* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2024. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2025. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.
Više o povezanim temama pročitajte i u drugim poglavljima Izvješća, navedenima na dnu ove stranice.
Pri analizi sudske prakse u predmetima vezanim uz diskriminaciju koristili smo statističke podatke MPUDT-a za građanske, prekršajne i kaznene predmete, koje prema čl. 14. ZSD-a treba dostaviti pučkoj pravobraniteljici do 1. veljače za prethodnu kalendarsku godinu; preliminarne podatke MUP-a, kao i raspoložive odluke iz građanskih i radnih, prekršajnih i kaznenih te upravnih predmeta.
Građanski predmeti
Prema podacima MPUDT-a, u 2024. godini zaprimljeno je 70 novih građanskih predmeta vezanih uz diskriminaciju, što je oko 105% više nego 2023. godine, kada su zaprimljena 34. Tužitelji su se najčešće u tužbama pozivali na diskriminacijsku osnovu društvenog položaja (19), zatim obrazovanja i političkog uvjerenja, koje su isticane u po sedam predmeta; spola, članstva u sindikatu, zdravstvenog stanja i invaliditeta, koje su isticane u po četiri predmeta; dok je u 13 predmeta diskriminacijska osnova iskazana kao “ostalo”, iz čega se može zaključiti da nije riječ o osnovi iz čl. 1. ZSD-a. U predmetima prenesenima iz prethodnih godina (158), tužitelji su najčešće isticali diskriminacijske osnove obrazovanja (39), invaliditeta (21), društvenog položaja (17), članstva u sindikatu i spola (po 14 predmeta), zdravstvenog stanja i dobi (po 11 predmeta), dok su ostale diskriminacijske osnove isticane u manjem broju predmeta.
Unatoč značajnom povećanju broja ove vrste predmeta, tek 31 predmet ili 44% pravomoćno je okončan, od čega je u šest donesena usvajajuća presuda, u sedam odbijajuća, a 18 ih je riješeno na drugi način (npr. povlačenjem tužbe ili mirenjem).
U tužbama se najčešće zahtijevalo utvrđenje diskriminacije (61 predmet) i naknada štete (62), a u nešto manjem broju predmeta i zabrana ili otklanjanje diskriminatornog postupanja (34). Niti jednim tužbenim zahtjevom nije tražena objava presude u medijima. Takav se zahtjev može postaviti ukoliko je do povrede na jednako postupanje došlo putem medija ili je informacija o tome bila objavljena u medijima, a objavljivanje presude je potrebno radi potpune naknade štete ili prevencije takvih postupanja. Stoga su objave presuda prilika da se širu javnost upozna s utvrđenom povredom prava na jednakost, pozitivnim pravnim epilogom te građane senzibilizira o učincima diskriminatornog postupanja.
Kao i ranijih godina, niti u 2024. godini nije podnesena niti jedna udružna tužba. O mogućim razlozima izostanka ove vrste tužbi pisali smo u ranijim izvješćima te se uglavnom odnose na dugotrajnost sudskih postupka, neizvjesnost ishoda s kojim je povezan i nepredvidivi konačni trošak sudskog postupka. Negativnom trendu u prilog ide i činjenica da je čak 80% postupaka okončanih u 2024. godini trajalo dulje od 12 mjeseci.
U 2024. godini Ustavni sud je u Odluci U-III/1107/2014 od 5. ožujka 2024. godine zauzeo stav kojim je OCD-u negirao locus standi u antidiskriminacijskom postupku pokrenutom temeljem udružne tužbe, obrazlažući da nije riječ o pravnoj osobi koja je osobno pogođena diskriminacijom odnosno ne predstavlja konkretnu žrtvu ili više njih. Troje sudaca je u izdvojenom mišljenju ukazalo da se navedenom Odlukom slabi učinkovitost ovog oblika antidiskriminacijske zaštite jer odvraća OCD-e od aktivne sudske borbe u suzbijanju diskriminacije, kao i nezavisna državna tijela s antidiskriminacijskim ovlastima, poput pravobraniteljica.
