U zaštiti najugroženijih građana došlo je do više manjih, ali potrebnih pozitivnih pomaka, kada su 1.4. 2025. godine na snagu stupile izmjene i dopune Zakona o socijalnoj skrbi. Te promjene je pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter u javnom savjetovanju zagovarala i predložila Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

Tako beskućnici, žrtve nasilja u obitelji i trgovanja ljudima od sada mogu primati puni iznos zajamčene minimalne naknade. To se odnosi na one koji imaju priznato pravo na smještaj, no on je vremenski ograničen i trebao bi poslužiti za osnaživanje za njegovo napuštanje, za što im je potrebna adekvatna podrška, uključujući i povećanje iznosa zajamčene minimalne naknade.

Prije ovih izmjena, beskućnici koji su bili u prihvatilištima nisu mogli primati puni, već pola iznosa zajamčene minimalne naknade, iako su  bez vlastitih prihoda, bez nekretnina u svom vlasništvu i bez mreže socijalne podrške.

Pola iznosa do sada su primale i žrtve nasilja u obitelji i žrtve trgovanja ljudima koje imaju pravo na smještaj u hitnim situacijama, iako su bile u povećanom riziku od beskućništva nakon što bi im prestalo pravo na smještaj. Više o problemima beskućnika i preporukama pučke pravobraniteljice za poboljšanja pročitajte ovdje.

Puni iznos zajamčene minimalne naknade dobivat će i studenti koji koriste naknadnu za redovito studiranje (primjerice, mladi iz alternativne skrbi). Za njih je prvotno bilo predviđeno da primaju polovicu iznosa, no pučka pravobraniteljica predložila je da i oni primaju puni iznos, što je i prihvaćeno.  Naime, siromaštvo često ograničava pristup visokom obrazovanju i njegovo završavanje pa je priznavanje punog iznosa ove naknade konkretan korak naprijed prema većoj uključivosti studenata lošeg imovnog stanja.

Prihvaćen je i prijedlog pučke pravobraniteljice da se rodiljne i roditeljske naknade više ne uračunavaju u prihode kod odlučivanja o pravu na zajamčenu minimalnu naknadu. Ova promjena je pozitivna jer su neke obitelji primale umanjene zajamčene minimalne naknade za vrijeme korištenja rodiljne ili roditeljske koja se smatrala prihodom, iako je evidentno riječ o situacijama kada obitelj ima povećane potrebe zbog brige o novorođenom djetetu.

Nadalje, osobe koje su zbog zdravstvenog stanja nesposobne za rad bit će izuzete od obveze da se odazovu na rad za opće dobro, što do sada nije bio slučaj i zbog čega su ostajali bez zajamčene minimalne naknade iako se nisu mogli odazvati zbog zdravstvenog stanja.

Pučka pravobraniteljica zalagala se za ukidanje rada za opće dobro koje je de facto rad, na koji se moraju odazvati korisnici zajamčene minimalne naknade kako bez nje ne bi ostali. Dok se ovaj oblik uvjetovanja zajamčene minimalne naknade ne ukine, ovim izmjenama prekida se diskriminacija temeljem zdravstvenog stanja, kojoj su bili izloženi oni koji se nisu mogli odazvati zbog zdravlja. Ipak, pozitivna je novost što Zakon sada predviđa da se od obveze rada za opće dobro izuzimaju oni koji su korisnici usluge socijalno mentorstvo, no tek treba vidjeti koliko će ono biti dostupno u praksi.

Djeca nakon navršene 15. godine koja nisu nastavila obrazovanje neće više biti obvezna prijaviti se u evidenciju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje kako bi primala zajamčenu minimalnu naknadu, čime se djecu tjeralo na tržište rada bez da ih se pokušalo zadržati/vratiti u sustav obrazovanja. Zbog te obveze prijave u evidenciju HZZ-a djeteta koje je zbog neke životne okolnosti ispalo iz sustava redovnog obrazovanja, siromašnim se obiteljima umanjivalo pravo na zajamčenu minimalnu naknadu. No, upravo je siromaštvo često ključna okolnost pri donošenju odluke o nastavku obrazovanja, a ovakvim postupanjem dodatno se otežavala situacija, pri čemu je riječ o djeci.

Više o utjecaju siromaštva na ljudska prava i jednakost doznajte u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2024. godinu.