Prije donošenja rješenja o odjavi prebivališta, nadležna policijska uprava mora utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na prijavljenoj adresi. Međutim, pritužbe građana pokazuju kako se u praksi ova obveza često provodi samo terenskom provjerom, u trenutku kada se može očekivati da osoba nije kod kuće. Budući da donošenje rješenja o odjavi prebivališta ima dalekosežne posljedice, pogreška može izazvati znatnu štetu.
Slučajevi opisani u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2015., kao i nedavno u medijima, ilustriraju kompleksnost problematike i ukazuju na značajne mogućnosti manipulacija i pogrešaka u utvrđivanju činjenica.
Pučka pravobraniteljica u Izvješću za 2015. zato je preporučila Ministarstvu unutarnjih poslova da pripremi izmjene Zakona o prebivalištu kojima će se utvrditi kriteriji za procjenu živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta.
Također, s obzirom da Zakon o prebivalištu omogućava da se uz prebivalište ima prijavljeno i boravište, ostaje nejasno zbog čega osobama za koje se sumnja da ne žive na adresi prebivališta, već na nekoj drugoj, MUP onemogućuje naknadnu prijavu boravišta na toj drugoj adresi, već isključivo donosi rješenje o odjavi prebivališta. Na taj način dolazi do teških posljedica, iako se osobo koja u zakonskom roku nije prijavila adresu boravišta, dakle drugu adresu, može kazniti i novčanom kaznom.
Detalje problema, opisane slučajeve i preporuke MUP-u možete pronaći ovdje.
