Poštovani gospodine potpredsjedniče, poštovane zastupnice i zastupnici,

obraćanje bih počela jednom jednostavnom, ali prilično snažnom rečenicom, starijom od većine nas prisutnih:

„Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima“

Te su riječi ujedinile svijet prije točno 70 godina, kada su brojne države, odlučne u tome da spriječe ponavljanje strahota iz Drugog svjetskog rata, ostvarile jedinstveni civilizacijski doseg – istaknule zaštitu ljudskih prava kao jedan od načina očuvanja mira i sprječavanja ratova.

Učinile su to, između ostalog, kreiranjem dokumenta čije sam vam riječi citirala – Opće deklaracije UN-a o ljudskim pravima, koja ih po prvi puta određuje kao svima urođena, jer ih ne trebamo zaslužiti; univerzalna, jer vrijede jednako za sve; neotuđiva, jer nam ih nitko ne može oduzeti.

Pola stoljeća kasnije, poštivanje ljudskih prava postalo je jednom od najviših ustavnih vrednota Ustavnog poretka neovisne Hrvatske, a bilo je i važan uvjet u pregovorima o članstvu u EU, zajednici utemeljenoj na vrijednostima slobode, jednakosti, vladavine prava te poštivanja ljudskih prava.

I dok većina država današnjeg svijeta jamči zaštitu ljudskih prava, u niti jednoj od njih, njihovo kršenje nije potpuno nepoznato. Negdje veći, negdje manji raskoraci između slova zakona i stvarnosti – teorije i iskustva – i dalje ostaju izazovi i prepreke s kojima se građani suočavaju iz dana u dan. Hrvatska, svakako, nije iznimka. I to je naša današnja tema.

Nadam se da će današnja rasprava biti usmjerena na rješenja, kao doprinos pozitivnim promjenama, koje će građani osjetiti u svakodnevnom životu – na radnom mjestu, u bolnicama, sudnicama, domovima umirovljenika, fakultetima, u učionicama u kojima danas sjede djevojčice i dječaci, djevojke i mladići koji će sutra sjediti na vašim, i drugim, mjestima od ključnog utjecaja na život svih građana naše zemlje. Nadam se da ćemo im, fokusirajući se u ovoj raspravi na rješenja, pokazati da ipak trebaju ostati, što je poruka koju ne čuju tijekom nekonstruktivnih rasprava, dopiru putem medija i na društvenim mrežama. Zato svaki put kad stanemo pred mikrofon ili tipkovnicu, trebamo biti svjesni posljedica koje naše riječi mogu imati na pojedinca i na društvo, na koje javni govor itekako utječe.

Izvješće pučke pravobraniteljice za 2017. sadrži više od 200 preporuka, a prema mišljenju Vlade otprilike četvrtina će se razmotriti, provesti ili se već provode. Evo nekoliko primjera.

Preporuka o preispitivanju zakonske regulacije ugovora o radu na određeno vrijeme ima za cilj sprječavanje zlouporabe ovih ugovora, a Vlada je najavila njezinu provedbu. Intenzivnije podizanje svijesti o postupcima mirenja, još jedna prihvaćena preporuka, mogla bi utjecati na rasterećenje sudova, a time i smanjenje dugotrajnosti sudskih postupaka. Proširivanje kriterija za status ugroženog kupca energije moglo bi doprinijeti suzbijanju energetskog siromaštva. Dobra vijest za mnoge starije osobe koje više ne mogu ili ne žele živjeti u svom domu, zasigurno je najava transparentnih i ujednačenih kriterija za prijem u domove za starije i nemoćne, što je preporuka koju više godina zagovaramo, a isto mogu reći i za edukaciju državnih službenika o zabrani diskriminacije, što također tražimo više godina, a sada će postati dio državnog stručnog ispita.

Ovo je bilo samo nekoliko primjera koji bi trebali utjecati na snažniju zaštitu ljudskih prava u Hrvatskoj, a preporuke moramo promatrati i u kontekstu negativnih demografskih kretanja, jer njihova provedba može pozitivno utjecati na podizanje kvalitete života građana, na stvaranje društva u kojem svaki pojedinac može osigurati sebi i svojim najbližima dostojanstven život, kojemu su dostupne kvalitetne javne usluge i koji, na kraju krajeva, ovdje želi ostati – jer se osjeća jednako vrijednim pred zakonom kao i svaki drugi građanin, bez obzira na stanje njegovog računa, rodbinske i političke veze.

