* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2024. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2025. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.
Više o problemima vezanima uz rad i zapošljavanje pronađite i u drugim poglavljima Izvješća, na dnu ove stranice.
Pritužbe zbog diskriminacije u području rada i zapošljavanja u 2024. godini u najvećoj mjeri bile su uvjetovane zdravstvenim stanjem, dobi, obrazovanjem, članstvom u sindikatu, etničkom pripadnošću, nacionalnim podrijetlom te političkim ili drugim uvjerenjem. Prema dostupnoj sudskoj praksi radnici su najčešće tražili sudsku zaštitu radi diskriminacije temeljem članstva u sindikatu, zatim dobi, zdravstvenog stanja i obrazovanja.
S obzirom da i dalje postoji nedovoljno razumijevanje građana o diskriminaciji, u znatnom je broju pritužbi, iako se ukazuje na diskriminaciju, riječ o drugim oblicima nezakonitog postupanja, poput pogodovanja kandidatima pri zapošljavanju ili o mobingu. Stoga je i dalje potrebno osvještavati i educirati građane o zakonskom uređenju zabrane diskriminacije, što je preduvjet njezinog prepoznavanja i primjene adekvatnih zaštitnih mehanizama.
Diskriminacija pri zapošljavanju
I u 2024. godini zabilježili smo oglase koji sadrže diskriminatorne uvjete za zapošljavanje. Iako neki poslodavci možda i nisu svjesni diskriminatornog karaktera uvjeta pri zapošljavanju, to ih ne izuzima od odgovornosti sukladno ZSD-u, budući da za postojanje diskriminacije nije bitna namjera, već učinak postupanja. Oglasi su sadržavali uvjete zapošljavanja diskriminatorne temeljem rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, dobi, spola, jezika i drugih osnova. U nekim od oglasa od kandidata se tražilo posjedovanje osobnog automobila ili drugih sredstava rada, o čemu više pišemo u poglavlju o diskriminaciji temeljem imovnog stanja.
Postupali smo tako po pritužbi na oglas kojim su se tražili isključivo radnici s Filipina. Poslodavca smo upozorili da uvjetovanje zapošljavanja osoba određene etničke pripadnosti može predstavljati diskriminaciju, ukoliko to nije stvarni i odlučujući uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta, neovisno postoje li konkretne osobe koje zbog navedenog uvjeta nisu zaposlene. Naime, već sam takav oglas može djelovati odvraćajuće za kandidate koji nisu traženog etniciteta.
U 2024. godini zamijetili smo da se oglase za zapošljavanje češće objavljivalo putem društvenih mreža, pri čemu poslodavci ili agencije za posredovanje pri zapošljavanju nisu navodili naziv tvrtke i službene kontakt podatke te su oglase brzo uklanjali, zbog čega im je bilo teško ući u trag. Iako ovakav način objave oglasa omogućuje brzu prilagodbu poslodavaca potrebama rada, kandidati su izloženi netransparentnom zapošljavanju te mogućem nezakonitom postupanju poslodavca. Postupajući po jednom takvom oglasu, nismo došli do osnovnih informacija o pravnom obliku i odgovornim osobama agencije za posredovanje pri zapošljavanju, što je otvorilo pitanje zakonitog poslovanja subjekta. Podatke nije uspio utvrditi ni DIRH, koji u takvim situacijama ne može provesti nadzor.
Zaprimili smo i pritužbu na diskriminatoran oglas, između ostaloga i temeljem dobi, kojim je tražena osoba u dobi između 25 i 40 godina na radno mjesto za koje nije potrebna fizička snaga ili druga karakteristika specifična za navedenu dob. Budući u konkretnom slučaju nije bio primjenjiv neki od izuzetaka od zabrane diskriminacije iz ZSD-a, kao i da takvi oglasi djeluju odvraćajuće na kandidate drugih dobnih skupina da se uopće jave za posao, preporučili smo poslodavcu da sadržaj oglasa ubuduće uskladi sa ZSD-om.
Postupali smo i po pritužbi na natječaj za zapošljavanje na radno mjesto prometne struke u kojem se od kandidata tražila dostava preslike domovnice i poznavanje hrvatskog jezika. Iako je poslodavac naknadno pojasnio da se na natječaj mogu javiti i kandidati koji nisu hrvatski državljani, iz oglasa i okolnosti utvrđenih u ispitnom postupku bilo je razvidno da je poslodavac osobe drugih nacionalnosti i etniciteta koje nemaju hrvatsko državljanstvo isključio od mogućnosti zapošljavanja jer je smatrao da ne znaju hrvatski jezik, iako nije prethodno provjerio njihovo poznavanje jezika, na što smo ga upozorili.
