Pučka pravobraniteljica nastavila je zagovaranje boljih zakonskih rješenja za zaštitu prijavitelja nepravilnosti, uključivanjem u saborsku raspravu o Konačnom prijedlogu zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti

Sabor je ovaj tjedan raspravljao, a idući tjedan će glasovati o Konačnom prijedlogu zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti. Tim povodom je pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter sa zamjenicom Dijanom Kesonjom uputila prijedloge i komentare i sudjelovala na sjednicama četiri saborska odbora – za Ustav, Poslovnik i politički sustav; za ljudska prava i prava nacionalnih manjina; za pravosuđe; i za zakonodavstvo.

Kao i do sada, uključujući kao članica Radne skupine za pripremu ovog zakona, a kasnije i u javnom savjetovanju i raspravama na saborskim odborima tijekom prvog čitanja, pravobraniteljica je i ovaj put među prijedlozima i komentarima naglasila kako je potrebno prijaviteljima nepravilnosti osigurati besplatnu primarnu i sekundarnu pravnu pomoć neovisno o njihovom imovinskom stanju, s obzirom da oni postupaju u javnom interesu, a izlažu se značajnom financijskom riziku, zbog čega ih je potrebno poticati da prijave nepravilnosti bez straha od sudskih postupaka, pa time i financijskog iscrpljivanja. Potrebno im je osigurati i psihosocijalnu pomoć.

Ponovila je i kako je potrebno poticati prijavljivanje unutarnjem kanalu prijavljivanja, ako se nepravilnost može učinkovito interno riješiti i ako prijavitelj smatra da nema rizika od osvete. Time se i dalje prijaviteljima ostavlja izbor, odnosno ne dovodi u pitanje mogućnost podnošenja prijave vanjskom kanalu ili javnog razotkrivanja, dok bi se odustajanjem od poticanja unutarnjeg prijavljivanja (jer se smatra da se u Hrvatskoj neće koristiti) propušta prilika za jačanje kulture korporativne društvene odgovornosti u organizacijama.

Također, Konačnim prijedlogom zakona proširen je krug mogućih pravnih subjekata kojima se jamči zaštita od osvete, koju mogu trpjeti jer su povezani s prijaviteljem nepravilnosti, kao što je prijevremeno otkazivanje ugovora o nabavi robe ili slične nepovoljne situacije. Točnije, predloženo je da nepravilnosti mogu prijavljivati, između ostalih, imatelji dionica i poslovnih udjela te članovi upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela trgovačkog društva, koji očekivano češće mogu biti povezani s drugim pravnim subjektima, odnosno trgovačkim društvima, koji onda kao povezane osobe mogu potraživati zaštitu temeljem ovog zakona. Iako je nesporno da povezana osoba može biti i pravni subjekt i da treba uživati zaštitu, nju im ne može pružati pučka pravobraniteljica čije je ustavno ovlaštenje zaštita ljudskih prava i sloboda koje uživaju fizičke osobe, a ne, primjerice, utvrđivanje razloga raskida ugovora između dva trgovačka društva, što može biti predmetom sudskog, a ne ispitnog postupka pučke pravobraniteljice.

Usvajanjem ovakve odredbe jamčila bi se zaštita koja u praksi evidentno neće biti ostvariva, s obzirom da pučka pravobraniteljica neće moći postupati u slučajevima kada zaštitu, kao povezane osobe, traže pravni subjekti. Stoga bi ovakva odredba mogla dovesti u pitanje usklađenost tog zakona s Ustavom i ustavnopravnim položajem institucije pučke pravobraniteljice.

Pučka pravobraniteljica je predložila da obveza prosljeđivanja prijave nepravilnosti povjerljivoj osobi, kao nadležnoj za postupanje po prijavama nepravilnosti, bude propisana i u postupku unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti. Tako bi sve osobe/organizacijske jedinice poslodavca koje zaprime prijavu nepravilnosti, kao što su povjerenik za etiku, osoba za zaštitu dostojanstva, različiti odbori i komisije za razmatranje predstavki/pritužbi i sl., bili obavezni prijavu bez odgode proslijediti povjerljivoj osobi. Tako bi se i prijave koje omaškom nisu podnesene povjerljivoj osobi, smatrale prijavama nepravilnosti u kontekstu ovog Zakona, a što je u interesu kako prijavitelja nepravilnosti tako i u javnom interesu.

Pravobraniteljica je i ponovila potrebu da se novčane kazne poslodavcima gradiraju, s obzirom da trenutačno predviđene, u maksimalnom iznosu od 50 tisuća kuna, vjerojatno neće  ostvarivati svoju preventivnu funkciju u odnosu na poslodavce koji ostvaruju visoke prihode.

Također je ponovila i prijedlog da se prekršajna odgovornost povjerljivih osoba, njihovih zamjenika i svih osoba koje sudjeluju u postupku po prijavi nepravilnosti, uvjetuje njihovom namjerom. U protivnome je manje izgledno da će zaposlenici preuzimati dužnosti povjerljive osobe i zamjenika, koji zakonom ne ostvaruju posebne pogodnosti zbog obnašanja ove odgovorne zadaće.

Važnoj je i da se formira stalna radna skupina koja bi uključivala sve relevantne dionike uključene u primjenu ovog zakona, radi prikupljanja podataka o podnesenim prijavama koje nadležno ministarstvo treba dostavljati Europskoj komisiji, kao i radi uspostavljanja međuresorne suradnje koja će omogućiti sustavno praćenje i unapređenje provedbe zakona.

Ovi, i drugi prijedlozi i komentari koje smo uputili, za cilj imaju potpunu i pravilnu implementaciju Direktive (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije, ali i pri tom poštivanje hrvatskog pravnog sustava, s obzirom da implementacija direktiva u nacionalni sustav nužno ovisi o specifičnostima pravnog sustava svake pojedine države članice EU. Stoga je prilikom implementacije Direktive nužno voditi računa i o ustavnoj definiciji i zakonskoj regulaciji načela i djelokruga postupanja institucije pučkog pravobranitelja.

Osim pravilne implementacije Direktive, uz poštivanje nacionalnog pravnog poretka i konteksta, cilj danih prijedloga i komentara jest i daljnje unaprjeđenje postojećih zakonskih rješenja koja su u praksi otežavala primjenu Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, a time i ostvarivanje njegove svrhe – učinkovite zaštite prijavitelja nepravilnosti.