Osobe s duševnim smetnjama jedne su od najranjivijih skupina u našem društvu. Njihove živote još uvijek obilježava snažna stigmatizacija; od šutnje i skrivanja ove bolesti unutar obitelji u kojoj žive, preko straha i zazora od njih, do izolacije i posvemašnjeg isključivanja na razini zajednice i društvenih odnosa. Činjenica da su osobe s duševnim smetnjama često isključene iz svijeta rada i da borave u najužem krugu obitelji, a dio njih duže ili kraće vrijeme borave u psihijatrijskim ustanovama i domovima socijalne skrbi, u kojima im je ponekad ograničena sloboda kretanja, govori nam o tome da ove osobe lakše mogu biti žrtve zloporaba te da su više izložene riziku od kršenja ljudskih prava.
Ured pučke pravobraniteljice do sada je u više navrata postupao po pojedinačnim pritužbama osoba s duševnim smetnjama, njihovih obitelji te organizacija civilnoga društva, na način smještaja osoba s duševnim smetnjama u psihijatrijske ustanove te na tretman osoba u domovima, ispitujući zakonitost postupanja nadležnih tijela. Pri tome, cijeneći neovisnost sudbene vlasti te poštujući integritet liječničke struke, ne upuštamo se u komentiranje sudskih postupaka niti ulazimo u sadržaj psihijatrijskih dijagnoza, no promatramo pojave i postupke u cjelini, s gledišta zaštite ljudskih prava osoba s duševnim smetnjama.
Nakon provedenih ispitnih postupaka povodom pritužbi građana, u 2013. godini uputili smo preporuke nadležnim tijelima čiji je cilj bio jačanje kontrolnih mehanizama za sprječavanje mogućnosti kršenja ljudskih prava osoba s duševnim smetnjama, no do sada nismo dobili sve povratne informaciju o učinjenom. Osim što postupamo po pojedinačnim slučajevima, posebnu pažnju posvećujemo i propisima koji pružaju okvir za postupanje s osobama s duševnim smetnjama te su stoga važni za unapređenje prava ove skupine građana.
Tako smo u listopadu 2013. godine Ministarstvu pravosuđa dostavili mišljenje na Nacrt prijedloga Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama čije se donošenje očekuje uskoro. Iz rada na pritužbama građana te na temelju obilaska psihijatrijskih ustanova uočili smo potrebu izmjena i dorade postojećeg Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, na što smo ukazivali u nekoliko zadnjih godišnjih izvješća o radu pučkog pravobranitelja. Stoga podržavamo izradu novog Zakona koji, u odnosu na postojeći, predlaže snažnije kontrolne mehanizme od kojih očekujemo da u značajnoj mjeri smanje mogućnost zloporabe instituta prisilnog smještaja.
Naime, postojeći Zakon sadrži institut „smještaja bez pristanka“, koji omogućava da se jedan dio osoba s duševnim smetnjama hospitalizira u psihijatrijske ustanove bez njihove suglasnosti i bez sudske kontrole, što smatramo dvojbenim. Tako su u određenim slučajevima, uz suglasnost centara za socijalnu skrb, mogle biti hospitalizirane osobe koje nisu bile lišene poslovne sposobnosti, a prema mišljenju psihijatra nisu bile sposobne dati svoj pristanak na smještaj. S druge strane, osobe lišene poslovne sposobnosti mogle su biti smještene, uz suglasnost skrbnika, u psihijatrijsku ustanovu bez vlastite suglasnosti i usprkos ponekad vrlo izraženom protivljenju. Novi prijedlog Zakona u tom smislu čini pomak i vraća pod sudsku kontrolu smještaj osoba s duševnim smetnjama koje nisu sposobne dati pristanak. Uz ocjenu kako je ovakav prijedlog zakonskog rješenja pozitivan korak, predložili smo i niz dopuna u cilju jačanja zaštite prava ove posebno ranjive grupe. Držimo, primjerice, važnim skratiti rok u kojem je sudac dužan posjetiti osobu prisilno zadržanu u psihijatrijskoj ustanovi i obavijestiti je o razlogu i svrsi sudskog postupka. Nadalje, pozdravljamo uvođenje „osobe od povjerenja“ kao novog rješenja u hrvatski pravni sustav jer bi se na taj način moglo izbjeći nepotrebno stavljanje pod skrbništvo osoba s duševnim smetnjama isključivo radi potreba liječenja.
Predlažemo unapređenje reguliranja primjene mjera prisile prema osobama s duševnim smetnjama, navodeći, između ostalog, kako vrste mjera prisile moraju biti propisane zakonom, a ne podzakonskim aktom, te inzistiramo na obveznoj izobrazbi zdravstvenih radnika za primjenu sredstava prisile koja se propisuju ovim Zakonom. Naposljetku, predlažemo da Državno povjerenstvo za zaštitu osoba s duševnim smetnjama bude multiresorno, a ne samo multidisciplinarno tijelo kako predviđa postojeći Nacrt prijedloga Zakona, jer smo mišljenja da bi se na taj način samo dodatno ojačala njegova uloga na području ostvarivanja prava osoba s duševnim smetnjama i unaprjeđivanja njihovog zdravlja. Nadalje, nakon razmatranja najnovijeg teksta Nacrta prijedloga Zakona, koji je danas na dnevnom redu 139. sjednice Vlade Republike Hrvatske, mišljenja smo da je, pored već danih prijedloga, potrebno izmijeniti članak 66. u smislu da se ne treba inzistirati na ograničavanju obveze psihijatrijske ustanove da o primjeni mjere prisile obavijesti nadležni sud samo ako osoba s duševnim smetnjama to pisano zatraži, jer se može očekivati da će, u određenom broju situacija, baš zbog primjene mjera prisile biti to značajno otežano osobi s duševnim smetnjama. Također, radi učinkovitosti sudske zaštite, potrebno je navesti rok u kojem će sud donijeti odluke iz članka 66.
Očekuje se da će Nacrt prijedloga Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama danas biti raspravljen na Vladi i potom upućen u saborsku proceduru, a mi ćemo i nadalje inzistirati na našim prijedlozima za jačanje zaštite osoba s duševnim smetnjama. Važno je da o procesu i sadržaju propisa koji reguliraju ovako delikatno područje bude cjelovito informirana stručna, ali i šira javnost. U tom smislu Ured pučke pravobraniteljice, s mandatom zaštite i promicanja ljudskih prava, koji k tome obavlja ulogu Nacionalnog preventivnog mehanizma za zaštitu od mučenja i nečovječnog postupanja, ima posebnu odgovornost. Upravo radi toga, smatramo kako je izuzetno važno s jedne strane raditi na promjeni društvene svijesti spram osoba s duševnim smetnjama, a s druge, učiniti zakonski okvir koji štiti prava osoba s duševnim smetnjama, što kvalitetnijim.
PUČKA PRAVOBRANITELJICA
Lora Vidović