“…. ja sam dobila email (u nastavku) u kojem me obavještavaju da me ne smatraju kandidatom u natječajnom postupku jer smatraju da nemam odgovarajuću stručnu spremu. Navedeno smatram diskriminacijom na temelju obrazovanja, jer u vrijeme kada sam pohađala i završavala srednju školu nije bilo gimnazija unutar obrazovnog sustava Hrvatske već su postojali “centri usmjerenog obrazovanja” s različitim usmjerenjima….Iz skenirane svjedodžbe koju prilažem se vidi da je to bio program sličan gimnazijskom obrazovanju. Srednju školu sam završila 1980. godine pri čemu sam stekla stručnu spremu “suradnik u odgojno-obrazovnom procesu” … Ovo zanimanje imaju samo starije generacije ljudi, te ako se ne uvažava pri zapošljavanju sada, indirektno predstavlja i diskriminaciju temeljem dobi.”
Obratilo nam se više osoba zbog natječaja kojima je traženo završeno gimnazijsko obrazovanje, a koje su srednju školu završile u centrima usmjerenog obrazovanja koji su postojali prije uspostave gimnazija. Iako je sadržaj nastavnih planova i programa prema kojima su pritužitelji završili srednjoškolsko obrazovanje u većem dijelu bio sukladan gimnazijskom programu, što je potvrdilo i MZO, ove kandidate se isključilo iz daljnjeg natječajnog postupka. Poslodavcima smo ukazali da se osobama koje su završile srednju školu prema propisima o usmjerenom obrazovanju ne može uvjetovati gimnazijsko obrazovanje jer ga nije bilo u vrijeme njihova školovanja, kao i da takvo formalističko tumačenje kvalifikacije dovodi do diskriminacije temeljem obrazovanja i dobi, s obzirom da se učinci ovakve prakse održavaju na određenu dobnu skupinu kandidata.
Pritužitelji koji su bili kandidati na natječajima za zapošljavanje u javnim službama često su isticali netransparentnost natječajnog postupka, zbog čega su sumnjali na diskriminaciju temeljem različitih osnova. Isticali su da im nisu jasni kriteriji odabira kandidata te su ukazivali na nedostatno obrazloženje odluka o izboru.
| Preporuka 30.
Ministarstvima, da javna tijela unutar svojeg resora upoznaju sa sadržajem Odluke Ustavnog suda U-III-4016/2015 od 17. prosinca 2019. godine te im daju naputak o obvezi postupanja po čl. 156. Zakona o općem upravnom postupku u natječajnim postupcima za zapošljavanje |
Utvrdili smo i da neka javna tijela pri provedbi natječaja za zapošljavanje po prigovoru kandidata na izbor ne izdaju rješenja protiv kojih je moguće pokrenuti upravni spor, čime onemogućavaju sudsku kontrolu. Tako smo u slučaju sumnje na diskriminaciju temeljem obrazovanja kod natječaja za zapošljavanje u javnoj ustanovi socijalne skrbi utvrdili da nije postojala mogućnost sudske kontrole pristupa javnoj službi jer nije postupano sukladno Odluci Ustavnog suda U-III/4016/2015 od 17. prosinca 2019. godine. Prema ovoj odluci, pri objavi rezultata natječaja potrebno je jasno istaknuti da protiv odluke o odabiru kandidata s kojim će se sklopiti ugovor o radu, sukladno čl. 156. Zakona o upravnom postupku, neizabrani kandidat ima pravo izjaviti prigovor čelniku tijela, sve dok traju nepravilnosti i njene posljedice. Čelnik o prigovoru mora odlučiti rješenjem u roku od osam dana, protiv kojega je moguće pokrenut upravni spor. Prituženom tijelu smo preporučili da uskladi postupanje sa spomenutom Odlukom, a pritužiteljicu uputili na mogućnost sudske zaštite.
U postupku koji smo vodili radi dobne diskriminacije pri zapošljavanju, poslodavac je ukazao pritužiteljici da može izjaviti žalbu, ali o njoj nije odlučio rješenjem temeljem kojeg bi mogla pokrenuti upravni spor. S obzirom da poslodavac nije obrazložio odluku o izboru kandidata te je unatoč većem broju prijavljenih kandidata starijih od 35 godina izabrao isključivo mlađe kandidate, preporučili smo da ubuduće postupanje uskladi s navedenom Odlukom Ustavnog suda, kao i da jasno obrazloži izbor svakog kandidata radi otklanjanja sumnje na diskriminaciju i očuvanja povjerenja građana u mogućnost jednakog pristupa javnim službama.
