* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2024. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2025. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.
Više o povezanim temama pronađite i u drugim poglavljima Izvješća, na dnu ove stranice.
Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:
„During our time in Croatia, we encountered several instances of blatant racism and discrimination. In Split, while walking to a restaurant for dinner, a group of young men shouted at us, calling us “monkeys” and making derogatory gestures. Shockingly, just 15 minutes later, as we approached the restaurant, another individual yelled at us, telling us to “go back to our country.” What was even more disheartening was that this occurred in a crowded area, and not a single person seemed to object to this offensive behaviour. Fed up with the racism we had experienced, I decided to confront the individual who had told us to leave. When I asked him why he would say such a horrible thing, he repeated his statement, using profanity. Only after I informed him that I was a tourist from Cape Town did he apologize, stating that he had assumed I was from Nepal. Deeply upset by these events, my wife and I decided to return to our hotel and wait for the next available flight out of Croatia. We couldn’t help but wonder if this is the way the people of Croatia treat all people of colour who visit their country. Croatia is undeniably a beautiful country, but our experience has left us questioning the attitudes and beliefs of some of its people. In all my travels around the world, I have never encountered such overt and vocal racism.
“Tijekom našeg boravka u Hrvatskoj susreli smo se sa nekoliko slučajeva očitog rasizma i diskriminacije. U Splitu dok smo hodali prema restoranu na večeru, grupa mladića je vikala na nas, zvala nas “majmunima”, neprimjereno gestikulirajući. Šokantno, ali samo 15 minuta kasnije, kako smo se približili restoranu, još je jedna osoba vikala na nas, govoreći nam “da se vratimo u svoju zemlju”. Još više obeshrabrujuće je bilo to što se sve dogodilo u prostoru sa puno ljudi, i niti jedna osoba nije izrazila svoje neslaganje sa ovim uvredljivim ponašanjem. Budući nam je dojadio rasizam koji smo iskusili, odlučio sam suprotstaviti se osobi koja nam je rekla da odemo. kada sam ga upitao zašto bi nekome rekao takvu groznu stvar, ponovio je svoju izjavu, ovaj put uz psovke. Tek nakon što sam ga obavijestio da sam turist iz Cape Towna se ispričao, rekavši da je mislio da sam iz Nepala. Duboko uznemireni ovim događajima, moja supruga i ja smo odlučili vratiti se u naš hotel i pričekati prvi dostupni let iz Hrvatske. Nismo mogli a da se ne upitamo je li ovo način na koji se ljudi u Hrvatskoj odnose prema svim osobama druge boje kože koje posjete njihovu zemlju. Hrvatska je nesumnjivo prekrasna zemlja, ali naše iskustvo nam je otvorilo mnoga pitanja o stavovima i vjerovanjima nekih njenih stanovnika. Tijekom svih mojih putovanja diljem svijeta nikada se nisam susreo sa tako otvorenim i glasnim rasizmom.“ (prijevod UPP)
Istraživanje Stavovi prema strancima i manjinama u hrvatskom društvu u 2024. godini: prijetnja, susret, suživot? pokazalo je kako se etnička i kulturna slika hrvatskog društva usložnjava. Osnovni cilj bio je istražiti koji su stavovi prema strancima i odabranim kategorijama manjinskih društvenih skupina u hrvatskome društvu. Prvo ovakvo istraživanje provedeno je 2013. pa ponovljeno 2017. godine. Istraživanje iz 2024. godine pokazuje da najmanje podrške ima useljavanje ekonomskih imigranata iz siromašnijih zemalja, tzv. stranih radnika, te tražitelja azila odnosno izbjeglica. Najveći udio ispitanika ima negativne stavove prema Arapima i muslimanima, koji čine velik udio tražitelja azila i izbjeglica (najveći broj tražitelja azila u 2024. godini bio je iz Afganistana, Sirije i Pakistana). Ukrajinci, kojih je pod privremenom zaštitom u RH oko 29.000, su dobro prihvaćeni, dok Rusi izazivaju strah za sigurnost i kulturu kod više od trećine ispitanika. I dalje je rašireno mišljenje da Romi zlorabe sustav socijalne pomoći, s kojom tvrdnjom se slaže 62% ispitanika. Istovremeno, stavovi prema pripadnicima srpske nacionalne manjine nisu se mijenjali u odnosu na posljednji krug istraživanja.
U 2024. godini nije donesen Akcijski plan suzbijanja diskriminacije za 2024. i 2025. godinu, kao ni Akcijski plan zaštite i promicanja ljudskih prava za 2024. i 2025. godinu. Oni su tek krajem 2024. godine bili u javnom savjetovanju pa se zapravo u 2024. godini mjere i aktivnosti nisu provodile.
Nije donesen ni novi Akcijski plan za integraciju osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita, a prema informacijama ULJPPNM-a, s obzirom da njegov nacrt do početka 2025. nije upućen u javno savjetovanje, pristupit će se izradi novog dokumenta.
Kao pozitivno se može istaknuti da je ULJPPNM u sklopu projekta SINERGY osnovao Savjetodavnu skupinu državljana trećih zemalja i osoba migrantskog porijekla od deset članova, između ostaloga i kako bi se uključila njihova perspektiva u poboljšanju integracijskih politika, kroz davanje preporuka donositeljima odluka na svim razinama.
Tijekom 2024. godine započelo se s provođenjem Akcijskog plana Grada Zagreba za provedbu Povelje integrirajućih gradova za 2023. i 2024. godinu, koji je usmjeren na integraciju tražitelja međunarodne zaštite, osoba kojima je odobrena međunarodna ili privremena zaštita i stranih radnika koji prebivaju na području Grada Zagreba. Otvoren je i Centar dobrodošlice Grada Zagreba, prvi ‘one-stop shop’ u kojem navedene osobe mogu dobiti potrebne informacije i podršku u uključivanju u društvo. U prosincu 2024. godine Grad Zagreb je donio i Akcijski plan za provedbu Nacionalnog plana za uključivanje Roma za razdoblje od 2025. do 2027. godine. Iako je pozitivno da je donesen jer je jedan od rijetkih takvih dokumenata na lokalnoj razini, neke mjere su mogle biti konkretnije i izravnije, o čemu više pišemo u dijelu o Romima.