Jedno od bitnih načela građanskih antidiskriminacijskih postupaka jest prebacivanje tereta dokazivanja na tuženika nakon što tužitelj dokaže vjerojatnost diskriminacije. Njegova pravilna primjena je jedan od preduvjeta bolje uspješnosti tužitelja u ovim sudskim postupcima. Uvidom u dostupne presude iz 2024. godine, razvidno je da sudovi u sve većoj mjeri ispravno primjenjuju ovaj procesni instrument te u trenutku kada tužitelj učini vjerojatnim postojanje diskriminacije, teret dokazivanja da diskriminacije nema prenose na tuženika. U prilog navedenome govori i nešto veća uspješnost tužitelja u ovim postupcima, iako je još uvijek mali broj usvajajućih presuda. Tako ih je u 2024. godini doneseno šest, odnosno 19% svih donesenih presuda u ovim antidiskriminacijskim postupcima, što je blagi porast u odnosu na 2023. godinu kada ih bilo pet, odnosno 14%, ili tri u 2022. godini, odnosno 6% svih tada donesenih presuda.
Tužitelji koji traže sudsku zaštitu od diskriminacije često ističu u istome predmetu više tužbenih zahtjeva. Osim kumuliranih antidiskriminacijskih tužbenih zahtjeva, neki tužitelji uz druge vrste zahtjeva u kojima se odlučuje u parnici ističu i antidiskriminacijski zahtjev, pod uvjetom da su u međusobnoj vezi i da je isti sud stvarno nadležan.
| Preporuka 97.
Hrvatskoj odvjetničkoj komori, da provodi edukacije odvjetnika o antidiskriminacijskom pravu Preporuka 98. Pravosudnoj akademiji, da u okviru programa cjeloživotnog stručnog usavršavanja pravosudnih dužnosnika nastavi s provedbom edukacije sudaca i sudskih savjetnika o antidiskriminacijskom pravu |
U jednom takvom slučaju, tužitelj je tražio utvrđenje i otklanjanje diskriminacije, kao i utvrđenje ništetnosti odluke tuženika (poslodavca) o prestanku ugovora o radu s tužiteljem. Tijekom postupka tuženik je negirao da je razlog prestanka ugovora o radu na određeno vrijeme članstvo tužitelja u sindikatu. Sud je nakon saslušanja svjedoka ocijenio da su vjerojatni tužiteljevi navodi da je tuženik produljivao radni odnos zaposlenicima koji nisu u sindikatu, te da je članovima uvjetovao produljenje radnog odnosa istupanjem iz sindikata. Pravomoćnom presudom utvrđeno je postojanje diskriminacije, naloženo je tuženiku njezino uklanjanje sklapanjem uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme s tužiteljem, te je utvrđena ništetnom odluka o prestanku ugovora o radu. U radnim sporovima je izazov dokazati diskriminaciju jer često poslodavci/tuženici raspolažu dokumentacijom koju tužitelji ne posjeduju, a neki svjedoci se teško odlučuju iskazom podržati tužitelja zbog straha od viktimizacije. Navedene nejednakosti moguće je otkloniti upravo primjenom pravila o prebacivanju tereta dokazivanja, kao što je to bilo u naprijed opisanom sudskom postupku.
U nekim tužbenim zahtjevima i dalje se navode diskriminacijske osnove koje nisu navedene u ZSD-u, poput “akademskog statusa”, “javnog djelovanja”, “prava na rad i zaradu” i slično, što upućuje da je potrebno nastaviti provoditi edukacije o antidiskriminacijskom pravu.
Pozitivno je što je Pravosudna akademija u 2024. godini za kaznene i prekršajne suce općinskih i županijskih sudova organizirala radionicu “Promicanje prava na različitost i borba protiv netrpeljivosti i mržnje”. Međutim, kako bi se stvorili preduvjeti za kvalitetniju i sveobuhvatniju primjenu svih antidiskriminacijskih mehanizama i alata, potrebno je pravne stručnjake educirati i o njihovoj primjeni u građanskim predmetima, što je u 2024. godini izostalo.
Sankcija za diskriminatorno postupanje treba biti učinkovita, razmjerna i odvraćajuća. U građanskim sudskim postupcima naknada dosuđene nematerijalne štete treba djelovati odvraćajuće prema diskriminatoru (tuženiku) kako ubuduće ne bi tako postupao te djelovati preventivno i prema svima ostalima.
