Opća skupština Ujedinjenih naroda je u studenom 2007. godine odlučila 20. veljače obilježavati kao Svjetski dan socijalne pravde. Države članice priznale su da se socijalni razvoj mora temeljiti na pravdi, solidarnosti, skladu i jednakosti među svim zemljama i unutar svake od njih, a socijalna pravda, jednakost i pravičnost čine temeljne vrijednosti svakog društvenog života. Ekonomski rast nužno treba promicati pravičnost, socijalnu pravdu, mora egzistenciju učiniti mogućom za “društvo svih” – koje se temelji na pravdi i poštivanju ljudskih prava i temeljnih sloboda. Obilježavanje ovog dana trebalo bi pridonijeti dodatnom učvršćenju napora međunarodne zajednice za iskorjenjivanje siromaštva, povećanja zabrinutosti za dostojanstvo rada, jednake mogućnosti i pravični pristup socijalnim dobrima te pravdi za svaku ljudsku osobu.
Socijalna prava u Hrvatskoj ugrožena su utjecajem ekonomske krize, ali i posljedicama reformskih procesa. Socijalne mjere koje Vlada Republike Hrvatske poduzima početkom ove godine, iako dobrodošle, ipak su kratkotrajne i usmjerene uklanjanju posljedica, a ne uzroka prezaduženosti i osiromašenja građana.
Prema službenim podacima iz 2013. godine, stopa rizika od siromaštva u Hrvatskoj iznosi 19,5% i uz Bugarsku, Rumunjsku, Grčku i Španjolsku, nalazi se pri vrhu ljestvice europskih zemalja po stopama siromaštva. Među najugroženije skupine, s najvišom stopom siromaštva u Hrvatskoj, spadaju starije osobe bez mirovina ili drugog prihoda, nezaposleni, samci i jednoroditeljske obitelji te neobrazovani, nezaposleni, osobe s invaliditetom. Velik problem je nezaposlenost mladih osoba, što zasigurno pridonosi njihovom siromaštvu. Također je sve prisutniji problem beskućništva koji je više manje prepušten lokalnim zajednicama.
Strategija borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti (2014.-2020.) koju je Vlada Republike Hrvatske usvojila u ožujku 2014. predviđa brojne mjere u okviru osam različitih područja: obrazovanje i cjeloživotno učenje; zapošljavanje i pristup zapošljavanju; stanovanje i dostupnost energije; pristup socijalnim naknadama i uslugama; pristup zdravstvenom sustavu; skrb o starijim osobama; borba protiv zaduženosti i financijska neovisnost i uravnoteženi regionalni razvoj. Zasigurno da je usvajanje ove Strategije pozitivan korak u nastojanju da se smanji siromaštvo u zemlji, ali se konkretni rezultati njene provedbe tek očekuju.
Obzirom da su uzroci siromaštava i društvenih nejednakosti veoma složeni i različiti, očekujemo da se u narednom razdoblju, uz neophodan jači gospodarski rast,socijalni izdaci neće smanjivati uz istovremen snažniji rad na samoj prevenciji siromaštva i stvaranju preduvjeta za jednake mogućnosti i pravični pristup socijalnim dobrima svim građanima.