U Zaključnim zapažanjima UN-ovog Odbora za ljudska prava o četvrtom periodičnom izvješću RH iz rujna 2024. godine, pozdravljeno je usvajanje Nacionalnog plana za uključivanje Roma za razdoblje 2021.-2027. godine. No Odbor je izrazio i zabrinutost zbog trajne diskriminacije i marginalizacije Roma, uz preporuku da država poduzme dodatne mjere za poboljšanje pristupa Roma obrazovanju, zapošljavanju, stanovanju i zdravstvenoj skrbi. Odbor je naveo i da bi RH trebala poduzeti odgovarajuće mjere za podizanje svijesti među općom javnošću o pravima Roma i borbi protiv diskriminacije. Ujedno je preporučio da država poduzme dodatne mjere kako bi prevenirala govor mržnje i zločine iz mržnje prema Romima i pripadnicima srpske nacionalne manjine.
Delegacija Europske komisije protiv rasizma i netolerancije (ECRI) posjetila je Hrvatsku u travnju 2024. godine u okviru 6. kruga posjeta državama članicama, tijekom kojeg je prikupila informacije o diskriminaciji u RH, između ostalog i temeljem rasne ili etničke pripadnosti. U sklopu posjeta delegacija se sastala i s predstavnicima regionalnih i lokalnih vlasti te posjetila škole koje pohađaju Romi, kao i s predstavnicima civilnog društva i romskim zajednicama.
Pučka pravobraniteljica je i tijekom 2024. godine ukazivala da je prikupljanje etnički disagregiranih statističkih podataka važno za razumijevanje i ispravno adresiranje problema, kao i praćenje učinka mjera koje se provode, a naravno, uz pažljivo prikupljanje, čuvanje i korištenje ovih podataka, u skladu s europskim i međunarodnim standardima. No, prema dostupnim podacima javnih i državnih tijela, značajan dio ih ne prikuplja takve podatke.
Ipak, vezano uz prikupljanje ovih podataka, Hrvatski sabor raspravio je u prosincu 2024. godine konačni prijedlog Zakona o središnjem registru stanovništva, koji je usvojen u ožujku 2025. godine. Njime će Hrvatska po prvi puta uvesti centralizirani Središnji registar stanovništva, koji bi mogao dovesti do potrebnih pozitivnih promjena te smanjiti količinu dokumenata koji će građani morati nabavljati i dostavljati kod postupaka ostvarivanja prava, prvenstveno, kako je najavljeno, u sustavu socijalne skrbi. No, uspostava Registra u kojemu će biti sadržani i osobni podaci o karakteristikama građana koje su zaštićene osnove prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije, uključujući i nacionalnost, može dovesti i do zloupotreba. Pri tome nepovjerenje u zaštitu podataka, kao i strah od njihove zlouporabe, ali i od etničke i druge diskriminacije do koje može doći, može djelovati odvraćajuće na građane koji trebaju dati svoje podatke. Pučka pravobraniteljica je stoga ukazala da je, s obzirom da će registar sadržavati veliki broj osobnih podataka građana, iznimno važno precizno definirati koja je svrha prikupljanja podataka i tko će im moći pristupiti, kao i da građane treba informirati za koje se potrebe izjašnjavaju/daju svoje osobne podatke i kako će se ti podaci koristiti.
| Preporuka 89.
Vladi Republike Hrvatske, da žurno usvoji migracijsku i integracijsku politiku te jasno odredi mjere i njihove nositelje |
Iako je u 2024. česta tema u javnosti bila dolazak i broj stranaca u RH, kako stranih radnika, tako i tražitelja međunarodne zaštite, RH i dalje nema niti migracijsku, niti integracijsku politiku. 2024. godinu obilježile su i rasprave oko izmjena i dopuna Zakona o strancima, usvojenih početkom 2025. godine. Njima su radnicima migrantima omogućeni tečajevi hrvatskog jezika putem vaučera HZZ-a, koji su otpočeli u proljeće 2024. godine. No, ni za strane radnike, niti za ostale skupine stranaca u RH ne postoje strateški ili nacionalni planovi integracije u društvu. Pri izmjenama Zakona o strancima izostavljena je odredba Zakona koja je propisivala obvezu donošenja sveobuhvatne imigracijske politike. Unutar Strategije demografske revitalizacije RH do 2033. godine, donesene u ožujku 2024. godine, predviđeno je usvajanje Nacionalnog plana migracije RH, no Ministarstvo demografije i useljeništva nije odgovorilo oko donošenja ovog strateškog dokumenata.
Kod prikazanja stanja u pogledu pojava rasizma i rasne ili etničke diskriminacije u nastavku se posebno izdvajaju dvije nacionalne manjine koje su posebno izložene etničkoj diskriminaciji, Romi i Srbi (iako bivaju diskriminirani i pripadnici drugih nacionalnih manjina) te migranti, uključujući tražitelje međunarodne zaštite i azilante, kao i radnike iz trećih zemalja s dozvolom za rad i boravak odnosno strane radnike.
