Zaštita okoliša i prirode, klimatske promjene i javno zdravlje
Ekološka svijest i okolišni aktivizam jačaju, što se vidi u pritužbama građana, inicijativa i udruga temeljem kojih smo u 2019. pokrenuli 72 ispitna postupka, uz osam pokrenutih na vlastitu inicijativu. Globalno i lokalno, klimatske promjene osvještavaju i motiviraju opću javnost i medije na djelovanje, primarno zbog katastrofalnih događaja s razornim posljedicama po okoliš, prirodu i ljude, no (pre)visoke razine onečišćenja, posebice zraka, sve više prepoznaju i nositelji vlasti.
Srećom, 2019. nije bila požarna godina, a protupožarna zaštita je unaprijeđena postavljanjem video nadzora na tri nove lokacije, pa ih je sada 46, u Zadarskoj, Šibensko-kninskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji, no prema podatcima MUP-a stanje hidrantske mreže i dalje nije zadovoljavajuće u manje razvijenim dijelovima zemlje. Novost su pritužbe udruga na zlouporabu šuma, koje su zbog sumnje u počinjenje kaznenih djela ustupljene DORH-u.
Ni u 2019. nije donesen novi Plan zaštite okoliša niti je njegov prijedlog bio u javnom savjetovanju, a prema dostupnim informacijama iz MZOE, bit će donesen nakon usvajanja nove Strategije održivog razvitka RH, s kojom treba biti usklađen. Prijedlog Plana iz javne rasprave 2016. predviđao je uvođenje obvezujuće procjene utjecaja na zdravlje (HIA) prije planiranja i izgradnje velikih industrijskih i drugih infrastrukturnih objekata, što i mi ističemo od 2014. Prema informacijama iz MZ- a, HZJZ je sudjelujući u radnoj skupini za izradu ovog Plana iznio potrebu donošenja podzakonskog akta kojim bi se regulirala procjena utjecaja na zdravlje, prema postojećoj metodologiji HIA. Nije donesena ni Strategija razvoja javnog zdravstva, koja se, također prema informacijama iz MZ-a, izrađuje i mijenja naziv u Nacionalni plan razvoja javno zdravstvenih djelatnosti, a važna je za razvoj zdravstvene ekologije i uvođenje HIA-e, a nije donesena ni Strategija nisko ugljičnog razvoja RH, koja je bila u javnoj raspravi još 2017.
Načelo predostrožnosti, jedno od osnovnih načela u zaštiti okoliša i zdravlja, nedovoljno se primjenjuje. Mehanizam sustavne prevencije i zaštite zdravlja kod zahvata koji mogu utjecati i utječu na okoliš i dalje nedostaje, što se vidi kod pojedinačnih zahvata. Čekaju se rezultati petogodišnje Studije o utjecaju okolišnih čimbenika na zdravlje građana Slavonskog Broda koja je rijetki primjer post reaktivne zaštite zdravlja, a prema nama dostupnim informacijama, 2020. je zadnja godina njezine provedbe. Studije utjecaja odlagališta otpada Karepovac i Lončarica Velika na zdravlje građana koji žive u njihovoj blizini s metodom uzorkovanja zraka, vode i tla još nisu u planu, unatoč preporuci iz Izvješća za 2017., a nije provedena ni tadašnja preporuka MZOE da studije izvedivosti za buduće centre za gospodarenje otpadom (CGO) uključe procjenu utjecaja na zdravlje, jer su postojeće analize nedostatne. Studija izvedivosti za CGO Lećevica nedovoljno obrađuje pitanje zdravlja, čak i unatoč iskustvu s djelatnim CGO-ima, posebice Marišćinom, na koji su nam se građani Marčelja i u 2019. prituživali da onečišćuje zrak, da smrad kiseline nadražuje sluznicu, kao i glavobolju, mučninu i probleme s disanjem. Stoga, mjere za zaštitu zraka i zdravlja, ukoliko se i provode, nisu učinkovite.
