2018. godinu obilježio je početak primjene novog Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (ZHB), no on ipak nije u potpunosti ispunio očekivanja i riješio višegodišnje nagomilane probleme braniteljske populacije. Na to ukazuje i znatno veći broj pritužbi koje je pučka pravobraniteljica zaprimila i kojih je u odnosu na 2017., bilo čak 70 posto više. Slično kao i prethodnih godina, one su se najviše odnosile na (ne)priznavanje statusa hrvatskog branitelja i hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, teško socijalno stanje branitelja i članova njihovih obitelji, nepriznavanje određenog razdoblja provedenog u Domovinskom ratu, probleme pri stambenom zbrinjavanju, dužinu trajanja postupka o utvrđivanju materijalnih i drugih prava i nemogućnost ostvarivanja prava prednosti pri zapošljavanju.

Primjenom novog Zakona nekim su braniteljima i ukinuta ranije stečena prava, što najbolje ocrtava i primjer slučaja devetoro braniteljica i branitelja, djelatnika MUP-a, koji su se pučkoj pravobraniteljici pritužili zbog ukidanja statusa hrvatskog branitelja-dragovoljca iz Domovinskog rata. Naime, kako je opisano u njihovoj pritužbi, od PU Vukovarsko-srijemske zatražili su izdavanje potvrde o ranije ostvarenom statusu branitelja-dragovoljca, koje im je odbijeno zato što nisu bili i pripadnici borbenog sektora u trajanju od najmanje 100 dana, a stupanjem na snagu novog ZHB-a, prema članku 5. više ne ispunjavaju uvjete za status dragovoljca, iako su ga prema odredbama ranijih zakonskih propisa imali. Nakon što su MUP-u, kao drugostupanjskom tijelu, uputili žalbu na takvu odluku, ono je potvrdilo prijašnje rješenje PU Vukovarsko-srijemske te im je time i ukinut status branitelja-dragovoljca.

Iz tog razloga obratili su se pučkoj pravobraniteljici smatrajući da su im navedenim rješenjima nezakonito ukinuta stečena prava, a posebno jer je člankom 195. ZHB-a propisano da statusi i prava ostvareni temeljem ranijih propisa, čije je ostvarivanje trajalo na dan stupanja na snagu novog Zakona, kao što se radilo i u njihovom slučaju, ostaju na snazi. Isto tako, smatrali su da se u pravomoćnom rješenju o ukidanju njihovog statusa nigdje nije spominjao upravo taj članak, već samo čl. 5. ZHB-a iz kojeg proizlazi kako više ne ispunjavaju formalne uvjete za status dragovoljca iz Domovinskog rata.

Nakon zaprimljene pritužbe, pučka pravobraniteljica je zbog utvrđivanja svih bitnih činjenica i okolnosti pokrenula ispitni postupak zatraživši od MUP-a obavijest o provedenom postupku i razlozima odbijanja zahtjeva za izdavanje potvrde o statusu hrvatskog branitelja-dragovoljca iz Domovinskog rata pritužiteljima. Po njegovom okončanju, utvrdila je da su osporavanim rješenjima ovim braniteljima nezakonito ukinuti postojeći statusi i pripadajuća prava te je temeljem čl. 15. i 26. Zakona o pučkom pravobranitelju uputila preporuku MUP-u, da se u ovim, ali i svim budućim slučajevima, statuse i prava iz čl. 195. ZHB-a čije ostvarivanje je trajalo na dan njegovog stupanja na snagu, smatra stečenim pravom, odnosno da se osobama kojima je ranije priznat status hrvatskog branitelja-dragovoljca iz Domovinskog rata, on ne može ukinuti, kao ni pripadajuća prava.

Naime, ovakvim tumačenjem MUP-a, ukoliko bi se u postupcima stjecanja statusa branitelja-dragovoljca iz Domovinskog rata za osobe koje su već od ranije imale taj status, primjenjivao samo čl. 5. ZHB-a, a bez smislene primjene i čl. 195. ZHB-a, u praksi bi se neminovno pojavilo i pravno pitanje treba li onima koji po novom zakonu više ne ispunjavanju uvjete za status dragovoljca iz Domovinskog rata, ukinuti i druga prava priznata temeljem dragovoljačkog statusa, primjerice, ona iz zdravstvene zaštite, mirovinskog osiguranja, prednosti pri zapošljavanju ili prava na stambeno zbrinjavanje.

Tim povodom, MUP je od Ministarstva hrvatskih branitelja zatražio mišljenje o primjeni čl. 195. ZHB-a, koje se složilo s pravobraniteljičinom preporukom potvrdivši njezinu osnovanost. Pojasnilo je i da odredba čl. 195. ZHB-a ima za cilj upravo potvrdu načela pravne sigurnosti za sve osobe koje su na dan njegovog stupanja na snagu imale stečen bilo koji status ili pravo na osnovi prijašnjih zakonskih propisa iz područja braniteljskih prava. Na kraju, MUP je ispunio preporuku pučke pravobraniteljice i PU Vukovarsko-srijemska svim pritužiteljima vratila je ukinute statuse.

Kao što je vidljivo i iz ovog slučaja, stečena prava hrvatskih branitelja-dragovoljaca ne mogu se ukidati zbog zakonskih izmjena, a ostvarenje ranije stečenih prava izuzetno je važno i u širem smislu iz aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava, te kao takvo, predstavlja temelj demokratskog pravnog poretka.