S ciljem jačanja i pružanja kvalitetnije palijativne skrbi u Hrvatskoj, 11. svibnja obilježava se Nacionalni dan palijativne skrbi. U sklopu ostvarivanja prava na zdravlje, područje palijativne skrbi još uvijek je nedovoljno razvijeno, zbog čega mu je i pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter u svom Izvješću za 2024. godinu posvetila posebnu pažnju.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje na primarnoj razini zdravstvene zaštite ukupno je ugovoreno 47 koordinatora i 41 palijativni tim pa se njihov broj tijekom 2024. nije promijenio u odnosu na 2023. godinu. Korak naprijed je povećanje broja bolničkih kreveta na sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene zaštite, no njih je i dalje premalo – ukupno ih je 782 u bolnicama i jednoj ustanovi za palijativnu zdravstvenu skrb.
Problem predstavlja i neujednačena edukacija iz medicine boli, odnosno činjenica da u Hrvatskoj uopće ne postoji uža specijalizacija iz tog područja. Iako je Ministarstvu zdravstva u više navrata podnesen zahtjev za odobrenje uže specijalizacije iz medicine boli, on još uvijek nije odobren. To, nažalost, rezultira time da su palijativni bolesnici u nekim ambulantama uskraćeni za liječenje po najnovijim smjernicama.
Uz nedostatak palijativnih postelja, udruga La Verna, volonteri u palijativi, ističe i druge probleme u sustavu palijativne skrbi. Oni se, primjerice, odnose i na neprimjerenu komunikaciju prema pacijentima i članovima obitelji, nedostatak zajedničkog planiranja skrbi, praćenja i podrške pacijentu, poteškoće pri ostvarivanju prava na zdravstvenu njegu u kući, kao i nedostupnost liječnika u njima, otpuštanja iz bolnice petkom bez prethodno isplanirane i dogovorene skrbi na primarnoj razini zdravstvene zaštite, ali i nedostatak timske suradnje, kao i komunikacije između različitih stručnjaka u istoj ustanovi.
Uz nedovoljnu educiranost profesionalaca, nedostatak stacionarnog zbrinjavanja te suradnje između sustava zdravstva i socijalne skrbi, poseban izazov predstavljaju i palijativni pacijenti kojima je nužna posebna skrb, poput pacijenata u komi za koje, nakon bolničkog zbrinjavanja, nema dovoljno smještaja.
Pri tom, angažman članova obitelji palijativnih bolesnika u velikoj mjeri nadoknađuje postojeće nedostatke sustava, uključujući otpuštanje iz bolnice bez isplanirane daljnje skrbi, nedostatak praćenja i pružanja podrške pacijentima, kao i poteškoće u ostvarivanju prava na zdravstvenu njegu u kući.
Ishodište poboljšanja trenutne situacije, a time i omogućavanje kvalitetne palijativne skrbi svima kojima je ona potrebna svakako bi trebao biti Nacionalni program razvoja palijativne skrbi u RH 2023. – 2026. Nažalost, on još uvijek nije donesen pa je pučka pravobraniteljica ponovno preporučila da je to potrebno hitno učiniti.
Više o temi palijativne skrbi možete saznati ovdje, dok cjelokupno Izvješće pučke pravobraniteljice za 2024. godinu možete pronaći ovdje.