Teme su uključivale moguću diskriminaciju izbjeglica iz Ukrajine po raznim osnovama, ponajviše u područjima stanovanja i rada, kao i pojave govora mržnje i lažnih vijesti

Gotovo 30 predstavnika nacionalnih institucija članica Europske mreže tijela za jednakost (Equinet) okupilo se 29. ožujka na online sastanku kako bi razmijenili iskustva i informacije o posljedicama rata u Ukrajini. Sastanak je vodila pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter, ujedno i članica Izvršnog odbora Equineta.

Tijela za jednakost govorila su o upitima i pritužbama koje zaprimaju u svojim zemljama, kao i o vlastitim aktivnostima u promociji ili osiguravanju prava izbjeglicama iz Ukrajine.

Neke institucije su govorile o poteškoćama ukrajinskih obitelji u pronalasku smještaja na tržištu nekretnina u njihovim zemljama, dok su neki isticali i veći broj ponuđenih stanova u odnosu na broj izbjeglica koji ih trebaju. Kod stanovanja se kao izazov pokazao pronalazak smještaja za velike obitelji, od preko 10 članova te osobito za iz Ukrajine izbjegle romske obitelji.

Pojavili su se i slučajevi manjih plaća ukrajinskim izbjeglicama za isti posao u odnosu na državljane zemlje u koju su stigli, ali i propitivanje lokalnog stanovništva o granicama mjera pozitivne akcije u odnosu na izbjeglice iz Ukrajine, primjerice kod zapošljavanja.

Brojna tijela prenijela su probleme koje na radnim mjestima, u obrazovnim institucijama i brojnim drugim područjima života imaju i osobe ruske nacionalnosti. Prema njima su usmjereni i primjeri govora mržnje, dok su neki primjeri bili usmjereni prema ukrajinskim izbjeglicama, a izbjeglice su prema navodima bile i meta lažnih vijesti, s ciljem podjele javnog mišljenja.

Govorilo se i o poteškoćama osoba s invaliditetom tijekom putovanja, opasnostima vezanima uz trgovanje ljudima, posebice žena, kao i preprekama ženama u pristupu zdravstvenoj zaštiti u nekim zemljama. Istaknuti su različiti primjeri diskriminacije prema Romima koji bježe iz Ukrajine, a ukazivalo se  i na upite i pritužbe građana koji ukazuju ovim tijelima na drugačiji tretman izbjeglica iz drugih zemalja propitujući nije li riječ o diskriminaciji na osnovu rasne ili etničke pripadnosti i vjere.

Tijela su ukazivala i na svoje javne istupe  i razmjenjivala iskustva o dosadašnjoj suradnji s institucijama u svojim zemljama.

Razmjene informacija i iskustava poput ovih iznimno su korisne ne samo radi praćenja situacije diljem Europe, već i predviđanja i bolje prevencije mogućih poteškoća u budućnosti.