21. ožujka svake godine obilježava se Međunarodni dan za eliminaciju rasne diskriminacije kao spomen na 21. ožujka 1960. godine kada je policija ubila 69 mirnih prosvjednika protiv aparthejda u Južnoj Africi. Ovaj međunarodni dan podsjeća sve nas ne samo na ovu tragediju već i na potrebu da svi zajedno radimo na suzbijanju rasne diskriminacije, jer njene posljedice mogu biti zastrašujuće.
Činjenica je naime kako su rasizam i rasna diskriminacija, unatoč ogromnom napretku društva u kojem živimo, i dalje oko nas svaki dan, u raznim oblicima i sa raznim posljedicama. Jedna od vrlo čestih posljedica rasizma je ograničavanje prava pojedinca na jednakost, odnosno diskriminacija temeljem rase, boje kože, etničke pripadnosti ili nacionalnog podrijetla, koja je u Republici Hrvatskoj zabranjena Zakonom o suzbijanju diskriminacije.
Ove diskriminacijske osnove su, povijesno gledano, posljedica marginaliziranog društvenog položaja, a i danas je diskriminacija temeljem ovih osnova prisutna kroz različite oblike nepovoljnijeg postupanja i isključivanja u pojedinim područjima života.
Iako istraživanja o stavovima građanki i građana Republike Hrvatske pokazuju kako na općenitoj razini, ne podržavaju diskriminaciju, podržavaju multikulturalizam te ne iskazuju ksenofobične stavove, ipak se više slažu s restriktivnom nego liberalnom politikom dodjele državljanstva, a negativan stav postoji prema useljavanju ekonomskih migranata i tražitelja azila. Najveću razinu netrpeljivosti građani RH iskazuju prema Romima te nakon toga prema Srbima.
Zbog toga ne začuđuje kako je, kao i prethodnih godina, najzastupljenija osnova u pritužbama na diskriminaciju koje je pučka pravobraniteljica zaprimila tijekom 2013. godine rasa ili etnička pripadnost, boja kože i nacionalno podrijetlo.
Osobito zabrinjava raširenost rasističkih stavova u području javnog govora. Na ovom području mediji imaju značajnu ulogu, pogotovo kada iznose vijesti, priče i priloge o pojedinim manjinskim skupinama i kada utječu na formiranje javnog mijenja. Učinci toga mogu biti pozitivni, no jednako tako mogu i prenositi stereotipe i predrasude i poticati na diskriminaciju. U godini iza nas tako smo uočili posljedice rasističkog i uvredljivog načina opisivanja tražitelja azila i prikaza tema imigracije i imigranata, koji su doprinjeli fizičkim napadima i ozljeđivanju tražitelja azila.
Jasno je kako je rasnu diskriminaciju moguće učinkovito suzbijati samo istodobnim korištenjem pravnih mehanizama zaštite i podizanjem razine svijesti i znanja o neprihvatljivosti rasističkih, ksenofobnih i ostalih stajališta.
Pozivamo građane, da se u slučaju doživljene diskriminacije za pomoć obrate pučkoj pravobraniteljici, a nadležna tijela da nastave raditi na suzbijanju diskriminacije, posebice kroz obrazovanje za ljudska prava, kako bi se što učinkovitije dokinulo svako razlikovanje, isključivanje i ograničavanje prava zbog nacionalnoga ili etničkog podrijetla odnosno postiglo poštovanje ljudskih prava i sloboda na na svim područjima života, pod jednakim uvjetima.
