Uporaba sredstava prisile jedan je od naj\u010de\u0161\u0107ih razloga zbog kojeg nam se gra\u0111ani obra\u0107aju pritu\u017ebama, posebno nakon doga\u0111aja u kojima se nad njima koristila tjelesna snaga i koji su rezultirali oduzimanjem slobode, a primjeri takvog policijskog postupanja nerijetko imaju i sna\u017ean odjek u javnosti. U ovoj analizi donosimo pregled relevantnih propisa i prakse Europskog suda za ljudska prava, informacije o na\u010dinima za\u0161tite ljudskih prava gra\u0111ana koji misle da su im ona u ovakvim situacijama povrije\u0111ena, kao i primjere pritu\u017ebi te preporuke pu\u010dke pravobraniteljice iz godi\u0161njih Izvje\u0161\u0107a Hrvatskom saboru.<\/p>\n
Pregled propisa, me\u0111unarodnih dokumenata i prakse Europskog suda za ljudska prava (ESLJP)<\/strong><\/p>\n Prema Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima, sredstva prisile smiju biti uporabljena radi za\u0161tite \u017eivota ljudi, svladavanja otpora, sprje\u010davanja bijega, odbijanja napada i otklanjanja opasnosti, ako je vjerojatno da se mjerama upozorenja i naredbi ne\u0107e posti\u0107i cilj. Pri tom, policijski slu\u017ebenik uvijek mora uporabiti najbla\u017ee sredstvo prisile kojim se posti\u017ee cilj i to samo u nu\u017enoj mjeri i do prestanka trajanja razloga zbog kojih su sredstva primijenjena, odnosno dok ne dovede pod kontrolu osobu koja se pona\u0161a nasilno i\/ili agitirano. S posebnim se obzirom primjenjuju prema djetetu, osobi s invaliditetom, osobi \u010dije je kretanje znatno ote\u017eano, trudnici u vidljivom stadiju trudno\u0107e, te osobi koja je o\u010digledno bolesna. Tako\u0111er, pri postupanju je nu\u017eno po\u0161tovati dostojanstvo, ugled i \u010dast svake osobe kao i druga temeljna prava i slobode \u010dovjeka, na \u0161to obvezuje i Zakon o policiji, prema kojem su slu\u017ebenici du\u017eni poslove obavljati u skladu sa zakonom, drugim propisima i pravilima struke, uz po\u0161tivanje odredbi Eti\u010dkog kodeksa policijskih slu\u017ebenika.<\/p>\n Uporaba sredstava prisile na sli\u010dan je na\u010din regulirana i me\u0111unarodnim dokumentima \u2013 UN-ovim Kodeksom pona\u0161anja policijskih slu\u017ebenika, Temeljnim na\u010delima primjene sile i vatrenog oru\u017eja policijskih slu\u017ebenika, Deklaracijom o policiji te Europskim kodeksom policijske etike.<\/p>\n Prema praksi ESLJP, treba postojati apsolutna nu\u017enost pri upotrebi sile te se mora primjenjivati na\u010delo stroge razmjernosti. Tako se u predmetu McCann protiv UK (1995) navodi da primijenjena sila mora biti strogo proporcionalna postizanju svrhe, dok je u predmetu Nachova i drugi protiv Bugarske (2005.) zaklju\u010deno da nu\u017enost ne mo\u017ee postojati kada se zna da osoba koja se uhi\u0107uje ne predstavlja prijetnju \u017eivotu ili tijelu i nije osumnji\u010dena za kazneno djelo nasilja.