu.
Problem je bio i izostanak adekvatne komunikacije sa stradalima te njihov smještaj u kontejnerima koji se pretvorio u višegodišnji, umjesto krizni smještaj. Zbog toga su građani navodili da se osjećaju zaboravljenima te dodatno gubili povjerenje u institucije.
I na općenitoj razini postojale su poteškoće u ostvarivanju prava na adekvatno stanovanje zbog čega je potrebno uložiti konkretnije napore u donošenje Stambene strategije, koja bi u većoj mjeri osigurala cjenovno priuštivo stanovanje. Problemi na koje ukazuju građani su previsoke cijene i za kupnju i za najam stanova. Istovremeno je nedovoljan broj stanova dostupan za javni najam, a građani su i dalje suočeni s poteškoćama u pristupu energentima i zdravstveno ispravnoj vodi za ljudsku potrošnju.
Vezano za pravo na rad, građani su nam se obraćali zbog nezakonitih otkaza, neisplate plaće, mobinga, nezakonitog i neplaćenog prekovremenog rada, zlouporabe ugovora o radu na određeno vrijeme i slično. Prituživali su se na povrede prava iz radnih odnosa kako u gospodarstvu i obrtu (privatni sektor), tako i u javnim i državnim službama, a sve češće nam se obraćaju i strani radnici. U pogledu propisa u ovom području, najznačajnije su bile izmjene i dopune Zakona o radu, kao i donošenje Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada. Pritužbe na diskriminaciju na radu i pri zapošljavanju u najvećoj su se mjeri odnosile na diskriminaciju temeljem zdravstvenog stanja, dobi, članstva u sindikatu i nacionalnog podrijetla, a ističemo i poteškoće s kojima se susreću tzv. platformski radnici.
Podrška socijalno ugroženim građanima i dalje je bila nedostatna. Indikativan je podatak o udjelu izdataka za socijalnu isključenost – on u RH iznosi 0,4% BDP-a, dok je EU prosjek 0,7%. 2022. godinu je u značajnoj mjeri obilježio početak primjene novog Zakona o socijalnoj skrbi koji je, uspostavljanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, dodatno centralizirao sustav, što je trebalo dovesti do ujednačavanja postupanja, ali iz pritužbi vidimo da tako nije u praksi. Primjerice, gledajući mjeru u kojoj su informacije bile dostupne građanima, godinu dana od stupanja na snagu Zakona i više od mjesec dana od početka rada Zavoda, vidimo da su većina (57%) mrežnih stranica još uvijek stranice centara za socijalnu skrb, koji formalno više ne postoje, dok 42% stranica uopće nije u funkciji. Samo jedna stranica ima naziv područnog ureda Zavoda, no građanima nije moguće pristupiti nikakvom sadržaju. Stopa rizika od siromaštva porasla je na 19,2%, a očekuje se da će podaci za 2022. biti i nepovoljniji. Unatoč rastu siromaštva, drastično je manje građana koji primaju zajamčenu minimalnu naknadu pa je od 2018. do 2022. njihov broj pao s 39 na 28 tisuća. Nažalost, iako je novim Zakonom o socijalnoj skrbi proširena definicija beskućništva, način na koji su centri za socijalnu skrb prikupljali podatke o broju beskućnika nije bio usklađen s ovom definicijom pa se ne zna koliko ih uistinu ima u RH, a još nije donesena ni Nacionalna strategija za borbu protiv beskućništva i Protokol o postupanju.