Iz analiziranih sudskih odluka proizlaze različite okolnosti zbog kojih su tužitelji tražili sudsku zaštitu te ih je većina na ime neimovinske štete potraživala iznose između 5.000 i 10.000 eura. U nekim je slučajevima visina tužbenog zahtjeva vjerojatno uvjetovana i strahom od gubitka spora te plaćanja sudskih troškova, koji mogu predstavljati znatan financijski teret ukoliko je tužbeni zahtjev (pre)visoko postavljen. Stoga je prije podnošenja tužbi važno ispravno identificirati nepovoljno postupanje, diskriminacijsku osnovu kojom je ono uvjetovano te adekvatno postaviti visinu tužbenog zahtjeva kod traženja naknade štete. Time će se prevenirati odbijanje tužbenog zahtjeva radi nepravilne primjene zakona, a ujedno omogućiti donošenje presude kojom se nalaže isplata neimovinske naknade štete koja je učinkovita, razmjerna i odvraćajuća.
Prekršajni i kazneni predmeti
Statistički podaci MPUDT-a o prekršajima vezanim za diskriminaciju odnose se na prekršaje propisane Zakonom o suzbijanju diskriminacije, Zakonom o ravnopravnosti spolova, čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te čl. 39. st. 1. toč. 2. i 5. Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima.
Prema podacima MPUDT-a u 2024. godini je 379 predmeta preneseno iz prethodnih godina te su zaprimljena 222 nova predmeta, što je podjednako 2023. godini kada su 337 predmeta prenesena iz prethodnih godina te ih je zaprimljeno 216.
U 2024. godini riješeno je 238 prekršajnih predmeta, od kojih ih je 185 dovršeno osuđujućim presudama, kojima je izrečeno 217 sankcija. Izrečene su 162 novčane kazne, 16 kazni zatvora te 39 ostalih sankcija. Preostali predmeti riješeni su oslobađajućim presudama (64) i na drugi način (24).
Za razliku od prethodnih godina kada se najveći broj predmeta odnosio na prekršaje propisane ZSD-om, u 2024. godini najviše ih je vođeno zbog prekršaja iz ostalih propisa – ukupno 152. Zbog prekršaja iz ZSD-a vođeno je 140 postupaka, od toga 128 zbog uznemiravanja iz čl. 25. ZSD-a, 11 zbog spolnog uznemiravanja iz čl. 26. te jedan radi nedostavljanja podataka iz čl. 27.
Najčešće diskriminacijske osnove u novo zaprimljenim predmetima bile su, kao i 2023. godine, nacionalno podrijetlo (79) i spol (45). Zatim slijede rasna ili etnička pripadnost ili boja kože (36), političko ili drugo uvjerenje (13), spolna orijentacija (8), vjera (7), u po dva predmeta invaliditet i dob, te u po jednom predmetu jezik, rodni identitet odnosno rodno izražavanje i zdravstveno stanje. U 27 predmeta navode se „ostale osnove“.
U osuđujućim presudama također su najčešće diskriminacijske osnove bile nacionalno porijeklo (58) i spol (56), zatim rasna ili etnička pripadnost ili boja kože (26), političko ili drugo uvjerenje (8), spolna orijentacija (7), vjera (5), invaliditet (1), dok u jednom predmetu osnova nije navedena. U 23 predmeta se navode „ostale osnove“, što ukazuje da se u znatnom broju predmeta i dalje navode diskriminacijske osnove koje nisu propisane zakonima.
146 prekršajnih postupaka trajalo je dulje od 12 mjeseci, dok ih je 92 dovršeno unutar tog perioda. Na kraju 2024. godine ostala su neriješena 363 prekršajna predmeta.
Analiza raspoloživih presuda pokazuje da su okolnosti i načini počinjena ovih prekršaja slični kao i proteklih godina. Često je prekršaj počinjen tijekom verbalnih sukoba između poznanika ili susjeda, a ponekad i osoba povezanih rodbinskim vezama. Niz prekršaja počinjeno je u alkoholiziranom stanju, najčešće u javnosti, i to u ugostiteljskim objektima.
Počinitelju su često poznate osobne karakteristike oštećene osobe koje koristi pri verbalnom napadu kako bi ju uznemirio, ponizio ili prestrašio. Često počinitelj u alkoholiziranom stanju vrijeđa i omalovažava prisutne, najčešće u javnosti, pa su prekršaji u svezi diskriminacije najčešće u stjecaju s prekršajima iz područja zaštite javnog reda i mira. Nešto su rjeđi stjecaji s prekršajima vezanima uz zaštitu od nasilja u obitelji. Nekolicina prekršaja počinjena je objavom fotografija, video zapisa ili komentara na društvenim mrežama (Facebook, Instagram, Tik-tok) na kojima su počinitelji objavili neprimjereni sadržaj. Tako je primjerice objavljena fotografija na kojoj počinitelj veliča četnički pokret noseći kapu s četničkim znakovljem, zatim video zapis kojim se ismijava osobu s invaliditetom, kao i komentar uvredljivog sadržaja ispod najave događaja („šuga Cigan …“). Osobito zabrinjava što su neke od ovih prekršaja počinili maloljetnici.