<\/p>\n Vrste sredstava prisile<\/strong><\/p>\n Policijski slu\u017ebenik je ovla\u0161ten uporabiti tjelesnu snagu radi svladavanja otpora osobe koja remeti javni red i mir ili koju treba dovesti, privesti, zadr\u017eati ili uhititi; sprje\u010davanja samoozlje\u0111ivanja osobe; odbijanja napada na sebe ili drugu osobu ili na objekt ili prostor koji osigurava; sprje\u010davanja samovoljnog udaljavanja osobe s odre\u0111enog mjesta. Primijenit \u0107e se onaj oblik tjelesne snage s kojim se s najmanje \u0161tetnih posljedica posti\u017ee cilj njezine primjene. Uporaba palice dozvoljena je ako je tjelesna snaga bezuspje\u0161na ili ne jam\u010di uspjeh, a sredstva za vezivanje radi privo\u0111enja ili dovo\u0111enja uhi\u0107ene osobe, sprje\u010davanja otpora osobe ili odbijanja napada usmjerenog na policijskog slu\u017ebenika, bijega osobe; samoozlje\u0111ivanja ili ozlje\u0111ivanja druge osobe, pri \u010demu se vezanoj osobi ne smije nanositi nepotrebna tjelesna bol ili ozljede. Tako\u0111er, ne smije se vezati maloljetna osoba, trudnica u vidljivom stanju trudno\u0107e, starija i vidljivo bolesna ili nemo\u0107na osoba i te\u0161ki invalid, osim ako izravno ugro\u017eava vlastiti odnosno \u017eivot policijskog slu\u017ebenika ili druge osobe.<\/p>\n Kontrola uporabe sredstava prisile<\/strong><\/p>\n Temeljno je na\u010delo vladavine prava, kao ustavne vrednote, da se zakon primjenjuje na sve gra\u0111ane, dakle i na one koji provode zakon. Iznimke mogu biti opravdane samo razlozima odgovaraju\u0107eg obavljanja policijskog posla, stoga je potrebno preispitati svaku uporabu sredstva prisile kao posebnog razloga isklju\u010denja protupravnosti. Tako\u0111er, kako u slu\u010daju prekora\u010denja mo\u017ee do\u0107i do povrede nekih od vrednota za\u0161ti\u0107enih Ustavom, ispitivanje svih okolnosti mora u\u010dinkovito i otkloniti svaku sumnju u neovisnost istrage.<\/p>\n Jedna od kontrola provodi se unutar policijskog sustava. Tako je nadle\u017eni rukovoditelj du\u017ean u roku 24 sata od prijema pisanog izvje\u0161\u0107a o uporabi sredstava prisile donijeti ocjenu njihove opravdanosti i zakonitosti.<\/p>\n Drugi postupak mogu\u0107 je temeljem Zakona o policiji, prema kojem fizi\u010dka ili pravna osoba koja smatra da su djelovanjem ili propu\u0161tanjem djelovanja policijskog slu\u017ebenika u primjeni policijskih ovlasti povrije\u0111ena njezina prava ili slobode, ima pravo MUP-u podnijeti pritu\u017ebu u roku od 30 dana od dana saznanja za povredu. Ako je pritu\u017eitelj nezadovoljan o\u010ditovanjem, mo\u017ee podnijeti prigovor Slu\u017ebi za unutarnju kontrolu MUP-a, a nakon toga i Povjerenstvu za rad po pritu\u017ebama.<\/p>\n Ovaj postupak ne isklju\u010duje kori\u0161tenje drugih pravnih sredstava za za\u0161titu prava i sloboda. Prema Ustavu, zajam\u010dena je sudska kontrola zakonitosti pojedina\u010dnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti, a Zakon o op\u0107em upravnom postupku predvi\u0111a kako osoba koja smatra da joj je postupanjem javnopravnog tijela, o kojem se ne donosi rje\u0161enje, povrije\u0111eno pravo ili pravni interes, mo\u017ee izjaviti prigovor \u010delniku tijela sve dok traje takvo postupanje ili njegove posljedice. O prigovoru se odlu\u010duje rje\u0161enjem protiv kojeg postoji mogu\u0107nost tu\u017ebe nadle\u017enom Upravnom sudu. Gra\u0111anin koji smatra da mu je nezakonitim ili nepravilnim radom policije nanesena \u0161teta mo\u017ee pokrenuti parnicu za njezinu naknadu, koja se vodi sukladno Zakonu o parni\u010dnom postupku, a \u0161tetu nadokna\u0111uje Republika Hrvatska.