I ove godine poseban fokus stavljamo na starije osobe, a najnoviji popis stanovništva pokazao je da stariji od 65 godina čine gotovo četvrtinu stanovništva RH (22,45%). Mnogi žive sami i bez podrške te i dalje imaju značajne poteškoće u podmirenju osnovnih životnih potreba – kako materijalnih zbog siromaštva i sve većih troškova života, tako i socijalnih (pomoć u kući, mjesto u domovima za starije i sl.), kao i zdravstvenih usluga koje su im potrebne, ali nisu dostupne. Pri tome su u najtežem položaju bile starije osobe koje žive izvan velikih gradova, u područjima loše prometne povezanosti i velike udaljenosti od najvažnijih adresa (liječnik, ljekarna, centar za socijalnu skrb, pošta, banka i sl.). Oko sedam i pol tisuća starijih sklopilo je u 2022. godini ugovore o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju, čime se izlažu riziku od zloupotreba, a još nisu uvedeni dodatni zaštitni mehanizmi koje predlažemo. Zabrinjava i što su liste čekanja za domove preduge, a uvjeti u domovima često nezadovoljavajući. Bilježimo i značajno povećanje broja starijih koji su žrtve nasilja u obitelji pa je potrebno unaprijediti i djelovanje na suzbijanju nasilja nad starijima.
O mladima ove godine po prvi put izvještavamo u posebnom poglavlju, prvenstveno u kontekstu prava na rad, prava na adekvatno stanovanje i prava na zdravlje, osobito vezano za mentalno zdravlje mladih, a za strateško djelovanje potrebno je donijeti Nacionalni program za mlade. Zabrinjava visoka stopa nesvojevoljno zaposlenih na određeno vrijeme u dobnoj skupini od 15 do 29 godina – u RH iznosi 25%, dok je prosjek EU-a 12,2%. Iznadprosječan je i broj mladih koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja ni obrazovanja odraslih (tzv. NEET), kojih je 14,9%, a kao skupinu kojoj također treba snažnija podrška ističemo i mlade iz alternativne skrbi.
Nastavljena je reforma pravosuđa u cilju jačanja njegove neovisnosti, nepristranosti, transparentnosti i učinkovitosti. Još je izražena negativna percepcija građana pa je radi jačanja transparentnosti rada, a time i vraćanja povjerenja građana, potrebno unaprijediti komunikaciju, s jedne strane uvažavajući pravila postupanja sudaca i državnih odvjetnika, te s druge strane uvažavajući interes javnosti za određene teme. Istovremeno je za podizanje učinkovitosti rada pravosuđa potrebno osigurati dostatne ljudske kapacitete, provoditi edukacije i javno objavljivati sudske odluke. I dalje su prisutne poteškoće vezane uz ovrhe, pri čemu je i dalje vidljiva potreba za sveobuhvatnom analizom ovršnog sustava i, na temelju nje, pripreme novog i cjelovitog Ovršnog zakona, umjesto dosadašnjih parcijalnih rješenja.
Neprihvatljiv govor i govor mržnje bili su naglašeno prisutni u javnom prostoru, ponajviše na Internetu, naročito na društvenim mrežama. U cilju njihova suzbijanja potrebno je i da se javne osobe ne samo suzdrže od takvog izražavanja, već ga i javno osude. Važno je i da građani budu bolje upoznati što je nezakonit govor u javnom prostoru te s njegovom kažnjivosti. Potrebno je i u Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira jasnije propisati javno iskazivanje i isticanje obilježja mržnje te predvidjeti strožu sankciju, kao i adekvatno i konzistentno sankcionirati počinitelje. Izazov predstavljaju i neprovjerene i lažne informacije koje mogu uznemiriti građane, zbog čega se osvrćemo i na novine vezane uz suzbijanje dezinformacija i rad tzv. fact-checkera (provjeravatelja činjenica). Na slobodu medija utječu SLAPP tužbe, nestalni oblici rada i radni uvjeti te prijetnje i napadi kojima su novinari izloženi.
