“Voda za sve” tema je ovogodišnjeg Svjetskog dana voda kojeg po Rezoluciji UN iz 1993. obilježavamo 22. ožujka. Prigoda je to za ukazivanje na probleme dostupnosti, ali i kvalitete, odnosno zdravstvene ispravnosti vode za ljudsku potrošnju.
Klimatske promjene, nestašice i onečišćenja, urbanizacija i rast gradova, vodu, pogotovo zdravstveno ispravnu, čini sve važnijim strateškim resursom. Iako je pristup vodi i sanitarijama međunarodno priznato ljudsko pravo, više od dvije milijarde ljudi još uvijek živi bez zdravstveno ispravne vode. Isključenost, diskriminacija, siromaštvo i materijalne nejednakosti među glavnim su preprekama u ostvarivanju ljudskog prava na vodu i sanitarije.
Najnoviji izvještaj UN World Water Development Report 2019: Leaving No One Behind, predstavljen 19. ožujka, istražuje razloge isključenosti i predlaže načine u prevladavanju nejednakosti u pristupu vodi. Polovica stanovništva koje koristi vodu iz nesigurnih izvora živi u Africi, a posebno su ugrožene žene, djeca, osobe s invaliditetom, izbjeglice, nomadski i autohtoni narodi.
U Hrvatskoj, voda nije jednako dostupna stanovnicima ruralnih, slabo naseljenih i siromašnih područja te otoka gdje mreža nema, a njihovo postavljanje nije ekonomski opravdano. Problem je često i zdravstvena ispravnost vode, ali i visina cijene priključka koju dio stanovnika ne može platiti, dok ih dio ostaje bez vode jer ne može platiti račune. Vodni sektor je rascjepkan, a gubici u javnim vodoopskrbnim sustavima i dalje u prosjeku iznose od 45 do 50% ukupno zahvaćene vode. U 2017. godini gubici vodoopskrbnih sustava prosječno su iznosili su 49 posto za cijelu Hrvatsku, a u pojedinim županijama, poput Ličko-senjske i Zadarske, bili su veći od 70 posto.
U procesu reformi vodnog sektora, pučka pravobraniteljica je prilikom izrade prijedloga Zakona o vodnim uslugama predložila niz mjera za unapređenje sustava kako bi se u što većoj mjeri zdravstveno ispravnu vodu svima učinilo dostupnom. Riječ je o propisivanju uvjeta i kriterija za obustavu/ograničenje isporuke vode, određivanju minimalne količine vode koja se ne može uskratiti, kriterijima za isključenje s vodnih građevina na zahtjev potrošača te propisivanju pravila o isporuci vode autocisternama. O važnosti vode za ljudski život ne treba posebno ukazivati, pa je i pravo na vodu neodvojivo od svih drugih prava koja jamče zdrav i dostojanstven život te bi trebalo razmotriti mogućnost da ga se uvede u Ustav. Sigurna pitka voda neophodna za održavanje zdravlja, ali i dostojanstva svih ljudskih bića. Međunarodni dokumenti obvezuju države da rade na postizanju univerzalnog pristupa vodi i sanitarnim uslugama za sve, bez diskriminacije, pri čemu prioritete trebaju biti na onima kojima je najpotrebnija.
