Pučka pravobraniteljica i Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu organizirali su 14. siječnja 2022.  konferenciju „30 godina zaštite ljudskih prava u Republici Hrvatskoj: prošlost, sadašnjost i budućnost“, povodom 30. godišnjice međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske i ususret Spomendanu Dana međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dana mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja.

Konferenciju su uvodnim govorima otvorili dekan Pravnog fakulteta Ivan Koprić, pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter i izaslanik predsjednika Vlade i potpredsjednik Vlade za društvene djelatnosti i ljudska prava Boris Milošević.

Na konferenciji se, online sudjelovanjem, uključio širok krug dionika zaštite ljudskih prava u Hrvatskoj, kako stručnjaci, tako i oni kod kojih je ova tema pobudila interes, uključujući suce Ustavnog suda i Vrhovnog suda te drugih sudova, saborske zastupnike, ravnatelje vladinih ureda, pravobraniteljice i zamjenike, profesore i djelatnike pravnih fakulteta, znanstvenike s instituta, međunarodne eksperte, odvjetnike, predstavnike ministarstava, gradova, predstavnike organizacija civilnog društva te studente, posebno one aktivne u okviru Pravne klinike.

Pravobraniteljica Šimonović Einwalter naglasila je kako je ovako široka rasprava potrebna i dobrodošla. Dajući osvrt na 30 godina od samostalnosti Hrvatske, podsjetila je na teške ratne uvjete u kojima se država rađala i institucije gradile, pri čemu posebice na razvoj sustava zaštite ljudskih prava kroz nacionalni i međunarodni okvir, podsjetila na i dalje prisutne posljedice Domovinskog rata, uključujući i značajan broj nestalih, ali i dala pregled pozitivnih razvoja koji su doprinijeli snaženju zaštite ljudskih prava, kao što je članstvo u Ujedinjenim narodima i Vijeću Europe te priključivanje Europskoj uniji.

Pravobraniteljica je navela kako naša institucija godišnje postupa u više od 5 tisuća predmeta otvorenih po pritužbama građana ili na vlastitu inicijativu, u svim područjima života – u zdravstvu, radu, pravosuđu, postupanju policije, zaštiti okoliša, zaštiti prava osoba lišenih slobode, zaštiti zviždača i vezano za diskriminaciju, između ostalih. „U predmetima dajemo preporuke za unaprjeđenje ili ispravljanje postupanja za koja ocijenimo da ugrožavaju ili krše ljudska prava, a generalne preporuke dajemo u godišnjim izvješćima koja podnosimo HS. Provedba naših preporuka iz predmeta i iz Izvješća je obveza svih onih kojima su dane, ali nažalost one se još uvijek ne provode u dovoljnoj mjeri ni dovoljno ažurno, a što nažalost ukazuje i na neuvažavanje uloge institucije, čija je zadaća uočavanje problema i davanje preporuka za njihovo rješavanje“, istaknula je pravobraniteljica.

Govorila je i kako danas stojimo s ljudskim pravima, što govore građani u pritužbama koje joj upućuju. „Ako pogledamo funkcioniranje državnih tijela kao javnog servisa građana i instance koje svakodnevno odlučuju o njihovim pravima, pritužbe nam pokazuju da institucije nisu dovoljno dostupne građanima, ali i da ne poštuju u potpunosti propise, recimo rokove u upravnim postupcima. Osim problema fizičke dostupnosti, primjerice za osobe s invaliditetom, ali i Rome kojih 50% živi u segregiranim naseljima, naše institucije nisu dovoljno dostupne i zbog nejasnih kanala komunikacije, nevoljkosti da procese i komunikaciju prilagode stvarnim potrebama i životnim situacijama građana, da ih upute, da im budu podrška u ostvarivanju prava, a ne barijera na putu do njihova ostvarivanja, kako se građanima često čini. Također, procedure su često bezrazložno komplicirane, dugotrajne i neizvjesne“, upozorila je pravobraniteljica. Navela je i kako je primjer navedenog i trenutno aktualna nedovoljno brza obnova nakon potresa u Zagrebu i Sisačko-moslavačkoj županiji.

„Također, danas u Hrvatskoj postoje skupine građana čiji pripadnici i dalje nisu jednaki, unatoč tome što propisi kažu da jesu. Romska djeca pohađaju segregirane razrede, pripadnici srpske manjine su izloženi izljevima mržnje i netrpeljivosti, LGBTIQ+ osobe su žrtve nasilja i administrativnih prepreka, žene su i dalje izložene neravnopravnosti te rodno utemeljenom nasilju. Za svaku od ovih skupina u zadnjih su se trideset godina dogodili pozitivni pomaci. Međutim, to nije dovoljno, nejednakosti su i dalje prisutne te mnogim skupinama i pojedincima znatno utječu na kvalitetu života i nažalost ne možemo govoriti da su svi građani danas uistinu ravnopravni članovi našeg društva. Razmatrajući izazove sadašnjosti, ali i budućnosti, to su osiguranje socijalne sigurnosti i socijalnih prava, uključujući radna prava te prava na zdravlje, sve dodatno uzimajući u obzir prava starijih osoba, uključujući u kontekstu starećeg stanovništva, ali i siromaštvo koje svaku ugrozu prava čini još težom“, istaknula je pravobraniteljica.