2022. godine je obilježena dvadeseta godišnjica donošenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, koji se zadovoljavajuće provodi u području kulturne autonomije, no problemi su i dalje prisutni u ostvarivanju prava na uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina, prava na adekvatnu zastupljenost među zaposlenima u upravi i pravosuđu, kao i na adekvatnu prisutnost u medijima. Popis birača pokazao je pad broja pripadnika nacionalnih manjina od gotovo 27%, pri čemu je njihov udio u nekim jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave pao ispod minimuma propisanog za ostvarivanje prava na zastupljenost u predstavničkom i izvršnom tijelu i na ravnopravnu uporabu manjinskog jezika i pisma.
Dugo očekivani novi Nacionalni plan zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije tijekom 2022. nije donesen, iako je stari istekao još 2016. godine. Njegovi akcijski planovi nedovoljno su ambiciozni jer ne sadrže konkretne i adekvatne mjere.
Kao središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije ukazujemo na uvjete života i različite prepreke s kojima se suočavaju pripadnici pojedinih skupina te navodimo konkretne primjere. Istraživanje o diskriminaciji koje smo proveli u 2022. godini potvrđuje problem njezinog ne(pre)poznavanja i neprijavljivanja, a ispitanici kao najproblematičnije područje ističu rad i zapošljavanje, dok kao obilježje prema kojem je najraširenija navode nacionalnu pripadnost ili porijeklo.
Kao najdiskriminiraniju grupu navode Rome, što ne čudi s obzirom na marginalizaciju i diskriminaciju s kojom su suočeni, kao i nedostatne politike uključivanja Roma u društvo. Posebno brine porast broja romske djece koja pohađaju segregiranu nastavu. Diskriminacija i netrpeljivost su u većoj mjeri usmjereni i prema Srbima, što je bilo vidljivo nakon objave rezultata popisa stanovništva, kada je značajan pad broja pripadnika ove nacionalne manjine u dijelu javnosti dočekan kao pozitivna vijest. Još uvijek nedostaju tečajevi učenja hrvatskog jezika, što je jedna od većih prepreka za migrante u uspješnoj integraciji u društvo. U RH je pri tome u 2022. bio i sve veći broj stranih radnika, od kojih su mnogi iz udaljenih zemalja. Međutim, javne politike usmjerene ka njihovoj integraciji u društvo izostaju, nedostaje tečajeva hrvatskog jezika, kao i informacija o raspoloživim načinima zaštite prava, kako onih vezanih uz rad, tako i drugih.
Odmah po početku rata u Ukrajini, Vlada je počela organizirati prihvat i zbrinjavanje raseljenih osoba iz Ukrajine, što smo pozdravili, a solidarnost su iskazali i građani RH. Ipak, u narednom razdoblju potrebno je otkloniti poteškoće koje raseljene osobe imaju pri ostvarivanju privremene zaštite.
Do trenutka predaje ovog Izvješća nisu nam bili dostupni cjeloviti podaci o zločinima iz mržnje za 2022. godinu, koji bi se trebali objedinjavati temeljem Protokola o postupanju u slučaju zločina iz mržnje. Zasebni podaci MUP-a pokazuju značajan pad broja ovih kaznenih djela u 2022. godini, no tek uvidom u cjelokupne podatke pravosudnih tijela moći će se dati zaključak o stanju u odnosu na zločine iz mržnje.
U predmetima koji se odnose na pravo na čist, zdrav i održiv okoliš postupali smo na vlastitu inicijativu, kao i povodom pritužbi, koje su se odnosile na onečišćenje različitih sastavnica okoliša i prirode, među kojima su zrak, voda, more i tlo, zatim na propisno gospodarenje otpadom, svjetlosno onečišćenje, neionizirajuće zračenje i prekomjernu buku.
Prijavitelji nepravilnosti (tzv. zviždači) obraćali su nam se u čak 60% većem broju nego godinu ranije, što može biti posljedica novog Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, koji je na snagu stupio u travnju 2022. godine, po kojem više nije obavezno prvo koristiti unutarnje prijavljivanje, već prijavitelj može odmah ići na vanjsko prijavljivanje, za koje smo nadležni mi. Dio poslodavaca i dalje nema opći akt niti je imenovao povjerljivu osobu i njezina zamjenika, iako su zakonom na to obvezni, a kao pozitivne ističemo primjere poslodavaca koji su dodatnim mjerama omogućili bolju učinkovitost unutarnjeg kanala prijavljivanja, kao i onih koji su ga uspostavili iako nisu bili obvezni, jer imaju manje od 50 zaposlenih.