Okolišne udruge ističu da su postupci procjene utjecaja na okoliš i ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu te sustav ublažavanja utjecaja sagrađenih zahvata, nedovoljno učinkoviti. U postupcima procjene utjecaja na okoliš nije omogućeno sudjelovanje javnosti u ranijoj fazi, odnosno kod izdavanja lokacijskih i građevinskih dozvola. Sudski postupci dugo traju, a praksa pokazuje da sudovi ne odlučuju ni o prijedlozima okolišnih udruga o odgodnom učinku tužbe niti donose privremene mjere važne za očuvanje ustavnih vrednota okoliša, prirode i zdravlja. Ograničeno je i pravo na pristup informacijama zbog nepotpunih službenih stranica MZOE-a i DIRH-a, dok Hrvatska banka za obnovu i razvitak odbija dostaviti informacije o kreditima za obnovu i razvoj unatoč odlukama Povjerenika za informiranje, koje su potvrdili Vrhovni i Ustavni sud. Udruge navode i kako se ne nadziru ribnjaci nad kojima je zabranjen lov ptica preletnica, da stradavaju strogo zaštićene i nelovne ptice, da se okoliš kontaminira olovnom sačmom te ukazuju na deset slučajeva namjernog trovanja životinja u kojima su stradali i strogo zaštićeni orlovi i supovi.
Zaštita zraka, tla, voda i mora
Učinkovit nadzor, odnosno inspekcijske službe primjereno kapacitirane znanjem i vremenom za utvrđivanje nepravilnosti i određivanje mjera kojima će se one ispraviti te izdana rješenja izvršiti, ključan su čimbenik zaštite okoliša. Za razliku od 2018. kada nije bilo nadzora nad ovlaštenicima za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša, u 2019. su provedena dva, kojima su otklonjeni manji nedostatci u izradi izvješća o kvaliteti zraka za lebdeće čestice, pri čemu ovlaštenja n isu ukinuta. Inspekcija zaštite okoliša DIRH-a obavijestila nas je da je izvršila 13 uzorkovanja otpada, a podatke o broju izvršenih uzorkovanja tla, mora i zraka, koje smo također zatražili, nije nam dostavila. Budući da ni u 2018. niti jednom nije bilo naređeno uzorkovanje tla, mora i zraka, svakako bi trebalo unaprijediti ovu mjeru praćenja stanja okoliša, odnosno češće ju koristiti.
Inspekcija zaštite okoliša DIRH-a u gotovo svim nadzorima postupa po Zakonu o zaštiti zraka, a prema podatcima MZOE, u 2019. je upućeno pet zahtjeva za mjerenje posebne namjene, kao i u 2018. No, MZOE ne utvrđuje utemeljenost Odluka u kojima JLS-i uglavnom odlučuju da mjerenja posebne namjene nisu potrebna, pa bi trebalo unaprijediti njihovu učinkovitost. Proširenje Državne mreže za trajno praćenje kvalitete zraka trebalo bi završiti u 2021., a radove na plinofikaciji Rafinerije nafte Bosanki Brod u 2020. Osim još uvijek aktualnog slučaja onečišćenja zraka u Slavonskom Brodu, od 2018. postupamo po pritužbama građana Marčelja na onečišćenje zraka na lokaciji CGO-a Marišćina, zbog emisija prvenstveno lebdećih čestica i sumporovodika. Po podatcima inspekcije zaštite okoliša DIRH-a, nakon puštanja u rad baklje za spaljivanje odlagališnih plinova sredinom 2019. izmjereno je jedno prekoračenje sumporovodika. No, građani i dalje prijavljuju visoke vrijednosti lebdećih čestica i neugodne mirise, čak i na gornjim vrijednostima sumporovodika te, primjerice, „zamrznuće“ podataka o vrijednostima sumporovodika s mjerne stanice Viškovo-Marišćina koje objavljuje Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije. U požaru na Jakuševcu gorio je glomazni otpad, no i druge vrste odloženog otpada, te su zabilježene pojačane emisije lebdećih čestica, a ostale podatke još prikupljamo.
