Omogućavanje pripadnicima hrvatskog naroda da hrvatsko državljanstvo steknu pod povoljnijim uvjetima u skladu je s Ustavom. No, isto je potrebno omogućiti i osobama koje imaju čvrstu poveznicu s Hrvatskom, svojstvenu pripadnicima nacionalnih manjina, a koje hrvatsko državljanstvo ne mogu steći pod drugim pravnim osnovama beneficirane naturalizacije, ili mogu, ali uz ispunjavanje dodatnih, otežavajućih uvjeta, poput odobrenog stalnog boravka.Istaknula je pučka pravobraniteljica Lora Vidović u komentarima na Obrazac prethodne procjene učinka propisa za Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu, koje je Ministarstvo unutarnjih poslova primilo na znanje.

Pritužbe građana pokazuju da je nakon izmjena Zakona o hrvatskom državljanstvu iz 2011., kada je propisan uvjet da osoba rođena u Hrvatskoj mora imati i odobren stalni boravak, došlo do značajnog otežavanja mogućnosti njihova primitka u hrvatsko državljanstvo. Na značajne poteškoće nailaze i osobe koje nisu hrvatske nacionalnosti, ali imaju čvrstu poveznicu s Hrvatskom, kao što je npr. dugotrajan boravak, uža rodbinska povezanost (npr. punoljetan potomak hrvatskog državljanina pripadnika nacionalne manjine) i slično. Na rješavanje ovog problema poziva i Europska komisije za borbu protiv rasizma (ECRI), kad su u pitanju osobe koje nisu hrvatske nacionalnosti, ali su ili vezane za Hrvatsku činjenicom da su ovdje dugoročno živjele, no sada su u statusu povratnika, ili cijelo vrijeme tu žive, ali još nisu stekle hrvatsko državljanstvo.

Hrvatska je Ustavom ustanovljena kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina navedenih u preambuli, koji su njezini državljani te kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN-a i zemalja slobodnoga svijeta. Stoga je potrebno planiranim izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu ukloniti navedene poteškoće te osigurati olakšani primitak u državljanstvo osobama u opisanim situacijama.

Isto je potrebno učiniti i kad su u pitanju osobe bez državljanstva ili one kojima je odobren azil, u skladu s Konvencijom UN-a o statusu izbjeglica iz 1951. te Konvencije o smanjenju slučajeva bezdržavljanstva iz 1961., koje je Hrvatska ratificirala.

Sve komentare možete vidjeti ovdje.