Uporaba umjetne inteligencije postala je dio svakodnevice i u tijeku je regulacija njezine upotrebe donošenjem Uredbe o umjetnoj inteligenciji na razini EU i Okvirne konvencije o umjetnoj inteligenciji, ljudskim pravima, demokraciji i vladavini prava na razini Vijeća Europe. No, RH još nije izradila nacionalni plan za razvoj umjetne inteligencije što je potrebno što skorije učiniti s obzirom na ubrzanu digitalizaciju i korištenje umjetne inteligencije u brojnim područjima života.
Predmete vezane za postupanje policije otvarali smo na temelju pritužbi i na vlastitu inicijativu, a odnosili su se na nezakonito lišenje slobode, uporabu sredstava prisile, propuste u obavljanju policijskih poslova te neprofesionalno i neetično ponašanje policijskih službenika prema građanima.
Vezano za migracije 2022. su obilježili završavanje postupka ulaska RH u Schengen, veliki porast broja evidentiranih iregularnih migranata te najveći do sada broj zahtjeva za međunarodnom zaštitom, koju je u 2022. zatražilo čak 12.827 osoba. Osobitu pažnju posvetili smo uvjetima smještaja i ostvarivanju prava u prihvatnim centrima za strance, u kojima su uočene različite poteškoće u ostvarivanju prava osoba koje su u njima smještene. U pogledu nadzora i odgovornosti za poštivanje prava osvrćemo se na djelovanje Nezavisnog mehanizma nadzora postupanja policijskih službenika u području nezakonitih migracija i međunarodne zaštite te ističemo da nam se i dalje ne omogućuje uvid u sve podatke o postupanju prema iregularnim migrantima.
Vezano uz zatvorski sustav, najbrojnije su bile pritužbe na zdravstvenu zaštitu i uvjete smještaja, na što su se odnosila i naša upozorenja i preporuke nakon nenajavljenih obilazaka kaznenih tijela. Prenapučenost je dodatno povećana, a u Zatvoru u Osijeku iznosila je čak 205%, dok je u Zatvoru u Zagrebu bila najveća od 2015. godine. S obzirom da je tijekom 16 mjeseci od ukupno šest smrti predoziranjem u zatvorima čak pet bilo u Zatvoru u Zagrebu, posebno smo analizirali probleme u organizaciji raspodjele supstitucijske terapije u tom kaznenom tijelu.
Psihijatrijske ustanove trebaju prema osobama s duševnim smetnjama sredstva prisile koristiti samo dok je to nužno za otklanjanje neposredne opasnosti koja proizlazi iz njihova ponašanja, a kojom ozbiljno i izravno ugrožavaju vlastiti ili tuđi život ili zdravlje, a uvjete smještaja treba uskladiti s međunarodnim i nacionalnim standardima. U nenajavljenim obilascima uočili smo nezadovoljavajuće uvjete smještaja i postupanja, poput stavljanja pelena osobama koje nisu inkontinentne ili smještaja agitiranog/agresivnog pacijenta u malenu sobu sa željeznim vratima, ukopanu u zemlju, bez prozora.
Održali smo veći broj edukacija te organizirali javna događanja, a krajem godine obilježili smo 30 godina institucije, odnosno stupanja na snagu prvog Zakona o pučkom pravobranitelju. Nastavili smo surađivati s mnogim dionicima koji rade na zaštiti ljudskih prava i vladavine prava u Hrvatskoj, a sudjelovali smo i u aktivnostima na međunarodnoj razini.