Nema napretka po pitanju zaštite tla, unatoč našoj preporuci iz 2018. da se osigura njegov monitoring te da se u postupcima procjene utjecaja zahvata na okoliš uvedu mjere praćenja stanja uz obvezna uzorkovanja. Činjenica da u EU još ne postoji cjelovita politika zaštite tla i zemljišta te da je prijedlog Direktive najavljen za 2020., ne bi trebala biti prepreka za poduzimanje drugih preventivnih i zaštitnih radnji za njegovo bolje očuvanje u RH.
Prema Zakonu o vodama, kada monitoring ili drugi službeni podatci pokažu malu vjerojatnost postizanja ciljeva zaštite voda, Hrvatske vode moraju osigurati dopunske mjere koje uključuju i uspostavljanje strožih standarda kakvoće okoliša. U 2019. te mjere nisu poduzete, a Izvješće o rezultatima monitoringa površinskih, priobalnih i podzemnih voda te oko 9.900 analiza, Hrvatske vode predat će MZOE-u do kraja lipnja 2020. No, prema podatcima Hrvatskih voda u 2019. je zabilježeno 37 slučajeva iznenadnih onečišćenja, među kojima je i onečišćenje rijeke Orašnice kod Knina zbog prelijevanja otpadnih voda iz laguna tvornice, za čiju su sanaciju Hrvatske vode izdvojile najveći iznos od 694.135,00 kuna. Još ranije je utvrđeno da isti onečišćivač posluje bez vodopravne i okolišne dozvole, da je u zadnjih 10 godina evidentirano 11 onečišćenja i intervencija, a i ustanovljeno je kako je isti izvor onečišćenja trajno prijeteća opasnost po vode Orašnice i Krke. Podatci su prikupljeni u ispitnom postupku kojeg vodimo od 2017., a kulminiralo je ekološkom katastrofom u travnju 2019., kada je industrijski otpad dospio u Krku i došao čak do Nacionalnog parka. Zato smo preporučili DIRH-u da zabrani rad postrojenja i/ili obavljanja djelatnosti i kazni onečišćivača, no to nije učinjeno, s obrazloženjem da je u tijeku postupak ishođenja okolišne dozvole.
U 2019. ministar zaštite okoliša nije niti jednom naredbom privremeno ili trajno zabranio ili ograničio ispuštanje otpadnih voda na određenom području, odnosno osobama koje obavljaju određene djelatnosti, što je propisano Zakonom o vodama u slučaju izvanrednog onečišćenja, kada prijeti opasnost od pogoršanja kakvoće voda u vodnom tijelu. Stoga, u cilju unaprjeđenja zaštite voda, ponavljamo preporuku iz 2018. da MZOE, MZ i Hrvatske vode izrade i objave analizu učinkovitosti mjera zaštite izvorišta pitke vode, vodocrpilišta i vodoopskrbnih objekata.
Zabilježen je 21 slučaj onečišćenja mora i obalnog područja, uglavnom otpadnim vodama. Doneseno je sedam rješenja, za razliku od 2018. kada su donesena samo tri, a i trostruko je veći broj prijava onečišćenja. EK je usvojila Direktivu o smanjenju jednokratne plastike s rokom primjene do 2021., no MZOE za sada nije započelo s usklađivanjem zakonodavstva, što smo preporučili u Izvješću za 2018., kako bi se zaštitilo Jadransko more, koje je najviše onečišćeno plastikom.
Održivo gospodarenje otpadom
Izvješće EK za RH 2020. ističe nizak udio recikliranja komunalnog otpada od 25% i visok udio odlaganja od 66%, za razliku od prosjeka EU po kojem se 47% otpada reciklira, a 22% odlaže. Prema redu prvenstva gospodarenja otpadom, odlaganje najviše onečišćuje okoliš i šteti zdravlju , zbog čega bi se u što većoj mjeri trebali primjenjivati ostali postupci: sprječavanje nastanka otpada, priprema za ponovnu uporabu, recikliranje i energetska oporaba. No, u postojećem sustavu gospodarenja otpadom u RH, on se i dalje primarno odlaže, čak i u CGO-ima. Novi su problemi nastali nakon zatvaranja odlagališta neopasnog otpada koja su morala biti zatvorena i sanirana nakon 31. prosinca 2018., s tim da još nisu sva ni zatvorena ni sanirana. Prema podatcima MZOE s kraja 2019., od 84 aktivnih odlagališta sanirano je 57, sanacija 12 je u tijeku, a za 16 je u pripremi. Od zatvorenih 217 sanirano je 144 odlagališta, sanacija 22 je u tijeku, a za 51 se tek priprema.