Navedeni primjeri pokazuju da neke javne službe i dalje ne primjenjuju Odluku Ustavnog suda, što utječe na mogućnost pravne zaštite kandidata u postupku zapošljavanja. Stoga je važno da resorna ministarstva upoznaju javna tijela s Odlukom U-III/4016/2015.
| Preporuka 31.
Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, da osim putem Nacionalnog identifikacijskog i autentifikacijskog sustava, nezaposlenima omogući podnošenje zahtjeva za korištenje mjera aktivne politike zapošljavanja i na druge, njima dostupne, načine |
Tražitelji zaposlenja ukazivali su i da je zahtjev za mjeru aktivne politike zapošljavanja vaučer za obrazovanje moguće podnijeti isključivo digitalno – aplikacijom u kojoj se prijava vrši putem Nacionalnog identifikacijskog i autentifikacijskog sustava (NIAS). To podrazumijeva dostupnost interneta i posjedovanje računala s određenim programima te barem jednu aktivnu vjerodajnicu integriranu s NIAS-om, kao i određenu razinu informatičkog znanja. Prema podacima HZZ-a, prijava na sve mjere aktivne politike zapošljavanja moguća je isključivo elektroničkim putem, što može dovesti do diskriminacije po više osnova, uključujući temeljem imovnog stanja. Iako načelno pozdravljamo digitalizaciju javnih usluga kada ona doprinosi manjem administrativnom opterećenju građana, usluge institucije koja se bavi nezaposlenima trebaju biti dostupne i onim građanima koji nemaju pristup sredstvima elektroničke komunikacije ili ih ne znaju koristiti.
Diskriminacija u području rada
Tijekom 2024. godine pritužilo nam se više radnika kojima je radni odnos prestao nakon utvrđene privremene nesposobnosti za rad, ukazujući na diskriminaciju zbog zdravstvenog stanja. Budući da se radilo o poslovima koji ne trpe odgodu, poput ugostiteljstva i graditeljstva, pojavila se sumnja da je poslodavcima jednostavnije otkazati ugovor o radu privremeno nesposobnom radniku te odmah zaposliti novoga, nego čekati povratak bolesnog ili ozlijeđenog radnika na posao. S obzirom da se radi o deficitarnim zanimanjima, radnici su bili skloniji odmah potražiti novog poslodavca nego pokretanju postupka protiv bivšega, a nakon što smo im pružili opću pravnu informaciju o raspoloživim pravnim sredstvima, često se više nisu javljali.
Radnici su nam se obraćali i zbog nezadovoljavanja na probnom radu zbog zdravstvenog stanja ili određenih teškoća, koje su se, prema mišljenju poslodavca, odražavale na njihov radni učinak. Iako u konkretnim slučajevima nije bilo obveze poslodavca da prilagodi poslove sposobnostima radnika, izostajao je i pokušaj poslodavca da zadrži radnika.
„Inače imam problema s finom motorikom koju sam kao svoj problem naglasila na razgovoru kod voditeljice. Osoba koja me u sat vremena učila vise me nije željela učiti… Pozvana sam u ured voditeljice koja nije ni vidjela moj rad i govori mi da ja nisam za ovaj posao i da će mi stvarati stres, ja niti u jednom trenutku nisam osjetila nikakav stres niti problem. Žalim za propuštenom prilikom i smatram da ovo nije niti bila pružena prilika. Smatram da ovo nije ljudski a pogotovo ne za jednu mladu osobu koja tek kreće u nove pobjede.“
Na slično su nam ukazali i radnici kojima je zbog promjena zdravstvenog stanja otežano izvršavati radne zadatke. Iako je bila riječ o osobama s punom radnom sposobnošću koje nisu raspolagale nalazom i mišljenjem nadležnog tijela temeljem kojih bi im poslodavac bio dužan ponuditi obavljanje drugih poslova ili ih prilagoditi njihovim sposobnostima, ukazivali su na manjak razumijevanja poslodavca za njihova stanja. Ovakvi slučajevi, i u slučaju izostanka sumnje na diskriminaciju, ukazuju na potrebu fleksibilnijeg pristupa poslodavaca, posebice kada to ne zahtjeva veće izdatke, izmjenom radnog vremena i sličnim mjerama koje nisu suviše otegotne poslodavcu, a omogućuju ostanak radnika u radnom odnosu kod dosadašnjeg poslodavca.
Udruga Mobbing ukazala je na diskriminaciju radnika s utvrđenom smanjenom radnom sposobnošću, kojima su poslodavci otkazivali ugovore o radu zbog osobno uvjetovanih razloga, iako su ih mogli rasporediti na drugo, njima primjerenije radno mjesto.
