Savjetnici pučke pravobraniteljice tijekom travnja su zajedno sa predstavnicima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina obišli pojedina romska naselja u četiri županije kontinentalnog dijela Hrvatske. Tom prilikom sastali su se sa predstavnicima romske nacionalne manjine i čelnicima gradova i općina u kojima se posjećena naselja nalaze.
Cilj posjeta predstavnika ULJPPNM bio je identificirati infrastrukturne potrebe kako bi se u sklopu projekta koji je u pripremi ishodila dokumentacija potrebna za izvođenje radova kojima bi se u poboljšali uvjeti života stanovnika ovih naselja, a savjetnicima pučke pravobraniteljice da, osim informacija o komunalnim i stambenim uvjetima, u neposrednom kontaktu sa stanovnicima naselja saznaju i o njihovim drugim problemima.
Prema podatcima objavljenima u studiji Romska svakodnevica u Hrvatskoj: prepreke i mogućnosti za promjenu, stambeni su prostori romskih kućanstava puno češće znatno lošije kvalitete od prostora u kojima živi neromsko stanovništvo. Čak četvrtina romskih kućanstava (27,2%) nema pristup sigurnom stanovanju, odnosno živi u ruševnoj kući/slumovima, naspram 3,6% ostalog stanovništva. Romi žive u neadekvatnim i prenapučenim stambenim prostorima, koji po članu obitelji iznosi tek 12,9 m2 i ispod je granice patološkog praga koji iznosi 14 m2, što može dovesti do negativnih zdravstvenih, psiholoških i socijalnih učinaka stanovanja u tijesnom prostoru. Usporedbe radi, u neromskima stambeni prostor po članu obitelji iznosi 35,0 m2. 53,8% romskih kućanstava u RH nema pristup kanalizaciji ili septičkoj jami, 51,3% nema zahod, 50,0% kupaonicu, 46,5% nema pitku vodu u svom stambenom objektu, vlastitu kuhinju nema 18,7% kućanstava, a 12,4 % Roma živi bez električne energije.
Iako su „destigmatizacija, desegregacija i degetoizacija“ načela na koja se upućuje u Nacionalnoj strategiji za uključivanje Roma 2013.-2020. godine pri rješavanju njihovih stambenih pitanja, u njoj se ne predviđaju jasni i sustavni planovi i mjere za promicanje stambene desegregacije izdvojenih romskih područja. Ciljevi i mjere uglavnom su usmjereni na prostorno uređenje, legalizaciju i podizanje standarda i adekvatnosti stambenih objekata u izdvojenim romskim naseljima.
U pet smo dana posjetili naselja u Brodsko-posavskoj županiji: Gaj i Ivan Domac u Novoj Gradiški te Josip Rimac u Slavonskom Brodu; u Osječko baranjskoj županiji: romsko naselje u Bistrincima u Gradu Belišću, romsko naselje u Vardarcu u Općini Bilje, dva naselja u Belom Manastiru, tri u Dardi, dvije lokacije u Općini Jagodnjak, gdje Romi u većoj mjeri žive u Bolmanu, te romsko naselje u Torjancima u Općini Petlovac; u Sisačko-moslavačkoj županiji: naselja Capraške Poljane i Palenjak u Sisku, naselje u Radićevoj ulici u Kutini te naselje Vidrenjak u Donjoj Gračenici, dijelu Grada Popovače; kao i u Varaždinskoj županiji: naselje Donje i Gornje Vratno u Općinama Cestica i Petrijanec, u Sv. Đurđu te u Ludbreškom Karlovcu.
Većina posjećenih naselja su izdvojena, odnosno getoizirana romska naselja, što doprinosi zadržavanju društvene razdvojenosti od neromskog stanovništva. U tek nekoliko posjećenih naselja živi i neromsko stanovništvo, a Romi koji stanuju u takvim naseljima, prema mišljenjima čelnika jedinica lokalne samouprave i predstavnika romske nacionalne manjine, bolje su integrirani u sveukupni život šire zajednice od stanovnika izdvojenih, isključivo romskih naselja.
U dijelu posjećenih naselja u nekoliko proteklih godina postignut je vidljiv napredak u razvoju infrastrukture – uglavnom izgradnjom/asfaltiranjem cesta te izgradnjom vodovodne mreže i javne rasvjete.
Među posjećenim naseljima različita je situacija u pogledu imovinsko pravnih odnosa, odnosno prava vlasništva nad stambenim objektima, mogućnosti njihove legalizacije te uređenosti komunalne infrastrukture – pristupnih cesta, električnih, vodovodnih i kanalizacijskih mreža, društvenih/kulturnih domova i dječjih igrališta. U naseljima u kojima postoje komunalne infrastrukturne mreže, mogućnost (legalnih) priključaka ovisi o pravnom statusu stambenih objekata, ali i o mogućnosti plaćanja troškova priključaka.
Stanje se u pojedinim naseljima razlikuje. U nekima stambeni objekti ne zadovoljavaju nikakve građevinske standarde i/ili minimalne standarde za stanovanje, ne postoje bilo kakve uređene ceste ili staze, vodovodne ili kanalizacijske mreže, osim zajedničke pumpe s koje se vodom opskrbljuju svi stanovnici (naselje „U rupi“ u Belom Manastiru te naselje Sv. Đurđ u Varaždinskoj županiji). S druge strane, u naselju „Barake“ u Dardi izgrađena je komunalna infrastruktura i pribavljen (dio) građevinskih dozvola za izgradnju novih stambenih objekata koji bi zamijenili postojeće trošne i za stanovanje neadekvatne objekte, a u integriranim naseljima izgrađena je komunalna infrastruktura pa je (eventualno) potrebno riješiti imovinsko pravne odnose za pojedine objekte, legalizirati ih i/ili zamijeniti pokoji objekt neadekvatan za stanovanje novim.
Prema razgovorima obavljenima tijekom posjeta te studijama objavljivanima proteklih godina, rješavanje brojnih navedenih problema u dobroj mjeri ovisit će o (većoj) aktivnosti lokalnih i područnih (regionalnih) vlasti te njihovoj koordinaciji sa središnjim tijelima, kako bi se premostile poteškoće koje se u ovom trenutku pojavljuju.
Osim o uvjetima stanovanja, u razgovorima sa stanovnicima romskih naselja, njihovim izabranim predstavnicima u lokalnim jedinicama te čelnicima pojedinih romskih udruga savjetnici pučke pravobraniteljice informirani su i o brojnim drugim problemima s kojima se susreću stanovnici ovih naselja. Ured pučke pravobraniteljice postupat će okviru svojih nadležnosti kako bi im se pomoglo.