Neprimjereni govor koji potiče na mržnju najčešći je na internetu, no bilježe se i pojedinačni slučajevi neposrednog izražavanja mržnje. Tako je zbog prekršaja iz područja zaštite javnog reda i mira osuđen počinitelj koji je u alkoholiziranom stanju uzvikivao „za dom spremni, poglavniče“ i pjevao ustašku budnicu. O neprimjerenom govoru pišemo u poglavlju o izražavanju u javnom prostoru.
U 2024. godini počinjeno je i nekoliko prekršaja prema stranim državljanima – radnicima iz primjerice Indije, Nepala i Turske. Žrtve su izabrane zbog drugačijeg izgleda, poglavito boje kože, a neki su napadnuti na radnom mjestu, o čemu pišemo u poglavljima o zločinima iz mržnje te stranim radnicima.
Presude zbog prekršaja iz ZRS-a ili iz čl. 26. ZSD-a, odnosno zbog spolne diskriminacije ili spolnog uznemiravanja, najčešće se odnose na slučajeve neželjenog fizičkog kontakta. Prekršajne sankcije su izricane i zbog nedovoljne zastupljenosti kandidatkinja na izbornim kandidacijskim listama.
Kao što smo istaknuli, najviše je izrečeno novčanih kazni. Sudovi su često primjenjivali institut ublažavanja kazne te su izricali novčane kazne ispod zakonskog minimuma. Takve odluke su u nekim predmetima obrazložene okolnošću da počinitelj ranije nije prekršajno nekažnjavan ili nije kažnjavan za istovrsni prekršaj ili prekršaj po istome propisu, dok je u neki slučajevima izostalo adekvatno obrazloženje. Kazne koje nisu ublažene uglavnom su blizu donje granice raspona novčane kazne, što u nekim slučajevima može otvoriti pitanje da li se blagom penalnom politikom ostvaruje generalna i specijalna prevencija.
Sudovi rijetko izriču zaštitnu mjeru liječenja od ovisnosti o alkoholu, iako je počinjenje u alkoholiziranom stanju kod ovih prekršaja vrlo često te je utjecaj alkohola obuhvaćen činjeničnim opisom djela pa bi bilo korisno češće razmatranje primjene ove zaštitne mjere.
Maloljetnim počiniteljima prekršaja najčešće je izricana odgojna mjera – sudski ukor.
U 2024. godini, kao i godinu ranije, sudovi su donijeli niz oslobađajućih presuda, najčešće za prekršaj propisan čl. 25. ZSD-a, zbog nedostatka dokaza ili izostanka namjere počinitelja da ponizi, uznemiri odnosno povrijedi dostojanstvo druge osobe. Pri tome je u 2024. godini češće donošenje oslobađajućih presuda zbog manjkavosti činjeničnog opisa djela, odnosno propusta tužitelja da opiše namjeru počinitelja sukladno navedenoj zakonskoj odredbi.
Stoga smo i Izvješću za 2023. godinu preporučili dodatne edukacije ovlaštenih tužitelja. Policijskoj akademiji smo preporučili da u sklopu edukacija za policijske službenike koji rade na predmetima vezanim uz diskriminaciju, dodatno razradi edukativne materijale koji se odnose na prekršaje propisane ZSD-om. Prema Vladinom Izvješću o provedbi preporuka pučke pravobraniteljice iz Izvješća za 2023. godinu, u kurikulumu Policijske škole „Josip Jović“ teme vezane uz zaštitu ljudskih prava, zabranu diskriminacije, zločine iz mržnje te prihvaćanje različitosti i toleranciju sastavni su dio nekolicine stručnih predmeta. Navodi se da su u akademskoj godini 2023./2024. u okviru dva studijska programa na Veleučilištu kriminalistike i javne sigurnosti stavljeni naglasci na prepoznavanje bitnih elemenata prekršaja iz čl. 25. i 26. ZSD-a.