Romi
Tijekom 2024. godine sudjelovali smo u postupku izrade Akcijskog plana Grada Zagreba za provedbu Nacionalnog plana uključivanja Roma te smo ukazali na važnost osmišljavanja dugoročnog rješenja stanovanja romskih obitelji, posebice sa Struga i Vrtnog puta. Ukazivali smo i da su u području stanovanja predviđene samo dvije aktivnosti, od kojih je prva vrlo općenita i njome se predviđa „utvrditi modalitete stambenog zbrinjavanja i poboljšanja uvjeta stanovanja Roma sukladno najboljim praksama RH i EU“, no nije jasno koje aktivnosti će se provoditi kako bi se riješili problemi vezani uz stanovanje Roma, poput loših uvjeta na lokaciji Novi Petruševec ili neriješenog pitanja stanovanja Roma preseljenih 2022. godine s lokacije III. Struge u privremeni smještaj u Velikoj Kosnici i Hostel Arena, kao niti koja su rješenja za stanovnike Vrtnog puta.
| Preporuka 90.
Gradu Zagrebu, da osmisli i provede konkretne aktivnosti koje će osigurati stambeno zbrinjavanje i poboljšanje uvjeta stanovanja Roma |
Jedan od značajnijih problema na području ljudskih prava kojem se već godinama ozbiljno ne pristupa je segregacija romske djece u obrazovanju. Odbor za eliminaciju rasne diskriminacije UN-a RH je dao žurnu preporuku za okončanje de facto segregacija u školama i osiguravanje kvalitetnog i inkluzivnog obrazovanja romskoj djeci. U 2024. godini je i Odbor za ljudska prava UN-a u povodom četvrtog periodičnog izvješća RH preporučio pojačati napore u rješavanju de facto segregacije Roma u stanovanju i obrazovanju, smanjiti značajne razlike u obrazovnim postignućima i stopama zaposlenosti između Roma i opće populacije te jamčiti jednak pristup odgovarajućem stanovanju i osnovnim uslugama.
I pučka pravobraniteljica godinama ukazuje na (de facto) segregaciju romske djece u osnovnim školama, koja u velikom broju pohađaju potpuno segregirane razrede ili takve u kojima su značajno nadzastupljena, o čemu govore i OCD-i. Prema podacima MZOM-a, u školskoj godini 2024./2025. takvih razreda je bilo 85. Prema podacima za školsku godinu 2022./2023. takvih razreda je bilo 80 i pohađalo ih je 950 djece. S obzirom da je ESLJP još 2010. godine utvrdio da je RH povrijedila odredbe EKLJP-a te da je problem sada i većih razmjera, unatoč tome što se u obrazovanju provodi najveći broj aktivnosti iz aktualnog Nacionalnog plana za uključivanje Roma, u protekloj se godini zbog (de facto) segregacije romske djece u obrazovanju pučka pravobraniteljica obratila Vladi RH. Navela je da je osnovnoškolsko obrazovanje ključno za nastavak obrazovanja te za uključivanje u društveni, gospodarski i politički život iz kojeg su Romi i dalje u velikoj mjeri isključeni, te smo upozorili da hitno treba poduzeti sveobuhvatne mjere koje će u najkraćem roku u potpunosti ukinuti segregirane razrede, ukazujući na važnost provedbe više puta dane preporuke MZOM-u da izradi analizu i Akcijski plan desegregacije, što se nažalost iznova prolongira.
Ovaj plan treba biti donesen bez odgađanja, lokalno orijentiran, utemeljen na realističnoj procjeni problema te potreba djece i njihovih roditelja, izrađen u suradnji sa stručnjacima/kinjama na području obrazovanja i integracije te mora obuhvatiti i druga područja života, posebno s obzirom na to da i MZOM navodi da segregacija u obrazovanju proizlazi iz stambene segregacije. Međutim, to ne bi trebalo biti opravdanje nego faktor kod planiranja desegregacije u obrazovanju. Tako se primjerice segregacija uvjetovana većim brojem romske djece koja su upisana u školu može smanjiti, između ostaloga, drugačijim definiranjem upisnih područja osnovnih škola, a što je ovlast njihovih osnivača. Dodatno, aktivnosti moraju adresirati i kvalitetu obrazovanja, kao i obrazovanje po posebnim programima, s obzirom da podaci koje smo prikupili pokazuju lošiji uspjeh djece iz segregiranih razreda i nadzastupljenost romskih učenika u posebnim nastavnim programima.
Iako nas je MZOM u srpnju 2024. godine izvijestio kako je analiza u izradi i da će nam ju skoro dostaviti, do kraja 2024. godine ju nismo zaprimili. MZOM je izvijestilo o nizu sastanaka s ravnateljima osnovnih škola oko ovog problema tijekom 2024. godine, no nije navelo konkretne rezultate istih.
Predstavnici Ureda pučke pravobraniteljice su u 2024. godini posjetili jednu od osnovnih škola sa segregiranim razredima te potvrdili da segregaciju uzrokuju okolnosti izvan područja obrazovanja, ali i da postoje organizacijski čimbenici koje je moguće lako promijeniti, poput drugačijih definiranja upisnih područja.
Također, iako je to trebala učiniti do rujna 2024. godine, RH prema informacijama kojima raspolažemo još nije izvijestila Odbor za eliminaciju rasne diskriminacije UN-a o provedbi navedene žurne preporuke za okončanje de facto diskriminacije u školama i osiguravanje kvalitetnog i inkluzivnog obrazovanja romskoj djeci.
| Preporuka 91. (ponovljena)
Vladi Republike Hrvatske, da žurno izradi plan desegregacije u obrazovanju za svaku školu u kojoj postoje segregirani razredi Preporuka 92. Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina i Ministarstvu graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine, da u suradnji s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave u kojima žive Romi provedu učinkovite modele unaprjeđenja uvjeta stanovanja romskih obitelji koje žive u neuvjetnim nekretninama |
Grad Zagreb je u 2024. godini dodijelio 108 stipendija učenicima i studentima Romima. Vezano za visoko obrazovanje, u akademskoj godini 2024./2025. pravo na stipendiju MZOM-a ostvarilo je 54 studenata Roma. Uz stipendije Ministarstva, dodatna je pogodnost Program potpore u odgoju i obrazovanju pripadnika romske nacionalne manjine, koji predviđa osiguravanje smještaja u studentskom domu za 11 studenata, dok Zdravstveno veleučilište u Zagrebu ima posebno upisno mjesto za jednog studenta ili studenticu romske nacionalnosti.
Tijekom 2024. godine savjetnici pučke pravobraniteljice posjetili su romske obitelji s područja Delnica koje nažalost žive u jednako lošim uvjetima kao i prije osam godina kada smo ih posjetili prvi puta, a dugogodišnje praćenje uvjeta života ovih obitelji, može poslužiti kao primjer koliko je teško izaći iz začaranog kruga u kojem se nalaze. Žive na nekoliko lokacija, neke su opremljene komunalnom infrastrukturom, a neke nisu, no uvjeti stanovanja su loši. Objekti su većinom barake, kontejneri ili nadograđeni kontejneri te su prenapučeni. Suočeni su sa teškim siromaštvom i nemogućnosti pronalaska posla, žive u neadekvatnom stanovanju, a pojedinci kojima su priznata neka prava u okviru programa provođenih za poboljšanje životnih uvjeta Roma nisu ih nikada uspjeli realizirati jer ne zadovoljavaju administrativne uvjete.
Najteži je slučaj hrvatskog branitelja koji je bio kronično i teško bolestan, a živio je u malenoj drvenoj baraki sa suprugom i djetetom koje je osoba s invaliditetom, u šumi, bez pitke vode. Nažalost početkom 2025. godine pritužitelj je preminuo, a obitelj i dalje živi u istim uvjetima. Baraka se nalazi na zemljištu u vlasništvu trećih osoba pa ne bi mogli dobiti pomoć u okviru postojećeg programa poboljšanja životnih uvjeta, niti bi ta pomoć njihov objekt učinila prikladnim za život. Pučka pravobraniteljica ispitala je mogućnost za njegovo stambeno zbrinjavanje temeljem braniteljskog statusa, no nažalost ne zadovoljava postavljene kriterije, a OCD koji pruža BPP podnio je zahtjev za stambeno zbrinjavanje ove obitelji. Međutim, postupci stambenog zbrinjavanja su dugotrajni i u njihovoj županiji nema stambenih jedinica pa nije izgledno da će se tako stambeno zbrinuti. Generalno, zatečeno stanje pokazuje kako bez konkretnije pomoći lokalne samouprave i države ne mogu izaći iz života u siromaštvu, koje je transgeneracijsko. Naime, djeca koju smo upoznali ranijih godina danas imaju vlastite obitelji koje žive u siromaštvu. Pri tome, mnoge obitelji požalile su se i da ne mogu ostvariti prava u sustavu socijalne skrbi, koji im je najčešće jedini izvor prihoda, navodeći i diskriminaciju mjesno nadležnog područnog ureda HZSR-a, u vezi s čime provodimo ispitni postupak.
Tijekom 2024. godine nastavili smo pratiti i okolnosti vezane uz pronalazak počinitelja koji su u Drnju, nakon što su Romi zbog opasnosti od izlijevanja Drage iselili iz svojih kuća, srušili njihove kuće, u kojima su, s uredno prijavljenim prebivalištem, živjeli desetljećima, no počinitelji još nisu utvrđeni.
Vezano uz unaprjeđenje uvjeta stanovanja i kvalitete života Roma Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja potpisalo je ugovor sa HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o. kojim se uređuje postupak provedbe Programa priključenja na elektroenergetsku mrežu kućanstava u romskim naseljima u okviru Operativnog programa Vlade Republike Hrvatske za romsku nacionalnu manjinu 2021. – 2024., kojima se planira u naredne dvije godine završiti već započete te inicirati i provesti nove aktivnosti elektrifikacije romskih naselja. Prvi ugovor s HEP-ODS-om potpisan je 2017. godine, a do danas je priključeno 84 korisnika. U tijeku je izgradnja niskonaponske mreže u naselju Kuršanec, čime će se stvoriti tehnički uvjeti za priključenje novih korisnika.
Istraživanja kontinuirano pokazuju kako su negativni stavovi i predrasude o Romima duboko ukorijenjeni i trajni. Istraživanje Udruge za zaštitu i promicanje ljudskih prava Sofija iz rujna 2024., iako nije provedeno na reprezentativnom uzorku, upućuju na niz izazova koji su i dalje prisutni u percepciji romske nacionalne manjine. Naime, čak 47% ispitanika se složilo s tvrdnjom “Za ne-Rome je opasno živjeti u blizini romskih naselja”, 43% smatra da bi država trebala smanjiti pomoć koju pruža Romima, a 39% da su Romi sami krivi za probleme koje imaju. 82% ispitanika smatra da Romi nisu dobro integrirani u hrvatsko društvo, a stanovnici Sjeverne Hrvatske (gdje je populacija Roma najveća) iskazuju manji stupanj tolerancije nego stanovnici Grada Zagreba. 54% ispitanika smatra da Romi često kradu, 51% da nisu prilagođeni hrvatskoj kulturi, 50% smatra da Romi ne drže do obrazovanja, a 40% vidi Rome kao neradnike.
Unatoč velikoj potrebi za radnicima na tržištu rada i dalje je visok broj registriranih nezaposlenih Roma te su krajem prosinca 2024. godine u evidenciji HZZ-a bile 3.084 nezaposlene osobe romske nacionalne manjine. Iako ih je u 2023. godini bilo 3.484, ovaj pad ne prati pad ukupnog broja registriranih nezaposlenih osoba od 114.982 u 2023. na 91.563 u 2024. godini. Pri tome je najviše nezaposlenih Roma u dobi od 30 – 49 godina (1.480), a mladih do 29 godina je 811. Osim toga, u 2024. godini 90,6% nezaposlenih osoba romske nacionalne manjine bilo je bez škole i nezavršene osnovne škole ili samo sa završenom osnovnom školom, što pokazuje važnost poticanja i podržavanja obrazovanja romske djece.
Predrasude prema Romima iskazuju i zaposlenici u pojedinim dijelovima javnog sektora. 2024. godine časopis Croatian Nursing Journal objavio je članak “Predrasude medicinskih sestara prema Romima kao pacijentima u zdravstvenom sustavu Republike Hrvatske”. Zaključak je istraživanja da medicinske sestre u RH nisu izuzete iz općeg odnosa prema Romima obilježenog predrasudama i stereotipima, pri čemu ispitani s višim stupnjem obrazovanja, stariji i oni koji žive u Sjevernoj Hrvatskoj i Međimurju pokazuju negativnije stavove prema Romima. Autori predlažu i mjere za smanjenje predrasuda i stereotipa prema pripadnicima romske nacionalne manjine u zdravstvenom sustavu, poput edukacija zdravstvenih radnika, o čemu više pišemo (i preporuku dajemo) u poglavlju Pravo na zdravlje.
| Preporuka 93.
Akademiji socijalne skrbi, da organizira edukacije o suzbijanju diskriminacije za djelatnike sustava socijalne skrbi |
Kako smo i tijekom 2024. godini, slično kao i ranijih godina, primali pritužbe na diskriminatorno postupanje djelatnika sustava socijalnog skrbi prema Romima, preporučamo da Akademija za socijalni rad organizira edukacije o suzbijanju diskriminacije.
Srbi
Prema Istraživanju Stavovi prema strancima i manjinama u hrvatskom društvu u 2024. godini: prijetnja, susret, suživot?, od 2017. pa do 2024. godine prevladava otprilike ista razina distance i straha prema Srbima. Vidljivo je to bilo i tijekom izborne kampanje prije parlamentarnih izbora u travnju 2024. godine kada su uništavani plakati SDSS-a sa sloganom “Hrvatska treba Srbe” te su preko njih upisivane parole poput „Srbe treba na vrbe“.
„Novosti“ su u svibnju i lipnju 2024. godine provele kvalitativno istraživanje u Rijeci, Donjem Lapcu, Petrinji, Belom Manastiru, Pakracu i Kninu kako je biti mladi Srbin u Hrvatskoj, susreću li se s diskriminacijom i negativnim komentarima zbog svoje nacionalne pripadnosti te kako vide posljedice rata i hrvatsko-srpske odnose u mjestu u kojem žive. Iako su svi ispitanici složni da danas ima puno manje diskriminacije i negativnih komentara nego prije, kao i da rat uglavnom nije tema kojom se opterećuju njihove generacije, u Pakracu, Belom Manastiru i Petrinji sudionici su spominjali više različitih iskustava diskriminacije tijekom školovanja i zapošljavanja. Navodili su da možda ne nailaze na probleme jer se “ne ističu”, da paze kako govore u javnosti te da Srbi u Hrvatskoj zbog straha od reakcija okoline skrivaju identitet, ali uz konsenzus da je toga bilo puno više u starijim generacijama. Navodili su primjere promjene nacionalnosti na popisu stanovništva zbog nelagode pri izlasku na izbore i pitanja žele li manjinski listić, verbalnog maltretiranja u školi na nacionalnoj osnovi na koje profesori preblago reagiraju, zbog čega se ono ponavlja, kao i otvorene diskriminacije na poslu. Tako je jedan sugovornik istaknuo da je pri razgovoru o promaknuću nadređeni usred sastanka ustao i usprotivio se unaprjeđenju pripadnika srpske nacionalne manjine jer ne priča “čistim hrvatskim jezikom”.
SNV Bilten također navodi slučajeve diskriminacije na radnom mjestu zbog srpskog podrijetla, opisujući kako se policijski službenik Policijske uprave vukovarsko-srijemske obratio svojoj kolegici iz prometne policije tijekom zajedničke intervencije riječima: “Dečko ti je Srbin, Radovan. Baš me zanima kako se s tim pomirio tvoj otac, veliki ustaša.” „Nisi mi više simpatična i draga, završio sam s tobom ove sekunde.“ Policajka je ovaj ispad prijavila, a Bilten navodi da je PU vukovarsko-srijemska podnijela optužni prijedlog Općinskom sudu zbog prekršaja iz čl. 25. st. 1. ZSD-a.
2024. godine smo postupali po pritužbi na diskriminaciju na području Grada Benkovca, u kojoj je navedeno da je jedini put bez asfalta, čak i bez finog šljunka, nego s oštrim makadamom, u selu Popovići, koje je naseljeno Srbima. Iako je održavanje nerazvrstanih cesta, poput ove u Popovićima, značajan problem mnogih ruralnih područja, neodržavane ceste otežavaju dolazak u naselja te je stanovnicima tih naselja time otežan pristup zdravstvenim i socijalnim uslugama.
UN-ov Odbor za ljudska prava prepoznao je kako su pripadnici srpske nacionalne manjine izloženi govoru mržnje i zločinima iz mržnje te preporučio državi provođenje mjera s ciljem njihova suzbijanja. Upravo je ovo jedna od preporuka, uz preporuke u području anti-korupcije i suočavanja s prošlošću, o kojima RH treba izvijestiti do srpnja 2027. godine i pokazati što je, temeljem njih, poduzela.
U Bilten SNV-a se navode i primjeri etnički motiviranog fizičkog nasilja u 2024. godini, a izdvojen je fizički napad na pravoslavni Badnjak u Vukovaru na šestoricu maloljetnika, pri čemu su dvojici nanijete teže, a jednom lakše ozljede. Kako se navodi, četvorica napadača su, dok su ih tukli i cipelarili, prijetili kako će ih baciti u Dunav i spominjali noževe, a ukazuje se da je motiv napada ekavica kojom su govorili neki od napadnutih. U srpnju 2024. godine počinitelji su prvostupanjskom presudom proglašeni krivima, a presudom se nacionalnost žrtava navodi kao otegotnu okolnost pri odmjeravanju kazne, no napad nije okvalificiran kao zločin iz mržnje.