Za razinu zaštite ljudskih prava u najvećoj su mjeri odgovorna tijela državne uprave, ali nikako nisu jedini – Izvješće daje cjelovitu analizu i ocjenu stanja, pa je dio preporuka upućen i ostalim dionicima, s kojima ćemo također nastaviti dijalog na temu njihove provedbe – jedinicama lokalne i područne samouprave, sveučilištima ili strukovnim udruženjima.

Uz preporuke, Izvješće sadrži i ostale elemente propisane Zakonom o pučkom pravobranitelju, Zakonom o suzbijanju diskriminacije i Zakonom o nacionalnom preventivnom mehanizmu – analizu i ocjenu stanja zaštite prava i sloboda te ocjenu o mjeri u kojoj su, prema nama dostupnim informacijama, nadležna tijela uvažavala ranije preporuke. Za prošlu godinu, dakle za Izvješće za 2016. koje ste prihvatili, otprilike je 40 posto preporuka provedeno. Za godinu ranije, Izvješće za 2015. koje nije prihvaćeno, taj postotak je znatno manji, oko 28 posto. Ova razlika pokazuje koliko je, za podizanje razine zaštite ljudskih prava, važna podrška Hrvatskog sabora izvješću, odnosno preporukama koje Izvješće donosi.

Pripremljeno je metodologijom kao i ranija – prvenstveno na temelju pritužbi građana; zatim pomoću podataka više stotina dionika, uključujući nadležna tijela javne vlasti, pravosudna tijela, organizacije civilnog društva, sindikate, strukovne udruženja, akademsku zajednicu, vjerske organizacije i mnoge druge; na temelju informacija koje smo prikupili terenskim radom u više od 50 mjesta diljem zemlje, s posebnim naglaskom na ruralna područja, male općine i gradove, a koristili smo i niz relevantnih nacionalnih i međunarodnih istraživanja, kao i ono koje smo proveli o diskriminaciji u Hrvatskoj.

U prošloj je godini došlo do određenih pomaka naprijed, ali ne i do značajnijih sustavnih promjena. Građani su se nastavili suočavati s gotovo identičnim preprekama između zajamčenih prava i njihova ostvarenja, kao i ranijih godina. Pri tome, uočljivo je nekoliko ključnih problema, koji se u većoj ili manjoj mjeri pojavljuju u gotovo svim područjima, bilo kao uzroci, bilo kao posljedice kršenja ljudskih prava. To je veliko siromaštvo u kojem mnogi žive; činjenica da građani nemaju jednak pristup pravima; niti su o njima dovoljno informirani; to je, zatim, iznimno nepovjerenje koje pokazuju prema institucijama; i osjetna netrpeljivost prema različitim skupinama ili mišljenjima, kao i nedostatak dijaloga u javnom prostoru. Ove „neuralgične točke ljudskih prava“, vidljive su u dobrom dijelu pritužbi koje nam upućuju građani.

Kad su u pitanju razlozi zbog kojih nam se obraćaju, po prvi put to su u najvećoj mjeri bili problemi s kojima se suočavaju u području radnih i službeničkih odnosa. U iznimno teškom položaju su i nezaposleni i mnogi zaposleni, bilo u privatnom ili u javnom sektoru – što zbog nesigurnog statusa, neadekvatne zaštite, ili neisplate pripadajućih prekovremenih sati, ili čak i čitavih plaća. Ne vjeruju institucijama pa se često nikome i ne obrate za pomoć dok su u radnom odnosu, a kad to i učine, njihovo se nepovjerenje često dodatno produbljuje zbog dugotrajnosti postupanja. Zato je potrebno jačati kapacitete inspekcijskih službi, ali i, primjerice, rasteretiti inspektore rada od postupanja po predmetima pokrenutima po službenoj dužnosti. Potrebno je i jasno definirati što se, osim osnovnih kriterija, uzima u obzir kod ocjenjivanja zahtjeva za provedbu mjera aktivne politike zapošljavanja kako bi postupak bio dosljedan i transparentan, inače će nezaposleni i dalje imati dojam da se o njihovim zahtjevima odlučuje arbitrarno. To je, ujedno, još jedna preporuka čije je provođenje potvrđeno, što ćemo nastaviti pratiti.