Kazneni predmeti vezani uz diskriminaciju odnose se na kaznena djela: mučenje i drugo okrutno, neljudsko ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje iz čl. 104. KZ-a, povreda ravnopravnosti iz čl. 125. KZ-a, povreda slobode izražavanja nacionalne pripadnosti iz čl. 126. KZ-a, spolno uznemiravanje iz čl. 156. KZ-a i javno poticanje na nasilje i mržnju iz čl. 325. KZ-a. Riječ je o zasebno propisanim kaznenim djelima koja uključuju određeni oblik povrede osobnih prava i sloboda, odnosno nejednakog postupanja prema pripadnicima određenih ranjivih skupina.
Iako se 2024. godine bilježi blagi porast, i dalje se radi o malobrojnim predmetima. Prema statistici MPUDT-a u 2024. godini je na sudovima zaprimljeno 15 novih predmeta vezanih uz ova kaznena djela, što je nešto više nego 2023. godine, kada ih je zaprimljeno 11. Na početku 2024. godine 23 predmeta su bila neriješena, što je nešto više nego 2023. godine kada je iz ranijih godina preneseno 16 predmeta. Na kraju 2024. godine bilo je 27 neriješenih predmeta.
Najviše postupaka vođeno je zbog spolnog uznemiravanja (10) i javnog poticanja na nasilje i mržnju (7), što je promjena u odnosu na ranije godine kada je javno poticanje na nasilje i mržnju bilo najčešće kazneno djelo. Počinitelji su najčešće bili motivirani spolom (10) i nacionalnim podrijetlom (6) oštećene osobe.
U 2024. godini sudovi su pravomoćno riješili 11 predmeta, od kojih je osam okončano osuđujućom presudom, tri na drugi način, a oslobađajućih presuda nije bilo. Osuđeno je 13 okrivljenika, dakle izrečeno je 13 sankcija, od čega čak 12 uvjetnih osuda i jedna zamjena kazne zatvora radom za opće dobro. Šest postupaka je okončano unutar godine dana, dok ih je pet trajalo dulje od 12 mjeseci.
Javno su objavljene i dostupne dvije pravomoćne presude općinskih sudova donesene 2024. godine koje se odnose na počinjenje kaznenog djela javnog poticanja na nasilje i mržnju te koje ukazuju na mogućnosti počinjenja ovog kaznenog djela kako na internetu tako i u fizičkom svijetu. U jednom predmetu počinitelj je kazneno djelo počinio putem društvene mreže Facebook, dok je u drugom počinitelj na skulpturi koja predstavlja spomenik u čast žrtava holokausta, sprejem nacrtao zabranjeno znakovlje, čime je ovo djelo počinio u stjecaju s kaznenim djelom oštećenja tuđe stvari. Obje su presude osuđujuće te je jednom okrivljeniku izrečena uvjetna osuda, s obzirom da je ranije neosuđivan, a drugom rad za opće dobro.
Upravni sporovi
U nadležnosti općinskih građanskih i radnih sudova je postupanje po tužbama radi utvrđenja diskriminacije, njezinog otklanjanja ili naknade štete, dok je u nadležnosti upravnih sudova ocjena zakonitosti postupanja javnopravnih tijela, njihovih pojedinačnih odluka te sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnih ugovora. No i upravni sudovi pri odlučivanju primjenjuju ZSD i druge izvore antidiskriminacijskog prava ocjenjujući navode stranaka koje se pozivaju na diskriminaciju i time doprinose ekonomičnosti i efikasnosti sudskog postupanja.
Iako se u upravnim sporovima neki tužitelji pozivaju na diskriminaciju, MPUDT o tome ne vodi posebne statističke podatke. Stoga podatke o predmetima u kojima su se tužitelji pozvali na diskriminaciju te sudske odluke pribavljamo izravno od sudova.
Kao i ranije, Visoki upravni sud nas je obavijestio da u sustavu eSpis ne vodi posebnu evidenciju o predmetima u kojima se stranka pozvala na diskriminaciju i ne raspolaže točnim podatkom o broju ovakvih predmeta. Za razliku od 2023. godine kada nam je dostavio sedam odluka u predmetima u kojima su se tužitelji pozivali (i) na diskriminaciju, za 2024. godinu dostavio nam je jednu odluku.
Upravni sud u Rijeci tijekom 2024. godine zaprimio je i dovršio postupanje u pet predmeta u kojima su se tužitelji pozvali na diskriminaciju, te nam je dostavio navedene odluke. Kao i ranijih godina, upravni sudovi u Zagrebu i Osijeku naveli su da tijekom godine nisu imali takvih predmeta, dok se Upravni sud u Splitu nije očitovao na molbu za dostavom odluka u predmetima u kojima su se tužitelji pozvali na diskriminaciju.
