Svjetski dan voda obilježava se 22. ožujka i prigoda je za ukazivanje na probleme dostupnosti kvalitetne, zdravstveno ispravne vode za ljudsku potrošnju. Ove godine posvećen je ubrzavanju potrebnih promjena usmjerenih na krizu dostupnosti vode osobama širom svijeta, kao i rješavanje problema odvodnje.
Pravo na vodu, prije svega dostupnost vode za piće, pripremu hrane, obavljanje osobne higijene, sanitarnu uporabu i odvodnju, jedan je od osnovnih preduvjeta za ostvarivanje prava na dostojanstven život svake osobe. To znači da bi svatko trebao imati pristup dovoljnoj količini zdravstveno ispravne vode za zadovoljavanje osnovnih fizičkih potreba.
Pravo na vodu treba priznati kao ljudsko pravo u Ustavu
Pučka pravobraniteljica godinama zagovara unošenje prava na vodu u Ustav RH, kao samostalnog prava, čime bi se pridonijelo pravnoj sigurnosti te svima jamčila zdravstveno ispravna voda za piće i sanitarne potrebe. Time bi se na ustavnoj razini također osigurala dostupnost usluga vodoopskrbe, odnosno vode za piće i sanitarnu uporabu, što je bitno i zbog izazova koje nose klimatske promjene, što već utječe i na raspoloživa vodna bogatstva.
Posljedice nedostupnosti vode
Nažalost, prema podacima UN-a, pravo na vodu ne ostvaruje 2,2 milijarde ljudi širom svijeta što pokazuje da se radi o globalnoj krizi za čije je rješavanje potrebno sustavno i zajednički djelovati. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) zbog nedostupnosti vode za ljudsku potrošnju godišnje umre 1,4 milijuna ljudi, a čak 74 milijuna ljudi živi kraće zbog bolesti povezanih sa zdravstveno neispravnom vodom, neadekvatnom odvodnjom i time uvjetovanom neprikladnom higijenom. Gotovo polovica svjetskog stanovništva, 3,6 milijardi ljudi, nema adekvatnu odvodnju, a na globalnoj razini 44 posto otpadnih voda iz domaćinstava ne pročišćava se na siguran način.
Pristup vodi omogućiti i ranjivim i marginaliziranim skupinama
U Hrvatskoj, mogućnost priključenja na sustave javne vodoopskrbe ima 94 posto stanovništva, dok se ostali vodom opskrbljuju iz bunara ili lokalnih vodovoda što može predstavljati znatan rizik za zdravlje građana jer im se voda isporučuje bez ikakve obrade, pa i bez dezinfekcije, odnosno ne testira se prije korištenja pa njezina zdravstvena ispravnost nije sigurna.
Pohvalno je da novi Zakon o vodi za ljudsku potrošnju propisuje da se pristup vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju omogući svim stanovnicima, s posebnim naglaskom na ranjive i marginalizirane skupine što se uređuje posebnim propisima o vodama.
No, tijekom javnog savjetovanja izrade nacrta njegovog prijedloga, pučka pravobraniteljica predlagala je da se ovo pitanje detaljnije uredi i uskladi, uzimanjem u obzir svih mjera predviđenih Direktivom EU 2020/2184, kao što su identificiranje osoba bez pristupa ili s ograničenim pristupom vodi za ljudsku potrošnju, uključujući ranjive i marginalizirane skupine, i razloga za nedostatak pristupa, zatim procjenjivanje mogućnosti poboljšanja pristupa za te osobe, njihovo obavješćivanje o mogućnostima priključenja na vodoopskrbnu mrežu ili o alternativnim načinima pristupa vodi za ljudsku potrošnju, kao i poduzimanje mjera koje se smatraju potrebnima i primjerenima za osiguravanje pristupa vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju za ranjive i marginalizirane skupine. Predložene mjere, nažalost, nisu obuhvaćene novim Zakonom.
Bolji pristup vodi putem javnih slavina
Naime, bolji pristup vodi za ljudsku potrošnju cjelokupnom stanovništvu, a pogotovo marginaliziranim skupinama, što je i obveza u skladu sa šestim ciljem u okviru ciljeva održivog razvoja Programa Ujedinjenih naroda za održivi razvoj do 2030., može se omogućiti kroz sustav javnih slavina postavljenih u javnim prostorima, razmjerno potrebama i u skladu s lokalnim uvjetima, primjerice, klimatskim ili geografskim. Promicanje korištenja vode iz javnih slavina moguće je i u javnim upravama i zgradama, te, primjerice, besplatno ili uz nisku naknadu u ugostiteljstvu, što su bitne pretpostavke za osiguranje jednakog pristupa zdravstveno ispravnoj vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju najširem krugu građana.
Inače, vezano za pristup vodi, građani su nam se najviše prituživali zbog mogućih obustava isporuke vode zbog nepodmirivanja računa, kao i zbog poteškoća s priključenjem na komunalne vodne građevine. Iako je obustava isporuke vode zbog nepodmirivanja računa moguća, potrebno je voditi računa i o socijalno ugroženim korisnicima te su svi javni isporučitelji vodnih usluga i u tom slučaju obvezni isporučiti najmanje 50 litara vode za ljudsku potrošnju po članu kućanstva dnevno, u vremenu od najmanje osam sati.
Gotovo polovica stanovništva nije priključena na sustave javne odvodnje
Prema podacima Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja oko 43 posto stanovništva naše zemlje nije priključeno na sustave odvodnje, već imaju, ili bi trebali imati, individualne sustave i sabirne jame. Funkcionalan sustav javne odvodnje je nužan za očuvanje zdravlja ljudi i zaštitu okoliša pa bi njegov razvoj svakako trebao biti prioritetan, pogotovo u turističkim područjima gdje tijekom sezone dolazi do značajnijeg povećanja pritiska na postojeću infrastrukturu.
O ovoj temi i preporukama vezanim za bolji pristup pravu na vodu pučka pravobraniteljica će do kraja ožujka izvijestiti Hrvatski sabor putem izvješća o stanju ljudskih prava za 2022. godinu. O ranijim preporukama više možete doznati u Izvješću pučke pravobraniteljice, a o poteškoćama u zaštiti vode kao sastavnice okoliša u Posebnom izvješću pučke pravobraniteljice o pravu na zdrav život i klimatskim promjenama u Hrvatskoj.
