U Hrvatskom je saboru, 23. rujna, održana nacionalna konferencija naziva Ničiji ili svačiji problemi?, kao posljednja aktivnost projekta „Misli lokalno, djeluj nacionalno; osnaživanje ljudskopravaških organizacija civilnog društva u županijama od posebne državne skrbi“. Projekt su, u suradnji s partnerskim organizacijama, provodile B.a.B.e., koje su organizirale i konferenciju s ciljem predstavljanja nalaza etnografskog istraživanja te otvaranja prostora za razgovor o problemima s kojima se svakodnevno susreću ljudi koji žive na područjima od posebne državne skrbi.

Konferenciji je prisustvovala i pučka pravobraniteljica sa savjetnicama.

Predsjednica organizacije B.a.B.e. Sanja Sarnavka otvorila je konferenciju ukratko predstavivši aktivnosti projekta i aktivnosti koje B.a.B.e. provode već niz godina na područjima od posebne državne skrbi.

Saborski zastupnik i predsjednik Saborskog odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Furio Radin potom je naglasio kako je životni standard građana/ki na područjima od posebne državne skrbi vrlo nizak, odnosno niži od hrvatskog prosjeka, a problemi s kojima se susreće većina stanovnika Hrvatske, kao što je nezaposlenost, tamo su još izraženiji. Također je u kontekstu provedbe ovog projekta, ali i sličnih projekta organizacija civilnog društva istaknuo kako civilno društvo  ne bi smjelo biti dovedeno u poziciju da bude nadomjestak države i vršiti aktivnosti koje treba obavljati država već treba biti isključivo njen korektiv.

Sudionicima/ama konferencije prikazan je potom film „Ničiji“, snimljen u sklopu projekta, a koji tematizira životne priče triju osoba koje žive u: selu Subocke u Požeško-slavonskoj županiji, Kninu te povratničkom naselju Strmica pored Knina.

Nakon prikazanih isječaka iz filma Istraživanje o prisutnosti diskriminacije i kršenju ljudskih prava na području Požeško-slavonske, Šibensko-kninske, Ličko-senjske županije i Općine Gračac predstavila je etnologinja Željka Jelavić. Istraživanje je provedeno u razdoblju od rujna 2013. do siječnja 2014. godine, a provedeno je metodom fokus grupa i individualnih intervjua sa stanovnicima/ama Knina, Gračaca i Pakraca. Prisutnost diskriminacije koja je ispitivana u ovom istraživanju odnosi se na osobni osjećaj koji građani/ke imaju i na postupanja koja oni smatraju diskriminacijom, što ponekad nije zaista diskriminacija u skladu s onime kako je definirana u Zakonu o suzbijanju diskriminacije. Građani/ke ističu kako su najčešće diskriminirani od strane institucija i navode kako im institucije ne pružaju pomoć niti podršku već se osjećaju otuđeno i napušteno. Također ukazuju na to kako  ne postoji konzistentnost u provedbi nacionalnih politika na lokalnim razinama te na korupciju.

Učestao problem u ovim sredinama je nasilje nad ženama koje se ne prijavljuje najčešće zbog straha od reakcija i osude zajednice u kojima žene žive.

Svaki od tri grada u kojima su stanovnici intervjuirani također ima neke specifične probleme; tako je u Pakracu posebno naglašen problem rada Centra za socijalnu skrb, u Kninu stambeno zbrinjavanje povratnika i doseljenika iz BiH, a u Gračacu specifični problemi proizašli iz činjenice da administrativno potpada pod Zadarsku županiju, no više je povezan s Ličko- senjskom županijom te problem korumpiranosti uprave.

Anka Kekez Koštro s Fakulteta političkih znanosti potom je govorila o potrebi da javne politike na nacionalnoj razini budu međusobno koherentne te sastavljene na način da odražavaju stvarno stanje kako bi mjere koje predviđaju zaista polučile pozitivne učinke. Također je istaknula kako je potrebno da se jedinice lokalne samouprave počnu spram nacionalnih politika odnositi kao da su zajednički planovi i smjernice koje je potrebno slijediti kako bi se ostvario zajednički cilj, a ne ih doživljavati kao nametnute.

U raspravu koja je uslijedila uključila se pučka pravobraniteljica Lora Vidović rekavši kako je predstavljeno istraživanje vrijedno, no problemi koje prepoznaje i iznosi na vidjelo poznati su problemi s područja od posebne državne skrb, kojima se bavi i Ured pučke pravobraniteljice kroz pritužbe koje prima upućene od građana/ki koji tamo žive. Ove pritužbe najčešće se odnose na stambeno zbrinjavanje, ali ukazuju također i na probleme nezaposlenosti i siromaštva stanovništva u ovim krajevima. Podaci iz ovog istraživanja, naravno, vrijedan su izvor za izvještavanje Sabora o stanju ljudskih prava putem godišnjeg Izvješća pučke pravobraniteljice, a neposredniju pomoć građanima/kama na lokalnoj razini pravobraniteljica pokušava postići otvaranjem područnih ureda, čije otvaranje u Rijeci i Osijeku se, kako je istaknula, očekuje do kraja ove godine.

U raspravu se potom uključila pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak ističući probleme koje imaju osobe s invaliditetom koje žive na ovim područjima, a u uključili su se i predstavnici lokalnih zajednica čiji stanovnici su intervjuirani tijekom istraživanja kao i predstavnice nevladinih organizacija. Zajednički percepcija svih predstavnika/ca lokalnih zajednica je kako su problemi povezani s nacionalnom pripadnošću zapravo marginalni i zanemarivi u odnosu na egzistencijalne probleme s kojima se jednako susreću i pripadnici/e manjinskog i većinskog stanovništva.