Starije osobe, u velikom broju i kronično oboljele, u iznimno su velikom riziku od težih posljedica zaraze koronavirusom, zbog čega ih je potrebno učinkovito zaštiti, ne samo kroz prevenciju zaraze, nego i kroz podršku za prihvaćanje velikih promjena u svakodnevnom životu, koje su uvedene u cilju suzbijanja epidemije.
Čak svaka četvrta starija osoba u riziku je od siromaštva, mnogi već narušenog zdravlja, a brojne žive i same, bez članova obitelji koji bi im mogli pomoći. Istovremeno, njihove životne navike i financijske mogućnosti, u velikom broju slučajeva, ne uključuju upotrebu elektroničkih medija, e-trgovine, korištenje bankomata ili beskontaktnog plaćanja i drugih pogodnosti suvremenog života čija se upotreba, upravo zbog zaštite od bolesti, svima sugerira. U takvim je okolnostima starijim osobama izuzetno važno pružiti podršku i, uz pokazivanje solidarnosti, pomoći u prilagodbi naglim promjenama u svakodnevici i strogom poštivanju mjera opreza, što uključuje i socijalnu distancu.
Gledano s aspekta osoba starije životne dobi, posebno mjesto ima sustav zdravstvene zaštite i socijalne skrbi. Starijima, koji se nerijetko nose i s brojnim kroničnim bolestima, potrebno je osigurati odgovarajuću zdravstvenu skrb i u stanjima koja nisu vezana uz COVID-19. Stoga podržavamo sve one mjere koju su usmjerene na olakšavanje kontakta s obiteljskim liječnicima, kao i dostavu lijekova.
U sustavu socijalne skrbi, uz centre za socijalnu skrb i obiteljske centre, posebno osjetljiva mjesta su institucije dugotrajne skrbi u kojima su u zatvorenim uvjetima smještene starije sobe čije je zdravlje značajno narušeno. Upravo je u njima iznimno važno osigurati sustavno provođenje mjera opreza i zaštite, zbog čega je, odmah nakon proglašavanja epidemije početkom ožujka, pučka pravobraniteljica Lora Vidović od Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku tražila detalje o pripremljenosti sustava socijalne skrbi na zaštitu korisnika i djelatnika od zaraze.
Nažalost, domovi su u fokus javnosti došli nakon što je objavljeno da je u Splitu 10 korisnika zaraženo koronavirusom, kao i da nadležnima nisu prijavljeni prvi simptomi, zbog čega je pravobraniteljica pokrenula ispitni postupak i zatražila očitovanja od Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Doma za starije i nemoćne Split, Ministarstva zdravstva i Nastavnog zavoda za javno zdravstvo. Prijava prvih simptoma, odnosno sumnje na COVID-19, obveza je svakog doma, što je propisano Uputama za sprečavanje i suzbijanje epidemije COVID-19 u domovima za starije osobe i drugim ustanovama u sustavu socijalne skrbi od 27. ožujka 2020. Zato je pravobraniteljica, uz izvješće o nadzoru nad Domom, od Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku zatražila podatke o tome je li im se uprava Doma obraćala unatrag desetak dana radi dodatnih objašnjenja ili problema u provedbi ovih Uputa. Također, i dalje je nejasno jesu li propisana čvrsta pravila o tome koju vrstu zaštitne opreme (maske, rukavice, zaštitna odijela i sl.) su dužni redovito nositi pojedini zaposlenici (npr. njegovatelji, medicinske sestre, kuhari i sl.) i tko kontrolira njihovu upotrebu.
Nakon što je ograničena sloboda kretanja građana, na način da mjesto prebivališta mogu napustiti samo uz izdanu propusnicu, dodatno je otežano podizanje mirovine starijim osobama koje žive u mjestima bez poslovnice banke ili bankomata, a mirovinu ne primaju poštom, što je dugogodišnji problem na koji je pravobraniteljica upozoravala u više godišnjih izvješća Hrvatskom saboru. Zbog toga umirovljenici moraju ili putovati, što mnogi ne mogu zbog lošeg zdravstvenog stanja ili troškova, ili nekoga zamoliti da mirovinu podigne umjesto njih, što ih izlaže prevarama, a u istoj su situaciji i u slučaju potrebe za lijekovima ili namirnicama.
Mjere prevencije mogu se negativno odraziti i na ionako prisutan osjećaj socijalne isključenosti starijih, uključujući i onih koji žive u domovima, s obzirom da im je nakon zabrane posjeta iznimno otežan, a vjerojatno nekima i onemogućen, kontakt s vanjskim svijetom, a time i članovima obitelji, zbog čega bi korisnicima domova trebalo osigurati druge načine komunikacije, poput besplatnih video poziva.
Nažalost, svjedočili smo i krajnje neprimjerenim izjavama saborskog zastupnika, koje uznemiruju starije građane, umanjivanjem vrijednosti njihova života. Doživljaj umirovljenika kao skupine čije su zdravlje i život manje vrijedni, na tragu je najokrutnijih doktrina iz povijesti čovječanstva, temeljenih na zakidanju ljudskih prava pojedinim društvenim skupinama.
Na kraju, iznimno je važno starije osobe na razumljiv i njima prihvatljiv način upoznati sa svim važnim informacijama o prevenciji i suzbijanju epidemije, kao i uključiti njihovu perspektivu u promišljanju novih i izmjenama postojećih mjera, kako ne bi bili dodatno marginalizirani u ovim kriznim vremenima te kako bi se umanjilo negativne učinke koje bi epidemija mogla imati na neke od najranjivijih članova našeg društva.
