Opća skupština Ujedinjenih naroda 1996. godine pozvala je sve članice Ujedinjenih naroda na obilježavanje 16. studenog kao Međunarodnog dana tolerancije, dana koji nas podsjeća na poštovanje i uvažavanje drugačijih od nas u skladu s Deklaracijom o principima tolerancije.
Tolerancija je poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje bogatstva različitosti u našim svjetskim kulturama, naša forma izražavanja i način da budemo ljudi.Tolerancija podrazumijeva volju i sposobnost prihvatiti i dopustiti različitost, bilo da se radi o razlikama u političkom uvjerenju, ili o vjerskim, rasnim ili spolnim razlikama, a međunarodni dana tolerancije povod je i za podsjećanje na brojne međunarodne dokumente iz područja ljudskih prava, uključujući Konvenciju o građanskim i političkim pravima, Konvenciju o eliminaciji svih oblika diskriminacija žena, rasne diskriminacije, Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida te brojne druge obvezujuće konvencije i deklaracije.
Jedno od osnovnih oruđa u borbi protiv predrasuda i težnji ka tolerantnijem društvu, ali i našem osobnom razvoju je znanje. Poznavanjem drugih kultura, upoznajemo druge ljude, druge navike, običaje, kulturu, izražavanje, vjerovanje. Učeći o različitom, preispitujemo i svoje vrijednosti, prioritete i uvjerenja. Ne smijemo zaboraviti ni iskustvo doticaja i suživota s pripadnicima/ama različitih skupina koje se smatraju manjinom – pripadnicima/ama nacionalnih manjina, vjerskih zajednica, LGBT populacije, osoba s invaliditetom, siromašnih. Ulazak Hrvatske u Europsku uniju i i činjenica da će hrvatsko društvo na više razina postati raznolikije, daju nam jedinstvenu priliku da postanemo tolerantniji prema različitostima i „netolerantni” prema diskriminaciji. To istovremeno ne znači gubitak vlastitog identiteta, već upravo suprotno – njegovanje vlastitih posebnosti podrazumijeva kao preduvjet poštivanje drugih i drugačijih.
Aktualni događaji u hrvatskom društvu i javnom prostoru koji se tiču ostvarivanja prava manjina, ukazuju nam koliko su rasprostranjeni stavovi nesnošljivosti koliko još moramo raditi na tome da postenemo tolerantnije društvo. Neprihvatljivo i diskriminatorno izražavanje prisutno je velikoj mjeri, prenošeno raznim medijima i u različitim kontekstima – na Internetu, na nogometnim utakmicama te u govoru javnih osoba, posebice političara. Manifestacije nesnošljivosti i diskriminatornog govora na koje ukazujemo odnose se prije svega na manjine i odraz su neprihvaćanja i nedopuštanja ostvarivanja prava za manjine. Ovdje prije svega želimo podsjetiti na nedavne događaje u Vukovaru i različite neprihvatljive izjave koji su ih pratile te istaknuti kako su prava i slobode zajamčene zakonom te ih je potrebno poštovati, ali i još važnije stvarati okruženje u kojem se poštuju, bez prisile. . Raditi na ukazivanju neprihvatljivosti ili protuzakonitosti diskriminatornog govora upravo znači raditi na stvaranju takvog okruženja. Naime, cilj nije onemogućiti izražavanje bilo čijeg mišljenja ili stava, ili pak učiniti diskriminatorne stavove nevidljivima za javnost, a da i dalje postoje u svakodnevnom postupanju i komunikaciji pojedinaca većmijenjati svijest ljudi ukazujući na vrijednosti ključne za ravnopravan i miran suživot. Tolerancija je svakako jedna od njih – možda i najvažnija.
http://www.unesco.org/webworld/peace_library/UNESCO/HRIGHTS/124-129.HTM