Iz uvida u dostavljene odluke, razvidno je da diskriminaciju kao razlog pobijanja upravnog akta tužitelji u pravilu ističu uz druge razloge, no često su njihovi navodi o diskriminaciji paušalni i bez isticanja diskriminacijske osnove iz ZSD-a.
|
ODLUKE UPRAVNIH SUDOVA U PREDMETIMA U KOJIMA SU SE TUŽITELJI POZVALI NA DISKRIMINACIJU (2024.) |
||||
| broj dostavljenih sudskih odluka | broj predmeta u kojima je navedena osnova iz ZSD-a | broj predmeta u kojima je navedena neka druga D osnova | broj predmeta u kojima nije navedena nikakva D osnova | |
| Visoki upravni sud | 1 | 1 | – | – |
| Upravni sud u Zagrebu | – | – | – | – |
| Upravni sud u Splitu | – | – | – | – |
| Upravni sud u Rijeci | 5 | 2 | 1 | 3 |
| Upravni sud u Osijeku | – | – | – | – |
| UKUPNO | 6 | 3 | 1 | 3 |
Od šest zaprimljenih odluka u kojima su se pozvali na diskriminaciju, tužitelji su u tri propustili navesti diskriminacijsku osnovu iz ZSD-a na temelju koje bi bili diskriminirani pa sud nije niti ispitao osnovanost takvih navoda.
U tri predmeta tužitelji su naveli diskriminacijske osnove iz ZSD-a. U dva su tužbeni zahtjevi odbijeni: u slučaju tužitelja kojemu je naloženo uklanjanje građevine izgrađene bez građevinske dozvole koji se pozvao na diskriminaciju na osnovi nacionalnog podrijetla; te u slučaju tužitelja koji se smatrao diskriminiranim na temelju obrazovanja (osnova iz ZSD-a) te radnog iskustva i ustavnog prava na rad (nisu osnove iz ZSD-a), koji je osporavao pravilnost provedenog natječaja za zapošljavanje, pozivajući se i na prednost pri zapošljavanju na temelju Zakona o hrvatskim braniteljima i članova njihovih obitelji, u kojemu je primljeni kandidat ostvario bolje rezultate od njega i na testiranju i na intervjuu za posao.
Treba izdvojiti presudu kojom je poništeno drugostupanjsko rješenje gradonačelnika i prvostupanjsko gradskog upravnog odjela kojima je službenik u službi na neodređeno vrijeme stavljen na raspolaganje nakon provedenog preustroja gradskih upravnih tijela, a predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U tom je predmetu službenik kao tužitelj tvrdio da su navedene odluke nezakonite i da se prema njemu postupalo diskriminatorno (zbog političkog uvjerenja, obrazovanja te nacionalne pripadnosti), da je i prije donošenja novog ustroja odlučeno da se njega i još dva službenika udalji iz službe, da im je to gradonačelnik priopćio odmah po primopredaji vlasti nakon lokalnih izbora, zbog sudjelovanja u predizbornoj kampanji njegova protukandidata, da se poslovi koje je službenik dotad obavljao obavljaju i prema novom ustroju, bez obzira na naziv radnoga mjesta, a da su novi uvjeti za raspored određeni ciljano i diskriminatorno kako se njega ne bi moglo rasporediti. Sud u ovome sporu nije morao (dodatno) utvrđivati (ne)postojanje diskriminirajućeg postupanja, jer je iz više drugih razloga usvojio tužbeni zahtjev. No sud je naveo da je službenik ovlašten zaštitu od diskriminacije tražiti pred redovnim sudom, ali i da je ovaj prigovor ovlašten istaknuti, argumentirati i dokazivati u nastavku upravnog postupka, do kojeg će doći u izvršenju ove presude. Sud je naveo i da će, istakne li službenik prigovor diskriminacije, pri odlučivanju tijelo voditi računa o pravilu o teretu dokazivanja iz ZSD-a.
Radi lakšeg uvida u odluke i njihovog praćenja te ujednačavanja sudske prakse, potrebno je voditi evidencije o predmetima upravnih sudova u kojima su se stranke pozvale na diskriminaciju, što je pučka pravobraniteljica navodila i u ranijim izvješćima. Potrebno je definirati točan sadržaj evidencije i obrazaca za statističko praćenje i to započeti provoditi u praksi.