Što se tiče diskriminacije u području rada i zapošljavanja, tržište rada često je nesklono već i onima od 40 godina. Osim toga, istraživanje koje smo proveli pokazuje kako bi čak četvrtini građana, da imaju vlastitu tvrtku, problem bio zaposliti Roma, a nešto više ih misli da bi Romi koji rade u uslužnim djelatnostima, odbili klijente. Neki poslodavci iskazuju otvoreno negativan stav prema članovima sindikata i sindikalnom djelovanju, a nejednakom postupanju izloženi su radnici i zbog svog političkog uvjerenja, kao i zdravstvenog stanja. Pritužbe koje primamo i uspješni predmeti koje smo vodili, a koji su rezultirali uklanjanjem diskriminacije u velikim trgovačkim društvima, pokazuju koliko je nužno znatno više ulagati u edukaciju svih dionika na tržištu rada, što smo preporučili Hrvatskoj udruzi poslodavaca, Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, jedinicama lokalne i područne samouprave te sindikatima.

Drugo najbrojnije područje po pritužbama je pravosuđe – također obilježeno velikim nepovjerenjem. Nerijetko svjedočimo snažnim odjecima pojedinih sudskih odluka u javnosti, a često se stječe dojam kako pravda nije svima dostupna, a zakoni ne vrijede jednako za sve, ovisno o imovnom stanju, poznanstvima, društvenom utjecaju… S tim na umu, veliki prostor za poboljšanja, u smislu ujednačavanja sudske prakse i povećanja povjerenja u pravosuđe, vidimo u dva smjera – jedan je kvalitetnija komunikacija i kontinuirana objava sudskih odluka, a drugi je edukacija pravosudnih dužnosnika i savjetnika. Zato smo preporučili Ministarstvu pravosuđa da izradi odgovarajuće alate za unaprjeđivanje komunikacije s javnošću; kao i da u suradnji sa sudovima, unaprijedi sustav objavljivanja pravomoćnih sudskih odluka. Naime, prema Europskom pravosudnom semaforu, RH je tek na 18. mjestu po javnoj dostupnosti sudskih odluka na internetu, a samo 13 posto sudaca pohađalo je edukacije iz europskog prava, što pokazuje kako je važno osigurati dostatna materijalna i financijska sredstava za rad Pravosudne akademije, što smo preporučili također MP i Vladi RH.

Posebno je važno istaknuti i probleme sustava besplatne pravne pomoći, posebno primarne, koji je pred urušavanjem – zbog iznimno malo izdvojenih sredstava, ali i činjenice da pružateljima praktički nisu ni dostupna. Besplatna pravna pomoć je namijenjena socijalno ugroženim građanima, kako bi ostvarili pravo na pristup pravosuđu – to su, dakle, situacije u kojima umirovljenik s primanjima od, recimo, 900 kuna greškom bude ovršen, i treba u roku od 8 dana izjaviti prigovor, za što nije educiran, a očito si ne može priuštiti odvjetnika. U zemlji u kojoj je svaka peta osoba u riziku od siromaštva, a skoro svaka deseta živi u ekstremnom siromaštvu, jasno je koliko je važan stabilan, dostupan i učinkovit sustav besplatne pravne pomoći, što on u stvarnosti nije. Naime, u 2017. su sredstva za rad u iznosu od sveukupno 700 tisuća kuna uplaćena tek u prosincu. O istom problemu ću na žalost, ovdje zasigurno govoriti i iduće godine – sredina je lipnja, na polovici smo godine, a pružatelji još uvijek ne znaju jesu li im odobrena sredstva i, ako jesu, u kojem iznosu, jer rezultati natječaja nisu još objavljeni. Vladino mišljenje ne odražava razumijevanje ovih poteškoća, stoga ćemo nastaviti o njima razgovarati.

Treće područje po broju pritužbi građana je diskriminacija, ponajviše na osnovu etniciteta, zatim dobi i vjere, dok je, od područja najčešće ono rada i zapošljavanja.

Napokon je u 2017. usvojen Nacionalni plan za suzbijanje diskriminacije, a pozdraviti treba i donošenje Operativnih programa za nacionalne manjine 2017.-2020.

