Biranje podstanara prema njihovoj vjerskoj pripadnosti jasan je primjer diskriminacije, kažnjivo postupanje koje je Zakonom o suzbijanju diskriminacije zabranjeno.

Takav oglas, objavljen za stan u zagrebačkoj Dubravi, doživio je snažne kritike u javnosti što znači da su mnogi ipak osviješteni o zabrani diskriminacije. No, dio netočnih komentara, poput onih da „stanodavka ima pravo birati koga god želi jer je riječ o privatnom vlasništvu“, pokazuje i potrebu dodatnog širenja svijesti o zakonskoj zabrani diskriminacije u Hrvatskoj. Ovim tekstom podsjećamo na osnovne informacije o tome što diskriminacija jest i kako ju prepoznati te zašto je ovaj oglas nedozvoljen.

Povodom objave ovog oglasa pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter otvorila je predmet, što je i najavila u medijima, a pokrenut će i suradnju s posrednicima na tržištu nekretnina, kako bi im pomogla da na vrijeme prepoznaju diskriminatorne kriterije u oglasima.

 

Nije važno kakve podstanare se traži – osobe koje (ni)su vjernici ili su određene vjeroispovijedi – ocjena bi bila ista 

Obratio nam se i građanin tražeći ocjenu Facebook statusa u kojem se (naizgled) oglašava najam stana isključivo ateistima, međutim riječ je bila  o reakciji na prvi oglas odnosno propitivanju njegove nedozvoljenosti. Tako objava nema elemente oglasa kao što su cijena ili karakteristike stana, ali stoji kako se on osim ateistima iznajmljuje i osobama „bez kućnih ljubimaca, navijačima FK Venstpilsa ili Gzira Uniteda, ljubiteljima morža Žorža i skupljačima plišanih medvjedića“, dok „prednost imaju oni s jako klempavim ušima, velikim nosom, niskim čelom i brojem noge između 41 i 43“.

Generalno govoreći, temeljem Zakona o suzbijanju diskriminacije oglas za najam stana isključivo ateistima bio bi diskriminatoran na osnovu vjere, kao i oglas u kojem se navodi da se stan iznajmljuje samo katolicima.

Međutim, kako se autor ovom objavom osvrtao na nedozvoljenost oglasa za najam stana isključivo katolicima, pritužitelju smo odgovorili kako se ne radi o oglasu za najam stana te da ova objava, za razliku od one prve, ne predstavlja izravnu diskriminaciju.

 

Što (ni)je diskriminacija?

Brojni građani, ali i javne osobe, često koriste riječ „diskriminacija“ kako bi opisali različite vrste nepravde ili nejednakog postupanja, no diskriminacija obuhvaća znatno manji broj situacija i točno je definirana zakonom.

Točnije, Zakon o suzbijanju diskriminacije kaže da je diskriminacija postupanje kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji, ako je to postupanje uvjetovano jednom ili više diskriminacijskih osnova navedenih u Zakonu, odnosno kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa stavlja osobe u nepovoljniji položaj zbog neke od diskriminacijskih osnova (osim ako se može opravdati sukladno zakonu), a diskriminacija je i uznemiravanje ili seksualno uznemiravanje.

Pri tom, Zakon navodi određene osnove po kojima netko može biti diskriminiran, kao i brojna životna područja u kojima je diskriminacija osobito zabranjena.

Osnove diskriminacije:

rasa ili etnička pripadnost ili boja kože; spol; jezik; vjera; političko ili drugo uvjerenje; nacionalno ili socijalno podrijetlo; imovno stanje; članstvo u sindikatu; obrazovanje; društveni položaj; bračni ili obiteljski status; dob; zdravstveno stanje; invaliditet; genetsko nasljeđe; rodni identitet i izražavanje; spolna orijentacija.

Područja u kojima je diskriminacija osobito (ali ne jedino) zabranjena:

rad i radni uvjeti; obrazovanje, znanost i šport; socijalna sigurnost; zdravstvena zaštita; pravosuđe i uprava; stanovanje; javno informiranje i mediji; pristup dobrima i uslugama te pružanje istih; članstvo i djelovanje u sindikatima, organizacijama civilnog društva, političkim strankama ili bilo kojim drugim organizacijama; i sudjelovanja u kulturnom i umjetničkom stvaralaštvu.

 

Tko sve može odgovarati za diskriminaciju?

Zakon o suzbijanju diskriminacije obuhvaća postupanje svih državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima, ali i svih pravnih i fizičkih osoba.

To znači da bilo koja osoba može odgovarati za diskriminaciju, odnosno za nepovoljno postupanje koje je motivirano nekom od izričito navedenih diskriminacijskih osnova.

 

Zašto je biranje podstanara po vjeri diskriminacija?

Oglas kojim vlasnica stana najavljuje da će birati podstanare prema njihovoj vjerskoj pripadnosti ili usklađenosti života s vjerskim načelima, predstavlja diskriminaciju temeljem vjere – riječ je o nepovoljnom postupanju prema potencijalnim podstanarima primarno na osnovu vjere, ali i bračnog i obiteljskog statusa i spolne orijentacije, i to u području stanovanja ili pružanja dobara i usluga, koje se posebice spominje kada se govori o zabrani diskriminacije.

Pri tom, svaka osoba uživa slobodu vjeroispovijedi. Ta sloboda uključuje slobodno i javno iskazivanje vjere, ali ne može biti opravdanje za dovođenje drugih u nejednak položaj kada se radi o sklapanju ugovora o najmu.

Također, svatko ima slobodu za svoje privatne odnose birati osobe sličnih stavova i uvjerenja, ali davanje ovakvog oglasa u pravnom smislu ima značaj ponude za sklapanjem ugovora o najmu stana na tržištu prometa nekretninama, što svakako ulazi u područja obuhvaćena Zakonom, a time i jasna pravila zabrane diskriminacije. Također, vlasnik stana nema pravo zadirati u osobni i obiteljski život podstanara, kao ni radi toga neovlašteno ulaziti u iznajmljeni stan.

Dodatno, čak i ako neki oglas ne sadrži diskriminatorne kriterije, način na koji vlasnik stana bira između zainteresiranih podstanara može biti diskriminatoran što znači da se diskriminacija može dogoditi i nakon prvog kontakta i na manje očit ili izravan način.

 

Kome se obratiti u slučaju diskriminacije?

Svatko tko misli da je diskriminiran na temelju vjere ili drugih osnova iz Zakona o suzbijanju diskriminacije koje smo gore nabrojali, ima više mogućnosti:

  • pritužbom se obratiti nama (Ured pučke pravobraniteljice – upute)
  • pritužbom se obratiti posebnim pravobraniteljicama, ako je riječ o njihovoj nadležnosti:
    • Pravobraniteljici za djecu (upute)
    • Pravobraniteljici za osobe s invaliditetom (upute)
    • Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova (upute)
  • potražiti besplatnu pravnu pomoć
  • savjetovati se s odvjetnikom prema svom izboru
  • obratiti se sudu.

Pri tom, samo sud može odlučiti je li netko uistinu diskriminiran, kao i kazniti one koji krše Zakon o suzbijanju diskriminacije. S druge strane, pučka pravobraniteljica može nakon utvrđene sumnje u diskriminaciju davati upozorenja, preporuke i prijedloge, a o pojavama diskriminacije redovito izvještava Hrvatski sabor i informira javnost.

Više o problemu diskriminacije na različitim osnovama i u brojnim područjima možete doznati u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2020., dok primjere iz prakse možete pronaći ovdje.