Reakcija države, svih razina vlasti, kao i svih institucija na potres pitanje je zaštite ljudskih prava – prvenstveno prava na dom odnosno na dostojno stanovanje, ali i na sigurnost, na zdravstvenu zaštitu, na rad, na vodu, i drugih, čemu svjedočimo posljednjih godinu dana.

Dva katastrofalna potresa, prvi magnitude 5 stupnjeva po Richteru ujutro 28. prosinca 2020. i drugi, višestruko razorniji od 6,2 stupnjeva, u podne 29. prosinca 2020., prije točno godinu dana pogodili su područje Sisačko-moslavačke županije. U samo nekoliko trenutaka mnogi građani ostali su bez svojih domova, a sedmero njih je, nažalost, i smrtno stradalo.

Ovi potresi, posebice u uvjetima epidemije, imali su i znatan utjecaj na ljudska prava – brojnim građanima ograničeno je pravo na obiteljski život i dom odnosno dostojanstveno stanovanje, osobnu sigurnost, ali i pristup brojnim uslugama, dok su najteže pogođeni upravo oni koji su i prije potresa bili najranjiviji: stariji, samci, građani slabijeg imovnog stanja i obitelji s više djece.

Godinu dana kasnije stanovnici Sisačko-moslavačke županije i dalje snažno osjećaju njihove posljedice. Nažalost, velik broj građana i dalje živi u oštećenim kućama i zgradama ili u privremenom smještaju u dvorištima ispred njih, dok se dio njih nije ni vratio u svoje domove, već žive drugdje, uključujući i u kontejnerskim naseljima i drugim oblicima zamjenskog smještaja. Još uvijek se čeka brža i sveobuhvatnija obnova. Pri tome, građani često nemaju informacije o tome koja su njihova prava u procesu obnove i kako ih ostvariti. Posebno je alarmantan podatak iz istraživanja o potrebama osoba smještenih u kontejnerska naselja da većina njih ne samo izražava sumnju u brzu obnovu, već predviđaju da će u kontejnerima živjeti od 6 do 10 godina, a neki i da će umrijeti ne dočekavši obnovu svojih domova.

Razorni potresi dodatno su naglasili i probleme od prije, primjerice, siromaštvo, mahom starijih osoba, koje uglavnom žive same, zatim nezaposlenost, neodgovarajući javni prijevoz što dodatno otežava dostupnost zdravstvene i socijalne zaštite, obrazovanja i dr. Stoga  je obnovi nužno pristupiti sustavno i sveobuhvatno i potrebno ju je iskoristiti ne samo za materijalnu, već i društvenu i gospodarsku revitalizaciju ovog područja. Građanima koji žive na pogođenom području i još uvijek snažno osjećaju posljedice potresa potrebno je što prije i u što je većoj mjeri moguće omogućiti poštivanje svih njihovih prava – ispunjenje trenutnih životnih potreba, a osobito bržom i intenzivnijom obnovom prava na dostojanstveno stanovanje.