Tijekom 2019. zaprimili smo 26 pritužbi osoba s duševnim smetnjama, a odnosile su se na prisilno zadržavanje i smještaj, mjere prisile i uvjete smještaja u psihijatrijskim ustanovama.
U skladu s mandatom pučke pravobraniteljice, kao tijelo nadležno za obavljanje poslova NPM-a, nenajavljeno smo obišli Neuropsihijatrijsku bolnicu (NP) Dr. Ivan Barbot Popovača, Kliniku za psihijatriju KBC-a (KP) Osijek te Psihijatrijsku bolnicu (PB) Rab. Obilazak KP Osijek bio je redovan, dok smo u ostalima utvrđivali provedbu upozorenja i preporuka danih nakon prethodnog obilaska. Preporuke i upozorenja, za koja smo tijekom kontrolnih obilazaka utvrdili da nisu provedeni, u pojedinačnim izvješćima smo ponovili.
Tijekom obilazaka je utvrđeno kako uvjeti smještaja ne ispunjavaju u potpunosti međunarodne i nacionalne standarde, posebice prostorije za podjelu hrane te sanitarno-tehničke i higijenske zaštite. Primjerice, u jednom od Zavoda u KP Osijek pacijentima se hrana poslužuje u dnevnom boravku koji služi i zaprimanje posjeta. U slučaju dolaska većeg broja posjetitelja, zajedno s pacijentima se upućuju na obližnji hodnik, što nije primjeren prostor za druženje i socijalizaciju.
U KP Osijek te u PB Rab nije izvršena separacija svih sanitarnih čvorova po spolovima pa svi pacijenti obavljaju fiziološke i higijenske potrebe u istima toaletima.
Zajednički problem psihijatrijskih ustanova pomanjkanje je odgovarajuće razine skrbi o pravu pacijenata na izlazak u šetnju, posebice onih koji osim duševnih imaju i tjelesna oboljenja pa su teško pokretni. Zbog toga je potrebno žurno uređenje terasa i dvorišnih suterena, natkrivanjem i opskrbom odgovarajućim sadržajima, kako bi se i najtežim bolesnicima omogućio boravak na svježem zraku. Također, ukazali smo i na potrebu rasterećenja smještajnih kapaciteta, posebice u jednom od Zavoda u KP Osijek u kojemu su u maloj sobi smještene čak četiri žene, kojima je tako u cijelosti narušena privatnost, a takvi uvjeti mogu utjecati na stvaranje negativnog ozračja kod njihovog terapijskog tretmana.
Iz Izvješća posebnog izvjestitelja o mučenju i drugim okrutnim, nečovječnim ili ponižavajućim postupcima ili kažnjavanju iz 2008., razvidno je da loši uvjeti u psihijatrijskim ustanovama i domovima za osobe s invaliditetom predstavljaju ponižavajuće postupanje prema članku 3. EKLJP-a. To potvrđuje i praksa ESLJP-a u predmetu Romanov protiv Rusije (2005.), u kojemu je Sud utvrdio da je podnositelj zahtjeva bio smješten na zatvorenom odjelu psihijatrijske ustanove godin u, tri mjeseca i 13 dana, od toga u prenapučenoj sobi manjih dimenzija oko četiri i pol mjeseca. U sudskom postupku je utvrđeno da je dugotrajan boravak zatvorenog tipa u kombinaciji s lošim uvjetima smještaja predstavljao ponižavajuće postupanje pa, iako nije utvrđeno postojanje takve namjere, Sud je ocijenio da su boravišni standardi omalovažili ljudsko dostojanstvo podnositelja zahtjeva i u njemu pobudili osjećaje poniženja i degradacije.
Iz razgovora i fokus grupa s osobama s duševnim smetnjama tijekom obilazaka te iz pritužbi, uočili smo da pacijenti, čak ni dobrovoljno hospitalizirani, nisu uvijek adekvatno informirani zbog čega su tamo smješteni i što će se s njima događati. Neki su nam ukazali kako su formalno pristali na hospitalizaciju, no da su pristanak dali u strahu od prisilnog zadržavanja ili smještaja, odnosno u strahu od sudske mjere. Često nisu upoznati s planom liječenja, ne znaju koju terapiju uzimaju, pitaju kada mogu kući ili u šetnju i ne znaju zašto im se to osporava ili pitaju zbog čega se nalaze na zatvorenom odjelu, iako su dobrovoljno smješteni.
Zbog važnosti davanja informiranog pristanka, koji je zakonska obveza, ali i prilika za stvaranje povjerenja i partnerstva u liječenju, s nizom zainteresiranih dionika organizirali smo okrugli stol kako bismo pokušali identificirati i sagledati probleme i preventivno djelovati. Iako je uočen značajan napredak u informiranju pacijenata o njihovim pravima putem letaka, oglašavanja i razgovora, uključujući i o pravu na podnošenje pritužbi, to i dalje nije dovoljno te bi psihijatrijske ustanove trebale dodatno unaprijediti pritužbene mehanizme, između ostalog i vođenjem jedinstvene evidencije pritužbi i odgovora.
Primjena mjera prisile prema osobama s duševnim smetnjama dopuštena je iznimno, u osobito hitnim slučajevima ozbiljnog ugrožavanja vlastitog ili tuđeg zdravlja, i to samo u mjeri i na način prijeko potreban da se otkloni opasnost, nakon što se neprisilnim mjerama nije mogla otkloniti. Svi pacijenti imaju pravo biti zaštićeni od ograničavanja kretanja ili odvajanja koje nije medicinski opravdano. Međutim, u medicinskoj dokumentaciji često nedostaje evidencija o provedenim deeskalacijskim tehnikama koje se provode prije mjera sputavanja, a još uvijek se sputavaju i pacijenti koji su na dobrovoljnom smještaju, što nije u skladu s CPT standardima. Naime, ako se smatra da je primjena mjera prisile kod dobrovoljnog smještaja nužna, a pacijent na nju ne pristane, trebao bi se preispitati njegov pravni status.
Unatoč preporukama iz Izvješća za 2016. i 2017., nisu ustrojene posebne evidencije o mjerama prisile iz kojih bi bilo moguće utvrditi koliko često ih se primjenjuje, odnosno koje bi omogućile njihovo praćenje i analizu, pa još uvijek nema podataka tko je, kada i zbog čega odredio primjenu, koja mjera prisile je primijenjena, koji su joj postupci prethodili, kao niti o praćenju tjelesnog i duševnog stanja pacijenta te njenom završetku.
PREPORUKE:
1. Ministarstvu zdravstva, da uvjete smještaja u svim psihijatrijskim ustanovama uskladi s međunarodnim i zakonskim standardima;
2. Ministarstvu zdravstva, da na svim psihijatrijskim odjelima vode evidencije primjene sredstava prisile;
3. Ministarstvu zdravstva, da osobe s duševnim smetnjama na liječenju u psihijatrijskim ustanovama na odgovarajući način informiraju o svrsi, prirodi, posljedicama, koristima i rizicima određenih medicinskih postupaka i njihovim pravima.
Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2019. pronađite ovdje, a više informacija o povezanim temama o kojima u njemu pišemo pronađite klikom na neku od poveznica niže.
Diskriminacija u području zdravlja