Uzrok diskriminacije često su stereotipi i predrasude, a njihova prisutnost u našem društvu vidljiva je iz više istraživanja. Najbolji način njihove prevencije je upravo integracija, u kojoj postoje veliki prostori za poboljšanja. Najbolje je to vidljivo na primjeru romske nacionalne manjine. Mnoga naselja u kojima žive su i dalje izolirana i udaljena od ostatka zajednice, brojna kućanstva nemaju priključke na struju i vodu, a stanovnici žive ispod granice dostojanstva i nemaju ništa osim slobodnog vremena. Mladi često nemaju prilike za obrazovanje, ni za zapošljavanje, a čak 40% Roma nema dovoljno sredstava za nabavku kvalitetne hrane i plaćanje režija čime ostaju u začaranom krugu siromaštva i socijalne isključenosti. I dok je 16,8% većinskog stanovništva starije od 65 godina, tu dob doživi tek 1,4% pripadnika romske nacionalne manjine.

Ovdje treba izdvojiti i još uvijek prisutnu socijalnu distancu i predrasude, čak i mržnju, prema pripadnicima srpske nacionalne manjine. Također, neriješen ostaje i problem opskrbe električnom energijom na područjima pretežito nastanjenim povratnicima koju treba ponovno spojiti u 126 sela i zaseoka.

Praznine postoje i u integraciji tražitelja međunarodne zaštite i onih kojima je ona odobrena. Tako im je, primjerice, omogućeno tek 70 sati učenja hrvatskog jezika, što je zasigurno nedostatno za uspješno obrazovanje, zapošljavanje i socijalne kontakte.

Ovo su bila tri najčešća područja u kojima primamo pritužbe građana, među preko 60 tema i podtema koje smo obradili u Izvješću – poput imovinsko-pravnih odnosa, diskriminacije u području i temeljem obrazovanja, problema povezanih sa stanovanjem, pravima hrvatskih branitelja i civilnih žrtava rata, zaštite okoliša, i brojnih drugih, i nadam se da ćete, kad o njima bude govora na sjednicama, posegnuti za ovim izvješćem i iskoristiti podatke, zaključke i preporuke – jer ono tome i služi, da bude pravna i ljudskopravaška podloga u zagovaranju boljih javnih politika.

Ovršni sustav i dalje nije funkcionalan ni pravedan, a razmjeri problema koje on i dalje uzrokuje su gotovo alarmantni i mnogima upravo onemogućavaju podmirenje duga, što je suprotno njegovoj svrsi. Visoki troškovi postupka, ali i druge poteškoće, guraju ovršenike na marginu društva i bez nade u izlaz iz dugovanja, dok se u isto vrijeme mnogi vjerovnici ne uspijevaju u potpunosti naplatiti. Ova tema zauzima značajno mjesto u političkoj, stručnoj i medijskoj areni i, iako je pozitivno što time dobiva na vidljivosti, istovremeno se u toj buci često gubi stručan i odgovoran pristup, što potiče sve veće socijalne tenzije i vodi u zagovaranje i donošenje novih, ali potencijalno jednako neadekvatnih rješenja. Velika očekivanja imamo od prijedloga novog Ovršnog zakona, koji može doprinijeti stvaranju pravednog, jednostavnog, jeftinog, sustavno održivog i učinkovitog modela ovrhe, i koji treba zaštititi procesnu ravnotežu stranaka.

Više od milijun građana Hrvatske živi u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, a čak 500 tisuća njih u teškoj materijalnoj deprivaciji. Međutim, socijalne naknade su i dalje preniske, a trebalo bi ih i preciznije usmjeravati, koristeći mape siromaštva Svjetske banke i Državnog zavoda za statistiku. Preporučili smo više konkretnih izmjena Zakona o socijalnoj skrbi, koje će Vlada razmotriti, uz napomenu kako će njihovo usvajanja ovisiti o sredstvima predviđenim u državnom proračunu.    Zato podsjećam kako je RH, prema Ustavu, socijalna država, kao i da je društvo snažno samo u onoj mjeri u kojoj se brine za svoje najslabije članove. To uključuje i odgovornosti lokalnih zajednica – mnogi gradovi i općine ne isplaćuju troškove stanovanja najsiromašnijima, što je njihova zakonska obaveza, niti svi veliki gradovi i sjedišta županija poštuju obvezu financiranja pučkih kuhinje i prihvatilišta/prenoćišta za beskućnike. S druge strane, socijalne samoposluge nedostupne su u mnogim sredinama, jer njihov rad ovisi o entuzijazmu pojedinaca i organizacija – zato je potrebno uvrstiti ih među socijalne usluge i propisati način njihovog financiranja.

