Pučka pravobraniteljica uključila se u javno savjetovanje na Nacrt prijedloga Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, koje je trajalo do 1. listopada 2023. godine.

Prijedlozi i komentari temelje se na iskustvu iz postupanja po pritužbama građana, kao i podacima Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine koji su pravobraniteljici dostavljani radi pripreme godišnjih izvješća Hrvatskom saboru.

 

Moguće posljedice predloženih odredbi na najsiromašnije građane

Kao neovisna institucija koja promiče i štiti vladavinu prava razmatrajući pritužbe o postojanju nezakonitosti i nepravilnosti u radu državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima, pravobraniteljica potiče legalizaciju statusa građana u državnim stanovima i uvođenje reda i transparentnosti u postojeće stanje. Istodobno, kao institucija koja štiti ljudska prava i slobode te središnje tijelo nadležno za suzbijanje diskriminacije, uključujući temeljem imovnog stanja, u ovom savjetovanju je preventivno ukazala na moguće posljedice koje predložene odredbe mogu imati po najsiromašnije građane.

Naime, s kriterijima kako su postavljeni u Nacrtu prijedloga Zakona, dio građana koji su u nepovoljnom socijalnom statusu, bez pomoći i podrške sustava, neće biti u mogućnosti legalizirati i riješiti svoj status (prvenstveno najam) u državnoj nekretnini/stanu koji im je jedini dom i u kojem žive desetljećima. U tom slučaju posljedično može doći do iseljavanja, pa i beskućništva, što je nužno prevenirati.

Naime, i trenutno problem predstavlja manjak socijalnih stanova, kao i onih s priuštivom najamninom (posebno u velikim gradovima i turističkim središtima) u koje bi se mogli zbrinuti najsiromašniji odnosno potrebiti građani ukoliko bi došlo do iseljavanja zbog nemogućnosti legalizacije. Treba imati u vidu kako područje socijalnog stanovanja u Republici Hrvatskoj nije sustavno niti normativno regulirano, što je dijelom i posljedica činjenice da Stambena strategija nikada nije donesena, a stanovanje socijalno ugroženih ranjivih skupina rješava se različitim propisima i u različitim resorima.

U tom kontekstu trebalo bi stoga na razini države pokušati izbjeći da rješavanje jednog problema (uvođenje reda i transparentnosti u postojeće stanje/legalizacija statusa građana u državnim stanovima) ne vodi prelijevanju u drugi problem.

Stoga je, kako bi se prevenirali mogući negativni učinci na najsiromašnije građane, opravdano normativno napraviti razliku između onih koji mogu drugdje i sami riješiti svoje stambeno pitanje od onih koji to nisu u mogućnosti.

Pri tome, iz Obrazloženja Nacrta prijedloga Zakona nije jasno je li učinjena analiza bespravnih korisnika državnih stanova te o kojem je točno broju socijalno ugroženih pojedinaca i obitelji riječ.

 

Uključiti i krizne situacije obitelji s djecom

Vezano uz raspolaganje državnom imovinom u korist jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i ustanovama u njihovom vlasništvu, potrebno je kao poseban razlog navesti rješavanje stambenog pitanja obitelji s djecom u kriznim situacijama.

Naime, u Nacrtu Prijedloga Zakona se kao jedan od razloga navodi provođenja programa stambenog zbrinjavanja, no potrebe su daleko veće. Pravobraniteljica je posebno istaknula da je, primjerice, Zakonom o socijalnoj skrbi propisana obveza jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u osiguranju smještaja za krizne situacije kada obitelji s maloljetnom djecom ostanu bez svog doma i nisu u mogućnosti same osigurati smještaj. Tada imaju obvezu osigurati im smještaj u socijalnom stanu ili na drugi način, kako bi se spriječilo odvajanje djece od odraslih članova obitelji.

Na žalost, iz prakse je vidljivo da ova odredba često ostaje neprovediva upravo zbog manjka stanova za smještaj, pa je i ove situacije potrebno imati u vidu prilikom propisivanja razloga za raspolaganje državnim stanovima bez naknade.