MZOE navodi da će se utvrđeni nedostatci provedbe prethodne obrade otpada prije odlaganja na postojećim odlagalištima rješavati za svako odlagalište zasebno, tako da će se tok otpada preusmjeriti na obradu koja prethodi odlaganju, što je za većinu odlagališta povezano s početkom rada CGO-a i/ili postrojenja za biološku obradu otpada. Do kraja 2022. trebali bi biti izgrađeni svi CGO-i, osim CGO Zagreb koji će se dovršiti „neposredno nakon 2022.“.
U 2019. su dovršene studije izvedivosti za CGO Babina Gora i Lučino Razdolje, završno se ažurira studija za CGO Piškornica, a započela je provedba ugovora za izradu studija izvedivosti za CGO -e Zagreb, Orlovnjak i Šagulje. Projekt CGO Babina Gora odobren je za financiranje sredstvima EU, a započeo je postupak odobrenja za CGO Lučino Razdolje. Prema Arhuškoj konvenciji, studija izvedivosti je informacija o okolišu, pa smo u Izvješću za 2017. preporučili da se, u skladu s Planom gospodarenja otpadom te Kodeksom savjetovanja sa zainteresiranom javnošću , izrade sve studije izvedivosti za planirane CGO-e, uz reviziju predviđenih lokacija te procjenu utjecaja na okoliš i zdravlje. No, ova preporuka nije prihvaćena s obrazloženjem da Vlada RH studiju izvedivosti za CGO-e ne smatra predmetom javne rasprave.
Problemi u radu CGO Marišćina nastavljeni su i u 2019., unatoč otplinjavanju. Potrebno je stoga ispitati koliko su CGO-i usklađeni s redom prvenstva gospodarenja otpadom i poštuju li obvezu smanjenja mase odloženog biorazgradivog otpada propisanu Zakonom o gospodarenju otpadom. Naime, postojeći CGO-i primjenjuju isključivo mehaničko-biološku obradu (MBO) miješanog komunalnog otpada (MKO) kojoj pogoduje neizdvajanje biorazgradivog otpada, a nijedan nema centar za ponovnu uporabu, sortirnicu ni postrojenje za biološku obradu odvojeno prikupljenog bio otpada koji su prioritetni po redu prvenstva i također predviđeni Planom gospodarenja otpadom RH 2017.-2022. Iz studije izvedivosti za CGO Lećevica vidi se da ih ni ondje nema, nego se planira isti MBO kao u postojećim CGO-ima. Nije riješeno ni pitanje goriva iz otpada (SRF/RDF) pa je u 2019. izrađena „Stručna podloga za studiju koja će analizirati i predložiti sustav koji je potreban RH za energetsku oporabu otpada“, iako ga postojeći CGO-i već proizvode i odlažu, istovremeno tražeći rješenja za njegovo preuzimanje.
Zaštita od buke, neionizirajućeg zračenja i svjetlosnog onečišćenja
Za učinkovitu zaštite od buke potrebno je precizno mjerenje u stvarnim uvjetima, odnosno na izvoru, lokaciji i u vremenu u kojem je buka najizraženija, na što nam se građani pritužuju. Sanitarna inspekcija DIRH-a je u 2019. provela 691 nadzor u kojem je utvrđeno 250 nesukladnosti.