Pratimo i postupanje policije radi provale u dom paroha Srpske pravoslavne crkve u Bjelovaru koji se nalazi pored pravoslavne crkve u Bjelovaru i krađe veće količina novca i nakita, a dva mjeseca ranije na pročelju ove crkve ispisano je ustaško znakovlje. Još nije poznato jesu li ova dva slučaja povezana, a kako nije utvrđen identitet počinitelja podnesena je kaznena prijava protiv nepoznatog počinitelja.
Tijekom 2024. godine ispunjena ponovljena preporuka iz Izvješća za 2023. godinu Ministarstvu financija, da poreznim upravama dostavi naputak o oslobođenju bivših nositelja stanarskog prava od obveze plaćanja poreza na promet nekretnina pri otkupu stana u kojem su stambeno zbrinuti, te je dostavljen poreznim upravama u studenom 2024. godine.
Migranti
U RH ima sve više stranaca, uključujući tražitelje međunarodne zaštite i osobe pod međunarodnom zaštitom i radnike iz trećih zemalja s dozvolom za rad i boravak odnosno strane radnike, a nažalost i ksenofobije kao reakcije kod dijela građana.
Od 2006. do kraja 2024. godine RH je priznala 1.171 status međunarodne zaštite. Prema podacima MUP, u 2024. godini bilo je 26.776 izraženih namjera za traženje međunarodne zaštite, a podnesena su 1.419 zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Dodatno, u 2024. godini prema podacima MUP-a 129.881 osoba te 16.443 poslodavca podnijeli su zahtjev za izdavanje dozvola za boravak i rad za deficitarna zanimanja, a izdano je 206.640 novih ili produženih dozvola za boravak i rad, najviše za radnike iz BiH, Nepala, Srbije, Indije i Sjeverne Makedonije. U 2024. godini u RH je registrirano oko 29.000 osoba raseljenih iz Ukrajine s odobrenom privremenom zaštitom. Ovi podaci pokazuju da je važno senzibilizirati javnost za pitanja doseljavanja stranaca u RH, u čemu posebno važnu ulogu imaju mediji.
Tijekom 2024. godine napadi na strance, a osobito na strane radnike, evidentirani su u različitim dijelovima RH. Podaci MUP-a navode da je od 1. siječnja do 31. srpnja 2024. godine evidentirano 326 kaznenih djela na štetu stranaca u RH, s 527 žrtava, a zabilježen je porast kaznenih djela prijetnji, dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom, teških krađa, razbojništava i nasilničkih ponašanja. Prema podacima MUP-a, od 527 žrtava, 160 su stranci iz Indije, Pakistana, Bangladeša i drugih država iz kojih su najčešće strani radnici u RH. Usporedbe radi, 2023. godine bilo ih je 83, a ranijih godina i puno manje.
Tijekom izbornih kampanja u 2024. godini neki političari su zazivali osnivanje seoskih straža, izlazak Hrvatske vojske na granice radi zaštite od migranata, govorili o škurim, crnim i malim radnicima kojih je sve više, o migrantima s računicom koji dolaze želeći uzeti samo socijalnu pomoć i drugo. PACE Rezolucija 2525 Vijeća Europe o tretmanu migracija i azila u izbornim kampanjama i njihovu utjecaju na prihvat migranata i ostvarivanje njihovih prava, naglasila je da govor mržnje i diskriminatorne mjere ne mogu biti dio izbornog programa koji zadovoljava principe i standarde Vijeća Europe. Dodatno je ukazala da se tema migracija i azila ne može ograničiti samo na pitanja sigurnosti, jer takav narativ dovodi do eskalacije verbalnih i fizičkih napada na osobe migrantskog podrijetla.
Tijekom 2024. godine postupali smo i po nekoliko pritužbi na tzv. rasno profiliranje u zračnoj luci Zagreb, odnosno zbog navoda da policijski službenici pri obavljanju poslova kontrole granica postupaju prvenstveno ili isključivo prema osobama tamne boje kože. Prema navodima pritužitelja jedan od policijskih službenika je rekao „da je Hrvatska homogeno bjelačko društvo, da sam ja crnac i da im to daje za pravo da zatraže moje dokumente”. S tim u svezi navodimo da je Istraživanje Agencije EU za temeljna prava, provedeno na uzorku preko 6.700 osoba afričkog porijekla koje žive u EU, pokazuje kako više od polovice onih koje je policija zaustavila unazad pet godina smatra da se radilo o rasno motiviranom postupku. U predmetima vezanim uz postupanje policijskih službenika u zračnoj luci Zagreb i dalje provodimo ispitne postupke.
Strani radnici, osim povreda prava vezanih uz rad i zapošljavanje, o kojima više govorimo u poglavlju o pravu na rad, suočeni su s jezičnim barijerama, osobito pri pristupu institucijama.
| Preporuka 94.
Ministarstvu zdravstva, da osmisli i u praksi učini dostupnim prevođenje radi sporazumijevanja zdravstvenog osoblja s pacijentima |
Tako primjerice u bolnicama sa strancima komuniciraju uz pomoć drugih zaposlenika na engleskom ili njemačkom, uz pomoć veleposlanstava, ukoliko postoje u RH ili uz pomoć osoba iz pratnje. Koriste se i razni nepouzdani elektronički servisi ili slična pomagala, a nekad razgovore roditelja i liječnika prevode maloljetna djeca. Izrazito je nepovoljno za zaštitu privatnosti osoba i povjerljivosti podataka, kao i za zaštitu radničkih prava, kada kao prevoditelji nastupaju poslodavci za radnike koji ne govore hrvatski jezik. Naime, iz pristiglih pritužbi i članaka u medijima uočavamo da neki poslodavci krše ukazano povjerenje i radnicima sa zdravstvenim poteškoćama potom okončaju radni odnos, čime ostaju i bez zdravstvenog osiguranja i statusa. Liječnici primarne zdravstvene zaštite, koji imaju obvezu primiti radnike migrantskog podrijetla kao pacijente, navode kako problemi u sporazumijevanju mogu uvelike ugroziti anamnestičke i terapijske postupke. U rješavanju ovog problema mogao bi pomoći projekt SINERGY, kojeg provodi ULJPPNM, u okviru kojeg se uspostavlja centralizirana elektronička baza prevoditelja za jezike kojima se najčešće služe osobe kojima je odobrena međunarodna zaštita i drugi državljani trećih zemalja, korisnici koje će biti tijela državne i javne uprave, JLP(R)S te druge ustanove i institucije.
Strani radnici se suočavaju i s dodatnim financijskim opterećenjem zbog obveze plaćanja zdravstvenog osiguranja za svoju djecu, jer za razliku od državljana RH, nositelji su zdravstvenog osiguranja svoje djece pa im obveza plaćanja iznosa osiguranja predstavlja veliki teret, posebice ukoliko se radi o obitelji s više djece.
HZZ je uveo vaučere kojima se djelomično financiraju programi učenja hrvatskog kao stranog jezika za strane radnike, a koji su namijenjeni sektorima građevinarstva, turizma i ugostiteljstva, prerađivačkoj te prehrambenoj industriji, u trajanju najmanje 70 sati. Visokokvalificirani i radnici reguliranih profesija moći će stjecati znanje hrvatskoga jezika kroz formalne programe na višim razinama (do razine C1). U pokrivanju troškova sudjeluju i poslodavci, no prema podacima HZZ-a u 2024. godini vaučere je iskoristilo tek 104 radnika. Uvođenje vaučera za učenje hrvatskog jezika svakako je pozitivno, no otvara se i pitanje geografske dostupnosti tečajeva, kao i pitanje vremena u kojima se provode. Dodatno, temelje se na modelu englesko-hrvatskog učenja, što isključuje one radnike koji ne govore engleski jezik.
| Preporuka 95.
Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, da unaprijedi model postojećih vaučera za učenje hrvatskog jezika kako bi bili dostupniji što većem broju stranih radnika u Republici Hrvatskoj |
U provođenje tečajeva uključile su se i JLS-i, poslodavci, udruge i pojedinci pa su tijekom 2024. godine provođeni u Varaždinu, Čakovcu, Splitu, Zagrebu, Otočcu i drugim mjestima.
Osim sa jezičnim preprekama, strani radnici imaju poteškoća i s pristupom primjerenom i priuštivom stanovanju. Tako nam se obratila građanka navodeći da je zaposlenik agencije za najam nekretnina četiri radnice s Filipina smjestio u prostor sa samo dva ležaja, navodeći „da su “metar i pol” pa im ne treba krevet“.
Strane radnike, osobito one kojima stanovanje osigurava poslodavac, često se smješta u neadekvatne kolektivne smještaje. Tako se u medijima pojavila informacija i da je 40 radnika smješteno u prostor sa samo jednom kupaonicom i jednom kuhinjom. Usvajanjem izmjena i dopuna Zakona o strancima predviđeno je donošenje pravilnika o uvjetima smještaja radnika migranata, slično kao za sezonske radnike. Tako bi trebali biti osigurani minimalni standardi uvjeta smještaja radnika migranata, što smo pozdravili. Istovremeno, pučka pravobraniteljica je pri donošenju Zakona o upravljanju i održavanju zgrada upozorila da će odredbe kojima će se tražiti suglasnost pri iznajmljivanju stanova za više od četiri rodbinski nevezana stanara utjecati na stanovanje radnika migranata, a u praksi bi moglo doći i do njihove getoizacije.
Strani radnici prema rezultatima istraživanja Instituta za istraživanje migracija, provedenog sa 400 radnika podrijetlom iz Azije i Afrike, zadovoljni su životom u RH i namjeravaju ostati ovdje barem neko vrijeme. 32,8% ih namjerava ostati u RH do pet godina, 23,5% želi ostati između šest i deset godina, 20,5% do mirovine, a 19,5% izjavilo je da želi ostati u RH do kraja života. 43,5% izjavilo je da su vrlo zadovoljni svojim životnim standardom, dok 24% uopće nije zadovoljno. 49,3% ispitanih vrlo je zadovoljno svojim osjećajem sigurnosti, dok je 2% vrlo nezadovoljno. S druge strane, oko 28% radnika migranata izjavilo je da su vrlo nezadovoljni osjećajem sigurnosti u budućnosti. Nadalje, 55% ih planira preseliti obitelj u RH, 28% je neodlučno po tom pitanju, samo 10% ih je izjavilo da neće preseliti obitelj, dok je 5% navelo kako nemaju obitelj.
Usvojene su i izmjene i dopune Zakona o tržištu rada kojima se unapređuju prava nezaposlenih osoba pa će se strani radnici imati pravo prijaviti na HZZ te primati novčanu naknadu ako im je prestao radni odnos u RH bez njihove krivnje.
Prema podacima Koordinacije za integraciju, neformalne mreže OCD-a koje pružaju podršku izbjeglicama i tražiteljima međunarodne zaštite, tražitelji međunarodne zaštite suočeni su s jezičnom barijerom i poteškoćama kod pristupa zdravstvenim i socijalnim uslugama, obrazovanju te ostalim javnim uslugama koje, prema navodima OCD-a, otežava i postupanje službenika na šalterima. Teško se sporazumijevaju s liječnicima i ostalim zdravstvenim osobljem. Prema navodima OCD-a, liječnicima je u odnosu na tražitelje međunarodne zaštite, koji imaju ograničen pristup zdravstvenoj zaštiti, ponekad lakše u potpunosti uskratiti uslugu nego se, bez adekvatne podrške sustava, pokušati sporazumjeti s njima oko osjetljivih medicinskih stanja. Većini OCD-a od 2020. godine onemogućeno je djelovanje unutar samih prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite.