Na teškoće sa zaposlenjem, zadržavanjem zaposlenja i prilagodbom radnog mjesta oboljelih osoba ukazala je i udruga Nismo same kroz inicijativu „Kronične bolesti i svijet rada“, koju je podržala i pučka pravobraniteljica. Naime, udruga Nismo same je još 2019. godine provela istraživanje koje je pokazalo da je od 420 onkoloških pacijenata koji su sudjelovali u istraživanju njih 73 tijekom liječenja ili nakon liječenja ostalo bez posla. Udruga je ukazala i na teškoće osoba s tzv. nevidljivim i sistemskim bolestima, poput reumatskog artritisa kod kojega se, prema navodima oboljelih, simptomi stalno mijenjaju pa u liječničkoj potvrdi nije moguće navesti konkretan i fiksni način prilagodbe radnog mjesta, već je potreban fleksibilniji pristup, a istaknuli su i potrebu edukacije poslodavaca o prilagodbi poslova sposobnostima radnika.
Više godina ukazujemo na problem neisplate dodataka na plaću radnicima koji su izostajali s posla zbog privremene nesposobnosti za rad, što može dovesti do diskriminacije zbog zdravstvenog stanja. Tijekom 2024. godine smo u više postupaka poslodavcima ukazali da pri nagrađivanju radnika ne smiju nepovoljnije postupati prema radnicima privremeno nesposobnim za rad, jer radna učinkovitost nije nužno uvjetovana brojem dana prisutnosti na poslu.
Jedan sindikat nas je obavijestio da neki poslodavci u realnom sektoru isplaćuju nagrade za radne rezultate prema prisutnosti radnika na radnom mjestu, umanjujući ju za dane bolovanja. Iako sindikat navodi da mu nije namjera isplatu nagrade vezati uz prisutnost na radu, sklopio je kolektivni ugovor kojim je to propisano kako bi većem dijelu radnika nagrada ipak bila isplaćena. Drugi nas je sindikat obavijestio da je u siječnju 2025. godine podnio ustavnu tužbu zbog diskriminatornih odredbi pravilnika o nagrađivanju radnika u obliku posebnog dodatka na ugovorenu plaću, između ostaloga, jer se uskraćuje isplata dodatka radnicima koji su bili na bolovanju.
Postupali smo po pritužbi zbog diskriminacije članova sindikata prema kojima su nadređeni nepovoljnije postupali zbog njihovog članstva te ih nastojali prisiliti da istupe iz sindikata. Nakon što smo utvrdili da su nadređeni nepovoljno postupali prema radnicima zbog članstva u sindikatu, preporučili smo njihovu edukaciju o zabrani diskriminacije. S obzirom da radnici nisu bili upoznati s mogućnošću podnošenja pritužbe osobama za zaštitu dostojanstva radnika imenovanima od poslodavca, preporučili smo poslodavcu da o tome jasno informira sve radnike, što je i učinio.
| Preporuka 32. (ponovljena)
Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih, da školama izda naputak da se ugovori o radu na određeno vrijeme, radi zamjene zaposlenika za vrijeme korištenja rodiljnog ili roditeljskog dopusta, bolovanja ili drugih razloga odsutnosti s posla, sklapaju bez prekida za vrijeme školskih praznika |
U 2024. godini nastavili smo postupati zbog neisplate božićnica i regresa zaposlenicima osnovnih škola, mahom mlađe životne dobi, koji su kao zamjena odsutnih učitelja i nastavnika zaposleni na određeno vrijeme, do početka školskih praznika. Iako su ravnatelji ukazali da ugovore o radu sklapaju prema naputku MZO-a jer za vrijeme školskih praznika nema potrebe za zamjenama, MZO u očitovanju nije pojasnilo razloge. Nije se očitovalo niti na preporuku iz Izvješća za 2023. godinu o sklapanju ugovora o radu bez prekida za vrijeme školskih praznika, te ju stoga ponavljamo. Prema podacima HZZ-a u 2024. godini ponovno se broj nezaposlenih učitelja i nastavnika povećao za ljetnih mjeseci, među kojima prednjače oni u dobi od 25 do 34 godine. U srpnju 2024. godine na HZZ-u je bilo 1.676 nezaposlenih učitelja i nastavnika kojima je radni odnos prestao istekom ugovora o radu, dok ih je u svibnju bilo svega 257. U srpnju 2023. godine bilo ih je 1.013, što ukazuje na godišnje povećanje broja onih koji su uskraćeni za zapošljavanje za cijelo razdoblje za koje je potrebna zamjena te time i za regres i božićnicu.