Analizu pripremila: Silvija Trgovec Greif, savjetnica pučke pravobraniteljice za pravne poslove
Zakon o radu (ZoR), upućujući na odredbe Zakona o suzbijanju diskriminacije (ZSD), jamči zaštitu od diskriminacije na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji.
Diskriminatorno je postupanje kojim se osoba stavlja, bila je ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji, ako je takvo postupanje uvjetovano jednom od 17 osnova navedenih u ZSD-u, među kojima su i dob, zdravstveno stanje, spol, vjera, obrazovanje i imovno stanje. No, ZSD-om su definirana i stavljanja u nepovoljniji položaj koja se ne smatraju diskriminacijom, među njima i situacija iz područja rada – kada je narav posla takva ili se posao obavlja u uvjetima da su karakteristike, koje predstavljaju diskriminacijsku osnovu, stvarni i odlučujući uvjet njegova obavljanja. Pri tome je nužno da je uvjet odmjeren, a svrha opravdana.
Dvojbe o postojanju diskriminacije u kontekstu ove iznimke rješavao je i Sud Europske Unije u Luksemburgu, koji je u slučaju Wolf v. Stadt Frankfurt am Main odlučio kako određivanje maksimalne dobi od 30 godina za zapošljavanje vatrogasaca izravno uključenih u gašenje požara ne predstavlja zabranjenu diskriminaciju na temelju dobi, jer se radi o poslu koji zahtjeva iznimnu fizičku pripremljenost i koji se obavlja u ekstremnim uvjetima, uz nošenje 30 kg teške opreme.
Uvažavajući činjenicu kako postoje radna mjesta i poslovi koji traže posebne sposobnosti osoba koje ih obavljaju, ZoR propisuje da se oni mogu predvidjeti zakonom, nekim drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu. U pravilu je riječ o poslovima koji štetno utječu na život i zdravlje radnika, a radi umanjivanja ili sprječavanja takvog utjecaja, odnosno povreda, profesionalnih ili drugih oboljenja, mogu ih raditi samo osobe čije zdravstveno, tjelesno i psihičko stanje, dob, spol te stručne ili psihičke sposobnosti udovoljavaju unaprijed definiranim posebnim uvjetima.
Međutim, u Hrvatskoj se još uvijek primjenjuje Pravilnik o poslovima s posebnim uvjetima rada iz 1984. godine, koji ne prati promjene društvenog uređenja i radnog zakonodavstva, napredak medicine i srodnih znanosti niti percipira novootkrivene bolesti i njihov utjecaj na radnu sposobnost radnika. Primjena takvog, zastarjelog i neusklađenog propisa dovodi do brojnih nejasnoća i neujednačenog tumačenja. Primjerice, pučkoj pravobraniteljici pritužila se osoba koja je u dva navrata upućena na utvrđivanje zdravstvene sposobnosti za obavljanje poslova istog radnog mjesta s posebnim uvjetima, a kako su pri pregledima primjenjivani različiti kriteriji, na jednom je proglašena nesposobnom, dok je na drugom utvrđena sposobnost za rad.
Činjenica da se još uvijek primjenjuje navedeni Pravilnik, prema Izvješću Ustavnog suda br. U-X-835/2005 od 24. veljače 2005., ugrožava načela ustavnosti i zakonitosti. Dodatno, primjena zastarjelog propisa otvara mogućnost improvizacije koja je generirala i određeni broj pritužbi zbog diskriminacije pri utvrđivanju sposobnosti radnika za obavljanje ove vrste poslova.
Nedostatak striktno određenih parametara, koji pri procjeni zdravstvene sposobnosti radnika uvažavaju dostignuća suvremene znanosti i medicine, otvara prostor primjene subjektivnih i nepoznatih kriterija postavljenih od svakog pojedinog liječnika ili drugog stručnjaka. Uzmemo li u obzir i utjecaj osobnog svjetonazora i predrasuda, možemo zaključiti kako postoji mogućnost diskriminacije. Stoga je nužno definirati kriterije koji će se primjenjivati na sve osobe upućene na preventivni zdravstveni pregled radi zapošljavanja na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada. To smo, kao središnje tijelo nadležno za suzbijanje diskriminacije, i preporučili Ministarstvu zdravlja, a u narednom razdoblju pratit ćemo hoće li i na koji način preporuku provesti i tako doprinijeti prevenciji nejednakog postupanja u ovom području zapošljavanja.
