* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2024. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2025. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.
Više o problemima vezanima uz starije osobe pronađite i u drugim poglavljima Izvješća, na dnu ove stranice.
Negativni stereotipi o starijim osobama predstavljaju ageisam koji, osim do diskriminacije, može dovesti i do nasilja, zlostavljanja, zanemarivanja ili njihova ignoriranja. Usko povezan sa diskriminacijom, ageisam je prisutan u gotovo svim segmentima društvenog života. Stari se vide kao slabi, nesposobni, ranjivi, teret, a ne prepoznaje se njihov doprinos društvu.
No dobna je diskriminacija nerijetko isprepletena i s drugim karakteristikama starijih osoba, primjerice spolom, rasom ili etnicitetom, imovnim stanjem, razinom obrazovanja, zdravstvenim stanjem ili invaliditetom, što nerijetko dovodi i do višestruke odnosno intersekcijske diskriminacije.
Pozitivno je da Deklaracija Hrvatskog sabora o pravima umirovljenika i osoba starije životne dobi prepoznaje da stariji imaju pravo na dostojanstvo, poštivanje ljudskih prava i zaštitu od svakog oblika zlostavljanja, zanemarivanja i diskriminacije. Deklaracija prepoznaje važnost primjerene zdravstvene skrbi, potrebu usklađivanja sudjelovanja u troškovima zdravstvene zaštite i cijene lijekova s materijalnim mogućnostima starijih osoba, važnost zajedničkog djelovanja zdravstvenog i sustava socijalne skrbi, potrebu jačanja sustava palijativne skrbi, ublažavanja posljedica siromaštva, razvijanja sustava institucionalne i izvaninstitucionalne skrbi o starijim osobama, jačanja sustava mirovinskog osiguranja, obrazovanja i rada starijih osoba.
Akcijski plan za suzbijanje diskriminacije, koji uključuje i mjere usmjerene na dob, nije donesen 2024. godine. Na lokalnoj i regionalnoj razini JLP(R)S-i, primjerice gradovi Požega i Vrbovec, provode različite mjere usmjerene na starije, poput besplatnog gradskog ili prijevoza na liječenje u druge gradove. Varaždinska županija započela je s radom na izradi strategije pod nazivom „Varaždinska županija – prijatelj zlatne dobi“, koja je usmjerena na poboljšanje statusa umirovljenika i njihovo aktivno uključivanje u društvo. U nekim županijama su uspostavljenja savjetodavna tijela županijskih skupština za zagovaranje prava starijih osoba, primjerice u Istarskoj, Primorsko-goranskoj i Koprivničko-križevačkoj županiji, kao i Povjerenstvo za umirovljenike i osobe starije životne dobi u Gradu Varaždinu. Navedena tijela razmatraju pitanja od značaja za život starijih osoba na području županije odnosno grada.
Smještaj starijih osoba u ustanovama dugotrajne institucionalne skrbi i dalje je veliki problem te dostupni kapaciteti ne zadovoljavaju potrebe. Sustav je opterećen dugim i netransparentnim listama čekanja koje ponegdje iznose i preko 10 godina.
Velika su očekivanja od izgradnje 18 centara za starije osobe s kojim se započelo u 2024. godini, koji bi trebali poboljšati i broj i vrstu dostupnih izvaninstitucionalnih usluga za starije. No, zabrinjava manjak radne snage u domovima. Poseban problem je skrb o osobama s demencijom kojima je potrebna usluga IV. stupnja njege. Uz nedostatne kapacitete, rješavanje problema otežava i ubrzana inflacija i cijena smještaja na takvim odjelima koja nerijetko prelazi i 1.000 eura.
„Apelirala bih na Vas koji možete poduzeti određene korake da bi se djeci olakšala briga i skrb za bolesne i nemoćne roditelje. Bolovanje radno sposobna osoba može uzeti za članove uže obitelji; zakon ubraja djecu i supružnika (bračnog, izvanbračnog, životnog partnera ili neformalnog životnog partnera), ali ne i roditelje. S obzirom na takvu zakonsku definiciju, osoba ne može ostvariti pravo na bolovanje radi njege bolesnog roditelja. Zakon je donijet; dužnost djece je da prvenstveno moralno , a zatim zakonski brinu o svojim bolesnim i nemoćnim roditeljima. Kako ? Kako će brinuti ako ne mogu otvoriti bolovanje da pruže adekvatnu njegu . Dakle za supružnika bračnog, izvanbračnog , neformalnog DA… ali za majku/oca koji su cijeli svoj život brinuli i voljeli svoje dijete bezuvjetno to isto dijete ne može uzeti bolovanje kada je majka/otac na kraju svog života bolestan i često nepokretan?“
S druge strane, godinama ukazujemo da zbog nedostatka odgovarajućih mjera za pomirenje obiteljskog i profesionalnog života koje bi bile usmjerene na obitelji, posebno žene, koje, u skladu s ustavnom obvezom, brinu o starijim i teško bolesnim, o tuđoj njezi ovisnim članovima obitelji. Zbog svojih poslovnih obveza one i dalje nemaju mogućnost osigurati im takvu skrb, na što ukazuje i Povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata Osječko-baranjske županije koje se obratilo MZ-u jer u čl. 39. t. 5. ZOZO-a kao članovi uže obitelji koji imaju pravo na skrb od strane članova obitelji nisu navedeni roditelji o kojima bi brinula njihova djeca.
| Preporuka 49.
Ministarstvu zdravstva, da kroz izmjene Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju osobama koje su u radnom odnosu osigura mogućnost pružanja skrbi starim i nemoćnim roditeljima i drugim bliskim članovima obitelji |
U odnosu na preporuku da razmotre načine kako bi se osobama koje su u radnom odnosu omogućilo da brinu o starim i nemoćnim članovima obitelji, MZ navodi da je to u djelokrugu Zakona o radu, dok MRMSOSP navodi da je uvođenjem neplaćenog dopusta od 5 dana ZoR usklađen s minimalnim standardima EU te da nisu zapazili interes za korištenjem ovog instituta. No s obzirom da građani i dalje nemaju mogućnost bolovanja za njegu bolesnih roditelja, ponovo predlažemo da se kroz izmjene Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju osobama koje su u radnom odnosu osigura mogućnost pružanja skrbi starim i nemoćnim roditeljima i drugim bliskim članovima obitelji.
Prema podacima OCD-a, smanjen je broj zainteresiranih za pružanje usluga starim i nemoćnim osobama izvan institucija. Prema navodima Caritasa za navedeno se isplaćuje minimalna plaća i ne priznaju se troškovi prijevoza, tako da čak i kada su osigurana financijska sredstva za pružanje navedene usluge, ne može se naći dovoljno pružatelja usluga pomoći u kući.
„Moja majka bila je u dva navrata liječena na odjelu hitne medicine u, a prilikom drugog liječenja preminula je u bolnici 6 sati nakon prijema. Smrtni ishod uslijedio je nakon neliječenja glavne tegobe – otežanog disanja i neliječenja zatajenja bubrega. Umjesto hitnog liječenja tih opasnih i smrtonosnih bolesti, liječnica se prihvatila liječenja tada manje bitne dehidracije koju je vjerojatno pogrešno sama dijagnosticirala. Treba navesti i da je specijalizacija te liječnice (gastroenterolog) bila pogrešna, pacijenticu su tada trebali liječiti prije svega pulmolog, nefrolog i kardiolog. Pacijentica je preminula od posljedica bolesti koje tada na hitnom odjelu uopće nisu ni pokušali liječiti.“
Tijekom 2024. godine smo postupali po pritužbama zbog dobne diskriminacije starijih pacijenata u kojima se navodi da su bili neadekvatno liječeni, da su im pogrešno postavljene dijagnoze te da im je uskraćena zdravstvena zaštita zbog njihove dobi, o čemu više pišemo u poglavlju o pravu na zdravlje. Neki su pritužitelji navodili da su njihovi roditelji preminuli jer im u bolnici nije bila pružena odgovarajuća zdravstvena skrb zato što su stari. Prema navodima, u bolnici im nije utvrđena prava dijagnoza, izostala je reakcija na akutno pogoršanje zdravstvenog stanja te im nije osigurano adekvatno liječenje, što je u pojedinim slučajevima dovelo do smrtnog ishoda. Ispitni postupci su još u tijeku.
„najbolja prijateljica moje pokojne majke od mog rođenja i susjeda koja će uskoro napuniti 82 godine, onkološka bolesnica a koju je prije desetak godina uspješno operirao upravo naš ministar zdravlja, nalazi se u vrlo delikatnoj situaciji koju nije sama skrivila, dapače, vrlo je skrbna i po pitanju svog zdravlja i po pitanju toga da nikome ne bude na teret. Udovica je i izgubila je sina zbog bolesti prije 15 godina, a nakon operacije i jedno oko te 80% vida na drugo. Kad je bio zakonski rok upisala se u dva doma za starije (na … upisana je 14 godina, u domu za starije … 13 godina). Napominjem kako živi u stanu do kojeg vode čak 132 (stotridesetidvije) stepenice, bez lifta. Prekjučer u subotu, su je, naime, pri kupnji namirnica, udarila pomična vrata u Konzumu te odbacila svom silinom, te je pala i slomila kralježak i sada je na intenzivnoj u … U subotu je primljena i od prijema je praktički otpuštaju. Vikend je, ljudi su na godišnjem i zamolila sam u ponedjeljak doktora da joj da barem dva dana da ostane, jer je u nesnosnim bolovima, ne može na wc, ne može jesti iz tanjura. Ovaj bi apel u najmanju ruku bio bezrazložan da se gospođa doista i na vrijeme nije pobrinula da starost dostojanstveno provede u četiri zida samačke sobice doma nikom na teret, a koji ne bi kilometrima bio udaljen od njena rodna doma na … i do ove teške situacije ne bi ni došlo da je na vrijeme dobila ono za što se na vrijeme pobrinula. Gospođa je i svojim radom, poštenjem i ljudskošću također hranila svoju državu Hrvatsku te ne zaslužuje da u najmanju ruku bude izbačena kao da država ne postoji.
p.s. gospođa je danas hitro transportirana pred ulazna vrata svoje zgrade bez obzira što je liječnik jučer rekao da će ostati još tri do četiri dana. Danas je novi liječnik, izuzetno ružno rekao kako … nije ubožnica, te sad ja kao invalid pomažem gospođi. Također, bila sam i kod njene doktorice opće prakse koja je u čudu kako su je poslali tako brzo doma, prepisala joj je pelene i terapiju a patronaža je diskutabilna jer su godišnji“
Pritužba ukazuje na nedovoljnu povezanost sustava zdravstva i sustava socijalne skrbi. Trebalo je naći rješenje za stariju pacijenticu tko će se i gdje o njoj brinuti, ali unatoč zamolbi da ostane još nekoliko dana u bolnici dok se to ne riješi, to je odbijeno uz neprimjereni komentar da bolnica nije ubožnica. Nakon otpuštanja iz bolnice, podrška i smještaj su joj osigurani tek nakon što je slučaj završio u medijima. Ovo nije usamljeni slučaj, jer bolnice u očitovanjima navode da je zbrinjavanje starih, teško bolesnih pacijenata koji se po otpustu iz bolnice ne mogu brinuti o sebi znatno otežano, zbog čega nerijetko ostaju u bolnici iako je liječenje završeno.
Siromaštvo je i dalje velik problem koji može dovesti do diskriminacije starijih osoba i umirovljenika u RH te je uzrok brojnim drugim teškoćama s kojima se oni susreću. Prepoznavši problem, brojne JLS-i u svojim proračunima osiguravaju sredstva za isplatu božićnica i uskrsnica umirovljenicima sa najnižim mirovinama, no ove isplate kao ni isplate jednokratnih novčanih pomoći temeljem odluka Vlade RH ne mogu riješiti problem siromaštva velikog broja umirovljenika. Starije osobe slabog imovnog stanja susreću se s nizom problema u ostvarivanju svojih prava. Hrvatski Caritas navodi da su teško pokretne, bolesne starije osobe koje žive izvan većih gradskih središta ovisne o podjeli paketa hrane, higijenskih potrepština ili lijekova na kućni prag, za koju uslugu OCD-i, uključujući i Caritas, često nemaju financijska sredstava pa dio starijih unatoč potrebi ostaje nezbrinut.