Istovremeno, OCD-i navode da se djecu tražitelje međunarodne zaštite starije od 15 godina, koja nisu završila osnovnu školu, upućuje u obrazovanje odraslih, što je neprikladno za adolescente. U poteškoćama su i tražitelji međunarodne zaštite u dobi od 17 i 18 godina koje se ne uključuje u srednju školu, već ih se također upućuje na obrazovanje odraslih što, osim što nije prikladno za njihovu dob, se i plaća.
OCD-i navode i da rješavanje zahtjeva za međunarodnom zaštitom traje oko 500 dana te da tijekom postupka nedostaje prevoditelja za pojedine jezike, čime im se otežava položaj u postupku.
Nadalje, tijekom godine tražitelji međunarodne zaštite smješteni u Prihvatnim centrima prijavljivali su OCD-ima neadekvatne higijenske i smještajne uvjete, žohare i stjenice u sobama, nepravilnu distribuciju osnovnih higijenskih potrepština, odjeće, obuće i posteljine, kao i nedostatak informacija o dostupnim uslugama i organizacijama koje pružaju podršku tražiteljima međunarodne zaštite izvan Prihvatnog centra. Dodatno, ukazivali su i da nisu upoznati s mehanizmima za prijavu potencijalnih kaznenih djela, kako unutar samog centra, tako i izvan njega.
I dalje je problematičan način evidentiranja nezaposlenih osoba pod međunarodnom zaštitom u zdravstvenom sustavu, jer iako imaju pravo na zdravstvenu zaštitu u istom opsegu kao svi obvezni osiguranici, nisu uvedeni u sustav obveznih osiguranika te ne posjeduju matični broj osiguranika (MBO) zbog čega je i njihovo administrativno vođenje u zdravstvenom sustavu uvelike otežano. Posljedično ih liječnici opće prakse nerijetko odbijaju primiti, a posebno zabrinjava što pedijatri odbijaju primiti djecu. Nadalje, prema čl. 13. st. 2. Zakona o dobrovoljnom osiguranju samo osobe koje imaju utvrđen status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju mogu imati i dobrovoljno zdravstveno osiguranje, zbog čega trošak participacije i dodatnih usluga (dentalna, ortopedska pomagala, lijekovi s B liste itd.) moraju snositi sami bez mogućnosti ugovaranja dopunskog osiguranja. Tek pri zapošljavanju postaju obvezni osiguranici HZZO-a i tek tada su uvedeni u sustav obveznih osiguranika te dobiju pripadajući MBO. No, djeca pod međunarodnom zaštitom to pravo ne mogu ostvariti nikako, što osobito zabrinjava s obzirom na nižu platežnu moć nezaposlenih osoba ili obitelji pod međunarodnom zaštitom, koje si ne mogu priuštiti kompleksnije oblike liječenja kakve pokriva dopunsko zdravstveno osiguranje.
Osim toga, osobe koje nisu osiguranici HZZO-a i nemaju svoj MBO, ne mogu imati svoj digitalni karton, nemaju mogućnost usluga eRecept i eNaručivanje te nemaju izabranog liječnika, već se pri svakoj posjeti iznova upisuju u sustav, a radi povrata troškova obrade tih pacijenata, liječnici/ljekarne primorani su svaki mjesec slati račune u MZ, s čime liječnici često nisu upoznati.
Vezano uz preporuku MZ-u, da pravilnikom uredi način ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu kojim će se jasno propisati načini pružanja usluga osobama pod međunarodnom zaštitom te njihova naplata, pozitivno je da je imenovana je radna skupina koja radi na izradi pravilnika. Radna skupina se sastoji od predstavnika MZ-a, MUP-a, MROSP-a i HZZO-a, no ne ohrabruje da je ista osnovana još 2022. godine, a pravilnik još nije izrađen, a problemi su i dalje prisutni.
OCD-i navode i da proces produljenja privremenog boravka također traje više od godinu dana, dok se na stalno i dugotrajno boravište čeka još dulje. Ovakva kašnjenja dovode do toga da osobe ostaju bez važećih dokumenata, što uzrokuje probleme poput nemogućnosti rada, gubitka stana ili blokade bankovnih računa te je potrebno povećati kapacitete nadležnih tijela za izdavanje dokumenata, ubrzati postupke te uvesti privremene dokumente koji bi vrijedili dok se čeka na izdavanje stalnih isprava.
| Preporuka 96.
Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da u postojeći model vaučera za učenje hrvatskog jezika uključi i osobe pod međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj |
Kao i ranijih godina, i dalje postoje poteškoće u organizaciji tečajeva hrvatskog jezika, koje nadležno ministarstvo, unatoč zakonskoj obvezi, još uvijek ne provodi. Osobama pod međunarodnom zaštitom nije omogućen ni pristup osnovnom tečaju hrvatskog jezika koji se nudi u okviru vaučera HZZ-a, dok je, iz nejasnih razloga, osobama pod privremenom zaštitom i stranim radnicima to omogućeno.
U 2024. godini zabilježili smo i pozitivne integracijske inicijative, kao što su već spomenuti novoosnovani Centar dobrodošlice Grada Zagreba, Program učenja hrvatskog jezika, povijesti i kulture za azilante i strance, koji propisuje preporučenu formu i strukturu programa, koji je izdalo MZOM te redoviti javni pozivi za dodjelu novčane potpore obrazovanju učenika srednjih škola i studenata s odobrenom međunarodnom ili privremenom zaštitom Grada Zagreba.