Među onima kojima je zasigurno potrebna snažnija podrška su starije osobe, koje često žive u velikom siromaštvu, dvostruko većem od EU prosjeka. U prošloj je godini došlo do pozitivnih koraka u njihovoj zaštiti, od nasilja u obitelji i od zlouporaba ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a najavljeno je i uvođenje socijalne mirovine te statusa njegovatelja za članove obitelji koji brinu za svoje starije. U domovima za starije je nužno osigurati bolju zaštitu ljudskih prava, a to je iznimno teško ili gotovo nemoguće uz kronični manjak zaposlenih, što je slučaj u svim domovima koje smo obišli. To neminovno utječe na kvalitetu usluge, ali i na sigurnost korisnika domova.

U području zdravlja nismo zabilježili pomake na bolje – liste čekanja su duže, još uvijek nema rješenja za pacijente kojima trebaju skupi lijekovi, a dostupnost zdravstvenih usluga svakodnevni je problem i stanovnika ruralnih područja i otoka. Znamo da smo po smrtnosti od zloćudnih bolesti pri samom vrhu EU. Znamo i kakva je bolest multipla skleroza i koliko je dragocjeno pravovremeno liječenje – svejedno, ono u RH započinje tek godinu dana od dijagnosticiranja. Zato je iznimno važno pripremiti i provoditi potrebne kliničke smjernice, osigurati sustavno financiranje skupih lijekova, donijeti pravilnik koji propisuje medicinski prihvatljivo vrijeme za pružanje zdravstvene usluge, što je tek dio preporuka koje smo uputili u ovom izvješću.

U području zaštite okoliša primamo sve više pritužbi iz godine u godinu, i možemo zaključiti kako je okolišna politika nedovoljno integrirana u druge sektorske politike, a suradnja nadležnih tijela i dalje nedostatna. Važno je pojačati mjere za zaštitu građana od opasnosti za zdravlje iz okoliša, što se odnosi na zdravstvenu ispravnost vode za ljudsku potrošnju, kvalitetu zraka, sanaciju odlagališta otpada te zaštitu od elektromagnetskog zračenja i buke.

Kratko bih spomenula i jednu od najaktualnijih tema u prošloj godini, a to je korištenje ustaškog pozdrava Za dom spremni, pod kojim su mnogi ubijani, samo zbog svoje vjere, etničke pripadnosti, zdravlja, seksualne orijentacije ili političkog uvjerenja. Ovaj pozdrav je Ustavni sud u više navrata ocijenio protuustavnim, a Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima zaključilo je, kako teza o njegovom višeznačju, zbog korištenja u Domovinskom ratu, nije prihvatljiva, jer ne uzima u obzir činjenicu da je i u doba Domovinskog rata taj pozdrav bio suprotan Ustavu. Još uvijek ne znamo što će se dogoditi s preporukama Vijeća, među kojima i ona o uvođenju uske iznimke od zabrane korištenja, odnosno hoće li ih i kako nadležna tijela uzeti u obzir.

U javnom prostoru se i prošle godine mogao čuti diskriminatoran i govor mržnje, posebice na internetu. Privid anonimnosti ohrabruje pojedince da svojim neistomišljenicima upućuju prijetnje, a posebno brinu one prema novinarima, koji su bili žrtve online prijetnji smrću i fizičkim napadima, samo zato jer su radili svoj posao – informirali javnost. Čini se kako smo kao društvo zaboravili slušati i razgovarati, a prilično se izvještili u podjelama na nas i njih, na crno ili bijelo, o kojoj god temi se radilo.

To je veliki problem, jer stvara atmosferu beznađa i stagnacije, usred koje ljudi odlaze preko granice. 50 posto srednjoškolaca vidi svoju budućnost u nekoj drugoj zemlji. Domovi za starije i bolnice ne mogu naći njegovatelje, medicinske sestre i liječnike, jer su svoju karijeru nastavili negdje drugdje, daleko od svog doma, ali s boljim prilikama za financijsku stabilnost obitelji.