<\/p>\n Pri provo\u0111enju u\u010dinkovite i neovisne istrage osobito je va\u017ena uloga Dr\u017eavnog odvjetni\u0161tva, koje treba istra\u017eiti sve navode te odlu\u010diti o pokretanju istrage, radi utvr\u0111ivanja da li je do\u0161lo do prekora\u010denja policijskih ovlasti i ostvarenja obilje\u017eja kaznenog djela koje se provodi po slu\u017ebenoj du\u017enosti. Kaznenu prijavu mo\u017ee podnijeti i svaki gra\u0111anin koji smatra da su uporabom sredstava prisile policijski slu\u017ebenici po\u010dinili kazneno djelo, mogu podnijeti kaznenu prijavu Dr\u017eavnom odvjetni\u0161tvu.<\/p>\n Prema praksi ESLJP kod pritu\u017ebi na policijsko nasilje, Dr\u017eavno odvjetni\u0161tvo treba istra\u017eiti navode o neljudskom postupanju, pri \u010demu se ne smije oslanjati isklju\u010divo na dokumentaciju policije. Tako je npr. ESLJP u Odluci \u0160titi\u0107 protiv RH (2018.) utvrdio da nije bilo u\u010dinkovite istrage jer Dr\u017eavno odvjetni\u0161tvo i sud nisu ulo\u017eili ozbiljne napore, ograni\u010div\u0161i se na izjave policajaca. U Odluci ESLJP V.D. protiv RH (2011.), Sud je tako\u0111er utvrdio da nije bilo neovisne istrage, budu\u0107i da se temeljila isklju\u010divo na radnjama i dokazima policije, pa je sukladno toj Odluci nadle\u017eno Dr\u017eavno odvjetni\u0161tvo ponovilo istragu. Novom Odlukom iz 2018., ESLJP je utvrdio je kako je nova istraga bila neovisna jer ju je vodilo Dr\u017eavno odvjetni\u0161tvo, ne oslanjaju\u0107i se samo na podatke koje je dostavila policija, ve\u0107 su poduzete i istra\u017ene radnje koje su bile adekvatne, u\u010dinkovite i mogle su dovesti do razja\u0161njenja situacije i utvr\u0111enja odgovornosti.<\/p>\n Tako\u0111er, prema praksi ESLJP, dr\u017eava treba argumentirano dokazati da uporaba sredstava prisile nije bila prekomjerna, a ovi slu\u010dajevi, osobito kada postoje vidljive ozlijede i nije odmah uslijedio lije\u010dni\u010dki pregled, mogu ukazivati na njihovu neosnovanu ili nezakonitu primjenu, ali i na mogu\u0107e mu\u010denje, neljudsko ili poni\u017eavaju\u0107e postupanje.<\/p>\n Pritu\u017ebe gra\u0111ana i preporuke pu\u010dke pravobraniteljice<\/strong><\/p>\n Pritu\u017ebe gra\u0111ana pu\u010dkoj pravobraniteljici pokazuju da do prekora\u010denja uporabe sredstava prisile naj\u010de\u0161\u0107e dolazi u trenutku uhi\u0107enja i savladavanja otpora.<\/p>\n Primjer prekora\u010denja je gra\u0111anin prema kojem su policijski slu\u017ebenici primijenili tjelesnu snagu i sredstva za vezivanje te su ga priveli u policijsku postaju radi neopreznog upravljanja biciklom, dok on tvrdi kako je samo upozorio policijske slu\u017ebenike, koji su bili u civilnoj odje\u0107i i vozilu bez slu\u017ebenih oznaka, da su pro\u0161li kroz raskr\u0161\u0107e dok je na semaforu bilo crveno svjetlo i da je do njihovog postupanja do\u0161lo samo zato \u0161to nisu mogli podnijeti njegovu reakciju. U ovom slu\u010daju, protiv policijskih slu\u017ebenika je proveden disciplinski postupak zbog nerazmjerne uporabe sredstava prisile.<\/p>\n Primjer je i postupanje nad 71-godi\u0161njakom potpuno li\u0161enim poslovne sposobnosti koji je, kako je navedeno u izvje\u0161\u0107u MUP-a, dok je skupljao boce vrije\u0111ao policijske slu\u017ebenike pa je uz uporabu sredstava prisile priveden u policijsku postaju. Za to vrijeme, drugi 71-godi\u0161njak vikao je kako ne odobrava takvo postupanje prema starijim osobama te su i nad njim uporabljena sredstva prisile. Okupljeni gra\u0111ani glasno su negodovali i ukazivali na neprimjerenost ovakvog postupanja pa su evidentirana jo\u0161 dva postupanja policije, \u0161to ukazuje kako nije bilo izravnog ugro\u017eavanja \u017eivota policijskog slu\u017ebenika ili druge osobe, a time ni potrebe za uporabom sredstava prisile nad starijim osobama.