Beskućnici su jedna od najranjivijih skupina našeg društva, kako u redovitim vremenima, tako i uslijed epidemije koronavirusa. Slabog su imunološkog sustava, uglavnom nemaju liječnika primarne zdravstvene zaštite, ni pristup informacijama putem TV-a ili mobitela jer ih ne posjeduju, a zbog izrazito lošeg imovnog stanja i uvjeta života nisu u mogućnosti održavati osnovnu higijenu niti poštivati preporučene preventivne mjere.
Prema dostupnim informacijama, za vrijeme trajanja epidemije COVID-19 koristit će se Plan zbrinjavanja beskućnika u Republici Hrvatskoj i Plan zbrinjavanja beskućnika u ekstremnim zimskim uvjetima za 2019/2020. Također, predloženo je i da se beskućnicima, koji tijekom dana ne prebivaju u stambenim prostorima, omogući prehrana u pučkim kuhinjama, uz pridržavanje mjera HZJZ-a, u domovima zdravlja organizirani su punktovi za pregled, koje naravno mogu koristiti i beskućnici, a Grad Zagreb je u suradnji s Gradskim društvom Crvenog križa osigurao dodatnih 40 mjesta za beskućnike u Prihvatilištu Kosnica.
Nakon što je obaviještena kako i ovih dana veći broj beskućnika boravi na javnim mjestima i objektima koji nisu namijenjeni za stanovanje, pučka pravobraniteljica Lora Vidović tražila je od Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku informacije o tome planira li se ili je već organiziran dodatni privremeni smještaj beskućnika, moguće u grijanim šatorima ili stambenim kontejnerima kakvi su se koristili nakon katastrofalne poplave 2014. godine. Isti upit je zbog istih informacija, nakon snažnog potresa, poslala i Gradu Zagrebu i Gradskom društvu Crvenog križa. Također je od Ministarstva unutarnjih poslova tražila obavijest o načinu provođenja Odluke o mjeri strogog ograničavanja zadržavanja na ulicama i drugim javnim mjestima, kao i o načinu na koji policijski službenici informiraju beskućnike o donesenim mjerama, dodatnom smještaju te svim drugim oblicima skrbi dostupne ovoj ugroženoj skupini građana za vrijeme trajanja epidemije.
Uvjeti boravka na otvorenom te u potresom još teže oštećenim građevinama na javnim mjestima ne osiguravaju dostatnu zaštitu beskućnika niti omogućavaju kontrolu širenja epidemije među njima, što se može odraziti na cjelokupnu zdravstvenu sliku. Zato je potrebno uložiti dodatne napore za zbrinjavanje ove iznimno ranjive skupine građana. Podaci o broju beskućnika u Hrvatskoj variraju pa tako Hrvatska mreža za beskućnike procjenjuje da ih je oko 2 tisuće bez ikakvog krova nad glavom, ali prema procjeni po ETHOS tipologiji, koja uključuje i one koje imaju nesigurno ili neodgovarajuće stanovanje, njihov broj raste i do 10 tisuća.
