Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter sudjelovala je 28.-29. rujna 2023. u Beču na međunarodnoj konferenciji povodom tridesete godišnjice UN-ove Konferencije o ljudskim pravima, , održane 1993. u Beču, a osobito važne za razvoj sustava zaštite ljudskih prava. Na njoj je donesena Bečka deklaracija i Akcijski plan, kao zajedničke smjernice za jačanje ljudskih prava širom svijeta.
Događanje su zajednički organizirali Sveučilište u Beču i Institut za ljudska prava Ludwig Boltzmann u suradnji s austrijskim Federalnim ministarstvom europskih i međunarodnih poslova, austrijskim Federalnim ministarstvom pravosuđa, u partnerstvu sa Agencijom za temeljna prava EU (FRA) i brojnim sveučilištima i institucijama. Bila je to prigoda da se razmotri do koje smo mjere globalno, regionalno i nacionalno stigli s ispunjavanjem ciljeva postavljenih Deklaracijom te koji su to prepreke s kojima se građani suočavaju u ostvarivanju ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Pučka pravobraniteljica Republike Hrvatske Tena Šimonović Einwalter pozvana je kao jedna od dvije pravobraniteljice, zajedno s pravobraniteljicom Južne Afrike, izlagati na panelu „Ombudsmanske institucije kao dionici u zaštiti ljudskih prava“. Naime, ombudsmanske institucije, koje se tradicionalno bave zakonitošću i pravilnošću rada tijela javne vlasti, a što je jedan od pet mandata pučke pravobraniteljice, nisu se uvijek smatrale institucijama koje se bave zaštitom ljudskih prava.
Pravobraniteljica Šimonović Einwalter je pojasnila da se situacija u svijetu promijenila, kao i očekivanja od ovih institucija te se danas očekuje da se i one institucije koje imaju samo ombudsmanski mandat bave zaštitom ljudskih prava. Pri tome je situacija dakako još jasnija za one institucije koje, poput pučke pravobraniteljice, imaju jasni zakonski mandat za zaštitu ljudskih prava te koje istovremeno uz ombudsmanski mandat imaju i onaj nacionalne institucije za zaštitu ljudskih prava. Dodatno je naglasila i da s druge strane i Povelja o temeljnim pravima Europske unije izrijekom prepoznaje i pravo na dobro upravljanje kao ljudsko pravo.
U panelu je istaknuta uloga koju igraju ombudsmanske institucije, s naglaskom da su one „most“ između međunarodne razine i svakodnevnoga iskustva građana te da doprinose komunikaciji između uprave i građana otvarajući put neometanom ostvarenju njihovih prava. Time doprinose rješavanju ovih problema na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini odnosno tamo gdje je to i najučinkovitije te prije nego dođe do međunarodne razine.
Da bi ombudsmanske institucije ove zadatke mogle i izvršavati nužno je da su za to ispunjeni i potrebni uvjeti odnosno da to budu snažne institucije s jakim ovlastima i dovoljno resursa za rad.