Govoreći o budućnosti, istaknula je i probleme koje Hrvatska dijeli i s drugim zemljama, među kojima su potreba pronalaska humanog i održivog odgovora na potrebe migranata, široka netolerancija i općenito komunikacija u javnom prostoru koja se širi Internetom, osobito društvenim mrežama, izazovi vezani uz nove tehnologije i digitalizaciju, uključujući i u kontekstu umjetne inteligencije, te problemi uzrokovani klimatskim promjenama. Posebno je istaknula i potrebu bolje pripreme na izvanredne situacije poput pandemije, potresa, poplava. „One proizvode iznimnu neizvjesnosti oko zaštite prava, ali i pokazuju gdje sustav ne funkcionira i zato ih treba iskoristiti za njegovo poboljšanje“, navela je pravobraniteljica.

Zaključila je kako je, za značajnija poboljšanja u budućnosti, potrebno raditi na povećanju znanja i informiranosti o ljudskim pravima i mehanizmima njihove zaštite, na povećanju kvalitete rada institucija kao servisa građana, a time i podizanju povjerenja građana u institucije,  na unaprjeđenju zakonodavnog okvira zaštite ljudskih prava i, svakako, boljoj provedbi europskih i međunarodnih instrumenata i dobrih zakonskih rješenja, koja ostaju samo obećanje ljudskih prava ako ih građani ne osjete u svom svakodnevnom životu.

Dekan Koprić u uvodnom je govoru naglasio kako je jedan od ciljeva ovog događaja bio podsjetiti na važnost ljudskih prava i vladavine prava općenito za suvremenu demokratsku političku zajednicu. „Upravo vladavina prava s ljudskim pravima kao njezinom bitnom komponentom integrira moderni politički, pravni i upravni sustav te osigurava demokratski legitimitet političkom poretku“, istaknuo je dekan Koprić.

Nadalje, kazao je, cilj je i pokazati da je za potporu učinkovitoj i kvalitetnoj realizaciji standarda vladavine prava potrebno okupiti sve institucije, organizacije i aktere kojima je vladavina prava u žarištu interesa i djelovanja. „Moja je čvrsta namjera učiniti Pravni fakultet u Zagrebu ustanovom okupljanja, razgovora, rasprave i suradnje svih pravosudnih, državnih, javnih, akademskih i društvenih aktera posvećenih stvaranju pravne kulture prožete idejom vladavine prava“, naveo je dekan Koprić.

Kao treći cilj, istaknuo je uključivanje studenata Pravnog fakulteta u Zagrebu u profesionalnu zajednicu kojoj je cilj jačanje standarda vladavine prava. „Želimo da naši studenti dobiju kvalitetnu edukaciju o vladavini prava, njezinim komponentama i uvjetima ostvarenja, ali ih isto tako želimo uključiti u praktično djelovanje u zajednici u kojoj živimo kroz praktično učenje, analizu i rad na konkretnim slučajevima i povezivanje s kolegicama i kolegama ekspertima iz pravosuđa, javne uprave i javnih službi, i to ne samo onima iz Hrvatske, nego i Europe i svijeta. Internacionalizacija naših studija, mobilnost i uključenost na razini Europske unije jedno su od ključnih opredjeljenja koja trebaju osigurati kvalitetan studij i dobru osnovu zapošljivosti naših studenata“, zaključio je dekan Koprić.

Izaslanik predsjednika Vlade i potpredsjednik Vlade za društvene djelatnosti i ljudska prava Boris Milošević kazao je kako je u ovih 30 Republika Hrvatska dosegla visoke standarde u zaštiti temeljnih prava i normativno, ali i u praksi, potvrdila posvećenost zaštiti osnovnih prava i sloboda. „Naravno, u ovih 30 godina daleko od toga da je išlo sve glatko, bilo je – i od toga ne treba bježati – propusta, povrede prava i diskriminacije, no ta gorka iskustva moraju nam biti poticaj da u idućih 30 godina zaštita i promocija ljudskih prava svih naših građana bude jedan od temeljnih političkih i društvenih ciljeva.“, naglasio je potpredsjednik Milošević.

Govoreći o prostoru za napredak, istaknuo je kako će Hrvatska tijekom 2022. donijeti Nacionalni plan zaštite i promocije ljudskih prava do 2027., kao i Nacionalni plan za ravnopravnost spolova. Pomacima na bolje doprinijet će, naveo je, i Savjet za ljudska prava koji je Vlada osnovala krajem 2021., kojim će predsjedavati. „Očekujem da Savjet za ljudska prava bude mjesto razmjene mišljenja i kreiranja javnih politika u području ljudskih prava, a svakako da doprinese boljoj međuresornoj koordinaciji i komunikaciji svih dionika u zaštiti ljudskih prava“, naglasio je potpredsjednik Milošević i zaključio kako „bez svijesti o važnosti ljudskih prava ne možemo razvijati demokratsku političku kulturu i ostvariti sve one ciljeve koje smo kao društvo zacrtali“.