„obraćam Vam se s jednim načelinim pitanjem za sve starije ili nemoćne osobe koje same nisu u mogućnosti dolaska u banku. Naime, na ime moje majke stiglo je cirkularno pismo – poziv da osobno dođe u banku u svezi davanja osobnih podataka jer je to prema Zakonu o sprečavanju pranja novca dužna dostaviti banci. Ona kao stara (93 godine) i polupokretna osoba sama (dok je još bila pokretna) u banci meni dala punomoć po njenom računu. Ona na svoj račun prima mirovinu, a ona kao niti itko drugi u Hrvatskoj nije u mogućnosti primati svoju mirovinu na bilo koji drugi način osim preko računa- – dakle ona ne može birati da ne bude klijent neke od banaka!
Stoga kako prima mirovinu u banci podliježe zakonima i uvjetima banke na koje ne može utjecati.
Kao svjesna i odgovorna osoba – dok je bila u mogućnosti dala je meni i bratu punomoć da možemo upravljati njenom mirovinom i računom u banci. Stoga postavljam pitanje zašto se ne obaveže banka da onim klijentima/osobama koje su dale punomoć po vlastitim računima traže od tih opunomoćenika da dostave identifikacijske dokumente i podatke i obavežu ih o davanju točnih podataka pod krivičnom i materijalnom odgovornošću, već to zahtjevaju isključivo od samih vlasnika računa.“
Postupali smo po nekoliko pritužba u kojima se ukazivalo da banke pozivaju i starije građane da osobno dođu u poslovnicu radi ažuriranja podataka vezano uz Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma. Ovisno o procijenjenoj razini rizika od pranja novca i financiranja terorizma (visoki, srednji i niski) ovise i mjere dubinske analize stranke, koje se određuju internim politikama banke. Stoga smo upozorili da se u poslovnom odnosu banke s klijentom koji je, kao što je to slučaj s umirovljenicima, kategoriziran niskim rizikom, opseg, vrijeme provedbe i vrsta određenih i svih mjera dubinske analize stranke može prilagoditi. Iako, u skladu s navedenim, postoji mogućnost da se umirovljenicima upitnik dostavi na kućnu adresu, pritužiteljica je takvu informaciju od svoje banke dobila tek nakon što se za pomoć obratila nama. Vezano uz isti problem, pozdravljamo inicijativu jedne banke koja je podmirila trošak izlaska javnog bilježnika i ovjere njegovog potpisa na specijalnoj punomoći kojom ovlašćuje opunomoćenika za sklapanje ugovora s bankom, čime je problem riješen.
Nedostupnost i neadekvatnost informacija o pravima i uslugama u različitim sustavima još je jedna prepreka koja može imati učinak na ostvarivanje prava osoba starije životne dobi, na što godinama ukazujemo. Starije osobe često ne znaju na koje oblike pomoći, podrške i njege imaju pravo. Različite vrste pomoći disperzirane su između različitih resora, a nedostupnost cjelovite i transparentne informacije čini ih nedostupnim korisnicima. Informiranje korisnika o dostupnim uslugama trebalo bi biti prilagođeno njihovim senzornim kapacitetima, navikama i potrebama. Kao dobar primjer ističemo besplatni telefon za starije osobe u Vinkovcima na kojem stručnjaci Centra za pružanje usluga u zajednici pružaju usluge savjetovanja, podrške i informiranja te zastupanja interesa i potreba starijih osoba.
S obzirom na digitalizaciju javne uprave, nedostatak digitalnih vještina kod starijih osoba može djelovati isključujuće u pogledu pristupa informacijama i uslugama u digitalnom svijetu. Stoga je paralelno s digitalizacijom potrebno ulagati dodatne napore u digitalno opismenjavanje starijih osoba, što primjerice čini Slavonski Brod u čijoj se Gradskoj knjižnici organiziraju radionice informatičkog opismenjavanja. Potrebno je i osigurati digitalnu infrastrukturu na mjestima gdje se okupljaju starije osobe, uključujući i domove za stare i nemoćne, društva umirovljenika, knjižnice i slična javna mjesta. Pri tome je važno voditi računa da se takva infrastruktura, uključujući i sam pristup Internetu, osigura i u udaljenim, ruralnim krajevima RH.