Također bi bilo korisno propisati obvezu Ministarstva ili Državnih nekretnina d.o.o. da redovito (primjerice, kvartalno) obavještava jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave o broju stanova koje bi žurno mogli biti dani za raspolaganje bez naknade.

 

Širi problemi vezani uz stanovanje

Ovo javno savjetovanje je pravobraniteljica istaknula i kao priliku da ponovo ukaže na šire probleme koje građani imaju u području stanovanja: visoke prodajne cijene nekretnina, ali i tržišnog najma, kao i nedovoljno uvjetnih stanova za javni, a sve više i dugogodišnji najam u privatnim stanovima, posebno u turističkim središtima.

U posebno teškom položaju su mladi odnosno studenti, kao i umirovljenici podstanari, sezonski radnici, pripadnici romske nacionalne manjine i migranti odnosno strani radnici. Ekonomska kriza i inflacija utječu na tzv. stambeni stres koji se javlja kada troškovi stanovanja prelaze 30% prihoda i kada se građani odriču drugih potreba da bi podmirili režije.

Velika većina jedinica lokalne samouprave nema dovoljno stambenih jedinica za javni najam pa ponekad građane zbrinjavaju u neadekvatne objekte i s neriješenim vlasničkim odnosima. Nadalje, potresi, poplave te druge izvanredne okolnosti zbog kojih ljudi sve češće ostaju bez svojih domova također su neki od razloga zbog kojih država mora unaprijediti upravljanje nekretninama odnosno stanovima.

Pri tome je osobito važno da se stavljanje državne imovine u funkciju odvija po transparentnim i unaprijed poznatim pravilima te u razumnom roku, što je posebno važno kada se radi o nečijem domu.

Također, prije pokretanja sudskih postupaka iseljenja bespravnih najmoprimaca, imajući u vidu  da je gubitak doma najekstremniji oblik miješanja u pravo na poštivanje doma, pravobraniteljica je predložila provođenje testa razmjernosti u odnosu na pravo na dom, imajući u vidu stavove izražene u praksi Europskog suda za ljudska prava u predmetima Škrtić protiv Hrvatske, Orlić protiv Hrvatske, Gladysheva protiv Rusije, Kryvitska i Kryvitskyy protiv Ukrajine.

Dom je  činjenično pitanje koje ne ovisi o zakonitosti posjeda po domaćem pravu, činom miješanja smatra se i odluka o iseljenju koja nije izvršna, a središnje pitanje je ocjena o razmjernosti cilja koji se želi postići iseljenjem (je li miješanje nužno u demokratskom društvu) i mogućostima da neovisni sud ocjeni o razumnosti mjere. Stoga Europski sud za ljudska prava ističe kako je potrebno pokazati da je gubitak doma razmjeran legitimnim ciljevima kojima se teži, i u obzir uzeti činjenične okolnosti stanara čije je legitimne interese potrebno zaštititi.

 

Na što se građani pritužuju pravobraniteljici?

Pritužbe građana koje pravobraniteljica zaprima u ovom području najvećim se dijelom odnose na stanove i na njihov otkup, reguliranje statusa bespravnog korisnika ili održavanje predmetnih nekretnina. Značajan broj pritužbi ukazivao je na dugotrajnost postupanja te na izostanak ili otežanu komunikaciju sa službenicima nadležnog Ministarstva.

Dio pritužbi odnosio se na dugogodišnje neodržavanje državnih stanova koji su često male kvadrature, podrumski ili potkrovni, od kojih su mnogi dodatno oštećeni i u potresima.

Rad na ovim pritužbama pokazao je kako postojeći pravni okvir nedovoljno doprinosi učinkovitom upravljanju državnom imovinom, poglavito stanovima, kao i da je građanima kompliciran te im za vođenje postupaka često treba stručno znanje i pomoć pa ukoliko angažiraju odvjetnike, predmetni postupci postaju skupi zbog čega neki, pogotovo osobe starije životne dobi i slabijeg imovnog stanja, od njih i odustaju.

Sve komentare i prijedloge pučke pravobraniteljice na Nacrt prijedloga Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske možete pronaći ovdje.