U nastavku konferencije održano je više tematskih panela. Prvi je bio posvećen značaju zaštite ljudskih prava za međunarodno priznanje i budućnost Republike Hrvatske. Tom prigodom profesorica Maja Seršić s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu objasnila je sam pojam međunarodnog priznanja države, a o događajima iz tog vremena govorio je i Neven Pelicarić iz Ureda predsjednika Republike, naglasivši da je ono bilo moguće i zbog toga što je naša zemlja u tom procesu prihvatila standarde vezane za zaštitu ljudskih prava. O važnosti poštivanja manjinskih prava govorio je predsjednik Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskog sabora Milorad Pupovac, posebno istaknuvši značaj donošenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, dok je o konkretnim primjerima zaštite ljudskih prava pred Europskim sudom za ljudska prava govorila bivša potpredsjednica i sutkinja tog suda, profesorica Ksenija Turković s Pravnog fakulteta, naglasivši da se temeljna zaštita ljudskih prava treba ostvarivati na nacionalnoj razini, dok Europski sud za ljudska prava intervenira kada to nije slučaj. Ovaj panel moderirala je Barbara Vid, članica Savjeta za ljudska prava pučke pravobraniteljice i novinarka HRT-a.

Tema drugog panela bile su ranjive skupine, a moderirao ga je Ivan Novosel iz Kuće ljudskih prava, također član Savjeta za ljudska prava pučke pravobraniteljice. Zamjenica pravobraniteljice Tatjana Vlašić govorila je o primjerima pritužbi građana, posebno u kontekstu suzbijanja diskriminacije, istaknuvši kako je važno osvijestiti da institucije i društvo mogu kreirati nejednakost i ranjivost, ili raditi na njezinoj prevenciji. Govorila je i o primjerima dobre prakse osnaživanja određenih ranjivih skupina, i to kroz podizanje javne svijesti i suradnju s organizacijama civilnog društva. O pravima djece, kao jedne od ranjivih skupina govorila je profesorica Aleksandra Korać Graovac s Pravnog fakulteta, dok je profesorica Tijana Vokojičić Tomić iznijela više detalja o provođenju posebne mjere vezane za zapošljavanje pripadnika nacionalnih manjina u javnoj upravi.

U panelu posvećenom zaštiti prava osoba lišenih slobode, kojeg je moderirala profesorica Elizabeta Ivičević Karas s Pravnog fakulteta, govorio je zamjenik pravobraniteljice Saša Rajić koji je dao pregled mandata i rada Ureda pučke pravobraniteljice vezano za Nacionalni preventivni mehanizam te zaštitu prava osoba lišenih slobode. Profesor Mario Krešić s Pravog fakulteta osvrnuo se na središnje pravo osoba lišenih slobode – pravo na dostojanstvo, istaknuvši pritom kako se Hrvatska od svoga priznanja svrstala u skupinu liberalnih demokracija s ljudskim pravima i vladavinom prava u svojim temeljima, pridruživši se time univerzalnoj borbi protiv mučenja i neljudskoga i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja. Profesorica Sunčana Roksandić s Pravog fakulteta govorila je o temi lišenja slobode u širem smislu, posebno naglasivši izazove vezane za starije osobe u institucionalnoj skrbi, informirani pristanak, odlučivanje u ime drugoga i odgovornost za drugoga, pravo na zdravstvenu zaštitu u zatvorskome sustavu te pravo na informirani pristanak i donošenje odluka osoba s duševnim smetnjama.

Posljednji panel konferencije bio je posvećen vladavini prava, o čemu su govorili zamjenica pučke pravobraniteljice Dijana Kesonja te Dalibor Čepulo i Anamarija Musa s Pravnoga fakulteta, a moderirao ga je Đorđe Gardašević s iste institucije. Profesor Čepulo mapirao je povijesni razvoj koncepata pravne države i vladavine prava, dok je profesorica Musa govorila o ulozi neovisnih institucija u jačanju vladavine prava kroz jačanje integriteta i odgovornosti. Zamjenica Kesonja analizirala ulogu institucije pučkoga pravobranitelja u jačanju i zaštiti vladavine prava, osvrnuvši se pritom na rad institucije po pritužbama, s posebnim fokusom na dvije teme: pritužbe vezane za odugovlačenje sudskih postupaka te problematiku dostupnosti besplatne pravne pomoći. Kao elemente važne za bolju zaštitu vladavine prava istaknula je edukaciju svih relevantnih dionika, transparentnost rada pravosuđa u vidu javnog objavljivanja i dostupnosti izrečenih presuda, dosljednu primjenu sudske prakse međunarodnih sudišta poput Europskoga suda za ljudska prava, kao i opsežnije korištenje udružnih tužbi te podizanje kapaciteta potencijalnih podnositelja takvih tužbi.

Više detalja dostupno je na našem YouTube kanalu, na kojem možete pogledati snimku konferencije „30 godina zaštite ljudskih prava u Republici Hrvatskoj: prošlost, sadašnjost i budućnost“.

Detaljan program možete pronaći ovdje.