Kako bi se obratila pažnja na probleme vezane za vodu i vodne resurse, UN je 1993. godine odlučio da će se 22. ožujak obilježavati kao Svjetski dan voda. Iako je ona nužna za zadovoljenje osnovnih potreba, nije jednako dostupna svima. U isto vrijeme, vodni resursi se prekomjerno koriste, a njihova zagađenja učestala su pojava.
Dostupnost vode u Hrvatskoj ovisi o mjestu stanovanja i/ili broju i strukturi stanovnika, prihodima kućanstva te mogućnostima jedinica lokalne samouprave. Mjesta s manje od 50 stanovnika za sada nisu obuhvaćena sustavom javne vodoopskrbe, odnosno predviđena za gradnju komunalnih vodnih građevina, niti se u njima provodi kontrola zdravstvene ispravnosti vode.
Nažalost, pravo na vodu nije univerzalno definirano niti egzistira kao samostalno ljudsko pravo. U svojem Općem komentaru br. 15. o pravu na vodu, Odbor za gospodarska, socijalna i kulturna prava UN-a, odredio je da se ono smatra nužnim preduvjetom za ostvarenje prava na odgovarajući životni standard te na uživanje najvišeg mogućeg standarda tjelesnog i duševnog zdravlja, a tumači ga kao ljudsko pravo koje ovlašćuje svakoga na dostatnu, ispravnu, sigurnu, fizički dostupnu, financijski pristupačnu i prihvatljivu vodu za osobne potrebe i potrebe kućanstva, bez ikakve diskriminacije.
Kako bi se zaštitili vodni resursi i očuvalo zdravlje i život, potrebno je kontrolirati njezinu zdravstvenu ispravnost te omogućiti dovoljne količine vode za sanitarne potrebe, uz mjere očuvanja okoliša.