Zaštita od neionizirajućeg zračenja je nedostatna jer zanemaruje dugoročne, kumulativne, sinergijske i biološke učinke, čemu u prilog govori čak 13 baznih stanica postavljenih na jednoj građevini. Broj pritužbi građana i inicijativa iz cijele Hrvatske konstanto raste, u 2019. i zbog uvođenja 5G mreže, pa nam se u sve većem broju obraćaju znanstvenici različitih grana medicine, upozoravajući na opasnosti za zdravlje. U trenutku izrade Izvješća, Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM) provodi javnu raspravu o dodjeli frekvencijskih pojaseva 700 i 1500 MHz, 3,6 i 26 GHz za 5G, a tvrdi da 5G nije bitno drugačija za zdravlje te da će koristiti veći broj baznih stanica manjih izračenih snaga, unutar graničnih razina, kako je propisano Pravilnikom za zaštitu od elektromagnetskih polja. Prema podatcima MZ-a, on regulira i zaštitu od neionizirajućeg zračenja 5G mreže, no podatci o njoj nisu objavljeni na službenoj stranici MZ-a. Za zaključiti je da se zdravstveni učinci 5G mreže, odnosno neionizirajućeg zračenja, još uvijek nedovoljno razmatraju te da se ne provodi načelo predostrožnosti.
U ispitnim postupcima po pritužbama na bazne stanice često se utvrdi da su puštene u rad bez uporabne dozvole. Građevinska inspekcija DIRH-a je u 2019. provela 48 nadzora i donijela četiri rješenja o uklanjanju, no niti jedna bazna stanica nije uklonjena, nego se prethodno izriče veći broj novčanih kazni, i u iznosu od 200.000 kuna, no to na teleoperatere ne djeluje odvraćujuće. Prethodno donesena rješenja građevinske inspekcije o uklanjanju baznih stanica zbog neusklađenosti s prostornim planom Grada Pule poništena su zbog Uredbe o mjerilima razvoja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme, a čeka se odluka Visokog upravnog suda povodom žalbe.
Ni u 2019. inspekcija zaštite okoliša DIRH-a nije provela nadzore po Zakonu o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja, jer nema provedbenih propisa, no po MZOE-u zakonska osnova postoji, što je u skladu s našom preporukom iz 2018., a ovakvo prebacivanje odgovornosti između DIRH-a i MZOE-a na štetu je građana, koji ostaju nezaštićeni.
PREPORUKE:
1. Ministarstvu zaštite okoliša i energetike, da u skladu s Kodeksom savjetovanja sa zainteresiranom javnošću dovrši izradu Plana zaštite okoliša i Strategije niskougljičnog razvoja;
2. Ministarstvu zdravstva, da dovrši izradu Strategije razvoja javnog zdravstva te da u suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša i energetike uvede obvezujuću procjenu utjecaja na zdravlje (HIA) prije planiranja i izgradnje velikih industrijskih i drugih infrastrukturnih objekata;
3. Pravosudnoj akademiji, da u program edukacije pravosudnih dužnosnika uvrsti pravo okoliša;
4. Ministarstvu zaštite okoliša i energetike, da unaprijedi praćenje kvalitete zraka, posebice emisije lebdećih čestica i da osigura monitoring tla, uz obvezno uzorkovanje;
5. Ministarstvu zaštite okoliša i energetike, Ministarstvu zdravstva i Hrvatskim vodama, da izrade i objave analizu mjera zaštite izvorišta pitke vode, vodocrpilišta i vodoopskrbnih objekata;
6. Ministarstvu zaštite okoliša i energetike, da sukladno Direktivi izradi prijedlog propisa o smanjenju uporabe jednokratne plastike;
7. Ministarstvu zaštite okoliša i energetike, da zabrani primjenu MBO tehnologije u svim CGO-ima i unaprijedi procjenu utjecaja na zdravlje u studijama izvedivosti za CGO-e;
8. Ministarstvu zdravstva, da unaprijedi zaštitu zdravlja od dugoročnih, kumulativnih, sinergijskih i bioloških učinaka neionizirajućeg zračenja baznih stanica teleoperatera.
Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2019. pronađite ovdje, a više informacija o povezanim temama o kojima u njemu pišemo pronađite klikom na neku od poveznica niže.
Komunalno gospodarstvo i javna usluga prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada
