Pučka pravobraniteljica Lora Vidović sudjelovala je u radu 10. Konferencije socijalnih radnika „Drugi i drugačiji“ koja se od 9. do 11. listopada održala u organizaciji Hrvatske udruge socijalnih radnika. Tema konferencije bila je posvećena različitostima među ljudima kojih, u posljednje vrijeme, sve više postajemo svjesni na individualnoj, društvenoj i globalnoj razini, a osnovni cilj bio je ukazati na potrebe i prava „drugih i drugačijih“ te upozoriti na društvene trendove koji mijenjaju odnose i sustave vrijednosti zbog čega te osobe često postaju „nevidljive“ u društvu.
Tema različitosti posebno se odnosi i na pitanje migracija koje je u proteklom razdoblju postalo središnja tema u mnogim europskim zemljama. No, osim kulturoloških razlika koje su s migracijama postale izrazitije, unutar svakog društva postoje različitosti kao što su nacionalna, etnička i vjerska pripadnost, dobne, spolne, rodne i reproduktivne različitosti, socioekonomske različitosti, razlike u zdravstvenom statusu i dr. Kako različitosti navedenih manjinskih grupa kod većinske skupine ponekad mogu izazvati osjećaj straha od drugačijeg i nepoznatog, zatim nesigurnosti, a kod nekih čak i osjećaj netrpeljivosti, iznimno je važno o ovoj temi razgovarati i raspravljati kako bi se podigla razina javne svijesti i senzibiliziralo cjelokupnu društvenu zajednicu na činjenicu da „drugi i drugačiji“ postoje, žive s nama te imaju svoje potrebe i prava.
Uz predsjednicu Hrvatske udruge socijalnih radnika Šteficu Karačić, profesoricu Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Natašu Jokić Begić, predsjednicu Udruge MoSt Đordanu Barbarić i psihijatra Hermana Vukušića, pravobraniteljica Vidović sudjelovala je u plenarnoj panel raspravi „Drugi i drugačiji iz perspektive različitih pomagačkih profesija“. Tijekom rasprave, koju je moderirala načelnica Sektora za koordinaciju politika i unapređenje stručnog rada centara za socijalnu skrb u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Tatjana Katkić Stanić, gđa. Karačić je istaknula da jedan od ključnih problema predstavlja nedostatak međuresorne suradnje u pristupu ovim osobama, s čim se složila i pravobraniteljica Vidović napomenuvši da, nažalost, nema sinergijskog i povezanog djelovanja institucija, kako na lokalnoj, tako i državnoj razini, dodavši i da kada govorimo o drugima i drugačijima, zapravo govorimo o nejednakosti, a kada govorimo o nejednakosti, govorimo o potencijalnoj diskriminaciji. Profesorica Jokić Begić i dr. Vukušić govorili su o primjerima iz svoje prakse, napomenuvši da je važno da svatko zastupa i ustrajno bravi prava ranjivih društvenih skupina iz svog djelokruga rada jer je to jedini način da se pozitivna promjena u odnosu prema njima uistinu i dogodi. O tome je kroz primjere aktivnosti svoje udruge govorila i gđa. Barbarić koja je opisala niz pokrenutih akcija u području skrbi usmjerene uglavnom prema beskućnicima i ostalim „nevidljivim“ osobama u društvu.
Kroz rad na terenu i pučka pravobraniteljica često svjedoči kako u radu nadležnih državnih, regionalnih i lokalnih tijela nedostaje bolja i učinkovitija suradnja i koordinacija za rješavanje poteškoća. Primjerice, u Međimurskoj županiji to je vidljivo kod pripadnika romske nacionalne manjine koji su izloženi velikim poteškoćama pri zapošljavanju, obrazovanju i stanovanju, uz osobito izraženu visoku stopu kriminaliteta među maloljetnim Romima, te je očit nedostatak koordinacije i suradnje između tijela državne uprave.
Primjer dobre prakse suradnje romske zajednice i JLS je naselje Rujevica u Rijeci, gdje je u tijeku izgradnja infrastrukture, legalizacija kuća i priključivanje na opskrbne mreže. Međutim, i u tom naselju, kao i u drugima za koje su nam dostupni podaci, primjerice Capraškim Poljanama u Sisku ili Josip Rimac u Slavonskom Brodu, otežana je suradnja između JLS i RH, u čijem je vlasništvu dio ili većina zemljišnih čestica, zbog čega su postupci oko prijenosa vlasništva na gradove ili parcelizacija dugotrajni i još u tijeku. Slične situacije primijetili smo i kroz terenske obilaske županija, gradova i općina kad se radi i o siromašnim obiteljima, starijima u ruralnim područjima, žrtvama obiteljskog nasilja i sl.
Kako bi se poboljšali životni uvjeti svih ranjivih skupina i omogućilo ostvarivanje njihovih prava, potrebno je i dalje inzistirati na širenju dijaloga na svim razinama, kao i njihovom uključivanju u tijela odlučivanja, pitati ih koje su njihove potrebe i uključiti ih u formuliranje odgovara na izazove s kojima se suočavaju.
