\u010cak 1.138 starijih osoba u Hrvatskoj pro\u0161le je godine bilo \u017ertva obiteljskog nasilja, a kako to zbog srama, straha ili nepovjerenja \u010desto ni ne prijavljuju, brojka bi mogla biti i zna\u010dajno ve\u0107a. Istovremeno, potrebno je u\u010diniti puno odlu\u010dnije i konkretnije korake koji bi sprije\u010dili da do bilo kakvog oblika nasilja uop\u0107e i do\u0111e, upozorava pu\u010dka pravobraniteljica Lora Vidovi\u0107 povodom Svjetskog dana svjesnosti o zlostavljanju starijih koji se obilje\u017eava 15. lipnja.<\/p>\n
Stariji su nakon izmjena Zakona o za\u0161titi od nasilja u obitelji iz 2018. sna\u017enije za\u0161ti\u0107eni, nakon \u0161to je na prijedlog pravobraniteljice i njihovo zanemarivanje postalo ka\u017enjivo. No, politika brige o starijima nipo\u0161to se ne smije temeljiti na sankcioniranju, ve\u0107 i pru\u017eanju sustavne podr\u0161ke obitelji. Iako je mogu\u0107nost ostvarivanja statusa njegovatelja najavljena Strategijom socijalne skrbi za starije osobe od 2017. do 2020., osobe koje skrbe o starim i nemo\u0107nim \u010dlanovima obitelji i dalje ga ne mogu ostvariti, a nemaju pravo ni koristiti bolovanje, raditi po skra\u0107enom radnom vremenu ili uzeti nepla\u0107eni dopust, zbog \u010dega \u010desto ovise o dobroj volji poslodavaca. Prema posljednjim procjenama iz 2015., u takvoj je situaciji oko 17% osoba u dobi od 35 do 49 godina. Zato je potrebno da Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku normativno regulira mehanizme podr\u0161ke i pomo\u0107i<\/a> \u010dlanovima obitelji, u okviru sustava neformalne skrbi o starijima.<\/p>\n Tako\u0111er, znaju\u0107i da se uskoro ne\u0107e mo\u0107i brinuti sami o sebi, mnogi stariji odlu\u010de se ponuditi svoju nekretninu u zamjenu za skrb, potpisivanjem ugovora o dosmrtnom ili do\u017eivotnom uzdr\u017eavanju. Razlika izme\u0111u ova dva ugovora nepoznata je za gotovo tri \u010detvrtine starijih<\/a>, iako je iznimno zna\u010dajna za njihovu sigurnost. Naime, kod ugovora o do\u017eivotnom uzdr\u017eavanju vlasni\u0161tvo nekretnine mo\u017ee biti prepisano sa starije osobe tek nakon njezine smrti, a kod dosmrtnog odmah nakon potpisivanja ugovora. Iako mnogi u tome na\u0111u kvalitetno rje\u0161enje svojih problema, dio na\u017ealost ubrzo ostane i bez skrbi i bez nekretnine. Rizik zlouporabe mogao bi se smanjiti uvo\u0111enjem registra pru\u017eatelja uzdr\u017eavanja, a starije koji ostanu bez skrbi sna\u017enije bi se za\u0161titilo ako se sudske postupke za raskid ovih ugovora u\u010dini hitnima. Osmi\u0161ljavanju rje\u0161enja pomoglo bi i prikupljanje podataka o broju i trajanju takvih postupaka, kao i o broju starijih koji su tijekom ovakvih postupaka preminuli.<\/p>\n