<\/p>\n Na osnovu provedenih ispitnih postupaka, pu\u010dka pravobraniteljica u godi\u0161njim izvje\u0161\u0107ima daje preporuke za sna\u017eniju za\u0161titu ljudskih prava u ovakvim situacijama. Tako je MUP-u i Ravnateljstvu policije preporu\u010dila da se uporaba sredstava prisile koristi samo razmjerno i nu\u017eno da bi se osobe koje se pona\u0161aju nasilno dovele pod kontrolu, kao i da se primjenjuju policijske ovlasti kojima se u najmanjoj mogu\u0107oj mjeri zadire u ljudska prava, a prema ranjivim skupinama postupa s posebnim obzirom. Me\u0111u preporukama je i ona da se u postupku ispitivanja pritu\u017ebi gra\u0111ana na postupanje policije izjave uzimaju i od samih pritu\u017eitelja te drugih svjedoka konkretnog doga\u0111aja, u cilju osiguravanja u\u010dinkovitosti ispitnog postupka, kao i da se u odgovorima na pritu\u017ebe koje se dostavljaju strankama navodi pravo podno\u0161enja prigovora Slu\u017ebi za unutarnju kontrolu MUP-a.<\/p>\n Zaklju\u010dno<\/strong><\/p>\n Policijski slu\u017ebenici imaju specifi\u010dne ovlasti koje, ukoliko nisu proporcionalne i osnovane, mogu dovesti do neljudskih ili poni\u017eavaju\u0107ih postupanja. Zato je uporaba sredstava prisile detaljno propisana nacionalnim zakonima i me\u0111unarodnim dokumentima, a jasni standardi utvr\u0111eni su i praksom Europskog suda za ljudska prava. Sve navode o njihovoj prekomjernoj uporabi nu\u017eno je adekvatno istra\u017eiti kako bi se gra\u0111ane za\u0161titilo od kr\u0161enja njihovih prava, a policijske slu\u017ebenike od neutemeljenih navoda o prekora\u010denju ovlasti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Uporaba sredstava prisile jedan je od naj\u010de\u0161\u0107ih razloga zbog kojeg nam se gra\u0111ani obra\u0107aju pritu\u017ebama, posebno nakon doga\u0111aja u kojima se nad njima koristila tjelesna snaga i koji su rezultirali oduzimanjem slobode, a primjeri takvog policijskog postupanja nerijetko imaju i sna\u017ean odjek u javnosti. U ovoj analizi donosimo pregled relevantnih propisa i prakse Europskog suda […]<\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":7216,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2090],"tags":[307,428,2012,2079,1260,1935],"class_list":["post-8763","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti","tag-europski-sud-za-ljudska-prava","tag-mup","tag-analiza","tag-korisne-informacije","tag-osobe-lisene-slobode","tag-policijsko-postupanje"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8763","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=8763"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8763\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8777,"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8763\/revisions\/8777"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/7216"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=8763"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=8763"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=8763"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}