Svima njima, onima koji takve planove tek pripremaju, ali i onima kojima odlazak nije opcija, namijenjeno je ovih više od 200 preporuka, koje dajemo u Izvješću.

Ostaje mi još osvrnuti se na rad Nacionalnog preventivnog mehanizma, u čijem području vidimo određene pozitivne pomake, ali također – nažalost – ni u 2017. nisu zabilježena veća, sustavna poboljšanja. U zatvorskom sustavu je potrebno reorganizirati i unaprijediti zdravstvenu zaštitu, ujednačiti postupanje i ojačati učinkovitost sredstava pravne zaštite, a uvjete smještaja, kako ne bi bili ponižavajući, prilagoditi propisanim standardima. Uvjeti smještaja problem su i u psihijatrijskim ustanovama, a dio nejasnih zakonskih odredbi otvara mogućnost kršenja prava pacijenata. Veliki broj pritužbi primili smo i prošle godine na policijsko postupanje, stoga posebno brine što još uvijek nije uspostavljen građanski nadzor nad radom policije. S druge strane, pozitivan primjer suradnje je epilog pritužbe koju smo primili vezano uz deložaciju jedne obitelji – nakon našeg upozorenja, Ravnateljstvo policije dostavilo je svim policijskim upravama uputu o provedbi naše preporuke i obveznom poštivanju dostojanstva osobe prema kojoj se postupa.

O tražiteljima međunarodne zaštite i iregularnim migrantima, odnosno upozorenjima i preporukama koje smo uputili Ministarstvu unutarnjih poslova, informirali smo Hrvatski sabor i prije predaje ovog Izvješća, dopisom koji je upućen DORH-u, a zatim i Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina te Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Iako je komunikacija bila redovita i pravovremena, odgovori Ministarstva često su bili nedostatni i načelni, a naše postupanje nastavlja se u velikom broju predmeta i ove godine. Kad su u pitanju migracije, znamo da RH nije izolirani otok u svom djelovanju i odgovoru na okolnosti toliko širokih razmjera, nego dio europske priče, koja je često tragična. Republika Hrvatska provodi politiku Europske Unije, a EU ne nudi rješenje za stotine tisuća ljudi koji žele biti sigurni. No, međunarodni i europski kontekst ne lišava Hrvatsku odgovornosti poštivanja ljudskih prava osoba koje su dio migracijskih kretanja, što za sada nije konzistentno slučaj, a promatranje ovih pojava isključivo kroz prizmu sigurnosti samo pomaže skupinama i pojedincima koji na tuđem očaju žele zaraditi, što je nedavno istaknuo i sam direktor FRONTEX-a.

Podsjetila bih i kako je institucija pučkog pravobranitelja stara gotovo koliko i neovisnost Hrvatske, osnovana Božićnim Ustavom. Prošle smo godine u ovoj dvorani, pod visokim pokroviteljstvom HS, obilježili 25 godina od prvog Zakona o pučkom pravobranitelju, dvodnevnom međunarodnom konferencijom koja je okupila niz visokih dužnosnika EU, Vijeća Europe, UN-a, te ostalih dionika s područja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije iz Europe i Hrvatske. Nastavili smo predsjedanje Europskom mrežom nacionalnih institucija za ljudska prava, dok je moja zamjenica Tena Šimonović Einwalter preuzela predsjedanje Europskom mrežom tijela za jednakost. Ova situacija – da jedna institucija istovremeno predvodi dvije najrelevantnije europske mreže iz našeg područja rada – još nije zabilježena, stoga mi je iznimna čast što Hrvatska time ostaje upisana u povijesti zaštite ljudskih prava, i ovim putem čestitam svim kolegicama i kolegama koji doprinose kvaliteti i rezultatima rada Ureda pučke pravobraniteljice.

Na kraju, naglasila bih kako iz svake javne rasprave o izvješću puno učimo, kvalitetne argumente prihvaćamo i prema njima unaprjeđujemo svoj rad, otvoreni smo za konstruktivne prijedloge. Zato se nadam da ćemo i danas razgovarati konstruktivno, na dobrobit svih građana.

Hvala vam.

 

Snimku govora možete pogledati ovdje.